DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 70 <-- 70 --> PDF |
venastih vrsta najednom smetištu nakon rekultivacije. Analize su ukazale na važnost izbora zeljastih vrsta kako bi se one primile i razvile u biljnu zajednicu visokog stupnja stabilnosti. Od drvenastih biljaka najbolje rezultate pokazali su crni jasen, glog, čempres, hrast medunac i pirakanta, kako u pogledu zakorjenjivanja, tako i u općem stanju, izraženom u prirastu. Zapaženo je osim toga da na temperaturu u raznim dubinama terena utječu otpaci te morfologija i fizikalne karakteristike gornjeg, posljednjeg sloja. Rovelli E.: Razmatranja o jednoj mješovitoj šumi u središnjim Apeninima Autor opisuje i analizira glavne značajke i posebnosti jedne male mješovite šume, smještene na planinskom lancu Monte Simbruini, na vrlo visokoj koti (1.700 m), iznimnoj za takvu biljnu zajednicu. Lokalitet se nalazi u jednoj krškoj udubini, prilično kamenitoj, izloženoj prema sjeveru. Biljni sastav slijedi gotovo u potpunosti šumske formacije tipične za toplija submontana straništa. Glavne su vrste: javor mliječ, gorski javor, obični jasen i planinski brijest. Autor uočava poluprirodni karakter ove mješovite šumice, koja je bogata stablima vrlo velikih dimenzija, a njih prate vrste inače rijetkih grmova. To su razlozi da se ona posebno vrednuje i zaštiti. Intini M., Paoletti E., Lombardi M.: Pojava i značajke gljive Fomes fomentarius na sta blima u jednom gradskom parku Evidentira se rasprostranjenost truleži drveća u parku Cascine u Firenci (oko 90% stabala oboreno je iz sanitarnih razloga), čemu je glavni uzrok gljiva Fomesfomentarius, izolirana s oko 40% trulih stabala. Osim karakterizacije, simptomatologije, načina rasprostranjenja na napadnutim biljkama i plodnih tijela na trulom drveću, istraživane su razlike između izolata dobivenih iz četiri najčešće napadnutih vrsta (crnika, topola, lipa i platana) u pogledu sposobnosti rasta i degredacije drva te makro-i mikrokarakteristike micelija. Nedostatak jasnih razlika među izolatima nije dozvolio zaključak o postojanju dobro definiranih sojeva Fomes fomentarius. Obrnuto, 11 dobro istraživanih vrsta (topola, crnika, lipa, platana, brijest, ginko, divlji kesten, koprivić, eukaliptus, pinija, čempres) reagiralo je jasno različito na dekompoziciju. Najotpornije je drvo četinjača, a najosjetljivije drvo topole, eukaliptusa, lipe i platane. Spinel li R., Spinel li R., Ricci F.: Prikupljanje otpadaka od sječe šuma U članku se prikazuju komparativni pokusi prikupljanja otpadaka nastalih nakon sječe u jednoj kesteno voj šumi. Testirana su dva neintegrirana sustava. Prvi se sastoji u sjeckanju na čitavom terenu pomoću sjeckalice TP 960 VH i tegljača Spragelse s poljoprivrednim traktorom. U drugom sustavu odsječeno granje izvozi iz šume traktor s tegljačem, a zatim se ono sjecka pomoću biotrituratora. Troškovi skupljanja kreću se između 100.000 i 130.000 lira po toni suhe tvari. Dodatkom od 20.000 lira po toni za transport, cijena franko tvornica nije daleko od one koja je prihvatljiva za bioenergetske centrale. Oba se sustava mogu usavršiti kako bi se povećala proizvodnost i snizili troškovi. U oba slučaja ukupna je investicija u specijaliziranu opremu prilično ograničena: 45 milijuna za tegljač sjeckalicu i 65 milijuna za triturator. Izgleda daje prednost na strani prvog sustava, jerje on jeftiniji, investicije su manje, a može djelovati na manjem prostoru. Treba još provjeriti hoće li tako ostati i nakon što se oba sustava usavrše. Konačno, trebat će bolje proučiti intgegrirane sustave kako bi se provjerilo mogu li i oni biti ekonomičniji. Andrij an G.: Projekt suradnje sa Sveučilištem u Sarajevu Razaranja Sarajeva u prošlom ratu nisu mimoišla ni Šumarski fakultet u tome gradu. No, još prije završetka opsade grada, europski, a napose talijanski šumari počeli su se dogovarati o tome kako da pomognu bosanskim kolegama. Njima se pridružio i međunarodni studentski zbor IMISO {Intersectorial Meeting of International Student´s Organizations) na svome godišnjem skupu u Belgiji 1995. godine. Iste je godine prof. Pius si sa Sveučilišta u Firenci uputio apel talijanskim šumarima za pomoć sarajevskom Šumarskom fakultetu, u dogovoru s umirovljenim profesorom istog fakulteta K. Pintarićem. Odmah nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, u prosincu 1995. godine, jedna je talijanska delegacija posjetila Sarajevo kako bi na licu mjesta utvrdila potrebe Fakulteta. Tom su prigodom članovi delegacije saznali da se od početka rata broj studenata smanjio od 600 na 80, a broj nastavnika od 30 na 12. Ipak, od 1992. godine uspjela su diplomirati 32 studenta. Jedan od hitnih zadataka obnove je oprema laboratorija, koji su pretrpjeli najveća oštećenja (kemija, pedologija, fiziologija, entomologija, fitopatologija). Do druge posjete talijanske delegacije došlo je u srpnju 1996. kada je dopremljen predviđeni materijal te su razmotreni uvjeti funkcioniranja Fakulteta. Od 9. do 15. svibnja 1997. jedna grupa šumarskih stručnjaka s Fakulteta u Sarajevu na čelu s prof. Pintarićem, sudjelovala je na savjetovanju o raznim šumarskim problemima, što su ga za potrebe sarajevskih šumara zajednički organizirali Poljoprivredni fakulteti u Firenci i Padovi. |