DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 72 <-- 72 --> PDF |
bolje sporazumijevati sa svojom subraćom po struci. I jedan i drugi razlog bez sumnje vodi povećanju djelotvornosti djelatnika u struci, a kroz jasnoću u pojmovnom smislu, izbjegava se mogućnost nesporazuma. Ovo je prilika da se prisjetimo ranijih radova na ovom području. Ne činimo to stoga da bi preuveličavali ili podcijenjivali ulogu bilo koga, već da bi ukazali na veliko bogatstvo našega hrvatskog jezika, mar hrvatskih šumarnika i dugotrajan kontinuitet stručnog šumarskog jezikoslovlja. Prve stručne riječi iz šumarstva sežu u najdalju prošlost i najveći njihov dio došao je k nama kroz stoljetnu uporabu narodnog jezika i njegovog razvoja, kao uostalom svakog jezika. Prva stručna terminologija o šumarstvu javlja se u priručnim prijevodima i interpolacijama uredaba o šumarstvu, koje je za područje Hrvatskog primorja izdavala venecijanska uprava u 15 i 17 stoljeću, te austrijske vlasti u područjima sjeveroistočne Hrvatske, odnosno Hrvatskog sabora za područje Banske Hrvatske. Tek uvođenjem hrvatskog jezika kao jedinog službenog na području Trojedne Kraljevine 1861., kada je bansku vlast preuzeo veliki hrvatski ban, general i feldmaršal barun Josip Š o k č e v i ć, stvorene su realne mogućnosti za sustavnu tvorbu hrvatske šumarske leksike. Već godinu dana nakon preuzimanja banske dužnosti, barun Sokčević određuje de se na području Trojedne Kraljevine ima primjenjivati Državni šumarski zakon iz 1852. U tom prijevodu s njemačkog, po prvi put su sustavno nalažene stare hrvatske riječi ili kovane nove za niz pojmova iz šumarstva, ali isto tako i šireg područja gospadarskog, socijalno-ruralnog i socijalnourbanog života Hrvata. U istom zanosu i brzini, kao daje znao da mu predstoji samo nekoliko godina banovanja, ban Sokčević požuruje stvaranje Kraljevskog poljodjelskog i šumarskog učilišta u Križevcima, vidjevši de se ne samo Državni šumarski zakon iz 1852., već ni lijepe, gotovo djevičanske šume u Hrvarskoj ne mogu očuvati ako nije osigurana o njima stručna skrb, stoje istini za volju bila bit tog Reichforstgesetz-a. Pod banovanjem Josipa Sokčevića uspjelo se još osnovati Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti. Odstupio je ne želeći činiti kompromise se svojom patriotskom savješću: Ugri su sklopili s Austrijancima nagodbu. Austrijsko je carstvo time prestalo postojati, postade to Austro-Ugarska Monarhija, koja je imala životariti još pola stoljeća da bi nestala. Hrvatska pak potpade pod Ugre, poslije bi predana kao ratni plijen Srbiji. Sto trideset godina od nastupnog govora Josipa Sokčevića u Hrvatskom državnom saboru trebat će proći da bi Hrvatska konačno, uz silne žrtve, dobila svoju samostalnost. No, šumarska se leksika unatoč uzletima i padovima nastavila. Prvi hrvatski šumarnici, obrazovani na visokim učilištima, bijahu đaci visokih šumarskih učilišta diljem Europe, vrativši se kući, skupljahu hrvatsku šumarsku stručnu i znanstvenu terminologiju, po kojoj je hrvatski jezik danas bogat kao i jezici daleko većih naroda i u gospodarskim i političkim prilikama neusporedivo boljim od hrvatskoga križnog puta u razvoju. Spomenimo samo neka velika imena Tomića, Kozarca, Kesterčaneka, Hlavinke, Petračića, Ugrenovića, Nenadića i mnogih drugih koji će slijediti. U vremenima druge polovice prošlog i četrdesetak godina ovog stoljeća, potreba za višejezičnim šumarskim rječnikom bijaše manja zbog toga što su mnogi šumarnici, a posebno tehničari i trgovci iz šumske industrije vladali stranim jezicima imali predodžbe o značenju hrvatskih šumarskih termina na stranim jezicima s kojima su komunicirali sa svojim mušterijama. Poznavanje stranih jezika u tim vremenima bijaše uopće pretpretpostavkom zapošljenja u onovremenim, potpuno stranim tvrtkama u šumskoj industriji. Dvadesetih godina ovoga stoljeća, naš poznati profesor i akademik A. Ugrenović u svojim knjigama o trgovini i tehnologiji drveta, gdjegod je za to imao priliku uz hrvatske stručne termine dodaje značenja na stranim jezicima: francuskom, njemačkom i engleskom, te povremeno talijanskom. Za sve one koji nisu vladali stručnom terminologijom na stranim jezicima, bijahu knjige prof. Ugrenovića nezaobilaznom priručnom literaturom, a to su još i danas. Za svjetski Kongres IUFRO 1981. izdali su Japanci mali multilingualni riječnik stručnih šumarskih termina, koji je bio velikom pomoći u međusobnom sporazumijevanju među šumarnicima svijeta, uz sve njegove nedostatke. Taj džepni riječnik na japanskom, engleskom, njemačkom i francuskom dakako daje mogao i može slabo poslužiti hrvatskim šumarnicima koji ne vladaju kojim od tih jezika, pa čak i ako vladaju, a ne znaju stručne šumarske termine. Godine 1980. izlazi Rječnik iz područja iskorišćivanja šuma i šumskih komunikacija u izdanju Delo iz Ljubljane, a priredio gaje glavni urednik Z. Turk (Ljubljana) u suradnji s velikim brojem stručnjaka i znanstvenika (iz Hrvarske prof. dr. S. B o j a n i n i prof, dr. R. Benić) te obuhvaća 3865 riječi i termina na hrvatskom, srpskom, slovenskom, makedonskom, njemačkom i engleskom. Konačno, sada je pred nama leksikografski višejezični šumarski rječnik, 1. dio. kojeg su na više jezika priredili znanstvenici na Visokom šumarskom učilištu u Eberswalde pokraj Berlina. Hrvatski dio priredio je prof. dr. sc. Vjekoslav Mladen Glavač i njegov sin prof. Hrvoje Glavač. Prof. dr. sc. Vjekoslav Mladen Glavač, sveučilišni profesor u miru, rodio se 1930. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju, te diplomirao na Poljoprivredno- šumarskom fakultetu u Zagrebu i promo |