DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 43     <-- 43 -->        PDF

PREÜLEDNI ČLANCI REVIEWS Šumarski list br. 5-6, CXX1I (1998), 245-260
UDK: 630* 156 + 907.1


ZAŠTITA PRIRODE BELJSKOGA LOVIŠTA ( PARKA PRIRODE I POSEBNOGA
ZOOLOŠKOG REZERVATA "KOPAČKI RIT" ) U KONTEKSTU POVIJESNIH
ZBIVANJA NA TLU BARANJE OD DRUGE POLOVICE 18. STOLJEĆA DO
DOMOVINSKOGA RATA 1991 - 1995. GODINE


PROTECTION OF THE BELJE HUNTING AREA (KOPAČKI RIT - NATURE PARK AND SPECIAL
ZOOLOGICAL RESERVE) WITHIN THE FRAMEWORK OF THE HISTORICAL EVENTS IN
BARANJA BETWEEN THE LATE 18TH CENTURY AND THE WAR IN CROATIA 1991-1995


Darko GETZ*


SAŽETAK: Na području Baranje, u sjeveroistočnom dijelu Republike Hrvatske,
nalazi se poznato lovište "Belje ", u čijem sastavu su Park prirode i Posebni
zoološki rezervat "Kopački rit". Do zakonskoga proglašenja većeg dijela Beljskog
lovišta zaštićenim objektima prirode trebalo je više od dva stoljeća.


Razdoblje do proglašenja trajalo je od (otprilike) druge polovice 18. stoljeća
do druge polovice 20. stoljeća (1954), kada se ubrzava postupak za proglašenje
Kopačkoga rita upravljanim prirodnim rezervatom (1967).


Uz ovo razdoblje vezana su imena poznatih istraživača, putopisaca, sakupljača
životinja, novinara, počevši od Rudolf a Oesterreicha, A. Brehma, E.F.
Homeyera, A. Mojsisovicsa, E. Rösslera, J. Phennigbergera, J. Dividla, M.
Marinovića, Z. Szecsenya, Albrechta Habsburga -Teschenskog i drugih, koji
su svojim radovima, putopisima, znanstvenim priopćenjima, izvješćima i na
drugi način pobuđivali pozornost europske javnosti, znanstvenih krugova i lovaca
za ovo područje.


U razdoblju intenziviranja postupka za proglašenje Kopačkoga rita zaštićenim
objektom prirode, naći će se i LSG "Jelen " kao korisnik objekta, Sabor


R. Hrvatske, Izvršno vijeće R. Hrvatske, Republički zavod za zaštitu prirode u
Zagrebu, Sveučilište u Zagrebu i veći broj znanstvenih institucija. Vrijedna
spomena su imena: Drage i Renate Rucner, Zvjezdice Mikulić, Zvonka Cara,
Marinke Kamenarović, Ratka Keve i drugih, koji su uložili dodatne napore da
se Kopački rit zakonski zaštiti.
PREDGOVOR


Iz praktičnih razloga tematiku zaštite prirode Ko-sima privlačila pozornost domaće i europske javnosti
pačkog rita*1 u Baranji podijelili smo u dvije cjeline, -prema ovom području i njegovim ekološkim posebnoprvu,
razdoblje u kojem se brojnim napisima u dnevstima,
i drugu, kao razdoblje pojačanih napora, gotovo
nom tisku, a posebno u stručnim i znanstvenim časopi-borbe za zakonsko proglašenje zaštićenim objektom


prirode.


Uz promidžbeno razdoblje zaštite prirode, koje je tra


*Mr. se. Darko Gctz, dipl. inž. biologije, stručni suradnik za ekologiju J.P.
"Hrvatskih šuma", 31000 Osijek, ul. Svete Ane 23, Hrvatska jalo od početka 18. stoljeća do druge polovice 20. sto


ljeća, spomena su vrijedni i mnogi prirodoslovci, sa


*´ Pod pojmom Kopački rit podrazumijeva se poplavno područje koje se
nalazi sjeveroistočno od grada Osijeka u Baranji u zamišljenom trokutu kupljači životinja, putopisci, lovci koji su kraće ili dulje
Dunava i Drave. Rijeka Dunav je istočna, Drava je južna a glavni obrambeni


vrijeme boravili na ovom području, istraživali ga, sku


nasipi "Drava-Dunav", "Zmajevac-Kopačevo", koji se kod mjesta Batine
na 1425 rječnom kilometru spajaju s Dunavom zamišljena je sjeverozapapljali
znanstveni materijal (pretežito sisavce, ptice, gmadna
granica. Stariji naziv je Dunavsko-dravski kut ili samo Dravski kut.


zove, itd.) i odnosili ga većim dijelom u svoje matične


Prema katastru Ribolovni centar "Apatin", Kopački rit je ribarski revir istočno
od sela Kopačeva veličine 4.360 ha (Crvenčanin-Pinćir, 1965.) centre (Budimpeštu i Beč) na obradu te o tome pisali.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 44     <-- 44 -->        PDF

H
$ p ! -1 Q / "j N-<
pi


if


o / 5 < J"
0 i-w 5 ? i L 3! ft 5 iä 5 o


s -s ; a a a "; a 8 .´;,> < s s s: ~ s / ?^


1
1
: Bl


3 s? T V 5 / > —


4 *


— ;-´
K. -"
>


rr /


*x — <""
=


i o n




jf;
2 . i ^
^
* & s
UJ ^, _: L J ., j OJ ´j , _,_ ZEC,
Lepus europaeus transsylvamcus
Matseh.
1900
VJEVERICA,
Sciurus vulgaris 1.,
1758.
4 -to t>j
-
"
""" KJ 4 *
OBIČNI VUK,
Cam´s 1. lupus L„ 1758.
L




L « > O * " w o. -(O
OBIČNA LISICA,
Vulpes v crucicera
Bech.
LASICA,
Musrela nivalis I...
1766.
— —
"^
U
( j rt
Ooo
L *
**
. j
(J
O
"
SO
KUNE, TVOROVI,
Mustelidae
VIDRA OBIČNA,
Lulral. Intra (L„ 1758.)
JAZAVAC OBIČNI.
Melesm. meles L.,
1758.

(";
-
>
i
i e/i
O -os w L 3 s — X O
O -´ K oo tj S3 i ÜS -U sO U* _ K — S
DIVLJA MAČKA,
Felis s, silvestris Seh.
1777.
-
>
ft * os
— —
# i , -DIVLJA SVINJA
Susserol´al... 1758.
s !* K ?i s! rri ^ L V L L i-1 « _ U> _
JF.LEN, mužjak.
Ccrvus elaphus
L„ 1758.
Os telad
g g B § S3 L a Os
Os L O s U i S3 s a S L -^ & s s <ä
SRNA, mužjak, smdae
C aprcolus eapreolus
I... 1758.
s
— —
Os 1 Os " * Ženka, srna
*
DIVLJE GUSKE,
J^. sO o* Anatiade
S _ _, !1 _
__ v r-. * g -ORLOVI
Faleonilormes
— —
ft L bi * ´f ´-UJ L * M
JASTREB. SOKOL.
SKANJACMISAR,
EJE, LUNJE,
Faleonilormes
L S 3 r, 4 ^ » K Os ~s
1 L ~KOBAC.
VJFTRUŠA,
SOKOKRAGULJČIČ,
SOKOL GRLAŠ,
Faleonilormes
Ov _ ŠUMSKA ŠLJUKA.
Seolopax rusticola
I... 1758.


1 ->
sD
ŠLJUKA KOKOSIC´A.
BLKASINA.
Gallinago gallinago
(L„)1758.
1



i
^
Ö <3
_
5
_
Ü
,jJ "
_
L
´5
_
V
O « s -" L 2 ´ćl =c "
1J
-
^
5 a
FAZAN,
Phasianus colchicus
(I...) 1758.
JAREBICA, TRČKA,
Perdix perdix
(I...) 1758.
z i ´" * * w s -"* IO -s SS "
PREPELICA
Coturnix eoturnix
(L.,) 1758.
fi ._ y li * 3
L
č i i /j i L _
__s ^ s
SIVA VRANA.
VRANAOAČAC,
S VRAKA, Corvidae




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 45     <-- 45 -->        PDF

I). Getz: ZAŠTITA PRIRODE BEUSKOGA LOVIŠTA (PARKA PRIRODE 1 POS. ZOO REZERVATA "KOPAČKI RIT") Šumarski list br. 7-«. CXXI (I()97). 135-150


U ovom drugom razdoblju vodila se prepiska između
Republičkog zavoda za zaštitu prirode", Izvršnog
vijeća Sabora NR Hrvatske i njegovih organa s Lovnošumskim
i poljoprivrednim gazdinstvom "Jelen" kao
korisnikom prostora. Inicirali su se brojni sastanci, razgledavao
se teren, pisali su se zapisnici, manji elaborati
itd. Tražila se potpora od Sveučilišta u Zagrebu, poznatih
političara, ekološkog društva, pa i Kabineta predsjednika
Republike.


Do vremena proglašenja ovog područja zaštićenim
objektom prirode postoji podulja povijest koju danas
otkrivamo čitajući znanstvene radove, znanstveno popularne
članke, znanstvene izvještaje, priopćenja, različitu
korespondenciju, zakonske odluke, rješenja i si. iz
kojih proizlazi veliki ekološki značaj i vrijednost Kopačkog
rita i njegovog biljnog i životinjskog svijeta.


Iza svih tih pisanih dokumenata stoje imena, sakupljača
životinja (Tiersammlera) ali i prinčeva, nad


vojvoda, političara, prirodoslovaca, putopisaca, lovaca,
šumara, - a koji su na neki način doprinijeli da se taj
prostor jednoga dana stavi pod zakonsku zaštitu.


U svezi ove problematike upoznavanja s ovim područjem
vezali smo uz povijest Vlastelinstva "Belje":


-
Vlastelinstvo "Belje" od 1784.*´ do 1918. pod
upravom obitelji Habsburg - Sasko - Teschen,
-
Državno dobro "Belje" od 1918. do 1941. pod
Kraljevinom Srba-Hrvata-Slovenaca (i kasnije
Kraljevine Jugoslavije) i njezinih organa vlasti i
službi,
-
Vlastelinstvo "Belje" za vrijeme Kraljevine Mađarske
od 1941. do 1944. i uprave nadvojvode
Albrechta - Habsburg - Teschena,
-
Lovno-šumsko područje pod upravom Poljoprivredno-
industrijskog kombinata "Belje" od
1945. do 195 Li samostalnog poduzeća L.Š.G.
"Jelen" Beograd od 1952. do 1990.g.
VLASTELINSTVO "BELJE" POSJED OBITELJI HABSBURG-TESCHE N (1784- 1918)


Darovnicom (Donation Leopoldiana) iz 1699. g.
Leopold I. hrvatsko-ugarski kralj (1640.-1705.). uvodi
Eugena Franju Savojskog (Principes Eugenius de
Sabauda) u posjed 13 sela, 22 napuštena dobra, darivajući
mu više od 109.000 katastarskih jutara: oranica, livada,
pašnjaka, šuma, vinograda, voćnjaka, ribnjaka,
mlinove, carinarnice, kao i pravo patronata i mača.
(Kara man , 1986.). Imanje je dobio za vojne zasluge,
odanost kruni i za uspješno završenu bitku s Turcima
kod Sente (na Tisi) 1697. godine. Novom darovnicom
cara Karla od 12. ožujka 1716. g. (Donatio Carolina et
mandatum statutorium) posjed je nešto proširen i zvanično
obznanjen kao Savojsko vlasništvo.


Budući da nije imao krvnoga sljednika, Vlastelinstvo
je nakon njegove smrti 1736. g. pripalo Carskoj
kruni. Uprava imanja povjerena je kraljici Elizabeti
Habsburg koju kasnije nasljeduje Marija Tcrezija
(1717- 1780). Dvorska komora ga 1775. godine iznajmljuje
nekim Armencima, Isaku i Kišu, na devet godina
za pristojbu od 600.000 forinti godišnje. Po isteku
zakupa Vlastelinstvo kupuje princeza Marija Kristina i
njen suprug nadvojvoda Albrecht Sasko Teschenski za


" Do 1962.g. Republički zavod za zaštitu prirode iz Zagreba zvao se
Konzervatorski zavod Narodne Republike Hrvatske, Odjel za
zaštitu prirodnih rijetkosti Zagreb.
´; Gospodarstvo "Bclje" gruntovno je provedeno na bračni par
Marija Christina i Aibrecht-Sasko- Teschen. Istovremeno s pretvaranjem
dobra u obiteljski posjed gospodarstvo je podignuto na
viši stupanj što se može zaključiti iz izvršenih premjera zemljišta,
uredno vodenih zemljišno- posjedovnih knjiga, statistike lova i
drugih dokumenata. Službeno preuzimanje imanja uslijedilo je
1784.g.
*4 Albrecht Habsburg Teschen sin je Karla Teschenskoga i majke
Henriete Nassaui.


1.200.000 forinti, te ga 1784. godine gruntovno prevode
u svoje vlasništvo (Payr, 1824.).
Iz oskudne dokumentacije zaključujemo daje Marija
Kristina bila poduzetna žena. Dotadašnji način iskorištavanja
šuma od zakupaca i urbarijalaca, koji nije
bio nimalo stručan, zbog čega su stradale uglavnom
srednjodobne sastojinc, promijenila je uvođenjem suvremenih
metoda gospodarenja na temelju novijih dostignuća
znanosti i drugih spoznaja do kojih se došlo u
šumarstvu i lovstvu (Yarady, 1894.).


Iz njenoga vremena dostupna je statistika lova, koja
poznavatelje ovoga područja impresionira brojčanim
vrijednostima odstreljenih sisavaca i ptica (Mar ino v
i ć, 1932) (tablica 1). U vrijeme Marije Kristine i njenoga
(adoptiranoga) nasljednika princa Albrechta
(1817-1895)*4, - Belje su posjetili mnogi poznati sakupljači
životinja (H ode k i drugi), koji su u svojim putopisnim
izvješćima isticali i opisivali posebnost prirode
i životinja koje su ondje živjele.


U tom kontekstu zanimljiv je i vrijedan spomena putopis
grofa H o f m a n n s e g a (L a s z 1 o et al., 1971). U
proljeće 1793. obišao je jašući na konju sve poznatije
močvare u Vojvodini, a zatim se 1794. uputio u Kolođvarski
rit i Kopački rit. Namjeravao je "nekoliko
tjedana provesti u močvarama (Kopačkoga rita) i tražiti
močvarice". Tijekom svoje sakupljačke ekskurzije došao
je do lijepih primjeraka šljukarica (Charadriiformes).
Njegovo sljedeće putovanje odvijalo se na relaciji
Titel - Szeged - Petrovaradin - Osijek - Pančevo -Timosoara
- Erdelj. Ptice je slao u Sasku.


Još dva zanimljiva rada datiraju iz toga vremena
koja detaljnije opisuju dobro "Belje". Prvi je nepoznatog
autora "Gospodarstvo Belje, ugarski veleposjed




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 46     <-- 46 -->        PDF

D. Getz: ZAŠTITA PRIRODE BELJSKOGA LOVIŠTA (PARKA PRIRODE I ZOP REZERVATA "KOPAČKI RIT") Šumarski list br. 5-6, CXXI1 (1998), 245-260
Slika 1. Dvorac u Bilju, nekadašnje sjedište Beljskog vlastelinstva.
Kasnije Mađarski muzej (Biološka stanica) i O.N. Institut
LŠG "Jelen"


njegove carske visosti nadvojvode Albrechta,*5,
Beč, 1883.godine" koji je često koristio Mojsisovics i
drugi prirodoslovci toga vremena. Drugi rad je rad
Josepha Payra (1954)*6 "Opis Vlastelinstva "Bellya" iz
1824. godine, s puno korisnih podataka. Sa stajališta
ekologije, vrlo je zanimljiv iskaz površina, opis nekih i
danas postojećih lokaliteta u Kopačkome ritu. Opisuje
šume, vrste drveća, divljač i ptice. Dok još nisu bili izgrađeni
glavni nasipi, Dunav je redovito poplavljivao
veći dio posjeda (oko 55.000 kj). Na "otoku"*7 Petrešu
živjelo je 60-80 jelenske divljači i mnogo barskih ptica.


Zvanično o zaštiti prirode u Europi, u okvirima zakonske
regulative, može se govoriti tek od 1853. godine
kada je francusko Zakonodavno vijeće Druge
Republike (Napoleona III) šumu Fontainebleau kraj
Pariza proglasilo rezervatom prirode. Dvadeset godina
kasnije (1872) Amerikanci proglašavaju područje
Yellowstone nacionalnim parkom. Međutim, to
promotivno vrijeme početka zaštite prirode bilo je još


*5 Nadvojvoda Albrecht Teschen - Habsburg (1817-1895) posjednik
Vlastelinstva "Bcllyc", vojskovođa, vojni inspektor. Zajedno s
Radctzkyjem (Johann Joseph, 1766-1858) austrijskim feldmaršalom
bio je u vojnom pohodu u Italiji (Custozze, Novare). Obnašao
je dužnost Generalnoga guvernera u Ugarskoj (1851-1860). Nakon
Revolucije 1848. i uspostave Austro- Ugarske Monarhije biva degradiran
na dužnost generalnoga vojnog inspektora.


*´´ Iako je ovo nesumnjivo originalno djelo koje je preveo August
Horvat 1954. godine, original nije pronađen. Navodno se nalazi u
posjedu obitelji Pcšić (Beli Manastir) s ostalom arhivskom dokumentacijom,
koju je jedan od članova obitelji prikupljao u Pcčuhu i
Budimpešti za PIK"Beljc".


*´ Najvjerojatnije daje u prošlom stoljeću Petreški kanal bio moćan
vodotok koji je oplakivao današnji Petreš, pa je on ličio na neku izdvojenu
površinu, nalik "otoku" ili na veliku dunavsku "adu"
(sprud).


Slika 2. Obitelj Fridricha Habsburga Sasko-Tešenskoga (1856-1936)


i njihovi prijatelji. Prvi s desna: Fridrich, četvrti (gospodin s


bradom) šumar Phcnnigberger.


daleko od ovoga kraja i ljudi i njihove svijesti. U to vrijeme
Kopački rit našao se u opasnosti da se promjeni i
nestane. Gradnja glavnih obrambenih nasipa, "Zmajevac-
Kopačevo" i drugih bila je u tijeku (Maj s toro vić,
1988). Bagerima i drugim strojevima presjecani
su dunavski meandri, kako bi se riječni tok usmjerio u
pravac; obala bi se nakon toga učvršćivala kamenom i
drugim materijalom. Mogućnost razlijevanja rijeka postojala
je sve manja, a silina toka kroz zaobalje sve
slabija. U branjenom području prokopavali su se melioracijski
kanali, kojima se postupno isušivalo tlo.
Jedna za drugom nestajale su poznate bare, jezera i ritovi,
koji bi zatim bili preorani i zasijani poljodjelskim
kulturama.


Izgradnja nasipa započetih još u 18. stoljeću postepeno
se tijekom druge polovice 19. stoljeća privodila
kraju. Za nepunih 160 godina Dunav je dobio novo korito;
razlijevanje rijeke ograničeno je na pojas zaobalja,
čija širina od mađarsko-hrvatske državne granice do
ušća Drave varira od 0,4 km do 12,5 km. Računa se da
je izgradnjom nasipa područje slobodnoga razlijevanja
rijeka Dunava i Drave umanjeno za 44.000 hektara
(Getz, 1988). S druge strane tok rijeke Dunav od državne
granice do ušća Drave skraćen je za 19 kilometara.
Međutim, posljedice gradnje nasipa na ekosustav
Kopačkoga rita nisu se još dugo zapažale, tako da su
ondašnji sakupljači životinja, lovci, istraživači bili
oduševljeni bogatstvom i raznolikošću živoga svijeta i
nisu isticali ovaj problem bitnim.


Brojnost i raznolikost ptica močvarica,: gnjuraca
(Podicipedidae), čaplji (Ardeidae), ibisa i žličarki
(Threskiornithidae), divljih pataka i gusaka (Anatidae),
liskarica (Rallidae), vivčarica (Charadriidae), šljukarica
(Scolopacidae), galebova (Laridae), čigri {Sternidae)
te orlova i sokolova (Falconiformes) i ostalih močvarica,
bila je još uvijek impresivno velika. O tome u




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 47     <-- 47 -->        PDF

D. Getz: ZAŠTITA PRIRODE BhUSKOÜA LOVIŠTA (PARKA PRIRODH 1 POS.
svojoj knjizi "Lov i motrenja" Rudolf von Oe st erreic
h (1887) s ushićenjem piše: "dvanaest orlova štekavaca,
jedan orao zmijar, tri orla ribara, jedna šumska
sova, osam do devet gavranova, između dvadeset i
trideset crnih roda i oko dvadeset gnijezda malih
grabljivica. U kojem se to gospodarstvu može naći tolika
množina grabljivica? Gdje je dobrobit, u kojem se to
dijelu srednje Europe i to još u blizini jednoga grada
kakva je Pešta može naći mjesto azila za posvuda već
poplašene ptice grabljivice." Ushićen je i krajolikom
koji mu pomalo sliči onom na Misisipiju u Americi.*1*


Iako je posjet Rudolfa von Oesterreicha i njegovih
prijatelja Leopolda Bavarskog, Bombellesa, Homeyera,
Brehma imala obilježje znanstvene ekskurzije (Rudolf
von Oesterreich, Brehm Homeyer, 1879),
njihov opis područja i bogatstvo ptičjeg svijeta tiskan u
više različitih znanstvenih izvješća, nesumnjivo daje
pobudio pozornost ondašnje europske javnosti i kasnije
pomogao u promicanju ideje o potrebi očuvanja ovoga
područja za neko buduće vrijeme.


S gotovo istovjetnim motivom ovo područje posjećuje
nekoliko godina kasnije profesor dr. August Moj si
so vies von Mojswar, kustos muzeja*" na Visokoj
školi (Joannaeum) u Grazu. Ponesen radovima i opisima
putovanja princa Rudolfa, Brehma i Homeyera, brodom
od Pešte do Fruške Gore, odlučio je i sam posjetiti
ove krajeve. Nakon što je dobio financijsku potporu
Ministarstva kulture i školstva*´", uputio se 9. kolovoza
1881. na studijsko putovanje.


*8 Landschaftlich war diese Gegend weder pittoresque noch grossartig
zu nennen, doch das frische üppige Grün ergoss einen lieblich
Anstrich über das ganze Bild .... Die Auen und die beiden mächtigen
Ströme haben hier einen mississipiartigen Charakter, die mächtigen
Gewässer Amerika´s kann man sich mich imposanter, mich
schöner vorstellen.


*´ August Mojsisovics je kasnije postao profesor zoologije na Car


skoj i kraljevskoj tehničkoj školi u Gratzu.
*"´ Die besondere Munificenz des hohen Ministerium für Cultur
und Unterricht


*" Uralte, zum Theile gipfeldürrc Eichen, mächtige Silberpappeln,
Weiden verschidenester Form und Grösse sind durch ein Jeglicher
Beschreibung spottendes Dickicht, durch Schlingpflanzen und fast
mannshohes Gras inselartig zu einem Ried - Urwalde ein miniature
verenigt; umgefallene Baumkolosse, Astwerk, überwachsene Gruben
und Mulden dazwischen stehendes Rohr erschweren an machen
Stellen das Eindringen derart das man nich selten in die Lage
versetzt wird, sich vorerst einen Weg auszubrechen, eine Manipulation,
die übringes illusorisch wird, wenn der Fuss an einem der
den Boden bedeckenden Hindernisse strauchelt, indess das Auge
nur die bunten Sträucher und meterlangen Riedpflanzen als Hemmisse
erkennt Donauarm das kleine Eldorado oder richtiger
gesagt, er schneidet von dessen östlichem Theile eine schmale
Randparthic ab, welche mit dem inneren oder eingedämmten "Ludas"
in direktem Zusammenhange steht.


*´: Systematisches Vcrzcichniss der in den Jahren 1881.-1888. für
die Umgebung des Drau - Eckes nachgewicssenen Vögel.
*´´ U muzejskoj zbirci u dvorcu u Bilju nalazilo se u vitrinama 322
primjerka ptica od 194 vrste. Zbirka je bila kratkoga vijeka, jer veći
dio dermoplastičkih preparata nakon jubilarne izložbe lova i ribolova
u Budimpešti 1900. godine nije vraćen Belju. Preostali dio razdjeljenje
po školama (Rucner, I960.).


*14 Ervin Rössler objavio je u časopisu "Aquila" svoja zapažanja s
gospodarstva "Belje" i popis ptica Muzeja u Bilju.


ZOP REZERVATA "KOPAČKI RIT ")s Šumarski list br. 5-6. CXXI1 (1998), 245-260


Vjerovatno mu toga trenutka nije bilo ni nakraj pameti
da će se ova kratka ekskurzija pretvoriti u višegodišnje
"hodočašće" koje će uroditi brojnim znanstvenim prilozima,
izvješćima i priopćenjima. U razdoblju od 1881.
do 1895. godine, osim "Belja" (Kopačkog rita), posjetio
je Obedsku baru, Frušku Goru, Vizić baru kraj Červića,
pustaru Neštin, baru Palaču kraj Osijeka. U Baranji gaje
posebno oduševio Dunavsko-Dravski kut, Keskenderska
šuma*" (šuma Kozarac), lokaliteti kao što su Ludoš i
drugi.


Bio je vrstan ornitolog i još bolji putopisac. Vrlo su
zanimljivi njegovi opisi krajolika, ljudi i običaja (M oj sisovics
, 1883., 1884., 1885., 1886., 1887.," 1889). U
opisu bare Palače (Kolodvarski rit) dao je vrlo uvjerljivu
sliku nekadašnje vrlo velike kolonije čaplji. U odnosu
na današnje vrijeme Mojsisovics je bio nesumnjivo
jedan od najuvjerljivijih promicatelja ekoloških i estetskih
vrijednosti ovoga područja. Završnica njegova rada
je popis ptica okolice Dravskoga kuta. U popisu se
nalazi 251 vrsta ptica, od čega 225 potječu iz muzejske
zbirke iz Bilja.*12


Svaki dolazak Mojsisovicsa na gospodarstvo "Belje"
bio je popraćen velikim štovanjem uposlenih i direktora.
Mojsisovicsu je često bio od velike pomoći šumarski
savjetnik Josef Phennigberger, inače vrstan
vodič i poznavatelj područja. Šumar po struci a u
duši veliki zaljubljenik u prirodu, nije mogao ostati samo
ravnodušni sudionik jednoga vremena, a ne reagirati
na pojave koje su se zbivale u šumama i ritovima
prouzročene materijalnim interesima vlasnika veleposjeda.
Njemu se pripisuje osnivanje ornitološke zbirke i
velika uloga pri izradi znanstvenoga kataloga*" te sigurno
jedna velika, nažalost nevidljiva uloga, uloga
pravoga zaštitara prirode. Izvjesno je da R ö s s 1 e r kasnije
ne bi mogao napisati svoj poznati rad o Muzeju u
Bilju*14 i Kopačkom ritu, u kojemu između ostaloga sa
žaljenjem piše o području nakon izgradnje nasipa i hidromelioracija.
Nestankom staroga šumara, piše Rös sle
r (1908), koji nije bio samo ljubitelj prirode već i
izvrsni poznavatelj faune i odličan motritelj, a koji je
Gospodarstvu "Belje" darovao svu svoju ljubav i interes
za prirodu, iščeznut će ideali suprotstavljeni konzervativnim
gledištima da sve počiva na čistim materijalnim
interesima, a što će (zbog ove doktrine) utjecati i
na ptičji svijet, budući da se sustavno i sukcesivno
pogoršavaju uvjeti opstanka


Sigurno je jedan od boljih poznavatelja Dunavsko-
Dravskoga ugla bio upravo Ervin Rössler . Još kao
gimnazijalac, i kasnije student zoologije na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu, počeo se baviti ornitologijom.
U Glasniku hrvatskoga naravoslovnoga društva
objavljivao je od 1896. do 1900. godine svoja motrenja
ptica osječke okolice (Rössler , 1898., 1899., 1901.).
Kasnije kao pročelnik Ornitološke centrale u Zagrebu
organizirao je mrežu motritelja, pa je tako došao do dra




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 48     <-- 48 -->        PDF

D. Geta ZAŠTITA PRIRODE BELJSKOGA LOVIŠTA (PARKA PRIRODE 1 POS. ZOO REZERVATA "KOPAČKI RIT") Šumarski list br. 5-6, CXX11 (1998). 245-260
Slika 3. Supruga Fridricha, princeza i nadvojvotkinja Izabela Croy -


Dülmen bila je pasionirani fotoamater. Fotografije su joj


objavljivane u poznatijim časopisima.


gocjenih podataka o seobi i gnježđenju ptica. Godine
1905. pozvan je na "Belje" da znanstveno obradi popis
dermoplastičkih preparata zoološke zbirke, o kojoj se u
to vrijeme brinuo Pfennigberger. Usput je iskoristio
priliku i obišao neke dijelove Kopačkoga rita, o čemu
uvjerljivo svjedoči njegov rad. S današnjega gledišta
zaštite prirode, to je prvi cjelovitiji rad koji govori


o problematici ekosustava i njegove faune tijekom i nakon
dovršenja*15 izgradnje glavnih baranjskih nasipa i
isušivanja zemljišta unutar nasipa. Najveći problem u
zaštiti prirode ovoga područja vidio je u neshvaćanju
njegove ekološke i estetske vrijednosti, u nadvladavanju
materijalnih interesa*16 nad kulturološkim, u težnji
ondašnjih ljudi za zemljišnom rentom, do koje je bilo
moguće doći oduzimanjem novih površina, gradnjom
novih nasipa, kanala itd. (... ihre Schlachtrufe nach
Land und höchstmöglicher Bodenrente werden immer
dringlicher. Das nennt man modern ).
Poslije smrti Eugena Savojskoga (1736), pa do završetka
I. svjetskog rata (1918) Gospodarstvom "Belje"
upravljali su brojni članovi obitelji Habsburg - Teschen.


Slika 4. Insignije Eugena Savojskog (1665. 1736.) na pročelju iznad
ulaznih vrata dvorca u Bilju.


Zadnji posjednik imanja*17 bio je nadvojvoda Fridrich
(1856-1936), koji je upravu nad dobrom preuzeo od svoga
strica Albrechta*18. Sa suprugom Izabellom - Croy -
Dülmen imao je osam kćeri i jednoga sina. Fridrich i
Izabella su veći dio svoga života proveli na Belju, iako
su imali posjede u Austriji (Halbthurn, Altenburg i dr.).
Izabella je bila izvrsni fotoamater. Njeni radovi objavljivani
su u dnevniku "Vasarnapi Ujsag", časopisima
"Heimstrikerinnen", te na raznim izložbama. I danas
pobuđuju pozornost iako su to crno-bijele fotografije, u
vrijeme dok je postupak izrade fotografije još bio u
razvoju. Posebno lijepi i zanimljivi su pejsaži ("Ribar
na jezeru", "Ribar na Hosuthaju" itd.), prizori iz lova i
narodnih svečanosti u kojima je obitelj aktivno sudjelovala.
Iza Izabelle i ostalih članova obitelji koji su se bavili
fotografijom (Rudolf, Stephania, Joseph, Augusta,
Franz Ferdinand), ostalo je više od 800 pozitiva i oko
600 negativa. Za Izabellu se može reći daje prvi (foto)
snimatelj prirode Kopačkoga rita i Beljskoga lovišta
(Heiszleretal. 1989.).


LOVNI REZERVATI KRALJA A. KARAĐORĐEVICA; DRŽAVNO DOBRO
"BELJE" 1918 - 1941.


Raspadom Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine,
nastale su istovremeno nove nacionalne države među
kojima i Kraljevina Srba-FIrvata-Slovenaca (SHS).
Baranja je do odluke Velike skupštine u Novom Sadu


(25. 11. 1918) o prekidu svih državno-pravnih poslova
s Austro-Ugarskom bila u sastavu Ugarsko-Hrvatske
krune. Saint-Germainskim ugovorom o miru (čl. 208),
uz istovremeno razgraničenje s Kraljevinom Mađar*"
Vordem Jahre 1861. war schon ein Teil des herrschaftlichen Uberschwemmungsgcbites durch Robotarbeiten eingedämmt
*"´ Die Poesie des Riedes mit seiner immerns reichen Tierwelt geht ihrem Ende unaufhaltsam entgegen. Die realen sozialen und politischen
Verhältnisse, ihre unabweisliechen sich immer höher spannenden Ansprüche lassen sentimentale Rücksichten nicht gelten;
*" U posjedovnici Gospodarsva "Belje" pod upravom obitelji Habsburg - Teschen bilo je: 109.000 k.j. od toga: 24.000 kj oranica, 21.000 kj
pašnjaka, 33.000 kj šuma, 6.000 kj livada i 25.000 kj neproduktivnih površina (ritova, bara, tršćaka, vodotoka), 28 pustara (Maierhöfe) od toga
3 u zakupu. Posjedovali su 483 kuće, od čega 177 obiteljske, 3 kamenoloma i predionicu (kudjeljaru), 1 paromlin s mašinom od 371 KS.
Uposleni: 39 činovnika i 867 ostalih djelatnika (Heiszleretal., 1989.)
*" Budući da Albrecht nije imao muškoga potomka, na temelju odredbe o neotuđivosti imanja (fideikomis), adoptira Fridricha, sina svoga brata
Karla Ferdinanda, korisnikom Beljskoga veleposjeda.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 49     <-- 49 -->        PDF

P. Gctz: ZASUTA PRIRODE BELJSKOGA LOVIŠTA (PARKA PRIRODE I POS. ZOO REZERVATA "KOPAČKI RIT") Šumarski list br. 5-6, CXXII (1998),245-260
skom (1920.), veći dio Baranje pripao je Kraljevini Szechenyi posebno lijepo piše obeljskom krajoSHS.
Gospodarstvo "Belje" ušlo je u sekvestar Generalliku
koji ga podsjeća na Afriku.*21 Ponosan je što u njene
direkcije državnih dobra koja je djelovala pri Minigovoj
zemlji postoji takvo područje, koje je doduše tastarstvu
financija u Beogradu. Već 1921. godine "Belje" ko malo da bi ga se za 15 minuta moglo preletjeti zrakoje
proglašeno državnim dobrom (D i v i d 1, 1932.).*19 plovom, ali istovremeno toliko zanimljivo, impresivno,


Ugovorom o razgraničenju Kraljevine Mađarske i uzbudljivo i jedinstveno da zavrijeđuje posebnu pozorKraljevine
SHS, obitelj Habsburg-Teschen gubi oko nost. Javlja mu se ideja da bi ga trebalo zaštititi i proz2/
3 Belja, odnosno južne dijelove Baranje gdje se navati
Beljskim nacionalnim parkom na radost budućim
lazi i Kopački rit.*2" naraštajima i proučavanju. Istina, piše, da u njemu ne bi


U novoosnovanoj Kraljevini SHS, D.d. "Belje" bilo bilo kao u Yelowstonu grizlija, wapiti jelena ... no zato
je podijeljeno na 11 poljodjelskih i 4 šumske uprave, a bi se ovdje mogle vidjeti divlje svinje, jeleni, srne, crne
samo lovište u 4 šumsko-lovna rejona.*21 rode, kormorani, orlovi, vidre, divlje mačke.


Iz publikacija toga vremena, a posebno iz "LovačOvaj
Mađar bio je zaista jedan od najboljih promicakoga
glasnika" iz 1932. godine, dostupni su nam zanitelja
ideje o zaštiti Kopačkog rita. Piše impresivno, pomljivi
opisi lovišta, divljači, te lovaca-gostiju. U spomalo
pjesnički "u starom gnijezdu (orla) mlada sreća".
menutom glasniku osim naslovnice glavnoga urednika Između dva rata lovište "Belje" često su posjećivapojavljuju
se napisi poznatih lovnih stručnjaka Zori-li novinari, prirodoslovci, ljubitelji prirode i lovci *24
čića, Marinovića, Borisavljevića i drugih. Zani(
G e t z, 1996). Postoji velik broj novinskih naslova komljiv
je članak Marinovića "Iz predratne statistike lova ji se odnose na ovo područje i njegov bogat životinjski
na dobru "Belje", u kojem je i tablični pregled ulovljesvijet.
Svi oni na ovaj ili onaj način veličaju prirodne
ne divljači, sisavaca i ptica od 1785-1913. godine. Poljepote
i (ekološke) osobitosti ovoga kraja, pa je zapradaci
ulovljene divljači djeluju impresivno u današnjem vo čudo što se već tada nije javno iskazivala želja za zapoimanju
brojnosti sisavaca i ptica. Tako npr., začuđuje konskom zaštitom prirode, a ona se iz konteksta tih
podatak da je tijekom četiri godine (1836-1840) od-naslova itekako naslućuje.
streljeno 347 orlova i 1.166 velikih grabljivica (dakle Premda izgleda paradoksalno velike zasluge u proopet
orlova, sokolova, jastrebova, škanjaca itd.), zatim midžbi i zaštiti ovoga područja imaju lovci, u svakom


93 vuka. U usporedbi s tim podacima o životinjskom slučaju oni iz najviših državnih političkih tijela. Uz
obilju, današnji životinjski svijet ovoga područja izglestalnu
težnju za obogaćivanjem lovišta, ponajprije jeda
siromašno. lenskom divljači, provlačilo se i nastojanje za očuvaOcjenu
gospodarenja lovištem i divljači za vrijeme njem ekosustava, stoje i logično. Da nije bilo te težnje
Kraljevine Jugoslavije opisao je Szechenyi Zsig-za vrhunskim trofejama jelenske divljači, i lovištem komond,
kojega je u studenome 1942. godine pozvao Al-je je ispred mnogih sličnih u Europi, tko zna što bi se
brecht na Belje. Između ostalog piše: "Jugoslaveni su dogodilo s Kopačkim ritom? Možda je to samo jedan
gospodarili lovištem na način samo njima znan".*22 Meod
bitnih razloga, međutim postoje i drugi, koje vjerođutim,
pišući o orlovima štekavcima koji odlijeću sa vatno nitko u potpunosti neće moći objasniti. Sama pristabla
tek kada im se približi, zaključuje da su bili zaroda
ovdje je jedna posebnost začuđujuće i neobjašnjištićeni
i čuvani od jugoslavenskih lovaca. ve ljepote i uprizorenja, koja je mnoge nadahnjivala i


*" Godine 1921. (3.7. 1921.) donesena je Uredba o organizaciji i uređenju Državnoga dobra "Belje", koja je 31.12. iste godine zamijenjena
Zakonom o državnom dobru "Belje".
*2° Obitelj Habsburg-Teschen izgubila je Mirovnim ugovorom u Saint-Germainu (Francuska) temeljem čl. 208. 86.277 kj površine, praktično južni
dio Baranje, glasovito lovište i poznato obitavalište ptica, današnji Park prirode i Posebni zoološki rezervat "Kopački rit".
*21 Lovište "Belje"; Prvom (I) šumsko-lovnom rejonu pripadale su površine Šumske uprave "Tikveš" i dio Šumske uprave "Zmajcvac" (8.632 ha),
koje su proglašene rezervatom Njegovoga kraljevskog veličanstva Aleksandra Karađorđevića. U šumsko-lovni rejon II upisane su površine
Šumske uprave "Beli Manastir" i dio šume Siget Šumske uprave "Tikveš" (2.877 ha), a u šumsko-lovni revir 111 ostale površine Šumske uprave
"Zmajevac" (7.481 ha), osim šume Bikovac i Sarvašhata, koje su uvrštene u šumsko-lovni revir I. U IV šumsko-lovnom rejonu nalazio se današnji
Kopački rit (9.207 ha)
*" A jugoszlävokpedig kifogastalanu, igaz vadaszokhoz nagyon is meltö mödon kezeltek nekik jutott teriiletet, kimclćtes szakćrtelcmmel gazdakoldtak
szarvasaikkal, ahogyhallom - manapsäg teszik.
*23 Inkäbb valami egzotikus, dzungelszerü vadonsagnak tünik cz a videk ... höködös idö järja-, megis Afrika jut eszembe, mikor az eppen elejtett.
meg gözöglö ...
*24 Na području lovišta "Belje" boravili su (u razdoblju od 1880.do 1918.) Franjo Josip I. Austro- Ugarski car, Rudolf von Ocstcrrcich, prijestolonasljednik
i ornitolog, Franjo Ferdinand austrijski nadvojvoda, Wilim I. Hohenzollern pruski car, Brehm Edmund Alfred zoolog, (od 1919.
do 1941.) Aleksandar Karadorđević I. kralj Kraljevine Jugoslavije, Ciano Galcazzo ministar vanjskih poslova Italije, (od 1942 - 1944) nadvojvoda
Albrecht Habsburg Teschen, Szecheny Zsigmond putopisac i poznati lovni stručnjak (od 1945.-1990.) Josip Broz predsjednik SR Jugoslavije,


Lavoslav Ružička kemičar, nobelovac, Nikolai Ceausescu, političar predsjednik R. Rumunjske, Janos Kadar političar predsjednik R. Mađarske,
Nikita Sergejević Hruščov, političar, predsjednik SSSR, Leonid Brežnjev, političar predsjednik SSSR, Erich Honecher, političar predsjednik DDR
Njemačke, Abdoreza Pahlavi iranski princ, brat Reze Pahlavija, iranskoga šaha, Mahendra, nepalski kralj, Gustav Krklec, hrvatski književnik i pjes


nik, Bernhard Grzimek, njemački zoolog, Yves Jaques Cousteau, istraživač, putopisac, filmski stvaralac i drugi.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 50     <-- 50 -->        PDF

D. Getz: ZAŠTITA PRIRODE BELJSKOGA LOVIŠTA (PARKA PRIRODE I POS. ZOO REZERVATA "KOPAČKI RIT") Šumarski list br. 5-6, CXXII (1998), 245-260
poticala, i nesvijesni toga, oni bi joj se ponovno vraćali
čim bi im se pružila prilika.


Za uzgoj i zaštitu jelenske divljači, njeno rasplođivanje
i ostvarenje trofeja vrhunske ljepote i vrijednosti,
nesumnjivo velike zasluge ima Koloman Schaler . Na
"Belju" je započeo raditi još u vrijeme nadvojvode
Fridricha. Pažljivim praćenjem razvoja pojedinih vrijednijih
grla, ali i cijele populacije jelenske divljači te
selekcijom svih trofejno lošijih jedinki, uspio je uzgojiti
jelene vrhunske ljepote rogovlja. Nažalost, nije bio
vičan pisanju pa nije ostavio nijedan pisani rad.*25


Jedan od Schalerovih pomoćnika bio je Ferdo Sti


le n t i ć . Za razliku od Schalera, Sulentić (1988) je bio
dobar pisac. Svoje službovanje u lovištu "Belje" (od
1935-1938 i od 1946-1948) susrete s divljim životinjama,
prirodom i ljudima koji su u to vrijeme živjeli,
opisao je u prigodnim publikacijama "Lovačkoga vjesnika"
i drugim časopisima. Pod kraj života (1988), u
vlastitom izdanju tiskana je knjiga "Na šumarskim i lovačkim
stazama". Nekoliko poglavlja knjige posvećeni
su i lovištu, ljudima i događajima, u koje se nažalost,
često uplitala politika, bacajući tamnu sjenu na idiličnu
sliku prirode, divljači i svih onih čulnih uprizorenja
ovoga kraja.


BIOLOŠKA STANICA "ALBERTINA", "BELJE" ZA VRIJEME
KRALJEVINE MAĐARSKE od 1941 do 1944. godine


Za razvoj znanosti i zaštite prirode, od posebne je
važnosti bilo osnivanje biološke stanice u Bilju.


Naime, u travnju 1941. godine, Baranju i Vojvodinu
zaposjela je vojska Kraljevine Mađarske. U činu pukovnika
četvrte pukovnije vratio se Albrecht Habsburg Tescheni,
nepriznati vlasnik Beljskoga veleposjeda*26 (Nova
k o v i ć, 1986), nadajući se povratu imovine oduzetu
Saint-Gcrmanskim mirovnim ugovorom 1920. godine.


Princ Albrecht bio je osnivač Biološke stanice
"Albertina", koja je djelovala u okviru Mađarskoga narodnog
muzeja iz Pešte, sa sjedištem u dvorcu Eugena
Savojskoga u Bilju. Biološka stanica "Albertina"okupila
je, za ono vrijeme, vrlo poznate mađarske biologe,
specijaliste za pojedina znanstvena područja, koji su
ubrzo započeli s istraživanjima.


Homo n a y Nandor, ornitolog, napisao je izvrstan
rad o orlovima štekavcima i crnim rodama, kao i pregled
ekoloških prilika na poplavnom području Kopačkoga
rita. Woynarovich E., istraživao je ekološke
čimbenike (temperaturu, prozirnost, boju, kemizam)
vode Kopačkoga i Biljskoga jezera, Drave i Dunava
u odnosu na opstojnost praživotinja, kolnjaka, rakova
i nekih vrsta kukaca (Chironomus); Pongratz
Sandor, bavi se vretencima (Odonata) i ravnokrilasima
(Orthopteroida). Evidentirao je 40 vrsta; Hortobagyi
Tibor, nadovezao se na istraživanja Woynarov
i c s a, istraži vao je fitoplanktonske alge; zabilježio je
172 vrste od kojih neke koje nisu bile na popisu flore
Ugarske; S z e n t 1 vany Joszef, skupljao je leptire na hrvatskoj
strani Drave; na "Belju" je u pet dana ulovio i
odredio 60 vrsta leptira; S z e 1 e n y i Gustav, istraživao
je faunu gnijezda bijele pliske (Motacilla alba), bijele


rode i domaćeg goluba; posebno je opisao vrstu kukca
(Cephalonomia nidicola); Szekessy Vilmos, bavio
se faunom gnijezda bijele rode; pronašao je 94 vrste
beskralježnjaka. Wagn e r Janos, u jednom radu opisuje
velikoga puža Kopačkog rita (Viviparus hungaricus),
a u drugom stradanja ptica od školjki; Rotaride s Miliary,
napisao je kraći rad o ribarstvu; osvrnuo se na
ulov velike morune (Huso huso) i hibride riba; B o ro s
Adam, opisuje kijevsku koprivu (Urtica kioviensis) i
njezina nalazišta.


Osnivanje Biološke stanice bio je prvi ozbiljniji
znanstveni napredak na ovom području, nažalost kratkotrajan,
jer su već krajem mjeseca studenog (27. 11.
1944) Baranju okupirali Titovi partizani i neke jedinice
Crvene armije. Nadvojvoda Albrecht, kao i mnogi drugi
plemići napustili su Baranju i Mađarsku i potražili
utočište u prekomorskim zemljama Latinske Amerike.
Umro je u Argentini 1955. godine. Za to vrijeme Dvorac
i Muzej su opljačkani, nestao je cjelokupan inventar,
te biblioteka zajedno s preostalim dermoplastičnim
preparatima životinja.


Do 1944. godine tiskanje samo jedan broj časopisa
"Albertina", dvojezično na mađarskom i njemačkom
jeziku. S današnjeg gledišta, ovi znanstveni radovi i
danas predstavljaju osnovna počela za daljna istraživanja
na ovom području.


Iako ne raspolažemo nekim zvaničnim dokumentima,
nekom naredbom, ukazom i sličnim zakonodavnim
aktom Kraljevine Mađarske o zakonskoj zaštiti
ovoga područja, što ne isključuje njegovo postojanje,
pretpostavka je daje Albrecht ponukan primjerima iz
drugih europskih zemalja (ili zbog nekog drugog raz


"´ Navodno je postojala knjiga odstrjela divljači i popis lovaca koja je izgubljena. Moguće da se nalazi kod obitelji Ivana lsakovića u


Beogradu
"26Saint-Germainskim ugovorom o miru između Kraljevine SHS i Mađarske i razgraničenju, veći dio posjeda "Bclja" pripao je Kraljevini
SIIS. Nezadovoljan takovim ishodom Fridrich je tužio Kraljevinu SMS Međunarodnom sudu i tražio povrat imovine koja mu nakon presude
nije vraćena. Nadajući se povratu imovine. Albrccht upućuje zamolbu ministru pravosuđa Bardossyiju, koji 1942. godine donosi
rješenje kojim se Državno dobro "Belje" prenosi s državnog erara Kraljevine Jugoslavije na državni erar Kraljevine Mađarske zbog čega
nastaje imovinsko-pravni spor s Albrechtom koji nije riješen do završetka Drugog svjetskog rata.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 51     <-- 51 -->        PDF

D. Cici/: ZAŠTITA PRIRODE BELJSK.OGA LOVIŠTA (PARKA PRIRODE I POS. ZOO REZERVATA "KOPAČKI RIT") Šumarski list hr. 5 6. (XXII (1998). 245-260
loga) interno zaštitio područje proglasivši ga Prirodnim že zaključiti iz uvodnika A. Pongratza u prvom broju
zaštićenim područjem (Naturschutzgebiete), što se mo-"Albertine".*27


NASTANAK SAVEZNIH LOVIŠTA (1952.) I UPRAVLJANOG
PRIRODNOG REZERVATA (1967)
(Lovište "Belje" 1945-1951.; LŠG "Jelen" 1952-1990)


Nastankom Titove Jugoslavije, cijelo je područje, a
posebno divljač (jelenska, srneća, divlje svinje) izložena
nemilom progonu i zatiranju. Tko god da se ćutio
lovcem, ribolovcem ili je imao druge nečiste namjere,
našao bi se na ovom području i uzimao od prirode stoje
htio. Nitko to nije branio. Posebno privilegirana kasta
bili su ondašnji borci - "drugovi". Ulazili su u Kopački
rit i druge dijelove beljskoga lovišta kada su htjeli, lovili
su sve što im je došlo pod pušku, na udicu ili u mrežu.


Danas je teško objektivno objasniti sve motive koji
su doveli do izdvajanja šuma i lovišta iz sustava "Belja".
Razloge i objašnjenja imao je LŠG "Jelen" ("Jelen",
Jubilarno izdanje u povodu 25 godina rada LŠG
"Jelen". 1977). "Do izdvajanja šumskoga kompleksa iz
sastava "Belja" došlo je uslijed neravnopravnog položaja
šumarstva i lovstva u odnosu na poljoprivredu. U
cilju podmirenja velikih rashoda u poljoprivrednoj
proizvodnji vršila se neracionalna i prekomjerna
sječa i iskorištavanje šumskog fonda, istovremeno za
obnovu šuma i razvoj lovstva davala su se neznatna
sredstva stoje dovelo do pojave velikih površina
bez šume .... nije se poklanjala pažnja uređenju lovnih
terena i objekata dok se s fondom divljači nije organizirano
gospodarilo."


Da lije zaista bio u pitanju nemar čelnih ljudi PIK-a
"Belje", određeno nerazumjevanje i neshvaćanje vrijednosti
šuma, divljači, ili su postojali neki drugi razlozi?
U svakom slučaju oni koji su pokrenuli proces za izdvajanjem
lovišta i šuma iz sustava "Belja", danas nisu
živi, ili ako jesu, nemaju prilike da o tome govore, ili
neće s razlogom.


Od 1950. do 1954. godine raznim odlukama, rješenjima
i si. državno-pravnim aktima Vlada Narodne Republike
Hrvatske i Vlada Federativne Narodne Repu


blike Jugoslavije odvajaju i spajaju šumska gospodarstva
i njihove dijelove u jedinstveno lovno-šumsko područje,
tako da će do kraja listopada dozrijeti trenutak
za osnivanje Uprave saveznih lovišta "Jelen" - Beograd*
2", samostalnoga poduzeća, koje će 1959. godine
dobiti naziv Lovno-šumsko gazdinstvo "Jelen".


U to vrijeme PIK "Belje" zalagao se za isušivanje
Kopačkoga rita; predlagala se sječa šuma Haljevo i Kozarac
(Koha) s ciljem dobijanja novih poljorpivrednih
oranica. Po jednom francuskom projektu hidromelioracija
iz prošloga stoljeća, trasa glavnoga nasipa trebala
je ići neposredno uz obalu Dunava i Drave. Daje kojim
slučajem došlo do realizacije projekta, danas gotovo i
ne bi bilo Kopačkoga rita. Na jednom sastanku s čelnicima
"Belja", Josip Broz*2´´je predložio modernizaciju
poljodjelstva, uvođenje suvremene tehnologije u
proizvodnju ratarskih kultura, modernizaciju strojnoga
parka i si., umjesto isušivanja Kopačkoga rita i uklanjanja
šuma Haljevo i Kozarac. Sasvim sigurno daje u
svemu tome postojao i osobni interes Josipa Broza i
njegovih čelnih ljudi ondašnjega političkog etablissementa.
Ustalom osobni interes lovca koji je u jednom
trenutku povijesti bio usmjeren težnji osnivanja velikoga
lovišta zbog ugode i zadovoljstva malobrojnih,
odabranih iz svjetskog i domaćeg "Jet-Seta", doveo je
do učinkovite zaštite današnjega Kopačkog rita.


Nastavljajući tradiciju europskoga lovstva, kojega
su začetnici mađarsko-tešenski Habsburzi, LŠG "Jelen"
je nažalost, unatoč proklamiranom bratstvu i jedinstvu
svih južnih Slavena, provodio određenu pro-srpsku
politiku, favorizirajući sve stoje dolazilo iz Srbije i
Beograda, a na štetu ostalih naroda i narodnosti bivše
Jugoslavije. Veći dio visoko obrazovnog osoblja "Jelen"
dolazio je s beograskog Sveučilišta. Malo je bilo


*:7 Ertzhcrzog Albrecht deklarierte nich nur grosse Teile der Herschaft Bellyc Naturschutzgebiete, sonder verlieh auf seinem entschiedenen
Wunsche Ausdruck, an dieser Stelle eine biologische Forschungsstatiton zu errichtet
*lx U prosincu 1944. godine beljske šume i lovište preuzima Direkcija šuma u Somboru (Vojvodina). Rješenjem Ministarstva poljoprivrede
FNR Jugoslavije (od 2.11.1945) ponovno se vraćaju "Bclju". Na temelju tog rješenja Glavna uprava državnoga dobra "Belje" osniva šumsko
odjeljenje koje upravlja šumama i lovištem do 1. 1. 1950., kada je osnovano Šumsko gospodarstvo "Košutnjak", kao samostalna poslovna jedinica
u sastavu "Belja". Slijedi Rješenje Vlade FNRJ br. IV-0444 od 4. 2. 1952., kojim se Savezna lovišta pri Savjetu za poljoprivredu i
šumarstvo prenose na Vladu FNRJ, zatim nekako u isto vrijeme Generalni sekretar Vlade FNRJ odlukom br. IV-521/52 od 22. 3. 1952. predaje
Vladi NR Srbije dio iločkog lovišta "Srijemski borac", koji se nalazi na teritoriju NR Srbije, dok je sva ostala lovišta zadržao u Predsjedništvu
Vlade FNRJ u Upravi saveznih lovišta. Zatim Vlada NR Hrvatske Rješenjem POV 287/52 od 2.06.1952. prenosi na Vladu FNRJ:
Poljoprivredno dobro "Zlatna Greda" (Kneževi Vinogradi), Preduzeće za ribolov i preradu ribe "Dunav" u Apatinu, sa svim ribolovnim vodama
osim Stare Drave (Biljski rit - Dravica) i dunavca na Puškašu, Šumsko gospodarstvo "Košutnjak" (Bilje) osim šuma Šarkanj, Busiklica,
Haljevo, Biljski rit i pilane u Kneževu. Vlada FNRJ Rješenjem br. 1V-2590 od 28.07.1952. proglašava Upravu saveznih lovišta - Beograd privrednom
ustanovom sa samostalnim poslovanjem. Slijedi, Rješenje Saveznog izvršnog vijeća (SIV) br. 431 od 18. 10. 1954., kojim se ukida
spomenuta Uprava saveznih lovišta i osniva Uprava uzgajališta divljači "Jelen"-Bcograd sa samostalnim financiranjem. Tek 1959. godine
Rješenjem SIV-a R. p. br. 295 od 24.11.1959. Uprava uzgajališta divljači "Jelen" mijenja naziv u Lovno-šumsko gazdinstvo "Jelen"-Beograd.
*-" Josip Broz, političar, predsjednik SR Jugoslavije od 1945.-1980.g.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 52     <-- 52 -->        PDF

D. Getz: ZAŠTITA PRIRODE BELJSKOGA LOVIŠTA (PARKA PRIRODE I POS. ZOO REZERVATA "KOPAČKI RIT") Šumarski lisl br. 5 6, CXXII (1998), 245-260
Slika 5. Lovački dvorac "Köriserdö" ("Jasenak"), od 1918. "Tik


vcš" u kojem je živjela obitelj Fridricha. Izgrađen je u dru


goj polovici 19. stoljeća.


hrvatskih znanstvenika koji su imali pristup lovištu
LŠG "Jelena". Trend političkog izolacionizma prema
svemu što je Hrvatsko zadržao se sve do Domovinskoga
rata 1991/92., kada je dio uposlenih javno stao
na stranu velikosrpske politike, uzeo oružje i protjerao
iz Baranje gotovo sve Hrvate, Mađare, djelatnike lovstva
i zaštite prirode.


Istovremeno s osnivanjem Operativno-naučnog centra
(ONC-a 16. travnja 1961.) u Bilju, odnosno Operativno-
naučnog instituta "Dr. Ilija Đuričić", započela je
manja suradnja sa znanstvenim institucijama iz Zagreba,
Ljubljane i inozemstva.


Jedan od prvih poznatijih ornitologa koji su posjetili
Kopački rit nakon osnivanja Uprave uzgajališta divljači
"Jelen" (U.U.D. "Jelen"), bio je bračni par Rucner
(Drago i Renata). Na zamolbu Odjela za zaštitu prirode
Konzervatorskoga zavoda iz Zagreba, boravili su prvi
puta na području Kopačkog rita od 15. do 17. lipnja
1954. godine. Tamo su upoznali Josipa Majica, poznavatelja
ptica i područja, kojega će kasnije obučiti vještini
prepariranja životinja i uputiti ga osnovama prikupljanja
znanstvenoga materijala. Tijekom idućih 17 godina,
Majić će izraditi stotinjak dermoplastičkih preparata
ptica i sisavaca, sakupiti veći broj ptičjih jaja, jelenskih
rogova, lubanja i zubi divljih svinja, lisica, divljih mačaka,
lovačko oružje, mreže, udice i drugi ribolovni pribor
za budući Prirodoslovni muzej u selu Kopačevu.*3"


Drago i Renata Rucner obavljali su terenska istraživanjajoš
i 1956. (17.-20. 10.), 1957. (25. 6.-1. 7.) i 1958.


(17. 7. - 23. 7.). U dva navrata bili su gosti U.U.D.
Slika 6. Oznaka Mađarskoga narodnoga muzeja nađena je u obrambenom
jarku dvorca u Bilju. Na emajliranom limu bio je
natpis: Magyar Nemzcti Muzeum, Albrccht Kir. Herceg,
Biologiai Allomasa, Bellyc - Baranya


"Jelen" s kojim su sklopili ugovor o znanstvenoj suradnji,
a rezultat toga su vrijedni radovi, posebice "Prilog
poznavanju ornitofaune Kopačkog rita i okolice u Ba


ranji". Taj je rad nastavak opisivanja i popisivanja ptica
koji je započeo Pfennigberger, Mojsisovics,
Rössler, a kasnije nastavili neki drugi istraživači.


Rucnerovim izvješćem o Kopačkom ritu, koji je
podnio Odjelu za zaštitu prirode, potaknut je proces*31
provođenja zakonske zaštite cijeloga područja, iako je
u to vrijeme svaka misao i prijedlog kojim bi se od "Jelena"
oduzelo dio lovišta i stavilo ga pod nadzor Odjela
za zaštitu prirode Konzervatorskog zavoda, bio ravno
herezi. Takvi prijedlozi, i to još od strane Zagreba, nisu
dobro došli, stoga su svi posjetitelji, istraživači, profesori
i voditelji studentskih ekskurzija bili na oprezu prilikom
iznošenja svojih stavova o zaštiti prirode ovoga
područja. Taj oprez vidljiv je i u radovima prof. M a t o ničkina,
Pavletića i drugih (1964.). Uostalom,
ideja o upravljanju prirodom koju su zastupali u "Jelenu",
pokazala se kasnije kao jedinom mogućom i realnom
za to područje.


Rezolutni zagovornik zakonske zaštite prirode Kopačkoga
rita bila je Zvjezdica M i k u 1 i ć *´2 (1965), koja
je po službenoj dužnosti od početkka pratila tijek pregovora
između LSG "Jelen" i Republičkog zavoda za


*´" Iz političkih i drugih razloga Majica su 1971. godine nakon smjenjivanja direktora LŠG "Jelen" Adalberta Tićaka i postavljanja novog direktora,
doslovce protjerali iz "Jelena". Uz podršku nekih ljudi našao je provizorni smještaj za zbirku u Društvenom domu u selu Kopačevu, gdje je kasnije
osnovan "Zoološki muzej Baranje"..
*" Citat iz izvješća Rucnerovih:... "Na temelju svih ovdje iznesenih podataka potpuno je jasno da Kopački rit s okolnim močvarama i šumama predstavlja
vanredno zanimljivo područje kojem bi u smislu zaštite trebalo posvetiti veliku pažnju Dosadašnjim istraživanjima ptica u Kopačkom
ritu i okolici dovoljno je dokazano da to područje zavređuje maksimalnu zaštitu jer to je u smislu suvremene biološke nauke važan naučni objekt".
(R.Z.Z.P., 1966.)
*32 Zvjezdica Mikulić (citat)... Zaštita Kopačkoga rita je nužna, a djelomično se sprovodi, jer su korisnici toga područja svjesni njegove vrijednosti;
ipak zaštita još nije formalno provedena iako je Zavod za zaštitu prirode u Zagrebu poduzeo sve stoje potrebno.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 53     <-- 53 -->        PDF

D. Geiz: ZAŠTITA PRIRODE BEUSKOGA LOVIŠTA (PARKA PRIRODE 1 POS. ZOO REZERVATA "KOPAČKI RIT") Šumarski list br. 5-6, CXX11 (1998), 245-260
´Mi .rt*"*™


Slika 7. Zgrada Mjesnog odbora u selu Kopačevi! u kojoj se od


1972. god. nalazila lovačko-zoološka zbirka preparata živ


otinja sakupljenih sa područja Kopačkoga rita.


zaštitu prirode i drugih sudionika u provedbi zakonske
zaštite Kopačkoga rita.


Intenzivni pregovori odvijali su se od 1957 do 1966.
godine. Osim LŠG "Jelena" i Konzervatorskog zavoda
NR Hrvatske, uključenje bio Sabor NR Hrvatske, Izvršno
vijeće i njegovi organi uprave*3´ i drugi. LSG "Jelen"
je 1958. godine predložio osnivanje Nacionalnog parka
"Moša Pijade". Prijedlog je uručio Zavod za zaštitu prirode
R. Srbije Kabinetu Predsjednika Republike, s čim
se nije složio Konzervatorski zavod.*34


U 1962. godini Zavod za zaštitu prirode Hrvatske uz
potporu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
(JAZU) ponovno aktualizira postupak zakonske zaštite
Kopačkog rita, uz zahtjev za osnivanjem biološke
stani ce (Getz, 1973). Za biološku stanicu pokazale
su veliko zanimanje mnoge poznate znanstvene ustanove
u Hrvatskoj.*3´ Istovremeno od Savjeta za znanstveni
rad Hrvatske zatražena su sredstva za istraživačke
projekte.


U međuvremenu "Jelen" nastoji dobiti na vremenu,
pa Izvršnom vijeću i Zavodu za zaštitu prirode šalje poznate
dokumente o nenadležnosti Hrvatske nad ovim
područjem (vidi napomenu pod *2X). Osnivanju (Hrvatske)
biološke stanice oponiraju osnivanjem Operativno-
naučnog instituta "Dr. Ilija Đuričić" u Bilju
(ONI)*3", u kojem je u to vrijeme već radilo 32 uposleni-


ABERTINA


A MAGYAR NEMZETI MUZEUM, ALBRECHT KIR. HERCEG
BIOLOGIA1 ALLOMASANAK KIADVANYAI.
VERÖFFENTLICHUNGEN AUS DER ERYHERYOG ALBRECHT BIOLOGISCHEN
STATION DES UNGARISCHEN NATIONAL-MUSEUMS


1
1
VOL. I. 1944.


9 ]


PHOTO. HOMONNAY


KIADJA


A MAGYAR NEMZETI MUZEUM, ALBRECHT KIR. HERCEG,
BIOLOGIA1 ALLOMASA: BELLYE
SZERKESZTIK


HOMONNAY NANDOR ES SZEKESSY VILMOS


Slika.8. Preslik naslova Biološke stanice "Albertina"


ka, od toga 18 na različitim znanstvenim temama (ukupno
41). Bilo je dosta vanjskih suradnika iz drugih
znanstvenih kuća i sveučilišta.*37


Od ukupno osam brojeva Posebnog izdanja "Jelen"
koji je izlazio od 1964 do 1969., objavljeno je 57 znanstvenih
radova ("Jelen", jubilarno izdanje, 1972.): 1 iz
klimatologije, 1 iz opće ekologije, 4 iz pedologije, 1 iz
hidroekologije, 2 iz fitocenologije, 4 iz entomologije, 3
iz fiziologije životinja, 5 iz ornitologije, 1 iz genetike,
10 iz šumarstva, 21 iz lovstva, 1 iz medicine rada, 2 iz
ekonomije, 1 iz turizma. Paralelno je izlazio bilten "Jelen".
Od 1958do 1971. godine tiskano je 44 (?) brojeva
biltena. Nakon prestanka izlaženja biltena, od 1974.
godine tiska se Informativni list*3s, u kojem su se povre


*" U pregovore oko proglašenja Kopačkog rita zaštićenim objektom prirode bili su uključeni: Sekretarijat za poljoprivredu, Uprava za ribarstvo.
Sekretarijat za šumarstvo, Uprava za vodoprivredu, kasnije Institut za slatkovodno ribarstvo, Kotar Osijek i drugi.
*u


Uz obrazloženje: "s obzirom na izraženo privredno značenje Kopačkog rita pogoduje kategorija upravljanog prirodnog rezervata u kojem se
mogu dozvoliti izvjesni zahvati (ribolov, lov)".
*ls Institut za biologiju i Institut za botaniku, Institut za šumarstvo i lovna istraživanja. Institut za slatkovodno ribarstvo, Hrvatski narodni zoološki
muzej, svi iz Zagreba.


*´" O osnivanju Operativno-naučnog centra (ONC) i kasnije Operativno-naučnog instituta "Dr. Ilija Đuričić iz Bilja (ONI) postoje dosta oprečna
mišljenja. Dok neki tvrde da je osnivanjem ONI-a "Jelen" pokušao otkloniti opasnost od osnivanja biološke (Hrvatske) stanice i infiltracije
hrvatskih znanstvenih institucija na ovo područje, drugi su mišljenja daje ONI bio utočište suvišnih djelatnika s fakultetskom i srednjoškolskom
naobrazbom kojih je u jednom trenutku bilo previše zbog pogrešne kadrovske politike.


*´ S LŠG "Jelen" (ONI-jem) surađivao je: Zavod za ornitologiju iz Zagreba. Poljoprivredni fakultet iz Osijeka, Šumarski fakultet iz Zagreba i
Beograda, Pedagoški fakultet iz Osijeka, Veteri narski fakultet iz Beograda, Prirodoslovno-matematički fakultet iz Beograda i mnogi drugi.
*" Puni naslov: Informativni list radnika osnovnih organizacija udruženih u LŠG "Jelen"-Beograd.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 54     <-- 54 -->        PDF

D. Getz: ZAŠTITA PRIRODE BKL.ISKOGA LOVIŠTA (PARKA PRIRODE I POS. ZOO REZERVATA "KOPAČKI RIT") Šumarski list br. S 6. CXX1I (1998), 245-260
meno našli i napisi iz zaštite prirode. Informativni list
prestaje izlaziti 1991. godine pred početak Srbo-četničke
agresije na Hrvatsku.


LŠG "Jelen" bio je producent desetak kratkometražnih
znanstveno-popularnih filmova snimljenih u
tehnici suvremenog igranog filma (35 mm). Neki od tih
filmova nagrađeni su na međunarodnim festivalima
kratkometražnih znanstveno-popularnih filmova.*´9


ONI je prestao s radom 1971. godine zbog pomanjkanja
financijskih sredstava no postojali su i drugi razlozi.*
4" Prijetila je opasnost da Kopački rit ostane bez
uposlenih koji su se brinuli za provođenje mjera zaštite i
istraživački rad, stoga suMatoničkim, Pavletič i
Get z pokušali potaknuti osnivanje nove biološke stanice
uz pomoć i sredstva Kulturno-prosvjetnog vijeća
Sabora, Instituta "Ruder Bošković", Biološkog instituta
Sveučilišta i drugih, koji su od ranije pokazivali interes
za ovo područje i njegovu problematiku. Većina od njih
kojima su upućene zamolbe podržalo je ideju osnivanja
biološke stanice, no do realizacije nije nikada došlo. U
"Jelenu" su bili mišljenja*41 da takva biološka stanica ni


je potrebna, jer je područje "pokriveno" brojnim znanstvenim
temama koje se tiču zaštite prirode.


Godine 1967. Ukazom Sabora Republike Hrvatske,
Kopački rit je postao Upravljani prirodni rezervat.
Kopačko jezero, Bijelo jezero, Sarvaš bara, Isinj bara,
Kan bara, Nađhat, Mali Bajar, Hulovo i sve ostale neimenovane
bare i "jezera", "grede" prema ušću Drave
postaju "uže" područje, a dunavsko zaobalje sjeverno
od Vemeljskog dunavca do starog riječnog pristaništa
na Kazuku, "šire" područje. Stupanjem na snagu
novog Zakona o zaštiti prirode u 1976. godini "uže"
područje preimenovano je u Specijalni zoološki rezervat,
a "šire" u Park prirode "Kopački rit".


Samo proglašenje prošlo je u "Jelenu" dosta mirno.
Prvih godina nakon proglašenja i dalje se lovilo na
Kopačkom jezeru. Za goste lovce iz Italije postavljene
su čeke (Getz , 1973). Revoltiran ovakvim ponašanjem
lovaca, Getz je pismeno upozorio Republički zavod
za zaštitu prirode i zatražio inspekcijsku kontrolu
zbog čega je došao u sukob s čelnicima u "Jelenu".


SLUŽBENI LIST SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE HRVATSKE


ZAKON


o proglašenju poplavnog područja Kopački rit
upravljanim prirodnim rezervatom
Članak 1.


Poplavno područje Kopački rit proglašava se upravljanim
prirodnim rezervatom (u daljnjem tekstu: rezervat).


Članak 2.


Rezervat obuhvaća poplavno područje sjeveroistočno
od Osijeka koje je omeđeno rijekom Dravom od


ušća do trase nasipa iz 1957. godine, tim nasipom uz
selo Kopačevo do kote 87, praveum do lugarnice
"Čošak šuma", kanalom Čarna uz Tikveš, zapadnim
rubom šume do lovačkog dvorca, pravcem na rijeku
Dunav i Dunavom do ušća Drave.


Točne granice rezervata utvrdit će Izvršno vijeće
Sabora ili organ koji ono odredi.
U rezervatu postoji uže područje.


Članak 3.


Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana nakon
objave u "Narodnim novinama".


Slika 9. Prcslik naslovne stranice Narodnih novina u kojima je Kopački rit obznanjen Upravljanim prirodnim rezervatom.


*"´ Osim "Poslijednjc oaze" u kooperaciji s "Avala" filmom i drugim filmskim kućama snimljeni su: "Beljski jelen", "Divlja plovka",


"Kopačevsko jezero", "Apatinsko ribarstvo", "Embrion", "Fazan", "Vidrica", "Informativni film "Jelen", "Pas tragač".
*"" Stvarni razlog ukinuća ONI-a bila je smjena dotadašnjeg rukovodstva LŠG "Jelen". Novo rukovodstvo odlučilo je rasformirati ONI zbog
"niskih osobnih primanja" radnika. Inventar Instituta je djelomično prodan a djelomično podijeljen zainteresiranima.


*41 Zvanično, zajavnost novo čelništvo "Jelena" nije imalo ništa protiv biološke stanice ukoliko bi netko drugi, a ne "Jelen" osigurao sredstva
za njen rad. Razlozi su bili drugi; (opravdano) se pretpostavljalo da bi takova bio-stanica u budućnosti mogla biti kočnica planovima, gospodarskim
osnovama, programima LSG "Jelen" u iskorištavanju prirodnih resursa područja.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 55     <-- 55 -->        PDF

D. Getz: ZAŠTITA PRIRODE BHLJSKOGA LOVIŠTA (PARKA PRIRODE 1 POS. ZOO REZERVATA "KOPAČKI RIT") Šumarski listbr. 5-6, CXXII (1998). 245-260
Iz toga vremena je zanimljivo izvješće Getza (dopis
iz 1968.), koje oslikava tadašnji stav LŠG "Jelen" prema
Zakonu, Zagrebu i njegovim znanstvenim institucijama.
Izvješće je upućeno Republičkom zavodu za
zaštitu prirode i Institutu za biologiju Sveučilišta u
Zagrebu, a u njemu je opisan slučaj protjerivanja
Vladimira Pfeiffera*42 poznatog zaštitnika prirode i
ptica s područja Kopačkoga rita.


Pfeiffer je namjeravao hvatati i prstenovati ptice u
svezi s jednim višegodišnjim projektom Renate i Drage
Rucnera, što je samo djelomično obavljeno, jer je po
nalogu direktora "Jelena" morao prekinuti posao, napustiti
Kopački rit i Baranju.


U razdoblju od 1967 do 1990. godine, područje Zoorezervata
i Parka prirode bilo je pod neprekidnim pritiskom
zvjerokradica, sakupljača životinja za zoološke
vrtove (Getz , 1972), ribokradica (udičara i "mrežara")
(Getz, 1973). No, najveća je opasnost prijetila od (i
još i danas nije otklonjena) od vodograđevnih radova*43
(Getz , 1990), na obrambenim nasipima, koji su u spomenutom
razdoblju i u prošlosti izazivali najveće štete i
promjene u ekosustavu, ugrozivši njegov životinjski
svijet posebice ptice močvarice. Također nije otklonjena
opasnost od izgradnje vodne stepenice "Osijek" na
30 r.km, kao i novoga Osijeka na lijevoj obali Drave,
zbog kojih će biti prekinut ekološki kontinuitet dunavsko-
dravskog zaobalja te povećan pritisak civilizacije
na rubnim dijelovima Zoorezervata (Getz , 1988).


Nakon prestanka rada ONI-a u Bilju, mnogi znanstvenici
nastavljaju započeta istraživanja u okviru Pedagoškog,
Tehnološko-prehrambenog, Poljoprivrednog
i drugih fakulteta i sveučilišta u bivšoj Jugoslaviji i
sada Hrvatskoj. Nažalost, mnogi su se prestali baviti is


RASPRAVA I


Rad na ovoj temi zahtijevlo bi više vremena. Pri
obradi teme poslužili smo se objavljenim radovima,
poznatom povijesnom faktografijom, usmenim priopćenjima
osoba koje su veći dio svoga života proveli u
Baranji ili bili poslovno i na neki drugi način povezani s
Kopačkim ritom.


traživačkim radom. Istraživanjima faune i flore Kopačkoga
rita i njihovom zaštitom bavi se danas oko pedesetak
istraživača, koji povremeno objavljaju svoje radove
u domaćim, i u inozemnim znanstvenim časopisima.
Područja njihovih istraživanja su različita. Tako npr. mikrobe
slatkih voda istražuje: Živanović, Kalinović,
Todorović, Stilinović; više i niže biljne zajednice:
Topić, Rauš,Gucunski, ekologijom slatkovodnih
ekosustava (limnologijom) bave se: G u c u n ski,
Mihalj ević, Horvatić, Cesar, Mišetić,
Popović J., Surmanović, Seleši, Brajović,
Čačić; oblice {Nematoda) istražuje: Vidaković,
Šamota, Ivezić, Raspudić, Milaković, Popadić
; maločetinjašc (Oligochaeta): Jelić; pijavice
(Hirudinea): Mikuska J., dvokrilce (Diptera): Merdić,
Mikuska J., griziicc (Psocoptera): Kalinović,
Günther, ribu (Pisces): Mikuska J., Popovi
ć J.,ptice (Aves): Getz,Mikuska J., Mikuska
T.,Lakatoš,Ham,Ouweneel, Robert D. i B. Mo en;
male sisavce (Micromammalia): Mikuska J.,
Vuković; sisavce - lovna divljač: Brna,Nikolandić,
Manojlović, Urošević; problematikom zaštite
prirode bave se: Mikulić, Getz, Mikuska J.


Jedan dio istraživača bivšeg LSG "Jelen" i Uprave
šuma Osijek nastavio je započeta istraživanja pri Znanstvenoj
jedinici "Bilje" (Centar za znanstvena istraživanja
u lovstvu), koja je osnovana 19. travnja. 1986.
godine, uz financijsku potporu bivšeg LSG "Jelen" i
kasnije od 1. siječnja 1991. JP "Hrvatske šume" i Ministarstva
znanosti, tehnologije, informatike iz Zagreba.
Prestala je s radom 1993. godine, odlukom JP "Hrvatskih
šuma" o pripajanju Šumarskom institutu u Jastrebarskom.


ZAKLJUČCI


Neke naše tvrdnje zasnivaju se na subjektivnoj procjeni
i iskustvu sa suprotnom stranom, korisnicima lovišta
i Kopačkog rita, a koji zbog svojih interesa nisu
mogli podržati namjere zaštite prirode.


Ovaj rad treba shvatiti i kao pokušaj povijesnog sučeljavanja
politike, agrara, šumarstva i lovstva sa zašti


*4: Institut za biologiju Sveučilišta u Zagrebu, Odjel za ornitologiju zatražio je odobrenje od Republičkog zavoda za zaštitu prirode i LŠG
"Jelena" za hvatanje i prstenovanje ptiea. U zahtjevu je bilo naznačeno da će Vladimir Pfeiffer suradnik Instituta boraviti na području
Kopačkoga rita tijekom studenoga 1968. godine, pa se moli za pomoć pri obilasku područja i nužnoj opremi za kretanje kroz rit (čamac, vesla
itd.). Budući da LŠG "Jelen" nije odgovorio u zakonskom roku, smatralo se daje izostanak odgovora znak odobravanja. Istog mišljenja
bio je Sime Mil et ić, ondašnji voditelj Zajedničkih službi u Bilju. Pfeiffer je zajedno sGetzom boravio na području Kopačkog rita od 15. do


28. studenog 1968. godine, kada je po nalogu direktora LŠG "Jelen" u pratnji lugara doslovce otjeran iz Kopačkoga rita i Baranje. U tom
kratkom razdoblju, sa suvremenim japanskim mrežama uhvaćeno je 213 ptica od 35 vrsta. Kasnije dobijeni nalazi dopunili su neka saznanja
o migraciji divljih pataka.
*45 Tako napr. zbog rekonstrukcije nasipa "Zmajevac-Kopačevo" (od 1980-1984) na dionici kod Ribnjaka "Podunavlje", bile su zasipane
prinasipne bare, okupljalište močvarica; nastalo je jezero "Rupa" koje je privuklo brojne ribokradice. Nadalje, zbog izgradnje dionice nasipa
"Drava-Dunav" (od 1967 - 1971) u dužini od 6,5 km bio je probijen (bagerom) hulovski prag, zbog čega je presušilo Kopačko jezero.
Kasnije nakon pokušaja podizanja praga na kotu +0,80 m bagerskim nasipavanjem pijeskom iz Dunava, došlo je do opličavanja južnoga dijela
Kopačkoga jezera. Propao je i pokušaj gradnje praga s fašinskim šibljcm i kamenom, koji je voda raznijela, stvorivši istovremeno veći
liman koji je ugrozio staru (više od 100 godina) ribarsku kuću "Hulovo". Bilo je i drugih slučajeva.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 56     <-- 56 -->        PDF

D. Getz: ZAŠTITA PRIRODE 0E1JSKOGA LOVIŠTA (PARKA PRIRODE 1 POS. ZOO RH/HRVATA "KOPAČKI RIT") Šumarski lisl br. 5 6, CXXII (I99X). 245-260
tom prirode, što nije jednostavno, pogotovo ako se motrenja
zbivaju u rasponu od 200 godina. Nekome će se
cijeli taj pokušaj i trud činiti nestvarnim; tražiti počela
zaštite prirode u vremenu kada pojam zaštite prirode nije
bio ni jezično definiran?


O Kopačkom ritu i njegovim ekološkim osobitostima
počelo se intenzivnije pisati od druge polovice 19.
stoljeća, posebice nakon posjete Rudolfa von O e s t e r reicha
i njegovih prijatelja Brehma iHomeyera.
Bio je to stanovit poticaj drugim istraživačima koji su
svojim znanstvenim prilozima i priopćenjima upoznavali
širu europsku javnost s ovim područjem.


S današnjeg gledišta i ove vremenske udaljenosti,
bilo bi nepravedno osuđivati bivše korisnike Beljskog
lovišta i njegovog Dunavsko-Dravskog ugla. Subjektivnom
procjenom koja se temelji na brojnim literaturnim
podacima, znanstvenim izvješćima, putopisima i
drugim materijalnim podacima koji neizravno podstiću
potrebu zaštite prirode, pokušali smo naći vezu (pozitivnu
ili negativnu) između korisnika Gospodarstva
"Belja" i zaštite prirode.


Saint-Germainskim ugovorom o miru i razgraničenju
Habsburzi su izgubili veći dio beljskog Veleposjeda,
no nakon njih, ako se tako može reći, ostale su lijepo
odnjegovane šume, bogato lovište jelenske i druge
divljači, zadovoljavajući broj orlova štekavaca (i drugih
orlova), crnih roda, sokolova, više gnijezdilišta čaplji,
žličarki i ibisa, te veliko Kopačko jezero puno slatkovodne
ribe i sakupljalište brojnih vrsta ptica močvarica.
Slično stanje ekosustava ostavili su Karađorđevići
i nešto slabije LŠG "Jelen". Kolika je zapravo krivica
bivših korisnika područja u svezi s izgradnjom dunavsko-
dravskih nasipa i isušivanjem branjenog područja,
a zbog kojih se katastrofalno promijenio (i dalje
se mijenja) kopački ekosustav, teško je ustvrditi. I danas,
kao i prije 200 godina, postojali su tzv. viši društveni
(državni) interesi, kojima se nije moglo suprotstaviti
nekim vlasničkim pravom, a još manje potreba


ma šumarstva, lovstva ili ljubavi prema prirodi. Eventualnim
pomicanjem trase nasipa dalje od korita rijeka
spašeno je što se u tom trenutku spasiti moglo.


Za zaštitu Kopačkog rita u ovim današnjim granicama
zaslužni su mnogi ljudi, različite narodnosti, vjeroispovjesti
i staleške pripadnosti. Beljsko lovište je više
od 200 godina okupljalište glasovitih ljudi iz kulturnog,
društvenog i političkog vrha srednje Europe. Brojni
prinčevi, vojvode, nadvojvode, kneževi i po koji car i
kralj, suvereni, poslovni ljudi, - svi su oni svojom nazočnošću
doprinijeli značaju i potrebi čuvanja toga prostora.
Većina od njih bili su strastveni lovci.


Posebne zasluge ima i Albrecht Habsburg, Tešcnski
osnivač Biološke stanice "Albertina", kao i njezino
znanstveno osoblje, zatim mnogi djelatnici Republičkog
zavoda za zaštitu prirode (Mikulić Z.,Kamenarovi
ć M., Kev o R.), Instituta za šumarstvo i lovna
istraživanja (Car Z.) Zavoda za ornitologiju, Operativno-
naučnog instituta iz Bilja, Prirodoslovno-matematičkog
fakulteta u Zagrebu i drugih znanstvenih
ustanova i institucija.


Moguće je da će ovim zaključkom netko biti nezadovoljan
i imati svoje viđenje problema. Dopuštamo da
smo nenamjerno izostavili neke osobe ili imena institucija
kojima nesumnjivo pripada veća zasluga u pogledu
zaštite prirode nego što smo je istakli. U svakom slučaju
ovaj je rad mali prilog u pokušaju sučeljavanja korisnika
(vlasnika) ovoga područja sa zahtjevima zaštite
prirode te prikaz povijesnih zbivanja u odnosu na
zaštitu prirode od 1784. do 1990. godine.


Oni koji će uskoro odlučivati o sudbini ovoga područja
ne bi smjeli zaboravit, da jedna pogrešna odluka
može znatno utjecati na budućnost ovoga prostora, i
da su mnogi znani i neznani ljudi, različitih političkih
uvjerenja, ugradili dio svoga života u želju da se to područje
i cjelokupni ekosustav očuva za neko drugo vrijeme,
u kojemu će biti više razumijevanja za zaštitu
prirode.


LITERATURA


Crvcnčanin, M., Pinčir, S. (1965.): Problematika
ribarstva Apatinskog plavnoga područja, Stručna
tema, LŠG "Jelen" Apatin


D i v i d 1, J. (1932.): Prvi puta na Belju, Lovački glasnik,
God. XI, br. 1-2, Glasilo saveza lovačkih
društava za Vojvodinu i kinološkog udruženja,
pp. 21-23, Novi Sad


D i v i d 1, J. (1932.): Kraljevsko lovište "Belje", Lovački
glasnik, God. XI, br. 1-2, Glasilo saveza lovačkih
društava za Vojvodinu i kinološkoga
udruženja, pp 1-8, Novi Sad


Getz , D. (1997.): Vrijeme kada su košena gnijezda,
"Hrvatske šume", br. 3/4, God. I, "Hrvatske šume",
p.o. Zagreb, pp 12-17, Zagreb


Getz , D. (1973): Biološka stanica na području Kopačkog
rezervata, Priroda, God. LXII, časopis Hrvatskog
prirodoslovnog društva, br. 7, pp 218221,
Zagreb


Getz , D. (1973.): Lovne močvarice Kopačkog rezervata
i šire okolice, Priroda, God. LXII, časopis
Hrvatskog prirodoslovnog društva, br. 4, pp 110115,
Zagreb




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 57     <-- 57 -->        PDF

D. Geiz: ZAŠTITA PRIRODE BELJSKOGA LOVIŠTA (PARKA PRIRODE I POS. ZOO REZERVATA "KOPAČKI RIT") Šumarski list br. 5 6, CXXII (1998). 245-260
Getz , D. (1972.): Zaštita rijetkih životinja i zoološki
vrtovi, Priroda, God. LXI, časopis Hrvatskog
prirodoslovnog društva, br. 4, pp 33-37, Zagreb


Getz , D. (1973.): Problemi sportskog ribolova u rezervatu
"Kopački rit", Ribolov 5/72, Glasilo
Saveza sportskih ribolovnih društava Hrvatske,
Zagreb


Getz , D. (1990.): Višestoljetni utjecaj čovjeka na prirodna
staništa i opstanak brojnih vrsta kralješnjaka
u Kopačkom ritu, Ekološki glasnik, 1-2, pp
50-57, Zagreb


Getz,D . (1988.): Hidroelektrana Ne - šuma Da, Povodom
najavljene izgradnje vodne stepenice na rijeci
Dravi, Jelen 54, Informativni list radnika
LŠG "Jelen" - Beograd, God. XIV, pp 14-15,
Zagreb


Getz , D. (1996.): Beljsko lovište jedno od najvrijednijih
i najljepših lovišta u Hrvatskoj i Europi,
Šumarski list br. 11-12/96., God. CCX, pp
513-516, Zagreb


Heiszler, V, Szakacs, M., Vörös,K. (1989.): Ein
Photoalbum aus dem Hause Habsburg, Museum
der Ungarischen Arbeiterbewegung, Budapest


"Jelen", Informativni list radnika osnovnih organizacija
udruženih u LŠG "Jelen"-Beograd, Jubilarno
izdanje povodom 25 godina rada LŠG "Jelen"
(1987): Baranjsko-Bačko lovno-šumsko
područje - osnovni prirodni potencijali "Jelena"
u prošlosti i danas, pp 7-9, Beograd


"Jelen", Jubilarno izdanje povodom 20 godina rada
LŠG "Jelen" (1972.): Pregled naučno-istraživačkih
tema, pp 158-160.


Laszl o A. etal. (1971.): Namenverzeichnis der Vögel
der Autonomen Provinz Vojvodina, mit einer Historischen
Übersieh von Dr. Andras Keve, Larus,
vol. 23, pp 73-127, Zagreb


Kara m an, I. (1968.): Osnovna obilježja imanja
"Belje" i "Darda" u sastavu kasnofeudalnih, kapitalističkih
zemljoposjeda na baranjsko-slavonskom
tlu, od 1918. godine, Zbornik radova, Tri
stoljeća "Belja", JAZU, Zavod za znanstveni
rad, Posebno izdanje VIII, pp 77-92


Maj stor o vić , V (1988.): Obranbeni nasip "Zmajevac-
Kopačevo" u Baranji, Građevinar, god. 40,
br. 9, Časopis Saveza građevinskih inžinjera i
tehničara SR Hrvatske, pp 421 -429, Zagreb


Marinović , M. (1932.): Iz predratne statistike lova
na Državnom dobru "Belje", Lovački glasnik,
god. XI, br. 1-2, pp 21-23, Glasilo saveza lovačkih
društava za Vojvodinu i kinološkoga udruženja,
Novi Sad


Matoničkin, P., Pavletić, Z. (1964.): Eldorado
živoga svijeta na ušću rijeke Drave, Priroda, god.


LI, br. 2, pp 45-47, Hrvatsko prirodoslovno
društvo, Zagreb


Mikulić , Z. (1965.): Kopački rit - naš najveći prirodni
zoološki vrt, Priroda, god. LII,br. 2,41-43, časopis
Hrvatskog prirodoslovnog društva, Zagreb


Mojsisovics,A. (1883.): Zur Fauna von Bellye und
Darda, Mitteilugen des naturwissenschaftlichen
Vereines für Steiermark, 4-17


Mojsisovics, A. (1884.): Excursion im Bacs - Bodroger
und Baranyvar Comitate im Sommer, 1-19


Mojsisovics,A. (1884.): Erste Nachtrag zur Ornis
von Bellye und Darda, Separatabdruck aus den
Mitteilungen das naturwissenschaftlichen Vereines
für Steiermark 1-11


Mojsisovics , A. (1884.): Bericht über eine Reise
nach Südungarn und Slavonien im Frühajahr
1884., Separat-Abdruck aus des Mitteilungen
des naturwissenschaftlichen Vereines für Steiermark
1-72


Mojsisovics,A. (1885.): Die Vögel des Draueckes
und der angrenzenden Gebiete, Ornithologische
Jahrbuch, vol. 6, pp 151 -162


Mojsisovics , A. (1886.): Biologische und Faunistische
Beobachtungen über Vögel und Säugethiere
Südungarns und Slavonien in den Jahren
1884. und 1885., zugleich ein II Nachtrag zur
Ornis von Bellye und Darda, Mitteilungen des
naturwissenschaftlichen Vereines für Steiermark,
pp 1-97


Mojsisovics , A. (1887.): Über einige selternere
Erscheinungen in der Vogel - Fauna Oesterreich


- Ungarns, Ein Vortrag Gehalten in der Versammlung
des naturwissenschaftlichen Vereines für
Steiermark am 17. April 1886., Mitteilungen des
naturwissenschaftlichen Vereines für Steiermark,
1-15
Mojsisovics,A . (1889.): Zoogeografische Notizen
über Süd - Ungarn aus den Jahren 1886.-1888. zu
zugleich ein III Nachtrag zur Fauna von Bellye
und Darda, Mitteilungen des naturwissenschaftlichen
Vereines für Steiermark, 1 -37


Novaković , S. (1986.): Dražvno dobro "Belje" od
1918. do 1941. godine, Zbornik radova, Tri stoljeća
"Belja", JAZU, Zavod za znanstveni rad,
Posebno izdanje VIII, pp 243-251


Payr , J. (1824.): Opis Vlastelinstva "Belje" iz 1824.
godine, prijevod, I. Horvat, 1954. Zagreb


Rajzci , P. (1986.): Pravno ustrojstvo i funkcioniranje
Darđanskog i Beljskog Vlastelinstva od nastanka
do 1918. godine, Zbornik radova, Tri stoljeća
Belja, JAZU, Zavod za znanstveni rad, Posebno
izdanje VIII, pp 169-180




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 58     <-- 58 -->        PDF

D. Getz: ZAŠTITA PRIRODE BELJSKOGA LOVIŠTA (PARKA PRIRODE I POS. ZOO REZERVATA "KOPAČKI RIT") Šumarski list br. 5-6, CXXII (1998), 245-260
Republički zavod za zaštitu prirode (1966.): Elaborat o Godišnjak odjela za ornitologiju, Institut za bipotrebi
zaštite Kopačkog rita, Zagreb ologiju Sveučilišta u Zagrebu, pp 84-119


Rössler, E. (1899.): Motrenjepticauosječkoj okolici Rudolf von Oesterreich, Homeyer, E.,
u godinama 1897. i 1898., Glasnik hrvatskoga Brehm , A. (1879.): Zwelf Frühlingstage an
naravoslovnog društva, God. XI, pp 1 -7, Zagreb der mittlem Donau, Journal für Ornithologie


145(27)1-83


Rössler , E. (1898.): Motrenjepticauosječkoj okolici
u godini 1896. Glasnik hrvatskoga naravoslovRudol
f von Oesterreich , (1887.): Jagden und
nog društva, God. X, pp 35-50, Zagreb Beobachtungen, Buch, K.k. Hof- und Kammer


buch-händler Sr. K. und K. Hoheit das durch


Rössler , E. (1901.): Motrenjepticauosječkoj okolici


lauchtigsten Kronprinz Erzherzog Rudolf,


u godinama 1899. i 1900., Glasnik hrvatskoga


Wien, 1887.


naravoslovnog društva, God. XII, pp 68-85,
Zagreb Sulentić , F. (1988.): Na šumarskim i lovačkim stazama,
Državnici kao lovci, novele, pp 130-213,


Rössler , E. (1908.): Das Riedmuseum von Bellye,


Slavonski Brod


Aquila, Separatabdruck aus dem XV Bande, Ungarische
Ornithologische Centrale, 1-17, BudaSzeczeny,
Z . (1995.): Bellye,Horvatorszagj Magyapest
srsag, II Evfolyam, szam 9-12, Budapest


Rucner, D. (I960.): Prilog poznavanju ornitofaune Yaradi, E. (1896.): Baranya- Multja es jelene, knjiga
Kopačkog rita i okolice u Baranji, Larus 14, I, Pecs


SUMMARY: Belje, a well-known hunting area in the region of Baranja, the
northeastern part of the Republic of Croatia, encompasses a Nature park and
a special zoological reserve of Kopački Rit. It took over two centuries to legally
proclaim the greater part of Belje protected nature areas.


The time until the proclamation stretched between about the second half of
18th until the second half of 20th centuries (1954), at which time the procedure
of proclaiming Kopački Rit a managed nature reserve (1967) was made faster.
This period of time is associated with the names of famous researchers, travelogue
writers, animal collectors, and journalists, such as Rudolf Oesterreich,


A. Brehm, E.F. Homeyer, A. Mojsisovics, E. Roessler, J. Phennigberger, J.
Dividl, M. Marinović, Z. Szecseny, Albrecht Habsburg-Teschensky, and many
other who drew attention of the European public, scientific circles and hunters
with their works, travelogues, scientific papers and reports.
At the time of intensified procedures for the proclamation of Kopački Rit a
protected nature area, among the users were the Hunting and Forestry
Management "Jelen", the Croatian Parliament, the Executive Council of the
Republic of Croatia, the Republic Institute for Nature Protection from Zagreb,
Zagreb university, and a number of scientific institutes. Valuable contribution
were additional efforts for legal protection of Kopački Rit by Drago and
Renata Rucner, Zvjezdica Mikulič, Zvonko Car, Marinka Kamenarović, Ratko
Keve and others.