DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 127 <-- 127 --> PDF |
MILJENKO COP (1960 - 1997) jeg što jedan čovjek može imati, poTeško je i sada shvatiti bolnu isštenje, skromnost, ljubav prema blitinu daje smrt i ovog puta bila jača žnjima, razumijevanje za svakoga od života i mladosti. Miljenko ili kome je trebalo pomoći... Mika, kako su ga odmila zvali oni t t -fm^šIfiiP^K^;7 Uoči blagdana Božića i Nove godine, među zaposlenicima Uprave šuma Delnice bolno je odjeknula vijest o preranoj smrti upravitelja šumarije Tršće Miljenka Čopa , dipl. inž. šumarstva. Svi njegovi kolege i prijatelji koji su ga dobro poznavali i s njim poslovno surađivali, svijesni su velikog i nenadoknadivog gubitka njegovim preranim odlaskom. Živio je prekratko, ali se pokazao i dokazao kao vrstan šumarnik, rukovoditelj, a nadasve kao veliki čovjek, kolega i prijatelj. Cijeli njegov životni i radni vijek bio je oličenje onog najvrijedni- Zarana je zavolio prirodu, goranske šume, a zahvaljujući obiteljskoj tradiciji i izabrao svoj životni poziv - šumara. Miljenko Čop dipl. inž. šum. rodio se 16. travnja 1960. g. u Gerovu. Nakon okončane osnovne škole u rodnom mjestu, Srednju šumarsku školu u Delnicama upisuje 1975. g. i završava je 1979. g. Nakon toga upisuje Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, koji završava 1985. g. i stječe zvanje diplomiranog šumarskog inženjera. Po okončanju studija, 1. ožujka 1985. zapošljava se u Goranskoprimorskom ŠG Delnice, a od 1. si ječnja 1991. g. radi u Javnom poduzeću "Hrvatske šume" p.o Zagreb, Uprava šuma Delnice. U šumarstvu se zapošljava u svojstvu pripravnika, a nakon toga jedno vrijeme radi kao referent pripreme i referent za uzgajanje šuma. Od 1990. g. radi kao revirnik, a od 1. rujna 1990. g. počinje obnašati odgovornu dužnost upravitelja šumarije Tršće. Na ovoj odgovornoj dužnosti zadesila gaje i prerana smrt. koji su ga poznavali, otišao je tiho i dostojanstveno Stao što je i živio. Iza sebe je ostavio obitelj, male sinove Tomislava i Josipa, roditelje, suprugu, u trenutku kada im je bio najpotrebniji ne samo kao oslonac u savladavanju životnih teškoća, već i kao njihov voljeni član obitelji. I sada, kao i na posljednjem oproštaju s Mikom, želimo mu zahvaliti za sve ono dobro i lijepo što je za svoga života napravio za svoje kolege i prijatelje, za svoje Poduzeće "Hrvatske šume", šumarije Gerovo i Tršće u kojima je radio i, za sva ona dobra djela po kojima ćemo ga pamtiti i imati u vječnom sjećanju, a sadašnjim i budućim generacijama šumara njegov lik i njegovo dijelo bit će putokaz, u ostvarenju svih onih zamisli u struci i radu koje ne bi ostvario i Mika daje poživio. Neka mu je vječna slava i hvala, neka mu je laka goranska gruda u kojoj počiva! Vesna Pleše KAZIMIR LOKNAR, dipl. inž. šumarstva (1913 - 1998) U obiteljskom domu u Delnicai">´´ V**« ma u četvrtak, na samu Novu godinu 1. siječnja 1998., nakon duge i teške bolesti umro je u 85. godini života dipl. ing. šumarstva Kazimir Mirko Loknar . Rođenje 22. listopada 1913. u Čabru, u Gorskom kotaru, u obitelji obrtnika, oca Miroslava i majke Vjekoslave r. Žurga. Dok je pučku školu završio u svom rodnom Čabru, gimnaziju je pohađao u Sušaku i Subotici. Veliku maturu položio je u Realnoj gimnaziji u Sušaku 1932. godine. Poput mnogih Gorana i mladi se Kazimir opredjeljuje za poziv šumarnika. Studij šumarstva upisao je 1933. godine na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je na šumarskom odjelu neposredno pred početak Drugog svjetskog rata 1940. godine. Prvo zaposlenje dobiva u Glavnom ravnateljstvu za šumarstvo u Zagrebu kao honorarni tehnički dnevničar. Stekaviši elementarna praktična znanja, unaprijeđen na poslove pomoćnog inženjera, vraća se u svoj Gorski kotar. To je vrijeme |