DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1998 str. 74 <-- 74 --> PDF |
OSKAR PISKORIC, dipl. inž. šum. (1909 - 1998) Profesor, pisac, povjesnik i šumar enciklopedist podatke o sebi, svom sveukupnom šk. god. 1931/32., a diplomirao 10. 1998. godina započela je s tragičnim posljedicama po hrvatsko šumarstvo. Šumarski institut Jastrebarsko i Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu izgubili su nesretnim slučajem šestoricu znanstvenika, poznatih i priznatih ne samo u nas, nego i u svijetu (ŠL 1-2, 1998.). U međuvremenu hrvatsko je šumarstvo izgubilo i našeg dragog kolegu i prijatelja OskaraPi skori ča, dipl. inž. šumarstva, kojega je poznavao velik broj kolega šumarnika, ali i širi krug ljudi. Umro je u Zagrebu 19. travnja 1998. godine u 89. godini. Dugo će se još osjećati praznina njegovom smrću. Baveći se, između ostaloga, poviješću hrvatskoga šumarstva, Oskar P i š k o r i ć studiozno je pisao i o ljudima koji su dali svoj prinos razvoju hrvatskoga šumarstva (Šulek B., Rački V., Tomić A., Kos D., Hlavinka V. i dr.). Nažalost, moramo zaključiti da ćemo cjeloviti prikaz o njegovom životu i radu teško pronaći. Igrom sudbine i o sebi je pisao sam. Naime, zamoljen da za potrebe Hrvatskoga šumarskog životopisnog leksikona priredi podatke za svoj životopis, učinio je to sa zadovoljstvom, i na kraju svoga životnog puta dostavio dragocjene radu i publikacijama u kojima je surađivao. Ukupna djelatnost Oskara Piškorića zaslužuje štovanje. Zato mu dugujemo veliku zahvalnost za nesebičnu suradnju i prijateljstvo, za kolegijalnost, za prinos povijesti šumarstva, koja bi bez njegovih članaka, prikaza i crtica bila osiromašena, za dugogodišnji rad u Hrvatskome šumarskom društvu (dalje: HŠD), za obrazovanje mladih šumarskih kadrova u šumarskim školama u Splitu i Karlovcu, za spisateljski rad, a kroz sve to za njegov doprinos hrvatskom šumarstvu. Uz velik broj stručnih članaka, objavljenih pretežito u Šumarskome listu, objavljivao je i popularno pisane priloge u dnevnim i ostalim novinama, časopisima, zbornicima i kalendarima. Opširnije o njegovom životu i radu saznat ćemo iz ovoga teksta, sastavljenog prema podacima koje nam je dostavio. Svjesni smo da o djelovanju i značenju Oskara Piškorića kao izuzetnog čovjeka treba reći nešto više nego što je to urađeno ovom prilikom. Izvori podataka postoje i treba ih što studioznije obraditi. Ovoga puta našem dragom kolegi i prijatelju Oskaru Piškoriću hvala za sve stoje tijekom svoga dugog životnog puta dao hrvatskome šumarstvu i hrvatskome narodu. * * A Oskar Piškorić rođen je u Đurđevcu 29. studenoga 1909. godine. Otac mu je bio vinogradar na Đurđevačkim peskima, Đurđevačke imovne općine. Pučku je školu završio u rodnom Đurđevcu 1920., a gimnaziju u Koprivnici, maturiravši 1928. godine. Šumarstvo je studirao na Gospodarsko-šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, apsolvirao je listopada 1932. godine. Nakon diplome kraće vrijeme (1933.) radi kao korektor u dnevniku Hrvatska straža i kao pisar-nadničar u Sudu za ograničavanje državnih šuma sa sjedištem u Prizrenu (Kosovo). Krajem 1933. godine kao šumarski vježbenik kod Kotarskog načelstva u Zagrebu uvodi se u rad pod mentorstvom kotarskog šumarskog referenta Ive Ceovića, dipl. inž. šum. Od rujna do kraja 1934. radio je pri Kotarskom načelstvu u Vrbovskom, kada je iz službe otpušten zbog vojne obveze. Početkom 1935. godine imenovanje šumarskim vježbenikom u Upravi šuma Čajniče, Direkcije šuma Sarajevo. Iste godine položio je državni ispit za samostalno vođenje šum skog gospodarstva. Sredinom 1936. godine prima dužnost v. d. šefa Šumske uprave u Višegradu (B i H), gdje obavlja i poslove kotarskog šumarskog referenta. Osnivanjem Banovine Hrvatske (1939) imenovanje kotarskim referentom u Vrbovskom. Početkom 1941. godine prelazi Banskoj upravi u Zagreb, obnašajući dužnost tajnika HŠD. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata radio je u Ministarstvu šumarstva. U lipnju 1945. postavljenje za šumarskog referenta kotarskog NOO Pazin, zaduženog za središnji dio Istre, od Ćićarije do mora u Rovinju. 1947. godine preuzima referadu za uzgajanje šuma i pošumljavanje pri Povjerenstvu za šumarstvo ONOO za Istru u Labinu. Iste godine preuzima dužnost u referadi za pošumljavanje i melioraciju krša u Splitu, a 1950. godine nastavlja s istim radom u Povjerenstvu za šumarstvo Oblasnog NO za Dalmaciju. Od 1950. do 1968. godine profesor je šumarstva ponajprije u Šu |