DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 60     <-- 60 -->        PDF

ja proizvodnja stočne hrane, a s druge strane usmjeriti
razvoj šumske vegetacije u pozitivnom pravcu, kako bi
ona što bolje i potpunije ispunjavala svoje funkcije u
zaštiti ekosustava. "


Planom korištenja šuma i šumskih zemljišta za ispašu
stoke ukupno je obuhvaćeno 129.033,61 ha šuma i
šumskih zemljišta od čega je više od 70% neobraslo
proizvodno šumsko zemljište. Ispaša se, uglavnom,
predviđa na čistinama koje se neće u dogledno vrijeme
pošumljavati.


Ovakav pristup zastupaju i Vrdoljak & Topić u
članku "Korištenje degradiranih šumskih površina na
kršu za potrebe stočarstva" (Šumarski list/ 1990. godina),
gdje kažu:


"Bilo bi sa stajališta nacionalne ekonomije neopravdano
da prostrane degradirane površine koje neće
u dogledno vrijeme biti privedene šumskoj proizvodnji
ostanu neiskorištene, kada je na njima moguće proizvesti
značajne količine mesa, mlijeka i vune. "


Oko 85 % površina predviđenih za ispašu nalazi se u
primorskom dijelu Države.


U članku kolege Starčevića , vjerujem, pukom
se zabunom navodi da su na području Uprava šuma
Osijek i Našice Planom predviđene površine na kojima
je dopušten brst koza.


Istina je da smo na području Uprave šuma Osijek
predvidjeli 3.897,85 ha za ispašu stoke. Radi se o neobraslom
šumskom zemljištu, plantažama topola, panjačama
vrba, močvarama te srednjodobnim sastojinama
medunca, kitnjaka, bukve i graba.


Planom je na području Uprave šuma Našice obuhvaćeno
ukupno 8.803,96 ha. Glede načina korištenja,
površine su razvrstane na sljedeći način:


Žirenje- 1.237,88 ha;


ispaša-7.099,82 ha;


ispaša i žirenje - 466,26 ha.


Radi se, ovisno o namjeni, o kitnjakovim, lužnjakovim
i bukovim srednjodobnim sastojinama.
Brst koza predviđen je samo na području Uprave šuma
Split (Šumarije Metković, Drniš, Obrovac). Ukupna
površina na kojoj je predviđen ovakav način korištenja
iznosi 17.051,74 ha. Radi se o neobraslom šumskom
zemljištu ili o šikarama bjelograbića.
Predviđen je maksimalni intenzitet korištenja površina
za brst koza od 100 grla na 100 ha. Dopušteni broj
grla za svaku lokaciju utvrđuje se temeljem stanja
biljnog pokrova. Maksimalni dopušteni broj grla iznosi
50% od broja grla na najmanje opterećenoj plohi u istraživanjima
Topić &Šupe (1996).
Podatak o površini pašnjaka u Republici Hrvatskoj,
koji se u članku navodi, temelji se na katastarskim podacima
te ga treba temeljitije razmotriti.


Naime, po katastarskom razvrstavanju katastarske
čestice plodnog zemljišta razvrstavaju se na: oranice,
vrtove, voćnjake, maslinike, vinograde, livade, pašnjake,
šume i trstike. Postojeća katastarska podjela ne
sadrži kategoriju naobraslo šumsko zemljište. Katastar
neobraslo šumsko zemljište, uglavnom, tretira kao
pašnjake.


Ova tvrdnja može se potvrditi uvidom u podatke o
šumskom fondu na stranici 230. Statističkog ljetopisa
1997. Ukupna površina šuma (stanje 31. prosinca
1996.) iznosi 2.085,942 ha. Ovaj podatak najbliži je
ukupnoj obrasloj površini koja po Šumsko-gospodarskoj
osnovi iznosi 2.078,289 ha.


Usporedbom statističkih podataka i podataka o površinama
šuma i šumskih zemljišta sadržanih u šumsko-
gospodarskoj osnovi područja, može se zaključiti
da "Hrvatske šume"´p. o. Zagreb gospodare s oko 323
tisuće hektara površina, koje u šumarskom smislu predstavljaju
neobraslo proizvodno šumsko zemljište, a katastar
ga tretira kao pašnjake.


Točno je da se ogroman dio poljoprivrednih površina
ne koristi na odgovarajući način. Međutim, većina
naših seljaka, nisu nomadski stočari i razumljiva je njihova
potreba da napasaju stoku u bližoj okolici naselja.


Glede procesa razvoja privatnoga vlasništva, on većim
dijelom nije obuhvaćao pašnjake, pa su oni pretežito
ostali u zajedničkom vlasništvu, a nakon drugog
svjetskog rata postali općenarodna, odnosno, državna
imovina. Tako se dogodilo da najvećim dijelom površina
pogodnih za ispašu, u primorskome dijelu Republike
Hrvatske, gospodare "Hrvatske šume" p. o. Zagreb.


Potpunu zakonsku zabranu korištenja šumskih površina
ne bih u ovome trenutku smatrao opravdanom.
Uz navedeno, protiv toga govore i sljedeći razlozi:


mnoge obitelji (velik broj povratnika) u ovome trenutku
nemaju uvjeta za moderniji i intenzivan uzgoj
stoke. Razvojem i poboljšanjem ekonomskih prilika,
potreba za ovim oblikom stočne proizvodnje bivat
će sve manja;


broj grla stoke u Republici Hrvatskoj u stalnom je
opadanju;


takva zakonska odredba bila bi teško provediva i rezultirala
bi raznim drugim štetnim utjecajima na
šumu.
Člankom se kod čitateljstva stvara dojam da prije
izrade i donošenja ovoga elaborata nije bilo ispaše na
državnim šumskim površinama, te da njime "u vremenima
tako rastućeg značenja općekorisnih funkcija
šuma otvaramo vrata toliko ekstenzivnom stočarskom
uzgoju".


To, nažalost nije točno, - stoka se napasala unutar
državnih šumskih površina i onda kada je to bilo posebnim
zakonom zabranjeno. Bili smo svjedoci pravih na