DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 60 <-- 60 --> PDF |
ja proizvodnja stočne hrane, a s druge strane usmjeriti razvoj šumske vegetacije u pozitivnom pravcu, kako bi ona što bolje i potpunije ispunjavala svoje funkcije u zaštiti ekosustava. " Planom korištenja šuma i šumskih zemljišta za ispašu stoke ukupno je obuhvaćeno 129.033,61 ha šuma i šumskih zemljišta od čega je više od 70% neobraslo proizvodno šumsko zemljište. Ispaša se, uglavnom, predviđa na čistinama koje se neće u dogledno vrijeme pošumljavati. Ovakav pristup zastupaju i Vrdoljak & Topić u članku "Korištenje degradiranih šumskih površina na kršu za potrebe stočarstva" (Šumarski list/ 1990. godina), gdje kažu: "Bilo bi sa stajališta nacionalne ekonomije neopravdano da prostrane degradirane površine koje neće u dogledno vrijeme biti privedene šumskoj proizvodnji ostanu neiskorištene, kada je na njima moguće proizvesti značajne količine mesa, mlijeka i vune. " Oko 85 % površina predviđenih za ispašu nalazi se u primorskom dijelu Države. U članku kolege Starčevića , vjerujem, pukom se zabunom navodi da su na području Uprava šuma Osijek i Našice Planom predviđene površine na kojima je dopušten brst koza. Istina je da smo na području Uprave šuma Osijek predvidjeli 3.897,85 ha za ispašu stoke. Radi se o neobraslom šumskom zemljištu, plantažama topola, panjačama vrba, močvarama te srednjodobnim sastojinama medunca, kitnjaka, bukve i graba. Planom je na području Uprave šuma Našice obuhvaćeno ukupno 8.803,96 ha. Glede načina korištenja, površine su razvrstane na sljedeći način: Žirenje- 1.237,88 ha; ispaša-7.099,82 ha; ispaša i žirenje - 466,26 ha. Radi se, ovisno o namjeni, o kitnjakovim, lužnjakovim i bukovim srednjodobnim sastojinama. Brst koza predviđen je samo na području Uprave šuma Split (Šumarije Metković, Drniš, Obrovac). Ukupna površina na kojoj je predviđen ovakav način korištenja iznosi 17.051,74 ha. Radi se o neobraslom šumskom zemljištu ili o šikarama bjelograbića. Predviđen je maksimalni intenzitet korištenja površina za brst koza od 100 grla na 100 ha. Dopušteni broj grla za svaku lokaciju utvrđuje se temeljem stanja biljnog pokrova. Maksimalni dopušteni broj grla iznosi 50% od broja grla na najmanje opterećenoj plohi u istraživanjima Topić &Šupe (1996). Podatak o površini pašnjaka u Republici Hrvatskoj, koji se u članku navodi, temelji se na katastarskim podacima te ga treba temeljitije razmotriti. Naime, po katastarskom razvrstavanju katastarske čestice plodnog zemljišta razvrstavaju se na: oranice, vrtove, voćnjake, maslinike, vinograde, livade, pašnjake, šume i trstike. Postojeća katastarska podjela ne sadrži kategoriju naobraslo šumsko zemljište. Katastar neobraslo šumsko zemljište, uglavnom, tretira kao pašnjake. Ova tvrdnja može se potvrditi uvidom u podatke o šumskom fondu na stranici 230. Statističkog ljetopisa 1997. Ukupna površina šuma (stanje 31. prosinca 1996.) iznosi 2.085,942 ha. Ovaj podatak najbliži je ukupnoj obrasloj površini koja po Šumsko-gospodarskoj osnovi iznosi 2.078,289 ha. Usporedbom statističkih podataka i podataka o površinama šuma i šumskih zemljišta sadržanih u šumsko- gospodarskoj osnovi područja, može se zaključiti da "Hrvatske šume"´p. o. Zagreb gospodare s oko 323 tisuće hektara površina, koje u šumarskom smislu predstavljaju neobraslo proizvodno šumsko zemljište, a katastar ga tretira kao pašnjake. Točno je da se ogroman dio poljoprivrednih površina ne koristi na odgovarajući način. Međutim, većina naših seljaka, nisu nomadski stočari i razumljiva je njihova potreba da napasaju stoku u bližoj okolici naselja. Glede procesa razvoja privatnoga vlasništva, on većim dijelom nije obuhvaćao pašnjake, pa su oni pretežito ostali u zajedničkom vlasništvu, a nakon drugog svjetskog rata postali općenarodna, odnosno, državna imovina. Tako se dogodilo da najvećim dijelom površina pogodnih za ispašu, u primorskome dijelu Republike Hrvatske, gospodare "Hrvatske šume" p. o. Zagreb. Potpunu zakonsku zabranu korištenja šumskih površina ne bih u ovome trenutku smatrao opravdanom. Uz navedeno, protiv toga govore i sljedeći razlozi: mnoge obitelji (velik broj povratnika) u ovome trenutku nemaju uvjeta za moderniji i intenzivan uzgoj stoke. Razvojem i poboljšanjem ekonomskih prilika, potreba za ovim oblikom stočne proizvodnje bivat će sve manja; broj grla stoke u Republici Hrvatskoj u stalnom je opadanju; takva zakonska odredba bila bi teško provediva i rezultirala bi raznim drugim štetnim utjecajima na šumu. Člankom se kod čitateljstva stvara dojam da prije izrade i donošenja ovoga elaborata nije bilo ispaše na državnim šumskim površinama, te da njime "u vremenima tako rastućeg značenja općekorisnih funkcija šuma otvaramo vrata toliko ekstenzivnom stočarskom uzgoju". To, nažalost nije točno, - stoka se napasala unutar državnih šumskih površina i onda kada je to bilo posebnim zakonom zabranjeno. Bili smo svjedoci pravih na |