DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 95     <-- 95 -->        PDF

MIROSLAV DRUŽIĆ dipl. inž. šum. (1962 - 1998)


21. travanj 1998. godine hrvatsko
šumarstvo pamtit će po strašnoj
tragediji koja koja se dogodila na
području šumarije Plaški. Neprijateljska
mina zaostala iz Domovinskog
rata, odnijela je život Miroslava
Družica, dipl. inž. šum.,
revirnika šumarije Plaški.
Miroslav Družić roden je u Zagrebu,
1. travnja 1962. godine. Na


kon završene Srednje drvodjelske
škole s odličnim uspjehom, on se
kao mladi šumarski tehničar upisuje
na Šumsko gospodarski odjel Šumarskog
fakulteta u Zagrebu.


Kako bi namaknuo sredstva za
studij često radi i kao najamni radnik
u stolariji, a posredstvom "Student
servisa" kao sezonski radnik u
šumariji Remetinec.


Od rujna 1991. godine do srpnja
1992. godine nalazi se u postrojbama
Hrvatske vojske, a nakon razvojačenja
polaže zaostale ispite na
Šumarskom fakultetu i 9. svibnja
1994. godine stječe zvanje diplomiranog
inženjera šumarstva.


1. veljače 1995. godine zapošljava
se u Upravi šuma Ogulin, šumariji
Josipdol, kao pripravnik.
Nakon oslobođenja okupiranih
područja, te osnivanja novih šumarija,
1. ožujka 1996. godine dobiva
mjesto revirnika u šumariji Plaški.
Miran, tih i samoprijegoran, čovjek
kojemu ništa nije bilo teško učiniti,
proveo je mnoga popodneva za radnim
stolom uređujući nesređenu i


ratom opustošenu šumariju Plaški,
pomažući svom kolegi, upravitelju
dipl. inž. šum. Branku Sabljaku.


Zaslugom inž. Družica, zavijorila
je hrvatska zastava pred šumarijom
Plaški, a na zidove radnih prostorija
postavljeni su hrvatski državni
grbovi.


Duboko odan svom šumarskom
pozivu, u želji da mu se potpuno posveti,
doveo je iz Zagreba malog sina
Vjenceslava i suprugu Sanju, koja
također postaje djelatnica šumarije
Plaški.


Hrvatsko šumarstvo i Hrvatsko
šumarsko društvo - ogranak Ogulin,
čiji je Miroslav Družić bio član,
pretrpjelo je nenadoknadiv gubitak,
jer, ostali smo bez svima nam dragog
kolege i vrijednog djelatnika
pred kojim je trebalo biti još puno
radnih i životnih uspjeha.


Sjećanje na njega zauvijek će


ostati u našim uspomenama.


Hrvatsko šumarsko društvo
- ogranak Ogulin


BORO GASPAROVIC (1960 - 1998)


31. svibnja 1998. godine zauvijek
nas je napustio još jedan mladi
djelatnik Uprave šuma Ogulin - šumarije
Saborsko, šumarski tehničar
Boro Gašparović. Rođenje 29.
listopada 1966. godine u Modrušu
od majke Milke i oca Vitomira. Niže
razrede osnovne škole završio je u
Modrušu, a više razrede u Osnovnoj
školi u Josipdolu. Odgojno obrazovni
centar za šumarstvo završio je
u Karlovcu 21. lipnja 1985. godine.


Kao mladi šumarski tehničar zaposlio
se kao pripravnik u šumariji
Josipdol, a od studenog 1995. godine
radi kao čuvar šuma i uzgajivač u
šumariji Saborsko. Odmah na početku
ratnih zbivanja 1990. godine,
uključuje se u obranu Domovine u
postrojbama Hrvatske vojske, a 27.
kolovoza 1994. godine odlikovanje
Spomenicom Domovinskog rata.


Nakon razvojačenja, ponovno
se vraća na radno mjesto u šumariji


Saborsko. Svaki slobodan trenutak,
s puno pažnje i ljubavi, zajedno sa
suprugom Ankicom, posvećivao je
godinu dana starom sinu Bori.


U svojoj je sredini uvijek bio omiljen,
zbog vedre naravi i zdravog
humora kojim je znao odgovoriti na
ponekad teške i neugodne situacije.


Smrt ga je zadesila naglo, neočekivano,
kao posljedica moždanog
udara. Boro je uvijek svoje radne
zadatke obavljao točno i savjesno,
pa je njegov nagli odlazak iz naše
sredine nenadoknadiv gubitak.


Njegov lik s ponosom ćemo čuvati
u svojim mislima.


Hrvatsko šumarsko društvo
- ogranak Ogulin