DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 8     <-- 8 -->        PDF

I. Trinajstić, J. Kamenjarin: FITOCHNOLOŠKO-S1NTAKSONOMSKA ISTRAŽIVANJA VAZDAZELENIH ŠUMA... Šumarski list br. 5-6, C´XXII (1998), 207-211
ANALIZA FLORNOG SASTAVA - Analysis of the floral composition


Florni sastav as. Myrto-Quercetum ilicis prikazan
na tablici 1, na temelju 6 fitocenoloških snimaka obuhvaća
sveukupno 45 vrsta, dok pojedine snimke obuhvaćaju
17-26 vrsta ili prosječno 21,2 vrste. Za pojedine
sintaksone karakteristično je 29 vrsta, a skupina pratilica
zastupljena je sa 16 vrsta. U preko 50% snimaka zabilježeno
je 18 vrsta, od toga samo 2 vrste među pratilicama.
U samo po jednoj snimci zabilježeno je 18 vrsta
ili 40%, od toga u skupinama pojedinih sintaksona 10
vrsta ili ± 22%, a medu pratilicama 8 vrsta ili ± 18%.


RASPRAVA


Nedavno je izvršena fitocenološko-sintaksonomska
analiza česminovih šuma na Kozjaku kraj Splita (usp.
Trinajstić i Kamenjarin 1997), gdje su razvijene
dvije česminove zajednice - Orno-Quercetum ilicis i
Ostryo-Quercetum ilicis. Na otoku Čiovu razvijena je
treća česminova šumska zajednica - as. Myrto-Quercetum
ilicis. Za nju je, kako je to već više puta istaknuto, u
prvom redu znakovito da u svom flornom sastavu praktički
ne sadrži listopadne šumske elemente.


Svojedobno smo najednom mjestu (Trinajstić
1985) u sintetskoj tablici prikazali florni sastav čistih
vazdazelenih šuma česmine Myrto-Quercetum ilicis iz
do tada proučenih lokaliteta na temelju podataka Horvatića
(1963), Trinaj stića (1968), Zi. Pavletić
(1972) iM. Hečimović (1982). Analizom zabilježenih
lokaliteta lagano se može uočiti da je as. Myrto-
Quercetum ilicis do sada poznata jedino iz otoka Hrvatskoga
primorja. Medu kvarnerskim otocima poznata je
iz otoka Paga (usp. Horvati ć 1963), a ovom prigodom
možemo spomenuti daje ta šumska zajednica razvijena
i na otoku Lošinju, kao i na susjednom otočiću
Unijama, ali podaci o njenom flornom sastavu iz navedenih
otoka još nisu objavljeni.


Od sjevernodalmatinskih otoka as. Myrto-Quercetum
ilicis bila je proučavana na otocima Ugljanu i Sestrunju
(Horvatić 1963), dok najveći broj podataka potječe
iz srednjodalmatinskih otoka Brača (Trinajstić
1990), Biševa (Zi. Pavletić 1972), Sveca (Trinajstić
1985), te južnodalmatinskih otoka Korčule (Trinajstić
1985), Lastova (Trinajstić 1968), Mljeta
(Horvatić 1963, Trinajstić 1995), Lokruma
(Horvatić 1963) i Šipana(M. Hečimović 1982).


Na temelju citiranih podataka o flornom sastavu as.
Myrto-Quercetum ilicis, može se uočiti da između otoka


Kao dobro izražena karakteristična vrsta asocijacije
ističe se mirta - Myrtus communis, a njoj se mogu pribrojiti
i diferencijalne vrste asocijecije - indikatori tople
i suhe klime - značajni za svezu Oleo-Ceratonion. U
tom su smislu sastojine iz Sv. Križa (snimke 1-2) znatno
mezofilnije, jer se razvijaju u zaštićenoj udolini sjeverne
ekspozicije. Na razmjerno vlažnu mikroklimu upućuje
i prisutnost vrste Viburnum tinus u snimci broj 1.


- Discussion
Ugljana na sjeveru i otoka Brača na jugu postoji jedna
velika praznina, pa podaci o flornom sastavu navedene
šumske zajednice na otoku Čiovu koji se ovom prigodom
objavljuju, pridonose njenom poznavanju u trogirskom
dijelu našega Primorja. Kad se još prikupe podaci
iz otoka šibenskoga, arhipelaga, gdje je fitocenološki
detaljno proučen jedino otok Murter, ali ni ti podaci
još nisu na odgovarajući način objavljeni (usp. Pandža
1995), moći će se pristupiti detaljnijoj fitogeografskoj
analizi flornoga sastava čistih, vazdazelenih šuma
česmine as. Myrto-Quercetum ilicis u Hrvatskoj.


Kako u pojedinim dijelovima Hrvatskoga primorja
vazdazelene šume česmine stoje u sindinamskim odnosima
sa šumama alepskog bora (Pinus halepensis), pobliža
će fitocenološka analiza pokazati u kojim je dijelovima
njena areala moguće bez većih poteškoća i s odgovarajućim
uspjehom prevesti šume i kulture alepskog
bora u vazdazelene šume česmine. U tom će smislu
najveće značenje imati šume alepskoga bora i česmine
(as. Querco ilicis-Pinetum dalmaicae) razvijene na dubokim
tlima. Prevođenjem takvih šuma alepskoga bora
određenim uzgojnim zahvatima u šume česmine, smanjila
bi se opasnost od požara, a mjestimično i spriječilo
širenje požara na veće površine.


U nekim drugim slučajevima, posebice u najtoplijem
i najsušem dijelu Hrvatskoga primorja, šume alepskoga
bora sa sominom - as. Junipero phoeniceae-Pinetum
halepensis treba smatrati terminalnim oblikom
šumskoga pokrova, slično kao i u nekim drugim, klimatski
analognim dijelovima Sredozemlja. To je ujedno
ono područje u kojem su tijekom ljetnoga sušnog
razdoblja šume alepskoga bora najosjetljivije na požar.