DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 90     <-- 90 -->        PDF

Slika 1. Toplana u Enköpingu (Švedska), koja koristi drvni
ostatak i biomasu vrbovih kultura


Toplana ima kotao kombiniranog tipa, a koristi drvni
ostatak i biomasu iz vrbovih kultura. Tijekom 1997. go-


IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA


dine opskrbljivala je s toplom vodom 95% grada Enköpinga
sa 22000 stanovnika, te zadovoljavala njegovu
polovinu potreba za električnom energijom. Snage je
230 000 MWh koje koristi za zagrijavanje, te 95 000
MWh za dobivanje elektične energije. Potrebe ove toplane
kreću se od 45 do 50 m3 biomase na sat, a cijena m3
biomase kod otkupa od privatnih farmera iznosi 320
SEK (260 kn). Toplana planira osnivanje 1000 ha bioenergetskih
plantaža u suradnji s privatnim posjednicima
koji su vezani ugovorom, a također će dio biomase podmirivati
s vlastitih površina. Zbog transportnih troškova
kao i cijene skladištenja, najidealnije je kada se bioenergetski
nasadi nalaze na udaljenosti do 30 km od toplane,
a nisu površine manje od 20 ha. Cijena tako proizvedene
energije niža je od energije dobivene iz fosilnih goriva,
ali je za sada i subvencionirana.


Dr. se. Davorin Kajba


STRUČNA EKSKURZIJA I POSJET KOLEGAMA,
ČLANOVIMA HŠD-a OGRANAK VINKOVCI


Dane 17. i 18. travnja 1998. godine, članovi HŠD-a
ogranak Bjelovar, proveli su u posjeti kolegama, članovima
HŠD-a ogranak Vinkovci.


Zahvaljujući vještini našeg vozača dolazak u goste
kolegama, članovima HSD-a ogranka Vinkovci, bio je
brži od predviđenog.


Dobrodošlicu u šumariji Županja poželio nam je naš
neposredni domaćin, predsjednik ogranka HŠD-a i
upravitelj šumarije Županja inž. Ilija Gregorović ,
kao i upravitelj UŠ Vinkovci mr. Darko B euk.


Uz obilnu i ukusnu večeru, tradicionalni slavonski
riblji paprikaš, pržene ribe i kolače, dogovoren je i detaljni
raspored našeg boravka kao i aktivnosti tijekom
stručne ekskurzije.


Naš smještaj bio je organiziran na dva mjesta: u hotelu
u samome gradu Županji i dvadeset i pet kilometara
udaljenoj od Županje lovačkoj kući "Merolino". Nepodijeljeno
je bilo naše oduševljenje prelijepom lovačkom
kućom u staroj lužnjakovo-grabovoj šumi, mjestu
za uživanje svakom šumaru, ljubitelju prirode.


Subotnje aktivnosti nekima su počele u ranojutarnjoj
šetnji i uživanju u ljepoti buđenja slavonske šume.
Na putu do Vukovara prošli smo kroz sela, još uvijek
nezacijeljenih rana od posljedica srpske agresije.


Neposredno prije ulaska u Vukovar posjetili smo
šumski predjel "Đergaj", dio gospodarske jedinice
"Dubrave". Ovdje smo se na primjeru šume uvjerili u
"stručno" gospodarenje šumama šumara s "istoka". Čitav
predjel površine oko 300 hektara lužnjakove sastojine,
unutar koje se nalazila i sjemenska sastojina crnoga
oraha, posječen je. Pri tome je uziman samo prvi a
ponegdje i drugi trupac, dok je ostatak, manje vrijedni
dio stabla, ostao na mjestu obaranja. Neposječen je ostao
samo dio, na cestu nagnutih, granatih, manje tehnički
vrijednih hrastova.


Šuma "Đergaj" bila je samo uvod u strahote koje je
smislio bolesni um, odgajan na mržnji protiv svega Hrvatskog,
koje su u punoj mjeri došle do izražaja u Vukovaru.
Samo manje gomile građevnog otpada, na čistinama
obraslim pionirskom vegetacijom, svjedočile su o




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 91     <-- 91 -->        PDF

nekadašnjem postojanju čitavih naselja. Ćirilični natpisi
na malobrojnim trgovinama ukazuju na današnje stanovnike
Vukovara. Ni sunčano vrijeme, ni gužva oko
malobrojnih štandova na gospodarskom sajmu, uključujući
i onaj "Hrvatskih šuma", nisu mogli ublažiti
tmurni ugođaj razorenoga grada.


S Vukovarom smo se pozdravili, uz pogled na razorenu
crkvu, zgradu gimnazije, poznati vodotoranj, farmu
"Ovčara" i krenuli prema Iloku.


Doček u Iloku bio je organiziran u trošnoj zgradi šumarije
Ilok, kod upravitelja šumarije inž. Žarka Lončara,
koji je veći dio rata proveo kao prognanik radeći
u šumariji Bjelovar. On nam je u uvodnom izlaganju
opisao trenutno stanje u šumariji i gradu Iloku, pokušavajući
iskazati dio svojih emocija vezanih uz ovaj "biser"
na Dunavu, ili kako kažu "mali Dubrovnik" na istoku
naše domovine.


Slijedio je obilazak samostana Sv. Ivana Kapistrana,
pod vodstvom patera Marka, koji je čitavo vrijeme okupacije
Iloka proveo uz svoje malobrojne, neprotjerane
vjernike. Istodobno je i brižno čuvao i štitio od razbojnika
prelijepu neogotičku crkvu, ponos ovoga grada. S
kule samostana pruža se krasan pogled na Dunav, ali i
na ratobornog nam susjeda Srbiju i na gradić Bačku
Palanku. U sastavu samostana nalazi se i opljačkani
vinski podrum poznate Iločke vinarije.


Na povratku prema Županji i lovačkoj kući "Virovi",
prošli smo kroz razrušena selaĐeletovce, Nijemce
i Lipovac. Na našu žalost obilazak šumskog rezervata
"Lože" morali smo odgoditi za neku drugu priliku zbog
jake kiše koja nas je pratila još od dolaska u Ilok.


Završetak našeg posjeta bio je u lovačkoj kući "Virovi",
smještenoj na izvoru rijeke Spačve. Druženje je
proteklo uz tradicionalne slavonske tamburaše, obilje
jela i pića i ugodno društvo naših domaćina. Uz priču
smo se sjetili i začetnika ideje ovakvih susreta šumara,
našeg, tada bolesnog a sada već pokojnog kolege inž.
Mije Kovačevića.


Za kraj, izrazili smo obostranu želju da susreti naših
ogranaka postanu tradicionalni.


Još jednom i ovim putem, jedno veliko HVALA našim
ljubaznim domaćinima, Upravi šuma Vinkovci i
upravitelju magistru Darku Beuku, HŠD-u ogranak
Vinkovci i njegovom predsjedniku inženjeru Iliji G r e goroviću
, te ostalim štovanim kolegama domaćinima,
koji su naš boravak u najistočnijim dijelovima naše
domovine, učinili nezaboravnim.


Za HŠD ogranak Bjelovar


r)ra7Pti Hiisjak Hint in7Šnm


Vučedolska golubica