DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 84 <-- 84 --> PDF |
I. Trina j stić : Utjecaj općih klimatskih promjena na prostorni raspored khmazonalnih oblika šumske vegetacije u Hrvatskoj Ž. Š i 1 j k o v i ć : Degradacija šuma srednje i istočne Europe, kao posljedica klimatskih promjena uvjetovanih antropogenim utjecajem V. Jelavić,J.Martinović,A. VrankovićiS. Šatalić : Vrijednosti kritičnih opterećenja šumskog ekosustava sumporom i dušikom, na području zapadne Hrvatske - prvi rezultati E. K1 i m o s kolegama, poznati profesor pedologije i ekologije na Šumarskome fakultetu u Brnu i član Europskoga šumarskog instituta u Helsinkiju, u svome referatu iznosi kako tlo smatra srazmjerno stabilnim dijelom šumskoga ekosustava, jer se promjene u njemu razvijaju polako. Kod procjene mogućega utjecaja globalne klime na tlo, potrebno je razlikovati njegova teško i lako promjenljiva svojstva. Lako promjenljiva su akumulacija i proces dekompozicije organskih tvari, vlažnost tla i sastav zemljišnog rastvora. Utjecaj mogućih globalnih promjena klime na poljoprivredu i šumarstvo može biti dosta sličan, no u mnogim pogledima i vrlo različit. Tu je potrebno uzeti u obzir razlike u vremenu korištenja vegetacije, visok stupanj genetičke raznolikosti u šumskim ekosustavima i različite odnose konkurencije u šumskim i agrarnim ekosustavima. Sa stajališta mogućih promjena pod klimatskim utjecajem one se pretežno očekuju u semiaridnim tropskim regijama i u borealnim šumama. Važan čimbenik koji može signalizirati promjene procesa u tlu je viša koncentracija ugljičnoga dioksida u zemljišnim porama. M. Vidaković , akademik i predsjednik Znanstvenoga vijeća za poljoprivredu i šumarstvo HAZU, profesor šumarske genetike i oplemenjivanja šumskoga drveća upozorava na tri opasnosti za genetske šumske resurse. Kao prvi uzrok navodi kisele kiše, koje nastaju sagorijevanjem fosilnih goriva, a stoje posebice izraženo u Europi. Prema autoru do prije 1958. godine dekompozicija tla i sječa šuma na globalnoj razini pridonose 47%, a sagorijevanje fosilnih goriva 53%, povećanju atmosferskog C02, dok poslije 1958. dekompozicija i sječa uzrokuju samo 4%, a sagorijevanje fosilnih goriva 96% njegovu povećanju. Autor navodi kako Ko r n o s k y i dr. smatraju da polucija zraka doprinosi glavnim promjenama u genetskoj strukturi mnogih šumskih ekosustava. Osim što polutanti mogu uništiti cijele populacije visoko senzitivnih vrsta, oni mogu selektivno eliminirati gene iz drugih vrsta, umanjujući na taj način genetsku raznolikost. Druga opasnost dolazi zbog uništenja atmosferskog ozonskog omotača koji štiti zemlju od ultravioletnog zračenja, koje nepovoljno utječe na čovjeka, faunu i biljke (umanjenje fotosinteze). Treća opasnost je globalno zatopljenje koje je predmet rasprave ovoga skupa. Autor preporučuje da uslijed tendencije mijenjanja klime, treba unaprijediti programe oplemenjivanja šumskoga drveća i povećati strategiju zaštite šuma. Prema autoru globalne promjene klime i promjene okoliša koje nastaju pod utjecajem čovjeka, mogu reducirati postojeći genetski diverzitet i potencijal populacija jedne vrste na nove selekcijske pritiske, u smislu tvorbe novih rasa koje bi bile dobro adaptirane na nove ekološke uvjete. Kako će promjenom klime doći do promjene areala biljnih zajednica i vrsta drveća, trebat će ponovno odrediti sjemenske zone i rajone. Zbog potrebe reprodukcije adaptibilnih vrsta, autor preporučuje ponovno određivanje sjemenskih sastojina i osnivanje sjemenskih plantaža (generativna reprodukcija). U zaštiti šumskoga genofonda, autor preporučuje izravnu i neizravnu zaštitu. U prvome slučaju radi se o davanju prednosti onim vrstama koje bi bile najbolje prilagođene novim ekološkim prilikama, dok se u izravnoj zaštiti obuhvaća cjelokupni genofond jedne vrste. B. Prp i ć i sur. napominje kako će zatopljenje klime nepovoljno utjecati na vrste drveća uže ekološke valencije, kao što su kitnjak, lužnjak, jela i smreka. Kako kod tih vrsta glede položaja areala već postoji prilagodba na toplije prilike, postoji i mogućnost sustavnoga odabira odgovarajućih ekotipova za nove stanišne prilike. Kod hrasta lužnjaka opstanak u toplijim prilikama ovisit će o količini vode koja će mu biti na raspolaganju tijekom vegetacijskoga razdoblja. U pogledu propadanja šuma tvrdi kako je trećina šuma u Hrvatskoj ugrožena i to u prvome redu obična jela te hrast kitnjak i hrast lužnjak, dok su najmanje oštećeni obična bukva i crnika što je pak povezano uz njihove ekološke valencije. Današnje sušenje šuma posljedica je zajedničkoga nepovoljnog utjecaja više čimbenika, koji djeluju istovremeno ili slijede jedan iza drugoga. Zna se kako prije pojave industrijske civilizacije nije bilo značajnijega onečišćenja okoliša, pa se "kemijska promjena klime" može zasigurno smatrati jednim od najvažnijih uzroka propadanja šuma, a smanjenje toga utjecaja može se postići međunarodnim dogovorom. Promjena klime izazvat će ne samo pogoršanje, nego i poboljšanje pojedinih šumskih staništa ili njihovih dijelova (ekološke niše). U slučaju pogoršanja staništa u smislu zatopljenja slijedi fenotipska prilagodba, selekcija u smislu stvaranja bolje prilagođenih ekotipova, dominacija do sada potištenih vrsta, migracija vrsta te sušenje onih koji se ne mogu prilagoditi. Suma je značajna u smislu ublažavanja učinka "staklenika atmosfere" jer utječe na vezanje C02. Prema grubome proračunu, hrvatske šume (državne i privatne) vežu godišnje 16,6 milijuna t C02, stoje najvjerojatnije |