DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 83 <-- 83 --> PDF |
ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI PRILAGODBA POLJOPRIVREDE I ŠUMARSTVA KLIMI I NJENIM PROMJENAMA, HAZU, Znanstveno vijeće za poljoprivredu i šumarstvo Zagreb, 19. i 20. 5. 1998. Znanstveno vijeće za poljoprivredu i šumarstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organiziralo je znanstveni skup s međunarodnim sudjelovanjem pod gornjim naslovom. Skup je održan 19. i 20. svibnja ove godine i svaki nazočan i sudjelovatelj dobio je zbornik sa svim referatima koji su tiskani prema propozicijama HAZU. Nositelj skupa je organizacijski odbor na čelu s akademikom Milanom Maceljskim koji je osobno obavio golem posao u fazi njegove pripreme. Zbornik ima sveukupno 360 stranica. Referati su bogato opremljeni tablicama, grafikonima, kartama i fotografijama s opisom na hrvatskome i engleskome jeziku uz engleski sažetak. Dio grafikona, crteža i fotografija tiskanje u boji. Glavni urednik zbornika, akademik Milan M a c e 1 j ski, obrazložio je u predgovoru potrebu održavanja skupa ovim riječima: "Ako su te promjene (klimatske) neminovne, krajnji je trenutak razmotriti sve mogućnosti prilagodbe kako poljoprivredi, tako i šumarstvu, kako bi se u nekim slučajevima smanjile štete, a u drugim optimalno iskoristile neke pogodnosti koje te promjene mogu donijeti. Osim nužnog doprinosa smanjenju negativnih utjecaja čovjeka na klimu, glede našega relativno maloga udjela, za Hrvatsku je još važnija, pravovremena priprema za promjene do kojih treba doći na našem području." Za šumarsku struku na ovom su skupu zanimljiva opća izlaganja o klimatskim promjenama te referati iz šumarstva. Vrlo zanimljive informacije dobili smo od naših meteorologa J.Jurasa,M.Pasarića i poznatoga prof. I. Penzara u referatu pod naslovom: "O promjenama temperature zraka od 18. do 20. stoljeća u Zagrebu", gdje kažu kako je danas još teško odgovoriti na pitanje koliki je utjecaj pojačanja "efekta staklenika" na očiti trend globalnog zatopljenja. Prema njihovu mišljenju on zasada nije velik, ali ako se nastavi dosadašnji trend povećanja koncentracije stakleničkih plinova utjecaj bi mogao postati očit, a mjere sprječavanja zakašnjele. M. Gajić-Čapka i K. Zaninović u referatu pod naslovom "Sekularne varijacije nekih komponenti vodne ravnoteže u Primorju", upućuju na korisnost rezultata analize vremenskih nizova koji upozoravaju na promjene meteoroloških parametara koji mogu izazvati postupne promjene u šumskim ekosustavima, ali ujedno upozoravaju na potrebu konsultacije šumarskih stručnjaka. Autorice su obradile meteorološku postaju Crikvenica za razdoblje od 1901-1994., analizirajući fluktuacije i trendove temperature zraka, količine oborine, relativne vlažnosti, evapotranspiracije i sadržaja vode u tlu, i to za srednje godišnje vrijednosti i vegetacijsko razdoblje. Za šumare je zanimljiv referat Z. Žibranta i A. Dvornika pod naslovom: Meteorološki monitoring za potrebe poljoprivrede i šumarstva, u kojemu se ukazuje na potrebu postavljanja automatskog meteorološkog sustava (meteorološki monitoring), koji bi zasigurno bio izuzetno pogodan za šumske ekosustave. Za šumarstvo je zanimljiv referat D. Gereša: Klimatske promjene i gospodarenje vodama, gdje autor ukazuje na planiranje gospodarenja vodama koje se temelji na višestrukturnoj potrebi za vodom, gdje uz praćenje utjecaja klimatskih promjena uzima u obzir izravne utjecaje okoliša te društvene i gospodarske promjene. U ovome planiranju šumski ekosustavi imaju zasigurno znatan utjecaj. Referat J. Petraša i F. Bašića: Erozija tla u Hrvatskoj u svjetlu predviđenih klimatskih promjena upozorava na eroziju tla pretežito sa stajališta poljoprivrede i vodoprivrede dok šumski pokrov čiji raspored i struktura može znatno utjecati na njezinu sprječavanju, nije dovoljno obrađen, odnosno utjecaj mu je zanemaren. Šumarski dio skupa održanje odvojeno 20 svibnja. Problematika koja se odnosi na šume obrađena je u sedam referata i to: E. Klimo, J. Materna J. Vokoun: Global Changes of Climate and possible Changes in forest Soil Processes (Globalna promjena, klime i moguće promjene procesa u šumskom tlu) M. Vidaković : Strategija oplemenjivanja hrvatskih šuma u ozračju promjene klime B. Prpić, Z. Seletković i I. Tikvić: Klimatski, kemijski i biološki uzroci propadanja šuma u Europi i Hrvatskoj S. Matić, M. Orsanić i I. Anić: Utjecaj klimatskih promjena na strukturu i razvoj šumskih ekosustava |B. Mayer i G. Bušićl: Primjeri utjecaja promjena podneblja na hidrološke i hidropedološke odnose u nizinskim šumama Hrvatske s okvirnim preporukama |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 84 <-- 84 --> PDF |
I. Trina j stić : Utjecaj općih klimatskih promjena na prostorni raspored khmazonalnih oblika šumske vegetacije u Hrvatskoj Ž. Š i 1 j k o v i ć : Degradacija šuma srednje i istočne Europe, kao posljedica klimatskih promjena uvjetovanih antropogenim utjecajem V. Jelavić,J.Martinović,A. VrankovićiS. Šatalić : Vrijednosti kritičnih opterećenja šumskog ekosustava sumporom i dušikom, na području zapadne Hrvatske - prvi rezultati E. K1 i m o s kolegama, poznati profesor pedologije i ekologije na Šumarskome fakultetu u Brnu i član Europskoga šumarskog instituta u Helsinkiju, u svome referatu iznosi kako tlo smatra srazmjerno stabilnim dijelom šumskoga ekosustava, jer se promjene u njemu razvijaju polako. Kod procjene mogućega utjecaja globalne klime na tlo, potrebno je razlikovati njegova teško i lako promjenljiva svojstva. Lako promjenljiva su akumulacija i proces dekompozicije organskih tvari, vlažnost tla i sastav zemljišnog rastvora. Utjecaj mogućih globalnih promjena klime na poljoprivredu i šumarstvo može biti dosta sličan, no u mnogim pogledima i vrlo različit. Tu je potrebno uzeti u obzir razlike u vremenu korištenja vegetacije, visok stupanj genetičke raznolikosti u šumskim ekosustavima i različite odnose konkurencije u šumskim i agrarnim ekosustavima. Sa stajališta mogućih promjena pod klimatskim utjecajem one se pretežno očekuju u semiaridnim tropskim regijama i u borealnim šumama. Važan čimbenik koji može signalizirati promjene procesa u tlu je viša koncentracija ugljičnoga dioksida u zemljišnim porama. M. Vidaković , akademik i predsjednik Znanstvenoga vijeća za poljoprivredu i šumarstvo HAZU, profesor šumarske genetike i oplemenjivanja šumskoga drveća upozorava na tri opasnosti za genetske šumske resurse. Kao prvi uzrok navodi kisele kiše, koje nastaju sagorijevanjem fosilnih goriva, a stoje posebice izraženo u Europi. Prema autoru do prije 1958. godine dekompozicija tla i sječa šuma na globalnoj razini pridonose 47%, a sagorijevanje fosilnih goriva 53%, povećanju atmosferskog C02, dok poslije 1958. dekompozicija i sječa uzrokuju samo 4%, a sagorijevanje fosilnih goriva 96% njegovu povećanju. Autor navodi kako Ko r n o s k y i dr. smatraju da polucija zraka doprinosi glavnim promjenama u genetskoj strukturi mnogih šumskih ekosustava. Osim što polutanti mogu uništiti cijele populacije visoko senzitivnih vrsta, oni mogu selektivno eliminirati gene iz drugih vrsta, umanjujući na taj način genetsku raznolikost. Druga opasnost dolazi zbog uništenja atmosferskog ozonskog omotača koji štiti zemlju od ultravioletnog zračenja, koje nepovoljno utječe na čovjeka, faunu i biljke (umanjenje fotosinteze). Treća opasnost je globalno zatopljenje koje je predmet rasprave ovoga skupa. Autor preporučuje da uslijed tendencije mijenjanja klime, treba unaprijediti programe oplemenjivanja šumskoga drveća i povećati strategiju zaštite šuma. Prema autoru globalne promjene klime i promjene okoliša koje nastaju pod utjecajem čovjeka, mogu reducirati postojeći genetski diverzitet i potencijal populacija jedne vrste na nove selekcijske pritiske, u smislu tvorbe novih rasa koje bi bile dobro adaptirane na nove ekološke uvjete. Kako će promjenom klime doći do promjene areala biljnih zajednica i vrsta drveća, trebat će ponovno odrediti sjemenske zone i rajone. Zbog potrebe reprodukcije adaptibilnih vrsta, autor preporučuje ponovno određivanje sjemenskih sastojina i osnivanje sjemenskih plantaža (generativna reprodukcija). U zaštiti šumskoga genofonda, autor preporučuje izravnu i neizravnu zaštitu. U prvome slučaju radi se o davanju prednosti onim vrstama koje bi bile najbolje prilagođene novim ekološkim prilikama, dok se u izravnoj zaštiti obuhvaća cjelokupni genofond jedne vrste. B. Prp i ć i sur. napominje kako će zatopljenje klime nepovoljno utjecati na vrste drveća uže ekološke valencije, kao što su kitnjak, lužnjak, jela i smreka. Kako kod tih vrsta glede položaja areala već postoji prilagodba na toplije prilike, postoji i mogućnost sustavnoga odabira odgovarajućih ekotipova za nove stanišne prilike. Kod hrasta lužnjaka opstanak u toplijim prilikama ovisit će o količini vode koja će mu biti na raspolaganju tijekom vegetacijskoga razdoblja. U pogledu propadanja šuma tvrdi kako je trećina šuma u Hrvatskoj ugrožena i to u prvome redu obična jela te hrast kitnjak i hrast lužnjak, dok su najmanje oštećeni obična bukva i crnika što je pak povezano uz njihove ekološke valencije. Današnje sušenje šuma posljedica je zajedničkoga nepovoljnog utjecaja više čimbenika, koji djeluju istovremeno ili slijede jedan iza drugoga. Zna se kako prije pojave industrijske civilizacije nije bilo značajnijega onečišćenja okoliša, pa se "kemijska promjena klime" može zasigurno smatrati jednim od najvažnijih uzroka propadanja šuma, a smanjenje toga utjecaja može se postići međunarodnim dogovorom. Promjena klime izazvat će ne samo pogoršanje, nego i poboljšanje pojedinih šumskih staništa ili njihovih dijelova (ekološke niše). U slučaju pogoršanja staništa u smislu zatopljenja slijedi fenotipska prilagodba, selekcija u smislu stvaranja bolje prilagođenih ekotipova, dominacija do sada potištenih vrsta, migracija vrsta te sušenje onih koji se ne mogu prilagoditi. Suma je značajna u smislu ublažavanja učinka "staklenika atmosfere" jer utječe na vezanje C02. Prema grubome proračunu, hrvatske šume (državne i privatne) vežu godišnje 16,6 milijuna t C02, stoje najvjerojatnije |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 85 <-- 85 --> PDF |
znatno više od C02 proizvedenoga izgaranjem fosilnih goriva u nas. S. Matić, M. Oršanić i I. Anić istraživali su utjecaj promjena temperatura i padalina i ostalih klimatskih i edafskih promjena na strukturu i razvoj ritskih šuma topola i vrba, šuma hrasta lužnjaka i prebornih šuma bukve i jele. Na području ritskih šuma topola i vrba u razdoblju od 1961. do 1994. došlo je do povećanja prosječnih godišnjih i vegetacijskih temperatura i do smanjenja godišnjih i vegetacijskih padalina. Zbog izgradnje HE Varaždin došlo je do sniženja godišnjih i vegetacijskih razina podzemnih voda za 287 cm, odnosno 286 cm. Posljedično se pojavljuju one vrste drveća koje imaju širu ekološku valenciju, primjerice bijela joha, sremza i vez. Značajno se smanjuje gospodarska vrijednost šuma. Zbog zamočvarenja u nizinskoj šumi Kalje pokraj Lekenika, došlo je do katastrofalnog propadanja čitavih sastojina hrasta lužnjaka. Procesu zamočvarenja jamačno je pomogla poplava i zatopljenje klime. Umjesto hrasta lužnjaka tu se obilno javljaju pionirske vrste drveća kao što su poljski jasen i crna joha. U šumi Kalje smanjena je gospodarska vrijednost šuma, dok autori očekuju da se općekorisne funkcije šuma neće smanjiti u tolikoj mjeri kao gospodarska funkcija. U području šuma okolice Fužina, autori bilježe katastrofalno sušenje jelovih stabala, a tijekom razdoblja 1975-1995. godine u meteorološkoj postaji Vrelo Ličanke (Fužine) zabilježen je porast srednje godišnje temperature zraka za 1,3 °C, i srednje temperature vegetacijskoga razdoblja za 1, 8 °C te pad godišnjih i vegetacijskih količina oborina za 592,6 mm odnosno 265,2 mm. Uzmicanje jele zbog povećanja temperature i smanjenja količine padalina ide u prilog običnoj bukvi koja zauzima njezino mjesto. Klimatske promjene obilježene povećanjem temperature i smanjenjem padalina uz druge klimatske, klimatsko- edafske i edafske promjene, prisutne u šumskim ekosustavima Hrvatske, znatno utječu na sušenje i propadanje, posebice glavnih vrsta drveća koje istovremeno imaju i usku ekološku valenciju. Istovremeno, novonastalim se prilikama šumski ekosustavi prilagodavaju povećanjem udjela pionirskih vrsta drveća šire ekološke valencije. B. Mayer i G. Bušić u svojemu radu o utjecaju promjena podneblja na hidrološke i hidropedološke odnose u nizinskim šumama daju presjek svojih dosadašnjih brojnih istraživanja u nizinskim šumama Podravine, Pokuplja i Posavine. Naglašavaju kako su u posljednjih 15 godina istraživanjima koja je provodio Mayer došli do podataka koji omogućuju rangiranje čimbenika staništa odlučujućih za njihovo uspijevanje i opstojnost. Tijekom sušnih vegetacijskih razdoblja proizvodnost odvodnjenih fluvisola varaždinske Podravine, nizinskih lužnjakovih i drugih šuma Varoškog i Bolčanskog luga, Česme te pokupskih šuma na pseudoglejnim i euglejnim, djelomično odvodnjenim tlima, izravno je ovisilo o količini i rasporedu padalina. Utvrđeno je kako nedostatak dostupne vlage u ekološkom profilu tla uzrokuje smanjenje širine goda, smanjenje lisnih površina i sušenje pojedinih stabala i sastojina, te je bio vodeći čimbenik propadanja nizinskih šuma u proteklom nizu sušnih godina. Odvodni sustavi povećali su ovisnost nizinskih šuma o padalinama. Revizija projekata odvodnje trebala bi omogućiti manipuliranje vodama što prihvatljivije kakvoće, u skladu sa sezonskim potrebama nizinskih šuma. Botaničar I.Trinajstić analizom paleo- i recentne klime onoga dijela Europe u kojemu se nalazi Hrvatska, dolazi do spoznaje da sekularna promjena klime nije negativno utjecala niti zatopljenjem, niti zahlađenjem na sastav klimazonalne šumske vegetacije, već je samo uvjetovala pomicanje vegetacijskih pojaseva u smjeru od manjih nadmorskih visina prema većima (zatopljenje) i obratno (zahlađenje) te vegetacijskih zona od juga prema sjeveru (zatopljnje) i obratno (zahlađenje). Na temelju takvih spoznaja može se očekivati kako će i suvremena promjena klime bila ona uvjetovana ili ne pod utjecajem čovjeka, potpuno analogno uvjetovati pomicanje klimatskih vegetacijskih oblika u onome smjeru u kojemu se mijenja klima. Tako primjerice možemo očekivati da će povećanje srednje godišnje temperature za npr. jedan ili dva stupnja pomaknuti donju granicu bukovo-jelovih šuma iz 650 m na 700 m ili 750 m/nm. Za približno toliko će se pomaknuti u vertikalnome smjeru i gornja granica hrastovoga pojasa. Granica vazdazelene vegetacije pomaknut će se prema sjeveru i prema unutrašnjosti za onoliko za koliko će se recentna srednja minimalna temperatura ispod 2 °C povisiti na dva ili više °C. Geografkinja Ž. Ši ljković koristi opsežnu literaturu o propadanju šuma i ugroženosti okoliša u Srednjoj i Istočnoj Europi, utvrđujući činjenice političkih promjena i prilika okoliša koje značajno utječu na kopnene i vodene ekosustave toga prostora. Autorica ukazuje kako zemlje Srednje i Istočne Europe ulaze u tehnološku fazu s određenom vremenskom zadrškom. Smatra kako realsocijalistički mentalitet vlasti, nepraktičnost u gospodarstvu, primjena zastarjele tehnologije sa Zapada te negativan stav prema pitanjima zaštite okoliša, ubrzavaju devastaciju kopnenih i vodenih ekosustava na ovome području. Autorica raščlanjuje stanje propadanja šuma u Europi te ukazuje na tzv. "crni trokut" gdje su zabilježena najveća onečišćenja s S02 (sjeverna Češka, jugozapadna Poljska i istočni dio bivše Istočne Njemačke), te |