DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 8 <-- 8 --> PDF |
I. Trinajstić, J. Kamenjarin: FITOCHNOLOŠKO-S1NTAKSONOMSKA ISTRAŽIVANJA VAZDAZELENIH ŠUMA... Šumarski list br. 5-6, C´XXII (1998), 207-211 ANALIZA FLORNOG SASTAVA - Analysis of the floral composition Florni sastav as. Myrto-Quercetum ilicis prikazan na tablici 1, na temelju 6 fitocenoloških snimaka obuhvaća sveukupno 45 vrsta, dok pojedine snimke obuhvaćaju 17-26 vrsta ili prosječno 21,2 vrste. Za pojedine sintaksone karakteristično je 29 vrsta, a skupina pratilica zastupljena je sa 16 vrsta. U preko 50% snimaka zabilježeno je 18 vrsta, od toga samo 2 vrste među pratilicama. U samo po jednoj snimci zabilježeno je 18 vrsta ili 40%, od toga u skupinama pojedinih sintaksona 10 vrsta ili ± 22%, a medu pratilicama 8 vrsta ili ± 18%. RASPRAVA Nedavno je izvršena fitocenološko-sintaksonomska analiza česminovih šuma na Kozjaku kraj Splita (usp. Trinajstić i Kamenjarin 1997), gdje su razvijene dvije česminove zajednice - Orno-Quercetum ilicis i Ostryo-Quercetum ilicis. Na otoku Čiovu razvijena je treća česminova šumska zajednica - as. Myrto-Quercetum ilicis. Za nju je, kako je to već više puta istaknuto, u prvom redu znakovito da u svom flornom sastavu praktički ne sadrži listopadne šumske elemente. Svojedobno smo najednom mjestu (Trinajstić 1985) u sintetskoj tablici prikazali florni sastav čistih vazdazelenih šuma česmine Myrto-Quercetum ilicis iz do tada proučenih lokaliteta na temelju podataka Horvatića (1963), Trinaj stića (1968), Zi. Pavletić (1972) iM. Hečimović (1982). Analizom zabilježenih lokaliteta lagano se može uočiti da je as. Myrto- Quercetum ilicis do sada poznata jedino iz otoka Hrvatskoga primorja. Medu kvarnerskim otocima poznata je iz otoka Paga (usp. Horvati ć 1963), a ovom prigodom možemo spomenuti daje ta šumska zajednica razvijena i na otoku Lošinju, kao i na susjednom otočiću Unijama, ali podaci o njenom flornom sastavu iz navedenih otoka još nisu objavljeni. Od sjevernodalmatinskih otoka as. Myrto-Quercetum ilicis bila je proučavana na otocima Ugljanu i Sestrunju (Horvatić 1963), dok najveći broj podataka potječe iz srednjodalmatinskih otoka Brača (Trinajstić 1990), Biševa (Zi. Pavletić 1972), Sveca (Trinajstić 1985), te južnodalmatinskih otoka Korčule (Trinajstić 1985), Lastova (Trinajstić 1968), Mljeta (Horvatić 1963, Trinajstić 1995), Lokruma (Horvatić 1963) i Šipana(M. Hečimović 1982). Na temelju citiranih podataka o flornom sastavu as. Myrto-Quercetum ilicis, može se uočiti da između otoka Kao dobro izražena karakteristična vrsta asocijacije ističe se mirta - Myrtus communis, a njoj se mogu pribrojiti i diferencijalne vrste asocijecije - indikatori tople i suhe klime - značajni za svezu Oleo-Ceratonion. U tom su smislu sastojine iz Sv. Križa (snimke 1-2) znatno mezofilnije, jer se razvijaju u zaštićenoj udolini sjeverne ekspozicije. Na razmjerno vlažnu mikroklimu upućuje i prisutnost vrste Viburnum tinus u snimci broj 1. - Discussion Ugljana na sjeveru i otoka Brača na jugu postoji jedna velika praznina, pa podaci o flornom sastavu navedene šumske zajednice na otoku Čiovu koji se ovom prigodom objavljuju, pridonose njenom poznavanju u trogirskom dijelu našega Primorja. Kad se još prikupe podaci iz otoka šibenskoga, arhipelaga, gdje je fitocenološki detaljno proučen jedino otok Murter, ali ni ti podaci još nisu na odgovarajući način objavljeni (usp. Pandža 1995), moći će se pristupiti detaljnijoj fitogeografskoj analizi flornoga sastava čistih, vazdazelenih šuma česmine as. Myrto-Quercetum ilicis u Hrvatskoj. Kako u pojedinim dijelovima Hrvatskoga primorja vazdazelene šume česmine stoje u sindinamskim odnosima sa šumama alepskog bora (Pinus halepensis), pobliža će fitocenološka analiza pokazati u kojim je dijelovima njena areala moguće bez većih poteškoća i s odgovarajućim uspjehom prevesti šume i kulture alepskog bora u vazdazelene šume česmine. U tom će smislu najveće značenje imati šume alepskoga bora i česmine (as. Querco ilicis-Pinetum dalmaicae) razvijene na dubokim tlima. Prevođenjem takvih šuma alepskoga bora određenim uzgojnim zahvatima u šume česmine, smanjila bi se opasnost od požara, a mjestimično i spriječilo širenje požara na veće površine. U nekim drugim slučajevima, posebice u najtoplijem i najsušem dijelu Hrvatskoga primorja, šume alepskoga bora sa sominom - as. Junipero phoeniceae-Pinetum halepensis treba smatrati terminalnim oblikom šumskoga pokrova, slično kao i u nekim drugim, klimatski analognim dijelovima Sredozemlja. To je ujedno ono područje u kojem su tijekom ljetnoga sušnog razdoblja šume alepskoga bora najosjetljivije na požar. |