DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 97 <-- 97 --> PDF |
djeca. Mi kolege ćemo im pomoći gdje god to budemo trebali i mogli, jer čovjek ne može sam na svijetu, a uz pomoć prijatelja je lakše. U ime svih zaposlenika Hrvat skih šuma, prijatelja i znanaca kojih si toliko imao, iskrena sućut obitelji i ostaloj rodbini. Dragi Mijo, hvala ti za svaku Tvoju riječ i lahka Ti bila hrvatska zemlja. Hrvatsko šumarsko društvo ogranak Bjelovar predsjednik Milan Presečan 1998) Odabrao je pravi način borbe za Domovinu, struku i obitelj, kako u miru, tako i u Domovinskom ratu, iz kojeg se vratio obogaćen mnogim prijateljstvima sklopljenim onda kadje bilo najteže. Svoju je stranačku pripadnost HKDU-u, uskladio sa vlastitom sa vješću, svjetonazorom i tradicijom kršćanskog odgoja, te se bez kalku lacija već na početku uključio u njen rad. Biranim su se riječima od njega o prostili i predstavnik stranke i pred stavnik Udruge dragovoljaca Do movinskog rata. Pred njim su bili jasni i plemeniti ciljevi, brižnog oca, dobrog supruga i sina, pouzdanog prijatelja, skromnog i nadarenog čovjeka, čija su djela govorila više od riječi. Nažalost te su subote tragično prekinuti svi njegovi planovi i snovi. Bio je omiljen i među mađarskin, šumarima, koji su jednako bolno kao i mi doživjeli ovu tragediju i odali posljednju počast našem Ivi. I na kraju opraštajući se od Tebe dragi Ivo, mogu samo još jednom, u ime svih kolega šumara koji su Te poznavali, izraziti duboku sućut Tvojoj obitelji, a Tebi zahvaliti za sve što si učinio u svom kratkom ali sadržajnom životu. Počivao u miru Božjem i neka Ti je lahka hrvatska zemlja. Josip Gregurec, dipl. inž. šum. Domovine. Šteta što nije uspio. NE-NE živimo i ne čuvamo svoju prirodu, svoju okolinu, svoje izvore i vode. Ostavljamo u njoj svoje odbačene i nepotrebne stvari. Koristimo više no što smijemo. Umire nam priroda! Bolesna je! Umiru nam šume!. Bolesne su! Jesmo li i sami bolesniji ali i krivi za to? Da. jesmo. Mijo je teško obolio u ljeto prošle 1997. godine. Nastojao je, bio uporan, sve do samog kraja. I vjerovao je. Vjerovali smo i mi! Hvala svima koji su nesebično pomagali njegovoj supruzi Dragici u najtežim trenucima bolesti i rastanku. Hvala njegovim susjedima, prijateljima, lječnicima i osoblju naše bolnice u Bjelovaru. Ovo je sve tragičnija godina, u kojoj uz šume nestaju i umiru naši najbolji šumari. Što će šuma bez šumara? Ostadoše, uz našu kolegicu Dragicu dipl. inž. šumarstva, srednjoškolka Mirna i Damir u 8 razredu osnovne škole! Odlični đaci i dobra IVAN SVARC, dipl. inž. šum. (1960 Dana 13. lipnja 1998. godine tragično je preminuo Ivan Svare , dipl. inž. šum. Okrutna sudbina otela gaje obitelji i struci u zanosu stvaranja i u naponu snage. Dvoje djece ostalo je bez brižnog oca, koji je nažalost u nezavršenu kuću ugradio i vlastiti život. Naglo zaustavljen, ostao je bez šanse da do kraja izbrusi svoj nesumnjivi dar poduzetnosti, te da u struci dođe do kraja dobro započetog puta. Rođen uzdali 11.prosinca 1960. godine, djetinjstvo je proveo uz rijeku Dravu, Čambinu i Repaš, te i nije čudo da se vrlo rano odlučio za šumarsku struku. Srednju je Šumarsku školu završio u Karlovcu, a Šumarski fakultet 1986. godine u Zagrebu. Iste se godine zaposlio u bivšem Šumskom gospodarstvu Bjelovar, Šumariji Koprivnica. Tamo je pro veo pripravnički staž i radio na poslovima uzgoja i iskorištavanja šuma do 1991. godine. Od osnutka javnog poduzeća "Hrvatske šume" radio je na mjestu revirnika u Šumariji Koprivnica do 1995. godine. Od tada, pa sve do tragičnog udesa, Ivo je radio u Proizvodnom odjelu Uprave šuma Koprivnica, na radnom mjestu stručnog suradnika za uzgajanje šuma. Kao mlad šumar suočio se sa ogromnom problematikom obnove, kako nizinskih šuma hrasta lužnjaka, jasena i johe, tako i brdskih šuma hrasta kitnjaka bukve i graba. Prihvatio je to kao šansu za potvrdu vlastitog iskustva, ali i mogućnost sticanja novih spoznaja vezanih za problematiku gospodarenja šumama. Svojom komunikativnošću i dobrim poznavanjem mađarskog jezika, pomogao je da se suradnja hrvatskih i mađarskih šumara, kao i profesora Šumarskih fakulteta Zagreba i Šaprona, odvija u spontanoj i ležernoj atmosferi, u kojoj je olakšana razmjena iskustava i informacija. Pogotovo je to došlo do izražaja u susretima predstavnika Uprava šuma Koprivnica i Kapošvar, koje veže zajednička problematika gospodarenja šumama uz rijeku Dravu i u njenom širem pojasu. Svojim je djelovanjem utjecao da granicu ne doživimo kao crtu koja razdvaja, već crtu koja spaja. |