DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 74 <-- 74 --> PDF |
HRVATSKI INOVATOR br. 4/98 Može li se uz pomoć inovacija u hrvatskoj elektroenergetici racionalnije poslovati Koristeći podatke iz publikacije "Energija u Hrvatskoj 1992-1996. - energetski pregled" u izdanju Ministarstva gospodarstva RH od prosinca 1997. i prijašnjih godišta autor dr. Branimir M o 1 a k raspravlja o kretanju proizvodnje i potrošnje električne energije. Pri tome su korišteni i podaci Ministarstva energetike SAD - DOE USA "International Energy Annual 1993" od svibnja 1995. godine. Na temelju podataka od 1992-1996. obrađeni su i trendovski smjerovi. Analizirajući podatke autor navodi: Porast ukupne: potrošnje električne energije od 2,54% (1996/1995) i trend njena porasta od 1992. (od kada je u porastu) znači - uz činjenicu da se, prema podacima u pregledu, ona ipak djelotvornije iskorištava (porast i preraspodjela bruto društvenog proizvoda veći od porasta potrošnje električne energije) - i nužnu promjenu u neutemeljenim planovima za budućnost. Naime, potrošnja električne energije od 1992. do 1996. pokazuje, ako se takav trend linearno nastavi (što dakako ne mora biti tako, ali zasad nema boljih načina predviđanja), da će ona u 2010. godini biti manja od 14 milijardi kWh (tome treba dodati oko 7-8 % ili 1 mili jardu kWh za neizbježne gubitke - svjetski prosjek), a nikako neće iznositi 17,5 ili više od 20 milijardi kWh kako, bezrazložno tvrdeplaneri Hrvatske elektroprivrede. To pokazuje, nadalje, neosnovanost paničnih zahtjeva za gradnjom novih elektrana (elektrane ili mrak), jer se ta potrošnja vrlo vjerojatno može namiriti samo elektranama koje su danas u pogonu, a zasigurno završavanjem onih čija je izgradnja u tijeku. Uz stalan porast proizvodnje i potrošnje, u svijetu se nastoji smanjiti gubitke u dovođenju električne energije do potrošača. Od 1985. godine, kada su gubici iznosili oko 8% vidljiv je njihov pad prema 7%. U Hrvatskoj šuti gubici 1996. godine iznosili vrlo visokih 17,8%, pa autor uspoređuje i na kraju zaključuje: Da bismo usporedili kolika je golema energija izgubljena u mreži HEP-a, vrijedi istaknuti da je ukupna proizvodnja svih termoelektrana (bez toplana) u Hrvatskoj (pregled 89 str.) bila 1,949 milijardi kWh. To je vrlo malo kada se zna da je ukupna snaga svih termoelektrana (Sisak, Rijeka, Plomin, Osijek,....) koje su proizvele tu energiju u Hrvatskoj veća od 1000 MW i pokazuje kolike su neiskorištene pričuve za proizvodnju električne energije, koje valja iskoristiti prije početka izgradnje novih elektrana. I u uklanjanju eventualnih prepreka povećanju proizvodnje električne energije -što bolje iskoristivosti elektrana (kad je ona potrebna) treba uposliti ljude koji to znaju, one koji se koriste pameću - inovatore. Kad se od ukupne proizvodnje svih termoelektrana u Hrvatskoj (1,949 milijardi kWh) odbije samopotrošnja u termoelektranama (0,1093 milijardi kWh), vidi se daje neto proizvodnja svih termoelektrana u Hrvatskoj 1996. godine bila 1,84 milijarde kWh. Dolazi se do zapanjujućeg zaključka: cjelokupna proizvodnja svih termoelektrana u Hrvatskoj -1,84 milijarde kWh nije bila dostatna za namirivanje gubitaka nastalih u mreži Hrvatske elektroprivrede u dovođenju električne energije od elektrana do potrošača -l, 908 milijardi kWh. To bez sumnje utječe na cijenu električne energije, da se i ne spominje nepotrebno zagađivanje okoliša uslijed spaljivanja goriva u elektranama za proizvodnju električne energije koja se izgubi. Te odnose nužno je što prije promijeniti. To mogu zasigurno učiniti oni koji se koriste pameću, a one koji te činjenice ne vide ili onemogućavaju promjene treba ukloniti da ne smetaju. H. Jakovac |