DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1998 str. 21 <-- 21 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 3-4, CXXII (1998), 147-154 UDK 630* 188 (Pinus nigra Arnold) 001. NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKA REVIZIJA SUBMEDITERANSKIH ŠUMA CRNOGA BORA (PINUS NIGRA ARNOLD) U HRVATSKOJ NOMENCLATURAL AND SYNTAXONOMIC REVISON OF SUBMEDITERRANEAN FORESTS OF AUSTRIAN PINE (PINUS NIGRA ARNOLD) IN CROATIA Ivo TRINAJSTIĆ* SAŽETAK: U radu je izvršena nomenklaturno-sintaksonomska revizija submediteranskih šuma crnoga bora (Pinus nigra Arnold), koje je Anić opisao pod imenom Pinetum nigrae submediterraneum. Ta je šumska zajednica u skladu s važećim sintaksonomskim kodeksom opisana pod imenom as. Ostryo- Pinetum nigrae Trinajstić, ass. nov, te uvrštena u svezu Ostryo-Carpinion orientalis, red Quercetalia pubescentis i razred Querco-Fagetea. UVOD - Introduction Ona šumska zajednica koju izgrađuje crni bor (Pivršena sintaksonomska analiza njenoga fiornog sastava nus nigra Arnold) na primorskim padinama sjevernog na odgovarajuće karakteristične vrste asocijacije, sveVelebita i koju je svojevremeno Anić (1957) označio ze, reda i razreda, te uvrštena u odgovarajuće sintaksoimenom Pinetum nigrae submediterraneum, te pobliže ne, pa je opis invalidan. proučio, s gledišta je važećih međunarodnih sintakso-Budući da se 1997., godine održavao u Beču međunanomskih propisa ("Code Internationale of plantsociolo-rodni skup Istočnoalpsko-dinarskog društva za istražigical Nomenclature", usp. Barkman et al. 1986) invali-vanje vegetacije s osnovnom temom "Borove šume isto dno opisana iz dva osnovna razloga. Prvo: U imenu čnoalpsko-dinarskog prostora", pružila mi se prilika da asocijacije nalazi se geografsko-ekološki pojam subizvršim i nomenklaturnu i sintaksonomsku reviziju kommediterraneum, pa je ime ilegitimno, te drugo: nije iz-pleksa Pinetum nigrae submediterraneum Anić 1957. MATERIJAL I METODE - Material and Methods Kao osnovica za sintaksonomsku reviziju submediOvom prilikom Anićeva procjena prilagođena je teranskih šuma crnoga bora poslužila je fitocenološka metodi Braun-Blanqueta, tako da su oznake za pokrovtablica koju je objavio Anić (1957: 498-501). Taje tablinost u Anićevoj tablici u osnovi podijeljene s 2, kako ca u izvornom obliku, s obzirom na metodologiju kojom slijedi: je izrađena, praktički neupotrebljiva. Naime, Anić je Anić Braun-B pokrovnost (prvi broj kombinirane procjene) izrazio na 10-9 5razini od 10%, pa njegova skala ima deset brojki (1-10), 8-7 4 dok standardna metoda Braun-Blanqueta, općenito pri hvaćena kod fitocenoloških istraživanja, ima pet bro6- 5 3 jeva (1-5), dakle izražava pokrovnost na razini od 20%. 4-3 2 2-1 1 * Prof. dr. sci. Ivo Trinajstić, Šumarski fakultet, HR-10000 Zagreb |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1998 str. 22 <-- 22 --> PDF |
I. Trinajslić: N0MENKLATURN0-S1NTAKS0N0MSKA REVIZIJA SUBMED1TERANSKIH ŠUMA Šumarski lis! br. 3^1. CXXI1 (1998). 147-154 Anićeva oznaka "+" poklapa se s metodom Braun- Blanqueta, pa je preuzeta bez promjene. Drugo je Anićevo odstupanje od metode Braun- Blanqueta prevelika površina analizirane fitocenološke snimke. Borove su sastojine obično vrlo otvorenoga sklopa, pa u svom flornom sastavu obuhvaćaju velik broj heliofilnih vrsta, koje pod utjecajem ispaše prodiru u borove sastojine. Zbog toga fitocenološke snimke veće od 1000 m2 sadrže izuzetno velik broj vrsta, u najvećem broju tipičnih elemenata submediteranskih kamenjarskih pašnjaka, pa su i medu pratilicama izdvojene u takvu skupinu. Da pojedine kolone ne bi bile preširoke zbog četveroznamenkastih brojeva (površina snimke, nadmorska visina) umanjene su lOOx, a kod onih vrsta koje su zabilježene izvan snimke označeno je to samo s jednom otvorenom zagradom "(+". Time je tablica i vizualno homogena). REZULTATI As. Ostryo Pinetum nigrae Trinajstić, ass. nov. = Pinetum nigrae submediterraneum Anić 1957, nom. illegit. et descr. invalid. Koristeći se preoblikovanom i metodološki revidiranom tablicom koju je objavio Anić (1957), florni sastav as. Ostryo Pinetum nigrae prikazanje na tablici 1. na temelju 9 fitocenoloških snimaka, koje potječu iz raznih dijelova sjevernog Velebita. S obzirom na florni sastav, as. Ostryo-Pinetum nigrae uvrstili smo u svezu Ostryo-Cerpinion orientalis, red Quercetaliapubescentis i razred Querco-Fagetea. Analiza flornoga sastava. Kao što se iz priložene tablice 1. može razabrati, as. Ostryo-Pinetum nigrae vrlo je bogatog flornog sastava. Na temelju 9 fitocenoloških snimaka obuhvaćeno je ukupno 148 vrsta. Od toga broja čak njih 78 može se smatrati pratilicama, dok je 70 vrsta karakteristično za pojedine sintaksone. Kao karakteristična vrsta asocijacije označen je samo crni bor - Pinus nigra i to je za sada jedina šumska zajednica četinjača u sklopu sveze Ostryo-Carpinion i reda Quercetalia pubescentis Kao diferencijalne vrste asocijacije, njih 16, istaknute su one vrste koje se općenito smatraju kao elementi kalcifilnih šuma reda Erico-Pinetalia u najširem smislu. Tu se u sloju grmlja ističe Amelanchlier ovalis, a u sloju niskoga rasća Buphtalmum salicifolium, Dorycnium germanicum i Carex humilis. Važno je naglasiti da se prisutnost tzv. "dolomitofita" elemenata reda Erico-Pinetalia, a to su Helleborus niger, Polygala chamaebuxus i Erica herbacea, može zanemariti. To je Izvjestan broj vrsta usklađen je sa suvremenom nomenklaturom, npr. "Picea excelsa" = P. ables, "Pinus mughus" = P. mugo, "Paliurus aculeatus" = P. spinachristi itd. Određen broj vrsta najvjerojatnije je i krivo određen. Zasigurno su krivo određene vrste navedene pod imenima "Nardus stricta ", koja raste samo na ekstremno kiselim staništima s vlažnom klimom, "Artemisia arborescens", vrsta koja raste u Hrvatskoj samo na nekoliko srednjedalmatinskih otoka u sklopu kserotermne vazdazelene vegetacije. Kod vrsta koje su zapisane kao "Globularia cordlfolia" i "G. bellidifolia" radi se o vrsti G. cordifolia, a kod vrsta "Ononis spinosa" i "O. antiquorum" radi se o vrsti O. antiquorum. Na taj način metodološki preoblikovana fitocenološka tablica mogla je dobro poslužiti za sintaksonomsku analizu submediteranskih šuma crnoga bora sjevernoga dijela Velebita. - Results najočitiji dokaz da crnoborove šume u sjevernom Velebitu ne pripadaju redu Erico-Pinetalia. Karakteristične vrste sveze Ostryo-Carpinion zastupljene su s 12 vrsta od kojih su Ostrya-carpinifolia u sloju grmlja i Sesleria autumnalis u sloju niskoga rašča potpuno stalne. Kao karakteristične vrste reda Quercetalra pubescentis istaknute su 23 vrste. One su posebice brojne u sloju grmlja. Karakteristične vrste razreda Querco-Fagetea razmjerno su slabo zastupljene, što je općenita značajka termofilnih šuma. Kako je već istaknuto, pratilicama pripada preko 50 % flornoga sastava. Među njima se ističe skupina elemenata pašnjačke vegetacije reda Scorzonero- Chrysopogonetalia, s 30 vrsta u tablici i 1 vrsta izvan tablice. To je znak da su sastojine borovih šuma u vrijeme proučavanja njihova flornog sastava pred više od 40 godina služile i kao pašnjaci. Ostale pratilice elementi su vrlo različitih zajednica od korovnih i ruderalnih do šumskih. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1998 str. 23 <-- 23 --> PDF |
I. Trinajstić: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKA REVIZIJA SUBMEDI] HRANSK1H ŠUMA Šumarski list br. 3 4.CXXII (199X), 147-154 Tablica 1. As. Ostryo-Pinetum nigrae Trinajstić, ass. nov. Broj snimke: Lokalitet Veličina snimke (x 100): Nadmorska visina x 100: Karakteristične vrste asocijacije: A Pinus nigra B Pinus nigra Diferencijalne vrste asocijacije: B Amelanchier ovalis Cotoneaster tomentosa Lembotropis nigricans Cotoneaster integerrima C Buphtalmum salicifolium Dorycnium germanicum Carex hum i lis Peucedanum oreoselium Peucedanum cervaria Genista januensis Aster amellus Laserpitium siler Helleborus niger Polygala chamaebuxus Erica herbacea Karakteristične vrste sveze Ostryo-Carpinion: A Ostrya carpinifolia Acer monspessulanum Carpinus orientalis B Ostrya carpinifolia Acer monspessulanum Frangula rupestris Pistacia terebinthus Lonicera etrusca Carpinus orientalis Clematis flammula Coronilla emeroides C Sesleria autumnalis Helleborus multifidus Melittis albida Viola alba ssp. denhardtii Karakteristične vrste reda Ouercetalia pubescentis: A Acer obtusatum Prunus mabaleb Sorbus aria Fraxinus ornus Quercus pubescens Quercus cerris B Fraxinus ornus Sorbus aria Cornus mas 1 12 4,5 4.4 + + + + +2 +2 + + + + 2.3 + + 1.2 + +2 +2 + + + +2 + 2 3 4* 5 6 7 8 9 18 16 20 18 12 12 18 12 1,6 3 9 11 10 11 12 11 4.4 3.4 4.4 4.4 3.4 3.4 5.3 3.4 +2 + + +2 +2 +2 + +2 + +2 +2 + + + + + + + + 1.2 1.2 +2 +2 +2 +2 +2 + +2 + 1.2 +2 +2 +2 +2 +2 +2 +2 +2 + + + + + + + + + +2 + + + + + + + + (+ + (+ 2.2 +2 +2 +2 +2 +2 1.2 + + + + + + + +2 + (+ + + (+ + + + +2 1.2 +2 +2 +2 +2 + + + + + + + + + + + + 1.2 + + + + + + + (+ + + + +2 1.2 + 1.2 1.2 (+ +2 1.2 + (+ 1.2 +2 1.2 +2 1.2 +2 +2 +2 +2 +2 +2 +2 +2 +2 149 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1998 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Trinajslić: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKA REVIZIJA SUBMEDITERANSKIH SUMA Šumarski list br. 3 4, CXXII (I99X), 147-154 Tablica 1 (Nastavak 1) Broj snimke: Lokalitet Veličina snimke (x 100): Nadmorska visina x 100: Acer obtusatum Prunus mahaleb Cotinus coggygria Viburnum lanterna Quercus pubescens Colutea arborescens Sorbus torminalis C Mercurialrs ovata Geranium sanguineum Veronica chamaedrys Trifolium rubens Dictamnus albus Buglossoides purp, -coerulea Tanacetum corymbosum Vincetoxicum hirundinaria Campanula persieifolia Cephalanthera rubra Convallaria majalis Karakteristične vrste razreda Querco-Fagetea: A Acer campestre B Rosa pendulina (reg.) Rhamnus fallax Daphne mezereum Lonicera xylosteum Ribes grossularia Crataegus monogyna Lonicera alpigena Fagus sy Iva tic a Acer campestre Laburnum alpinum Corylus avellana C Geranium robertianum Hepatica nobihs Cyclamen purpurascens Primula vulgaris Solidago virgaurea My cells muralis Aremonia agrimonoides Pratilice: Elementi pašnjačke vegetacije Scorzonero-Chrysopogonetalia: C Globularia cordifolia Teucrium chamaedrys Satureja montana Veronica spicata Eupbo rb i a fragifera 1 2 3 4* 5 6 7 8 9 12 18 16 20 18 12 12 18 12 4,5 1,6 3 9 11 10 11 12 11 + +2 1.2 1.2 +2 +2 + + + + + +2 (+ +2 +2 + + + + + +2 + + + + + + + + + + + + + (+ + + + +2 (+ + + + + + + + + + + + + + + 1 2 +2 +2 1.2 1.2 1.2 1.2 1.2 + + + + + + + + + + + + , , , + + + + +2 +2 + + + + + + + + + + + > + 1.2 1.2 2.3 2.3 1.2 1.2 1.2 1.2 1.2 +2 +2 1.2 1.2 1.2 +2 +2 +2 + 1.2 1.2 1.2 1.2 1.2 1.2 1.2 +2 + + + + + + +2 +2 +2 +2 +2 +2 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1998 str. 25 <-- 25 --> PDF |
I. Trinujstić: N0MENKLATURN0-S1NTAKSON0MSKA REVI/IJA SUBMEDITERANSKIH ŠUMA Šumarski list br. 3 4, CXXII (1998), 147-154 Tablica 1. (Nastavak 2) Broj snimke: Lokalitet Veličina snimke (x 100): Nadmorska visina x 100: Inula hirta Galium corrudaefolium Euphorbia cyparissias Inula ensifoba Salvia officinalis Bromus erectus Sanguisorba muricata Eryngium amethystinum Helichrysum italicum Thymus bracteosus Ononis antiquorum Pall en is spi nos a Teucrium montanum Dactylis bispanica Cynancbum acutum Thymus longicaulis Centaurea rupestris Bupleurum aristatum Fumana vulgaris Genista sericea Helianthemum ohscurum Sesleria tenuifolia Onosma stellulatum Micromeria dalmatica Centaurea spinoso-ciliata Ostale: B Ribes alpinum Juniperus oxycedrus Rhamnus intermedia Daphne alpina Clematis alpina Rubus ulmifolius Prunus spinosa Berberis vulgaris C Scrophularia canina Daucus carota Origanum vulgare Marrubium vulgare Juniperus nana Calamintha nepeta Hieracium vulgatum Artemisia biasoletiana Foeniculum vulgare Rumex tuberosus Silene vulgaris Drypis spinosajacquiniana Centaurea solstitialis Scrophularia laciniata 1 12 4,5 + + +2 + + + + + + + + + + + + +2 + +2 +2 + + + 2 18 1,6 +2 + + +2 + + + 2 + + + + + + +2 + 1.2 + + +2 + + + + +2 + + + + + 3 16 3 +2 +2 +2 +2 + +2 +2 + + 1.2 +2 + + +2 (+ + 4* 20 9 +2 +2 + (+ +2 + +2 + + + (+ (+ 1.2 + + (+ + (+ + (+ + 5 18 11 +2 + ( + + + + (+ + ( + + + +2 + 1.2 + +2 (+ 6 12 10 + +2 +2 + + + + + + + +2 + + +2 7 12 11 +2 + + +2 ( + + + + ( + + +2 + 1.2 + 8 18 12 +2 + + .+ +2 + +2 9 12 11 + + +2 + + + + 1.3 + |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1998 str. 26 <-- 26 --> PDF |
I. Trinajstić: NOMIiNKLATURNO-SINTAKSONQMSKA RKVI/1.IA SUBMmiTHRANSKII I SUMA Šumarski list br. 3^t, CXXII (1998), 147-154 Tablica 1 (Nastavak 3) Broj snimke: 1 2 3 4* 5 6 7 8 9 Lokalitet Veličina snimke (x 100): Nadmorska visina x 100: 12 4,5 18 1,6 16 3 20 9 18 11 12 10 12 11 18 12 12 11 Cephalaria leucantha Cynodon dactylon Hypericum perforatum + + + + + + (+ + * Holosyntypus A/ Sloj drveća (Trees); B/ Sloj grmlja (Shrubs); C/ Sloj niskoga rašca (Herbs) U 1-2 snimke zabilježene su jos slijedeće vrste: A/ Picea abies (9, 12), Populus tremula (8, 12) B/ Paliurus spina-christi (1,3), Sorbus domestica (2, 3), Lonicera nigra (6, 9), Rosa canina (6, 9), Populus tremula (7), Picea abies (9), Osyris alba (2), C/ Teucriumpolium (2, 3), Asparagus acutifblius (2, 3), Polygala nicaeensis (2, 4), Dlypis spinosa subsp. spinosa (5), Arctoscaphyllos uva-ursi (9), Juniperus sabina (9), Cyclamen repandum (2) iteti: 1 Borovo kod Rončević-doca 2 Otinja. 3 Borova draga 4 Borova draga 5 Borovi vrh 6 Šarinac 7 Modrić dolac 8 Balinovac 9 Ripište RASPRAVA - Discussion Crni bor (Pinus nigra s.l.) izgrađuje, kao što je ma u sklopu mediteranske regije, opisali kao posebnu poznato, šumske sastojine i na dolomitnoj i na vapne-asocijaciju Querco ilicis-Pinetum dalmaticae i uvrstili načkoj litološkoj podlozi. Sa sintaksonomskom interu svezu Quercion ilicis, red Quercetalia ilicis i razred pretacijom crnoborovih šuma na dolomitima situacija je Quercetea ilicis, jer u svom flornom sastavu ujedinjuju potpuno jasna, jer ih svi istraživači koji su se tom proupravo vazdazelene elemente česminovih šuma. blematikom bavili (usp. I. Horvat 1959, Wendel Kao što je uvodno bilo istaknuto, A n i ć (1957) nije berg er 1972, Trinaj stić 1986, Seibert 1992) uvrni pokušao riješiti problem sintaksonomske pripadnosti štavaju u posebni razred Erico-Pinetea i red Erico-Pine-crnoborovih šuma sjevernog Velebita u prvom redu talia. Za istočnoalpske crnoborove šume na dolomitu zbog toga što u to vrijeme još nije bilo dovoljno dobrih VVcldenberger (1972) predlaže u sklopu sveze Eri-podataka o sintaksonomiji crnoborovih šuma. Sintakco- Pinion posebnu podsvezu Chamaebuxo-Pinenion, sonomiju šuma crnoga bora jugoistočne Europe razradok I. Horvat (1959) dinarske crnoborove šume ukljudio je tek nešto kasnije Ivo Horvat (1959), ali se ona čuje u svezu Orno-Ericion. opet odnosi samo na crnoborove sume razvijene na do Situacija sa crnoborovim šumama koje se razvijaju lomitima. na razmjerno tvrdim vapnencima potpuno je drukčija. Ovom smo prigodom, prema analogiji, šume ausU flornom sastavu šuma austrijskoga crnoga bora (Pitrijskoga crnog bora (Pinus nigra subsp. nigra) razvijenus nigra subsp. nigra) skoro i nema tipičnih borovih ne na vapnencima opisali kao posebnu asocijaciju Oselemenata, već prevladavaju elementi značajni za red tryo-Pinetum nigrae, a prema njenom flornom sastavu Quercetalia pubescentis. U najnovije vrijeme mi smo uvrstili u sklopu termofilne listopadne vegetacije u sve( Trinajsti ć 1986) i šume dalmatinskoga crnoga bora zu Ostryo-Carpinion orientalis, red Quercetalia pubes( Pinus nigra subsp. dalmatica), razvijene na vapnencicentis i razred Querco-Fagetea. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1998 str. 28 <-- 28 --> PDF |
I. Trinajstić: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKA REVIZIJA SUBMEDITERANSKIII SUMA Šumarski list br. 3 4. CXXI1 (19´)X), 147-154 SUMMARY: In the work the nomenclatural and syntaxonomic revision of the Submediterranean forests of the Austrian pine fPinus nigra Arnold) described by Anić (1957) under the name o/"Pinetum nigrae submediterraneum" was made. In compliance with the available syntaxonomic code, the said forests association is described under the name of as. Ostryo-Pinetum nigrae Trinajstić, ass. nov., and classified in the alliance Ostryo-Carpinion orientals, the order Quercetalia pubescentis and the class Querco-Fagetea. As characteristic species of the association, only the Pinus nigra has been indicated, and this is so far the only forest association of conifers within the aliance Ostryo-Carpinion orientalis and the order Quercetalia pubescentis. As the differential species of the association, the 16 of them, those species which are generally considered as the elements of the calciphilous forests of the order Erico-Pinetalia in its widest sense have been indicated. Among them, in the shrub layer predominant is Amelanchier ovalis and in the floor layer Buphtalmum salicifblium, Dorycnium germanicum and Carex humilis. It is important to emphasize that the presence of the so-called "dolomitophytes" the elements of the order Erico-Pinetalia, such as Helleborus niger, Polygala chamaebuxus and Erica herbacea, may be neglected. This is the most evident proof that the A ustrian pine forests on the northern Velebit do not belong to the order Erico-Pinetalia. Characteristic species of the alliance Ostryo-Carpinion orientalis there are 12 species. Characteristic species of the order Quercetalia pubescentis, there are indicated 23 species. They are particularly numerous in the shrub layer. Characteristic species of the class Querco-Fagetea are relatively poorly. Accompanying plants cover more than 50% of the floral composition. Among them, the group of grassland vegetation elements of the order Scorzonero- Chrysopogonetalia;?raioff2/tta«to´ with 30 species in the table and 1 species outside the table. This shows that, at the time when their floral composition was studied more than 40 years ago, the pine forests stands also served as pasture-grounds. Other accompanying plants are elements of very different associations rangign from the wheed and ruderal to the forest ones. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1998 str. 27 <-- 27 --> PDF |
1. Trinajstić: NOMENKLATURNO-S1NTAKSONQMSK.A REVIZIJA SUBMEDITERANSKH I ŠUMA Šumarski liši br. 3-4, CXXII (1998), 147-154 Shvaćanje da pojedina od crnogoricnih šumskih vrsta ulazi u okvire različitih sintaksona višega ranga nije neuobičajeno, jer npr. jela (Abies alba) na karbonatima izgrađuje šumske zajednice reda Fagetalia, a na silikatima zajednice reda Piceetalia abietis. Slično i obični bor {Pinus sylvestris) ulazi na dolomitima u okvire reda Erico-Pinetalia, a na silikatima, također, u okvire reda Piceetalia abietis (usp. S e i b e r t 1992). Na kraju je potrebno još jednom naglasiti da između redova Erico-Pinetalia i Quercetalia pubescentis, pridržavamo li se standardne florističke metode u analizi šumskih zajednica, postoji vrlo velika povezanost. Samo su razmjerno malobrojne isključive "pinetalne" vrste i nešto brojnije tipične "pubescentalne" vrste. Mnogo je veći broj zajedničkih vrsta, pa to znatno komplicira sintaksonomsku raščlambu onih šumskih zajednica u kojima znatnije učešće imaju takve "tipične" vrste. Samo primjera radi i bjelogorične šume hrastova sa crnim grabom (Querco-Osryetum carpinifoliae) i šume crnoga graba s risjem (Erico-Ostryetum) po svom su flornom sastavu bliže redu Erico-Pinetalia, nego Quercetalia pubescentis. Slična je situacija i s istočnoalpskom zajednicom Cytisantho-Ostryetum. ZAKLJUČAK Šumska zajednica koju na primorskim padinama sjevernog Velebita izgrađuje crni bor bila je prvotno opisana kao as. Pinetum nigrae submediterraneum. Kako ni ime ni opis nisu u skladu s važećim nomenklaturnim propisima, izvršena je nomenklaturno-sintaksonomska revizija navedene šumske zajednice. Ona je opisana pod imenom Ostryo-Pinetum nigrae i uvrštena u svezu Ostryo-Carpinion orientalis, red Quercetalia pubescentis i razred Querco-Fagetea. S obzirom na sveukupni florni sastav as. Ostryo- Pinetum nigrae, kao i na slabu zastupljenost tipičnih LITERATURA Anić , M., 1957: Crni boru sjevernom Velebitu. Glas. Šum. pokuse 13: 461-508. Barkman, J., Moravec, J. & Rauschert, S., 1986: Code of Phytosociological Nomenclature, 2nd ed. Vegetatio67: 145-195. Horvat , I., 1959: Sistematski odnosi termofimih hra stovih i borovih šuma. Biol. Glasn. 12: 1-40. K u š a n, F., 1971: Novo nalazište svojte Sibiraea laevigata subsp. croatica Degen na Velebitu. Acta Bot. Croat. 30: 131-134. Može se stoga postaviti i pitanje autoktonosti crnoborovih šuma na sjevernom Velebitu. Naime, poznato je da su crni bor intenzivnije širili već od 15. stoljeća, a njegovom je širenju pogodovala i antropogena degradacija listopadnih šuma. Sve današnje crnoborove sastojine sjevernoga Velebita, ako se izuzmu poznate crnoborove kulture, očito nisu primarne. One sastojine u kojima je zabilježena bukva, jela, smreka i druge mezofilne vrste svakako su se razvile sekundarno na bukovom ili bukovo-jelovom staništu. Slična će situacija biti i s najtermofilnijim sastojinama na manjim nadmorskim visinama. Međutim, treba naglasiti daje u sklopu crnoborovih sastojina na Visibabi u sjevernom Velebitu otkrivena naša endemična i reliktna vrsta Sibiraea croatica (usp. Kušan 1971), što ide u prilog autoktonosti i reliktnosti bar pojedinih šumskih sastojina, koje na sjevernom Velebitu izgrađuje crni bor. Pojedina su takva uža područja mogla poslužiti kao refugij za preživljavanje nepovoljnih ekoloških uvjeta, iz kojih su se kasnije pojedine vrste, pa tako i crni bor, mogli proširiti i na susjedna, znatno veća područja. Tomu je, osim poboljšanja klimatskih prilika, znatno pridonijela i antropogena degradacija razmjerno skiofilnih listopadnih šuma. Conclusion "pinetalnih" vrsta, može se pretpostaviti da se crni bor u sjevernom Velebitu, pod utjecajem antropogene degradacije, djelomično proširio i na površine prvotno medunčevih šuma na nižim položajima, te bukovih, odnosno bukovo jelovih šuma, na višim položajima. U pogledu autoktonosti šuma crnoga bora na Velebitu, može se zaključiti da su one bar u jednom dijelu svoga areala autoktone i reliktne. To se u prvome redu odnosi na one sastojine u flornom sastavu kojih pridolazi naša reliktna vrsta Sibiraea croatica. - References Seibert, P., 1992: Klasse: Erico-Pinetea Horvat 59. In E. Oberdorfer: Süddeutsche Pflanzengesellschaften ed. 2.4 (Wälder und Gebüsche): 42-52. Trinaj stić , I., 1986: Šume dalmatinskog crnog bora -Pinus nigra Arnold subsp. dalmatica (Vis.) Franco - sredozemnog područja Hrvatske. Poljopr. Šum. (Titograd) 31(4): 43-50. Wendelberger, G., 1963: Die Relikt-Schwarzföhrenwälder des Alpenostrandes. Vegetatio 11:265-287. |