DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 61 <-- 61 --> PDF |
jezda nomadskih stočara iz Bosne i Hercegovine na naša polja i šumske površine. To lijepo ilustrira fotografija kojom je kolega Starčević opremio članak, nastala, pretpostavljam, u to vrijeme. Brigu o suzbijanju zaraznih bolesti i parazitnih oboljenja prepustimo stručnim veterinarskim službama. Sukladno odredbama Pravilnika o sporednim šumskim proizvodima u Planu je propisano da za stoku na ispaši vlasnik mora imati potvrdu o zdravstvenom stanju. Plan korištenja šuma i šumskih zemljišta donio je Upravni odbor "Hrvatskih šuma" p. o. Zagreb na sjednici održanoj 23. prosinca 1997. godine. Ponoviti cu s Rubrika "Izazovi i suprotstavljanja" u našem stručnom glasilu, plodje mojih nastojanja da se stručno, slobodno i moralno razmišljanje suprotstavi okvirima naših šumarskih propisa i shvaćanja u onim dijelovima gdje su propisi ili naši pogledi pregaženi od vremena ili su u suprotnosti s razvojem šumarske i ekološke misli. Sigurno se s manje stresova, kroz život prolazi uz bezpogovorno izvršavanje naredbi i poštivanje propisa. Ova rubrika, s povratkom slobode, otvara prostor za slobodu iskazivanja osobnih ideja i pogleda te mogućnost njihovom suprotstavljanju. Zato, uvaženi kolega Milkoviću, ja se člankom o paši, žirenju i brstu u šumama, ne suprotstavljam Vama, već pojavi, koja je naslijeđe duboko urezano u naš mentalitet. Ja znam da Zakon o šumama, pa onda i svi propisi u njegovoj provedbi, nose sa sobom taj, usudio bih se reći, preživjeli odnos stoka - šuma (na nesreću ne samo to) pa sam digao svoj glas protiv. KNJIGE I ČASOPISI ČIJE JE 1 PRIRUČNIK ZA PREPOZNAVANJE Za štetu koju počini divljač odgovoran je ovlaštenik prava lova u lovištu u kojem ta divljač stalno živi... Štetu koju nanese zaštićena životinja dužna je nadoknaditi država. Ovim je odredbama pitanje naknade štete, kada se radi o divljači, odredio zakon o lovu (Narodne novine 10/1994.) odnosno Zakon o zaštiti prirode (Narodne novine 30/1994.) kada je u pitanju zaštićena životinjska vrsta. Mišljenja smo da će primjena njegovih odredbi značiti napredak u odnosu na stanje koje smo, kada se radi o korištenju šumskih površina za potrebe stočarstva, imali prije njegove izrade i donošenja. Otvoreni smo za razgovor o ovoj temi, i spremni prihvatiti sve prijedloge koji bi doprinijeli daljnjem napretku u rješavanju problematike korištenja šumskih površina za potrebe stočarstva. Ivica Milković, dipl. inž. šum. je; PROTIV! Kada bi samo kao država i struka malo više htjeli, mogli bismo barem prostornim planovima razgraničiti šumske površine od površina namijenjenih stoci ili poljoprivredi. Ovako smo svjedoci prisutnosti svinja i stoke u lužnjakovim sastojinama Posavine, s ogromnim štetama u pomlađivanju te "pustopašice" ovaca na našim otocima i brstu koza na Velebitu ili Biokovu, koji smo proglasili parkom prirode. Citirat ću samo jednu rečenicu iz mog članka u Šumarskom listu br. 3-4/1998. godine: "Kako ne bi bili isključivi u raspravi o problemu paše, žirenja i brsta u (državnim) šumama Hrvatske, sigurno je da uvijek postoje rješenja koja najmanje destabiliziraju šumske ekosustave, pa sve do socijalnih ili političkih potresa na razini Hrvatske ". I dodatak za kraj. U takva rješenja treba uložiti osim struke, ljubavi i morala, još i nešto više smjelosti. Tomislav Starčević, dipl. inž. šum. O DJELO? TRAGOVA PREDATORA NA ŽRTVI Sam način i postupak utvrđivanja štete koju nanese divljač ili zaštićena životinja, posebno postupanje oštećenika, obavljanje očevida i postupanje stručne osobe koja provodi očevid (vještak) razrađen je posebnim Naputkom o postupku utvrđivanja štete koju nanese predator Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša. U njemu je još istaknuto da utvrđivanje činjenica u svezi s nastalom štetom, posebno počinitelja štete, utvrđuje vještak koji za to postupanje ima ovlaštenje imenovane Državne uprave. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Kako je pitanje utvrđivanja pravog počinitelja štete, pesebice kad se radi o tri krupna predatora -vuku, risu i smedem medvjedu, čije tragove na žrtvi i oko nje možemo lako zamijeniti s tragovima drugih grabežljivaca, poput lisice, čaglja ili krupnog domaćeg psa, Upravi za zaštitu kulturne i prirodne baštine bila je glavna briga kako osposobiti stručne osobe koje obavljaju očevid da znalački i pouzdano po tragovima i znacima prepoznaju počinitelja štete. To je posebice došlo do izražaja kada je uz risa i divlju mačku, i do tada omraženi vuk došao na popis posebno zaštićenih životinjskih vrsta (1995.), buduću da se glavnina budućih šteta očekivala upravo od tog predatora. Uz održana dva stručna seminara (prvi u NP Risnjak u Crnom Lugu siječnja 1996. i drugi u NP Krka u Novigradu i Šibeniku u srpnju 1997.)´, zacijelo najveća pomoć ovlaštenim vještacima ali i šumarima, lovcima, veterinarima kao i svima onima koji se u svom radu susreću s problematikom identifikacije predatora, pristigla je objavom brošure "Čije je to djelo?" ili, kako to stoji u podnaslovu, priručnika za prepoznavanje tragova predatora na žrtvi. Autori originalnog austrijskog izdanja tiskanog na njemačkom jeziku travnja A. Frković: 2. Seminar o metodologiji utvrđivanja šteta od krupnih zaštićenih predatora, Šum. list 7-8 1997., str. 434-436. 1994. su dipl. biolozi Petra Kaczensky i Thomas Hub er iz bečkog Institut für Bodenkultur. Uz opis ugriznih rana pričinjenih od risa, lisice, psa i smeđeg medvjeda te ptica grabljivica i gavrana, hrvatsko izdanje dopunjeno je uputama o identifikaciji za vuka i čaglja autoraAlojzijaFrko vica, dipl. inž. šum., savjetnika za lovstvo Direkcije "Hrvatskih šuma" Zagreb. Urednici hrvatskog izdanja su prof. dr. Đuro H u b e r i Dinko N o v o s e 1 s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dok se kao izdavači, uz spomenuti bečki Institut i Zentralstelle Österr. Landesjagdvebände, vodi i naše Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine. Brošura je obima 44 stranice, a zbog praktičnog džepnog formata lako ju je ponijeti na teren. Ilustrirana je s 56 fotografija, pretežito u boji, čiji poduži potpisi uspješno nadopunjuju osnovni tekst brošure. Preveli s njemačkog Božidar Panić i Ankica J e 1 i n č i ć . Uz predgovore austrijskom i hrvatskom izdanju (potonji je iz pera višeg inspektora zaštite prirode dipl. ing. Željka Stahana), hrvatsko izdanje brošure sadrži ovih pet poglavlja: Pribor potreban za dokumentaciju; Dokumentacija pregleda na licu mjesta s podnaslovima: Pregled mjesta događaja, Fotografska dokumentacija ozljeda, Dokumentacija tragova, Opis ugriznih rana, Pregled ozljeda i Izvođenje zaključka. Hrvatsko izdanje sadrži i obrazac Zapisnika očevida u svezi s utvrđivanje štete koju nanose zaštićene životinjske vrste, koji je obrazac, usput rečeno, u međuvremenu doživio neke izmjene i dopune. Kako je uz ugriznu ranu od osobite važnosti za identifikaciju predatora izgled otisaka šapa i slijed tragova, potpoglavlje Prepoznavanje sadrži i tablicu sa značajkama tragova (širina/dužina, oblik, dužina koraka, broj prstiju, panđe) risa, lisice, vuka, psa, čaglja, medvjeda i jazavca. Uz potvrdu već znanog da risovi poput ostalih divljih mačaka uvlaće panđe kod kretanja, pa se na otisku i ne vide, lovce i šumarnike će zasigurno iznenaditi nova saznanja da se trag odraslog vuka može zamijeniti s tragom krupnijeg psa! Naime, otisci srednja dva prsta koja su često u vuka smješteni više naprijed, nisu pouzdana razlika prema kojoj se može dokazivati porijeklo traga. Da bi se moglo razlikovati trag vuka i psa, treba dulje slijediti trag. Vukovi se naime kreću u koloni, ravno i bez mijenjanja tempa hoda, dok psi vole krivudati i trčkarati njuškajući objekte u blizini. Određena pozornost posvećena je opisu izmeta i dlaka te njihovom skupljanju i čuvanju. Opis ugriznih rana, kao glavno poglavlje brošure, obrađeno je na 15 stranica i ilustrirano sa 38 slika. Za uspješno reintegriranog risa u Hrvatskoj tu je jasno rečeno daje ova najveća europska divlja mačka "lovac iznenađenja", koja svoju žrtvu lovi iz zasjede na zemlji, a ne sa drveta. Dajući prednost mišićju, ris će prvo na |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 63 <-- 63 --> PDF |
četi but. U mirnim predjelima pojest će, primjerice srnu, kroz tjedan dana. Kako vuci svoj plijen najčešće ubijaju u čoporu, žrtva obično pada nakon dužeg ili kraćeg progona, hvatanjem za grkljan. Za razliku od pasa, koji na vratu žrtve ostavljaju jako krvareće i rastrgane rane, ugriz vuka je "čist", s razmakom ozljeda od očnjaka oko 44 (33-53) mm. Kako svaka ozljeda ima svoja specifična obilježja, na kraju brošure otisnuta je tablica načina određivanja počinitelja prema rasporedu i izgledu ozljeda i hranjenja. Slika 2. Ris ubija svoju žrtvu točno usmjerenim ugrizom za grkljan pri čemu se svojim oštrim pandžama uhvati za žrtvu (prema J. Copu) Na predstavljanju priručnika za prepoznavnje tragova predatora na žrtvi "Čije je to djelo?" 9. prosinca 1997. godine u Zagrebu, u svojoj pozdravnoj riječi u ime Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine dipl. inž. biologije Jasminka Rado vić između ostalog je naglasila: "Svrha ove knjižice je olakšati raspoznavanje ozljeda koje različite vrste grabežljivaca ostavljaju na svojoj lovini. Ovo je posebice važno u slučajevima kad je načinjena šteta na domaćim životinjama. Prepoznavanje počinitelja štete omogućuje da se utvrdi tko je dužan nadoknaditi štetu oštećeniku. Osim toga, analizom lešina nađenih nakon napada grabežljivaca, moguće je prikupiti podatke o njihoj prisutnosti u nekom području. Vuk i ris su dvije vrste tzv. krupnih predatora koje su posebno zaštićene temeljem Zakona o zaštiti prirode pa su u izravnoj nadležnosti ovoga Ministarstva. Radi se o vrstama koje je čovjek u prošlosti na našim prostorima ili istrijebio (ris) ili im je u vrlo kratkom roku drastično smanjio brojnost (vuk -još prije tridesetak godina u Hrvatskoj je živjelo od 600 do 1.000 vukova, a danas ih ima između 50 i 100, što znači daje vrsta doslovce desetkovana). Temeljni cilj zaštite prirode je očuvati što veću prirodnu biološku raznolikost, odnosno ne dopustiti nestanak niti jedne vrste koja je prirodni, zavičajni član nekoga ekološkog sustava. U vrednovanju prirode posebno je važna prisutnost tzv. "vrhunskih grabežljivaca", to jest vrsta koje su na vrhu hranidbene piramide, jer su one najbolji pokazatelj daje ekološki sustav u velikoj mjeri zdrav, prirodan i stabilan. Na razini Europe drži se da su najvredniji šumski ekološki sustavi upravo oni koji sadrže tri velika grabežljivca — vuka, risa i smeđeg medvjeda. Nakon reintrodukcije risa u Sloveniju, ova se vrsta proširila i zauzela svaja nekadašnja prirodna staništa u Hrvatskoj. Tako danas ovdje ponovno obitavaju sve tri vrste, što je jedan od najvažnijih pokazatelja velike vri jednosti biološke raznolikosti u Hrvatskoj. Slika 3 Današnja rasprostranjenost triju velikih predatora- risa, vuka i smeđeg medvjeda u nekim zemljama Europe Međutim, prisutnost velikih grabežljivaca u prostorima kojima gospodari čovjek, izaziva i velike probleme jer njihovim prirodnim plijenom gospodare lovci, pa su im grabežljiva izravni konkurenti. Ipak zaštita vrste podrazumijeva i njezino pravo na prirodni plijen, što u slučaju vuka i risa uključuje i divlje životinje, dakle divljač, koja je država povjerila na upravljanje lovcima. No, glavni problemi nastaju u područjima gdje grabežljivci nemaju dovoljno prirodnog plijena, pa čine štete na domaćim životinjama koje su privatno vlasništvo pojedinaca. To se posebice odnosi na vuka u području Dalmatinske Zagore... Budući da veliki postotak šteta čine i drugi grabež- Ijivci, kao što su čagljevi i podivljali psi, nužno je tije |