DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 85 <-- 85 --> PDF |
znatno više od C02 proizvedenoga izgaranjem fosilnih goriva u nas. S. Matić, M. Oršanić i I. Anić istraživali su utjecaj promjena temperatura i padalina i ostalih klimatskih i edafskih promjena na strukturu i razvoj ritskih šuma topola i vrba, šuma hrasta lužnjaka i prebornih šuma bukve i jele. Na području ritskih šuma topola i vrba u razdoblju od 1961. do 1994. došlo je do povećanja prosječnih godišnjih i vegetacijskih temperatura i do smanjenja godišnjih i vegetacijskih padalina. Zbog izgradnje HE Varaždin došlo je do sniženja godišnjih i vegetacijskih razina podzemnih voda za 287 cm, odnosno 286 cm. Posljedično se pojavljuju one vrste drveća koje imaju širu ekološku valenciju, primjerice bijela joha, sremza i vez. Značajno se smanjuje gospodarska vrijednost šuma. Zbog zamočvarenja u nizinskoj šumi Kalje pokraj Lekenika, došlo je do katastrofalnog propadanja čitavih sastojina hrasta lužnjaka. Procesu zamočvarenja jamačno je pomogla poplava i zatopljenje klime. Umjesto hrasta lužnjaka tu se obilno javljaju pionirske vrste drveća kao što su poljski jasen i crna joha. U šumi Kalje smanjena je gospodarska vrijednost šuma, dok autori očekuju da se općekorisne funkcije šuma neće smanjiti u tolikoj mjeri kao gospodarska funkcija. U području šuma okolice Fužina, autori bilježe katastrofalno sušenje jelovih stabala, a tijekom razdoblja 1975-1995. godine u meteorološkoj postaji Vrelo Ličanke (Fužine) zabilježen je porast srednje godišnje temperature zraka za 1,3 °C, i srednje temperature vegetacijskoga razdoblja za 1, 8 °C te pad godišnjih i vegetacijskih količina oborina za 592,6 mm odnosno 265,2 mm. Uzmicanje jele zbog povećanja temperature i smanjenja količine padalina ide u prilog običnoj bukvi koja zauzima njezino mjesto. Klimatske promjene obilježene povećanjem temperature i smanjenjem padalina uz druge klimatske, klimatsko- edafske i edafske promjene, prisutne u šumskim ekosustavima Hrvatske, znatno utječu na sušenje i propadanje, posebice glavnih vrsta drveća koje istovremeno imaju i usku ekološku valenciju. Istovremeno, novonastalim se prilikama šumski ekosustavi prilagodavaju povećanjem udjela pionirskih vrsta drveća šire ekološke valencije. B. Mayer i G. Bušić u svojemu radu o utjecaju promjena podneblja na hidrološke i hidropedološke odnose u nizinskim šumama daju presjek svojih dosadašnjih brojnih istraživanja u nizinskim šumama Podravine, Pokuplja i Posavine. Naglašavaju kako su u posljednjih 15 godina istraživanjima koja je provodio Mayer došli do podataka koji omogućuju rangiranje čimbenika staništa odlučujućih za njihovo uspijevanje i opstojnost. Tijekom sušnih vegetacijskih razdoblja proizvodnost odvodnjenih fluvisola varaždinske Podravine, nizinskih lužnjakovih i drugih šuma Varoškog i Bolčanskog luga, Česme te pokupskih šuma na pseudoglejnim i euglejnim, djelomično odvodnjenim tlima, izravno je ovisilo o količini i rasporedu padalina. Utvrđeno je kako nedostatak dostupne vlage u ekološkom profilu tla uzrokuje smanjenje širine goda, smanjenje lisnih površina i sušenje pojedinih stabala i sastojina, te je bio vodeći čimbenik propadanja nizinskih šuma u proteklom nizu sušnih godina. Odvodni sustavi povećali su ovisnost nizinskih šuma o padalinama. Revizija projekata odvodnje trebala bi omogućiti manipuliranje vodama što prihvatljivije kakvoće, u skladu sa sezonskim potrebama nizinskih šuma. Botaničar I.Trinajstić analizom paleo- i recentne klime onoga dijela Europe u kojemu se nalazi Hrvatska, dolazi do spoznaje da sekularna promjena klime nije negativno utjecala niti zatopljenjem, niti zahlađenjem na sastav klimazonalne šumske vegetacije, već je samo uvjetovala pomicanje vegetacijskih pojaseva u smjeru od manjih nadmorskih visina prema većima (zatopljenje) i obratno (zahlađenje) te vegetacijskih zona od juga prema sjeveru (zatopljnje) i obratno (zahlađenje). Na temelju takvih spoznaja može se očekivati kako će i suvremena promjena klime bila ona uvjetovana ili ne pod utjecajem čovjeka, potpuno analogno uvjetovati pomicanje klimatskih vegetacijskih oblika u onome smjeru u kojemu se mijenja klima. Tako primjerice možemo očekivati da će povećanje srednje godišnje temperature za npr. jedan ili dva stupnja pomaknuti donju granicu bukovo-jelovih šuma iz 650 m na 700 m ili 750 m/nm. Za približno toliko će se pomaknuti u vertikalnome smjeru i gornja granica hrastovoga pojasa. Granica vazdazelene vegetacije pomaknut će se prema sjeveru i prema unutrašnjosti za onoliko za koliko će se recentna srednja minimalna temperatura ispod 2 °C povisiti na dva ili više °C. Geografkinja Ž. Ši ljković koristi opsežnu literaturu o propadanju šuma i ugroženosti okoliša u Srednjoj i Istočnoj Europi, utvrđujući činjenice političkih promjena i prilika okoliša koje značajno utječu na kopnene i vodene ekosustave toga prostora. Autorica ukazuje kako zemlje Srednje i Istočne Europe ulaze u tehnološku fazu s određenom vremenskom zadrškom. Smatra kako realsocijalistički mentalitet vlasti, nepraktičnost u gospodarstvu, primjena zastarjele tehnologije sa Zapada te negativan stav prema pitanjima zaštite okoliša, ubrzavaju devastaciju kopnenih i vodenih ekosustava na ovome području. Autorica raščlanjuje stanje propadanja šuma u Europi te ukazuje na tzv. "crni trokut" gdje su zabilježena najveća onečišćenja s S02 (sjeverna Češka, jugozapadna Poljska i istočni dio bivše Istočne Njemačke), te |