DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 45 <-- 45 --> PDF |
I). Getz: ZAŠTITA PRIRODE BEUSKOGA LOVIŠTA (PARKA PRIRODE 1 POS. ZOO REZERVATA "KOPAČKI RIT") Šumarski list br. 7-«. CXXI (I()97). 135-150 U ovom drugom razdoblju vodila se prepiska između Republičkog zavoda za zaštitu prirode", Izvršnog vijeća Sabora NR Hrvatske i njegovih organa s Lovnošumskim i poljoprivrednim gazdinstvom "Jelen" kao korisnikom prostora. Inicirali su se brojni sastanci, razgledavao se teren, pisali su se zapisnici, manji elaborati itd. Tražila se potpora od Sveučilišta u Zagrebu, poznatih političara, ekološkog društva, pa i Kabineta predsjednika Republike. Do vremena proglašenja ovog područja zaštićenim objektom prirode postoji podulja povijest koju danas otkrivamo čitajući znanstvene radove, znanstveno popularne članke, znanstvene izvještaje, priopćenja, različitu korespondenciju, zakonske odluke, rješenja i si. iz kojih proizlazi veliki ekološki značaj i vrijednost Kopačkog rita i njegovog biljnog i životinjskog svijeta. Iza svih tih pisanih dokumenata stoje imena, sakupljača životinja (Tiersammlera) ali i prinčeva, nad vojvoda, političara, prirodoslovaca, putopisaca, lovaca, šumara, - a koji su na neki način doprinijeli da se taj prostor jednoga dana stavi pod zakonsku zaštitu. U svezi ove problematike upoznavanja s ovim područjem vezali smo uz povijest Vlastelinstva "Belje": - Vlastelinstvo "Belje" od 1784.*´ do 1918. pod upravom obitelji Habsburg - Sasko - Teschen, - Državno dobro "Belje" od 1918. do 1941. pod Kraljevinom Srba-Hrvata-Slovenaca (i kasnije Kraljevine Jugoslavije) i njezinih organa vlasti i službi, - Vlastelinstvo "Belje" za vrijeme Kraljevine Mađarske od 1941. do 1944. i uprave nadvojvode Albrechta - Habsburg - Teschena, - Lovno-šumsko područje pod upravom Poljoprivredno- industrijskog kombinata "Belje" od 1945. do 195 Li samostalnog poduzeća L.Š.G. "Jelen" Beograd od 1952. do 1990.g. VLASTELINSTVO "BELJE" POSJED OBITELJI HABSBURG-TESCHE N (1784- 1918) Darovnicom (Donation Leopoldiana) iz 1699. g. Leopold I. hrvatsko-ugarski kralj (1640.-1705.). uvodi Eugena Franju Savojskog (Principes Eugenius de Sabauda) u posjed 13 sela, 22 napuštena dobra, darivajući mu više od 109.000 katastarskih jutara: oranica, livada, pašnjaka, šuma, vinograda, voćnjaka, ribnjaka, mlinove, carinarnice, kao i pravo patronata i mača. (Kara man , 1986.). Imanje je dobio za vojne zasluge, odanost kruni i za uspješno završenu bitku s Turcima kod Sente (na Tisi) 1697. godine. Novom darovnicom cara Karla od 12. ožujka 1716. g. (Donatio Carolina et mandatum statutorium) posjed je nešto proširen i zvanično obznanjen kao Savojsko vlasništvo. Budući da nije imao krvnoga sljednika, Vlastelinstvo je nakon njegove smrti 1736. g. pripalo Carskoj kruni. Uprava imanja povjerena je kraljici Elizabeti Habsburg koju kasnije nasljeduje Marija Tcrezija (1717- 1780). Dvorska komora ga 1775. godine iznajmljuje nekim Armencima, Isaku i Kišu, na devet godina za pristojbu od 600.000 forinti godišnje. Po isteku zakupa Vlastelinstvo kupuje princeza Marija Kristina i njen suprug nadvojvoda Albrecht Sasko Teschenski za " Do 1962.g. Republički zavod za zaštitu prirode iz Zagreba zvao se Konzervatorski zavod Narodne Republike Hrvatske, Odjel za zaštitu prirodnih rijetkosti Zagreb. ´; Gospodarstvo "Bclje" gruntovno je provedeno na bračni par Marija Christina i Aibrecht-Sasko- Teschen. Istovremeno s pretvaranjem dobra u obiteljski posjed gospodarstvo je podignuto na viši stupanj što se može zaključiti iz izvršenih premjera zemljišta, uredno vodenih zemljišno- posjedovnih knjiga, statistike lova i drugih dokumenata. Službeno preuzimanje imanja uslijedilo je 1784.g. *4 Albrecht Habsburg Teschen sin je Karla Teschenskoga i majke Henriete Nassaui. 1.200.000 forinti, te ga 1784. godine gruntovno prevode u svoje vlasništvo (Payr, 1824.). Iz oskudne dokumentacije zaključujemo daje Marija Kristina bila poduzetna žena. Dotadašnji način iskorištavanja šuma od zakupaca i urbarijalaca, koji nije bio nimalo stručan, zbog čega su stradale uglavnom srednjodobne sastojinc, promijenila je uvođenjem suvremenih metoda gospodarenja na temelju novijih dostignuća znanosti i drugih spoznaja do kojih se došlo u šumarstvu i lovstvu (Yarady, 1894.). Iz njenoga vremena dostupna je statistika lova, koja poznavatelje ovoga područja impresionira brojčanim vrijednostima odstreljenih sisavaca i ptica (Mar ino v i ć, 1932) (tablica 1). U vrijeme Marije Kristine i njenoga (adoptiranoga) nasljednika princa Albrechta (1817-1895)*4, - Belje su posjetili mnogi poznati sakupljači životinja (H ode k i drugi), koji su u svojim putopisnim izvješćima isticali i opisivali posebnost prirode i životinja koje su ondje živjele. U tom kontekstu zanimljiv je i vrijedan spomena putopis grofa H o f m a n n s e g a (L a s z 1 o et al., 1971). U proljeće 1793. obišao je jašući na konju sve poznatije močvare u Vojvodini, a zatim se 1794. uputio u Kolođvarski rit i Kopački rit. Namjeravao je "nekoliko tjedana provesti u močvarama (Kopačkoga rita) i tražiti močvarice". Tijekom svoje sakupljačke ekskurzije došao je do lijepih primjeraka šljukarica (Charadriiformes). Njegovo sljedeće putovanje odvijalo se na relaciji Titel - Szeged - Petrovaradin - Osijek - Pančevo -Timosoara - Erdelj. Ptice je slao u Sasku. Još dva zanimljiva rada datiraju iz toga vremena koja detaljnije opisuju dobro "Belje". Prvi je nepoznatog autora "Gospodarstvo Belje, ugarski veleposjed |