DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 48     <-- 48 -->        PDF

D. Geta ZAŠTITA PRIRODE BELJSKOGA LOVIŠTA (PARKA PRIRODE 1 POS. ZOO REZERVATA "KOPAČKI RIT") Šumarski list br. 5-6, CXX11 (1998). 245-260
Slika 3. Supruga Fridricha, princeza i nadvojvotkinja Izabela Croy -


Dülmen bila je pasionirani fotoamater. Fotografije su joj


objavljivane u poznatijim časopisima.


gocjenih podataka o seobi i gnježđenju ptica. Godine
1905. pozvan je na "Belje" da znanstveno obradi popis
dermoplastičkih preparata zoološke zbirke, o kojoj se u
to vrijeme brinuo Pfennigberger. Usput je iskoristio
priliku i obišao neke dijelove Kopačkoga rita, o čemu
uvjerljivo svjedoči njegov rad. S današnjega gledišta
zaštite prirode, to je prvi cjelovitiji rad koji govori


o problematici ekosustava i njegove faune tijekom i nakon
dovršenja*15 izgradnje glavnih baranjskih nasipa i
isušivanja zemljišta unutar nasipa. Najveći problem u
zaštiti prirode ovoga područja vidio je u neshvaćanju
njegove ekološke i estetske vrijednosti, u nadvladavanju
materijalnih interesa*16 nad kulturološkim, u težnji
ondašnjih ljudi za zemljišnom rentom, do koje je bilo
moguće doći oduzimanjem novih površina, gradnjom
novih nasipa, kanala itd. (... ihre Schlachtrufe nach
Land und höchstmöglicher Bodenrente werden immer
dringlicher. Das nennt man modern ).
Poslije smrti Eugena Savojskoga (1736), pa do završetka
I. svjetskog rata (1918) Gospodarstvom "Belje"
upravljali su brojni članovi obitelji Habsburg - Teschen.


Slika 4. Insignije Eugena Savojskog (1665. 1736.) na pročelju iznad
ulaznih vrata dvorca u Bilju.


Zadnji posjednik imanja*17 bio je nadvojvoda Fridrich
(1856-1936), koji je upravu nad dobrom preuzeo od svoga
strica Albrechta*18. Sa suprugom Izabellom - Croy -
Dülmen imao je osam kćeri i jednoga sina. Fridrich i
Izabella su veći dio svoga života proveli na Belju, iako
su imali posjede u Austriji (Halbthurn, Altenburg i dr.).
Izabella je bila izvrsni fotoamater. Njeni radovi objavljivani
su u dnevniku "Vasarnapi Ujsag", časopisima
"Heimstrikerinnen", te na raznim izložbama. I danas
pobuđuju pozornost iako su to crno-bijele fotografije, u
vrijeme dok je postupak izrade fotografije još bio u
razvoju. Posebno lijepi i zanimljivi su pejsaži ("Ribar
na jezeru", "Ribar na Hosuthaju" itd.), prizori iz lova i
narodnih svečanosti u kojima je obitelj aktivno sudjelovala.
Iza Izabelle i ostalih članova obitelji koji su se bavili
fotografijom (Rudolf, Stephania, Joseph, Augusta,
Franz Ferdinand), ostalo je više od 800 pozitiva i oko
600 negativa. Za Izabellu se može reći daje prvi (foto)
snimatelj prirode Kopačkoga rita i Beljskoga lovišta
(Heiszleretal. 1989.).


LOVNI REZERVATI KRALJA A. KARAĐORĐEVICA; DRŽAVNO DOBRO
"BELJE" 1918 - 1941.


Raspadom Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine,
nastale su istovremeno nove nacionalne države među
kojima i Kraljevina Srba-FIrvata-Slovenaca (SHS).
Baranja je do odluke Velike skupštine u Novom Sadu


(25. 11. 1918) o prekidu svih državno-pravnih poslova
s Austro-Ugarskom bila u sastavu Ugarsko-Hrvatske
krune. Saint-Germainskim ugovorom o miru (čl. 208),
uz istovremeno razgraničenje s Kraljevinom Mađar*"
Vordem Jahre 1861. war schon ein Teil des herrschaftlichen Uberschwemmungsgcbites durch Robotarbeiten eingedämmt
*"´ Die Poesie des Riedes mit seiner immerns reichen Tierwelt geht ihrem Ende unaufhaltsam entgegen. Die realen sozialen und politischen
Verhältnisse, ihre unabweisliechen sich immer höher spannenden Ansprüche lassen sentimentale Rücksichten nicht gelten;
*" U posjedovnici Gospodarsva "Belje" pod upravom obitelji Habsburg - Teschen bilo je: 109.000 k.j. od toga: 24.000 kj oranica, 21.000 kj
pašnjaka, 33.000 kj šuma, 6.000 kj livada i 25.000 kj neproduktivnih površina (ritova, bara, tršćaka, vodotoka), 28 pustara (Maierhöfe) od toga
3 u zakupu. Posjedovali su 483 kuće, od čega 177 obiteljske, 3 kamenoloma i predionicu (kudjeljaru), 1 paromlin s mašinom od 371 KS.
Uposleni: 39 činovnika i 867 ostalih djelatnika (Heiszleretal., 1989.)
*" Budući da Albrecht nije imao muškoga potomka, na temelju odredbe o neotuđivosti imanja (fideikomis), adoptira Fridricha, sina svoga brata
Karla Ferdinanda, korisnikom Beljskoga veleposjeda.