DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 74     <-- 74 -->        PDF

HRVATSKI INOVATOR br. 4/98
Može li se uz pomoć inovacija u hrvatskoj elektroenergetici racionalnije poslovati


Koristeći podatke iz publikacije "Energija u Hrvatskoj
1992-1996. - energetski pregled" u izdanju Ministarstva
gospodarstva RH od prosinca 1997. i prijašnjih
godišta autor dr. Branimir M o 1 a k raspravlja o kretanju
proizvodnje i potrošnje električne energije. Pri tome su
korišteni i podaci Ministarstva energetike SAD - DOE
USA "International Energy Annual 1993" od svibnja
1995. godine.


Na temelju podataka od 1992-1996. obrađeni su i
trendovski smjerovi. Analizirajući podatke autor navodi:


Porast ukupne: potrošnje električne energije od
2,54% (1996/1995) i trend njena porasta od 1992. (od
kada je u porastu) znači - uz činjenicu da se, prema podacima
u pregledu, ona ipak djelotvornije iskorištava
(porast i preraspodjela bruto društvenog proizvoda veći
od porasta potrošnje električne energije) - i nužnu
promjenu u neutemeljenim planovima za budućnost.
Naime, potrošnja električne energije od 1992. do 1996.
pokazuje, ako se takav trend linearno nastavi (što dakako
ne mora biti tako, ali zasad nema boljih načina predviđanja),
da će ona u 2010. godini biti manja od 14
milijardi kWh (tome treba dodati oko 7-8 % ili 1 mili


jardu kWh za neizbježne gubitke - svjetski prosjek), a
nikako neće iznositi 17,5 ili više od 20 milijardi kWh kako,
bezrazložno tvrdeplaneri Hrvatske elektroprivrede.
To pokazuje, nadalje, neosnovanost paničnih zahtjeva
za gradnjom novih elektrana (elektrane ili mrak), jer se
ta potrošnja vrlo vjerojatno može namiriti samo elektranama
koje su danas u pogonu, a zasigurno završavanjem
onih čija je izgradnja u tijeku.


Uz stalan porast proizvodnje i potrošnje, u svijetu se
nastoji smanjiti gubitke u dovođenju električne energije
do potrošača.


Od 1985. godine, kada su gubici iznosili oko 8% vidljiv
je njihov pad prema 7%.
U Hrvatskoj šuti gubici 1996. godine iznosili vrlo visokih
17,8%, pa autor uspoređuje i na kraju zaključuje:


Da bismo usporedili kolika je golema energija izgubljena
u mreži HEP-a, vrijedi istaknuti da je ukupna
proizvodnja svih termoelektrana (bez toplana) u Hrvatskoj
(pregled 89 str.) bila 1,949 milijardi kWh. To je vrlo
malo kada se zna da je ukupna snaga svih termoelektrana
(Sisak, Rijeka, Plomin, Osijek,....) koje su proizvele
tu energiju u Hrvatskoj veća od 1000 MW i pokazuje
kolike su neiskorištene pričuve za proizvodnju električne
energije, koje valja iskoristiti prije početka izgradnje
novih elektrana. I u uklanjanju eventualnih prepreka
povećanju proizvodnje električne energije -što
bolje iskoristivosti elektrana (kad je ona potrebna) treba
uposliti ljude koji to znaju, one koji se koriste pameću
- inovatore. Kad se od ukupne proizvodnje svih termoelektrana
u Hrvatskoj (1,949 milijardi kWh) odbije
samopotrošnja u termoelektranama (0,1093 milijardi
kWh), vidi se daje neto proizvodnja svih termoelektrana
u Hrvatskoj 1996. godine bila 1,84 milijarde kWh.


Dolazi se do zapanjujućeg zaključka: cjelokupna
proizvodnja svih termoelektrana u Hrvatskoj -1,84 milijarde
kWh nije bila dostatna za namirivanje gubitaka
nastalih u mreži Hrvatske elektroprivrede u dovođenju
električne energije od elektrana do potrošača -l, 908
milijardi kWh. To bez sumnje utječe na cijenu električne
energije, da se i ne spominje nepotrebno zagađivanje
okoliša uslijed spaljivanja goriva u elektranama za
proizvodnju električne energije koja se izgubi. Te odnose
nužno je što prije promijeniti. To mogu zasigurno
učiniti oni koji se koriste pameću, a one koji te činjenice
ne vide ili onemogućavaju promjene treba ukloniti da
ne smetaju.


H. Jakovac