DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 45     <-- 45 -->        PDF

I). Getz: ZAŠTITA PRIRODE BEUSKOGA LOVIŠTA (PARKA PRIRODE 1 POS. ZOO REZERVATA "KOPAČKI RIT") Šumarski list br. 7-«. CXXI (I()97). 135-150


U ovom drugom razdoblju vodila se prepiska između
Republičkog zavoda za zaštitu prirode", Izvršnog
vijeća Sabora NR Hrvatske i njegovih organa s Lovnošumskim
i poljoprivrednim gazdinstvom "Jelen" kao
korisnikom prostora. Inicirali su se brojni sastanci, razgledavao
se teren, pisali su se zapisnici, manji elaborati
itd. Tražila se potpora od Sveučilišta u Zagrebu, poznatih
političara, ekološkog društva, pa i Kabineta predsjednika
Republike.


Do vremena proglašenja ovog područja zaštićenim
objektom prirode postoji podulja povijest koju danas
otkrivamo čitajući znanstvene radove, znanstveno popularne
članke, znanstvene izvještaje, priopćenja, različitu
korespondenciju, zakonske odluke, rješenja i si. iz
kojih proizlazi veliki ekološki značaj i vrijednost Kopačkog
rita i njegovog biljnog i životinjskog svijeta.


Iza svih tih pisanih dokumenata stoje imena, sakupljača
životinja (Tiersammlera) ali i prinčeva, nad


vojvoda, političara, prirodoslovaca, putopisaca, lovaca,
šumara, - a koji su na neki način doprinijeli da se taj
prostor jednoga dana stavi pod zakonsku zaštitu.


U svezi ove problematike upoznavanja s ovim područjem
vezali smo uz povijest Vlastelinstva "Belje":


-
Vlastelinstvo "Belje" od 1784.*´ do 1918. pod
upravom obitelji Habsburg - Sasko - Teschen,
-
Državno dobro "Belje" od 1918. do 1941. pod
Kraljevinom Srba-Hrvata-Slovenaca (i kasnije
Kraljevine Jugoslavije) i njezinih organa vlasti i
službi,
-
Vlastelinstvo "Belje" za vrijeme Kraljevine Mađarske
od 1941. do 1944. i uprave nadvojvode
Albrechta - Habsburg - Teschena,
-
Lovno-šumsko područje pod upravom Poljoprivredno-
industrijskog kombinata "Belje" od
1945. do 195 Li samostalnog poduzeća L.Š.G.
"Jelen" Beograd od 1952. do 1990.g.
VLASTELINSTVO "BELJE" POSJED OBITELJI HABSBURG-TESCHE N (1784- 1918)


Darovnicom (Donation Leopoldiana) iz 1699. g.
Leopold I. hrvatsko-ugarski kralj (1640.-1705.). uvodi
Eugena Franju Savojskog (Principes Eugenius de
Sabauda) u posjed 13 sela, 22 napuštena dobra, darivajući
mu više od 109.000 katastarskih jutara: oranica, livada,
pašnjaka, šuma, vinograda, voćnjaka, ribnjaka,
mlinove, carinarnice, kao i pravo patronata i mača.
(Kara man , 1986.). Imanje je dobio za vojne zasluge,
odanost kruni i za uspješno završenu bitku s Turcima
kod Sente (na Tisi) 1697. godine. Novom darovnicom
cara Karla od 12. ožujka 1716. g. (Donatio Carolina et
mandatum statutorium) posjed je nešto proširen i zvanično
obznanjen kao Savojsko vlasništvo.


Budući da nije imao krvnoga sljednika, Vlastelinstvo
je nakon njegove smrti 1736. g. pripalo Carskoj
kruni. Uprava imanja povjerena je kraljici Elizabeti
Habsburg koju kasnije nasljeduje Marija Tcrezija
(1717- 1780). Dvorska komora ga 1775. godine iznajmljuje
nekim Armencima, Isaku i Kišu, na devet godina
za pristojbu od 600.000 forinti godišnje. Po isteku
zakupa Vlastelinstvo kupuje princeza Marija Kristina i
njen suprug nadvojvoda Albrecht Sasko Teschenski za


" Do 1962.g. Republički zavod za zaštitu prirode iz Zagreba zvao se
Konzervatorski zavod Narodne Republike Hrvatske, Odjel za
zaštitu prirodnih rijetkosti Zagreb.
´; Gospodarstvo "Bclje" gruntovno je provedeno na bračni par
Marija Christina i Aibrecht-Sasko- Teschen. Istovremeno s pretvaranjem
dobra u obiteljski posjed gospodarstvo je podignuto na
viši stupanj što se može zaključiti iz izvršenih premjera zemljišta,
uredno vodenih zemljišno- posjedovnih knjiga, statistike lova i
drugih dokumenata. Službeno preuzimanje imanja uslijedilo je
1784.g.
*4 Albrecht Habsburg Teschen sin je Karla Teschenskoga i majke
Henriete Nassaui.


1.200.000 forinti, te ga 1784. godine gruntovno prevode
u svoje vlasništvo (Payr, 1824.).
Iz oskudne dokumentacije zaključujemo daje Marija
Kristina bila poduzetna žena. Dotadašnji način iskorištavanja
šuma od zakupaca i urbarijalaca, koji nije
bio nimalo stručan, zbog čega su stradale uglavnom
srednjodobne sastojinc, promijenila je uvođenjem suvremenih
metoda gospodarenja na temelju novijih dostignuća
znanosti i drugih spoznaja do kojih se došlo u
šumarstvu i lovstvu (Yarady, 1894.).


Iz njenoga vremena dostupna je statistika lova, koja
poznavatelje ovoga područja impresionira brojčanim
vrijednostima odstreljenih sisavaca i ptica (Mar ino v
i ć, 1932) (tablica 1). U vrijeme Marije Kristine i njenoga
(adoptiranoga) nasljednika princa Albrechta
(1817-1895)*4, - Belje su posjetili mnogi poznati sakupljači
životinja (H ode k i drugi), koji su u svojim putopisnim
izvješćima isticali i opisivali posebnost prirode
i životinja koje su ondje živjele.


U tom kontekstu zanimljiv je i vrijedan spomena putopis
grofa H o f m a n n s e g a (L a s z 1 o et al., 1971). U
proljeće 1793. obišao je jašući na konju sve poznatije
močvare u Vojvodini, a zatim se 1794. uputio u Kolođvarski
rit i Kopački rit. Namjeravao je "nekoliko
tjedana provesti u močvarama (Kopačkoga rita) i tražiti
močvarice". Tijekom svoje sakupljačke ekskurzije došao
je do lijepih primjeraka šljukarica (Charadriiformes).
Njegovo sljedeće putovanje odvijalo se na relaciji
Titel - Szeged - Petrovaradin - Osijek - Pančevo -Timosoara
- Erdelj. Ptice je slao u Sasku.


Još dva zanimljiva rada datiraju iz toga vremena
koja detaljnije opisuju dobro "Belje". Prvi je nepoznatog
autora "Gospodarstvo Belje, ugarski veleposjed