DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 63 <-- 63 --> PDF |
četi but. U mirnim predjelima pojest će, primjerice srnu, kroz tjedan dana. Kako vuci svoj plijen najčešće ubijaju u čoporu, žrtva obično pada nakon dužeg ili kraćeg progona, hvatanjem za grkljan. Za razliku od pasa, koji na vratu žrtve ostavljaju jako krvareće i rastrgane rane, ugriz vuka je "čist", s razmakom ozljeda od očnjaka oko 44 (33-53) mm. Kako svaka ozljeda ima svoja specifična obilježja, na kraju brošure otisnuta je tablica načina određivanja počinitelja prema rasporedu i izgledu ozljeda i hranjenja. Slika 2. Ris ubija svoju žrtvu točno usmjerenim ugrizom za grkljan pri čemu se svojim oštrim pandžama uhvati za žrtvu (prema J. Copu) Na predstavljanju priručnika za prepoznavnje tragova predatora na žrtvi "Čije je to djelo?" 9. prosinca 1997. godine u Zagrebu, u svojoj pozdravnoj riječi u ime Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine dipl. inž. biologije Jasminka Rado vić između ostalog je naglasila: "Svrha ove knjižice je olakšati raspoznavanje ozljeda koje različite vrste grabežljivaca ostavljaju na svojoj lovini. Ovo je posebice važno u slučajevima kad je načinjena šteta na domaćim životinjama. Prepoznavanje počinitelja štete omogućuje da se utvrdi tko je dužan nadoknaditi štetu oštećeniku. Osim toga, analizom lešina nađenih nakon napada grabežljivaca, moguće je prikupiti podatke o njihoj prisutnosti u nekom području. Vuk i ris su dvije vrste tzv. krupnih predatora koje su posebno zaštićene temeljem Zakona o zaštiti prirode pa su u izravnoj nadležnosti ovoga Ministarstva. Radi se o vrstama koje je čovjek u prošlosti na našim prostorima ili istrijebio (ris) ili im je u vrlo kratkom roku drastično smanjio brojnost (vuk -još prije tridesetak godina u Hrvatskoj je živjelo od 600 do 1.000 vukova, a danas ih ima između 50 i 100, što znači daje vrsta doslovce desetkovana). Temeljni cilj zaštite prirode je očuvati što veću prirodnu biološku raznolikost, odnosno ne dopustiti nestanak niti jedne vrste koja je prirodni, zavičajni član nekoga ekološkog sustava. U vrednovanju prirode posebno je važna prisutnost tzv. "vrhunskih grabežljivaca", to jest vrsta koje su na vrhu hranidbene piramide, jer su one najbolji pokazatelj daje ekološki sustav u velikoj mjeri zdrav, prirodan i stabilan. Na razini Europe drži se da su najvredniji šumski ekološki sustavi upravo oni koji sadrže tri velika grabežljivca — vuka, risa i smeđeg medvjeda. Nakon reintrodukcije risa u Sloveniju, ova se vrsta proširila i zauzela svaja nekadašnja prirodna staništa u Hrvatskoj. Tako danas ovdje ponovno obitavaju sve tri vrste, što je jedan od najvažnijih pokazatelja velike vri jednosti biološke raznolikosti u Hrvatskoj. Slika 3 Današnja rasprostranjenost triju velikih predatora- risa, vuka i smeđeg medvjeda u nekim zemljama Europe Međutim, prisutnost velikih grabežljivaca u prostorima kojima gospodari čovjek, izaziva i velike probleme jer njihovim prirodnim plijenom gospodare lovci, pa su im grabežljiva izravni konkurenti. Ipak zaštita vrste podrazumijeva i njezino pravo na prirodni plijen, što u slučaju vuka i risa uključuje i divlje životinje, dakle divljač, koja je država povjerila na upravljanje lovcima. No, glavni problemi nastaju u područjima gdje grabežljivci nemaju dovoljno prirodnog plijena, pa čine štete na domaćim životinjama koje su privatno vlasništvo pojedinaca. To se posebice odnosi na vuka u području Dalmatinske Zagore... Budući da veliki postotak šteta čine i drugi grabež- Ijivci, kao što su čagljevi i podivljali psi, nužno je tije |