DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 125 <-- 125 --> PDF |
Mr. se. Zlatko P e r i ć bio je član Hrvatskoga šumarskog društva i Hrvatskog ekološkog društva. Zlatko je bio čovjek vedra i nasmijana lica, zauzeti otac za svoju mladu obitelj, brižni muž, iskreni prijatelj i svestrani mladi znanstvenik. Vjerovao je u život i brinuo se za bolju budućnost svoje obitelji, svoje struke i domovine Hrvatske. Jednostavno bio je jedan od nas, neposredan, poduzetan, pun mladenačke energije i znanja, čovjek dobrote. Zajedno s drugim kolegama mladim znanstvenicima sa cijelog Mr. se. GORAN Mislio sam kako ću s ponosom i ozaren u jednome od brojeva Šumarskoga lista 2000. godine pisati o novome doktoru šumarskih znanosti koji je obranio disertaciju na temu vodnih odnosa u tlima nizinskih šuma biđ-bosutske ravnice. Sudbina je htjela da danas, neizrecivo bolno, izričem misli o magistru šumarskih znanosti, tragično preminulom Goranu Buši ću, koji je svoj magistarski rad na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu osmišljavao je stalešku udrugu mladih znanstvenika, nastojeći potaknuti rješavanje osnovnih egzistencijalnih pitanja mladih ljudi i njihovih mladih obitelji. Zlatko se nije bojao odgovornosti u nastojanjima za opće dobro. Kao povjerenik Sekcije asistenata Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu, kreativno je i dobrodušno razvijao i ostvarivao zajedničke ideje. Svaka nam znana i draga osoba svojim životom donosi određeno obogaćenje našeg življenja. Tako je i život BUŠIĆ - asistent (19. 9. 1967. Sveučilišta u Zagrebu obranio 9. prosinca 1997. godine, samo 64 dana prije odlaska u vječnost. Ni u noćnoj mori nije se dalo naslutiti da više nećemo viđati, već da ćemo morati isključivo pamtiti, široki osmjeh i plemenito, dječačko lice našega prijatelja i kolege. Krivulja Goranova života presječena je u tridesetprvoj godini, u točki kada je zahvaljujući njegovoj neiscrpnoj energiji okomito stremila uvis. Njezino je ishodište 19. rujna 1967. godine u Karlovcu, gradu kojega je Goran neizmjerno volio. Živio je u strogome centru, u ulici Vladimira Nazora, nedaleko svoje osnovne škole. Karlovačku gimnaziju pohađao je do 1986. godine. Završio je pedagoško usmjerenje jer je smatrao "kako će tu najviše naučiti" i tako biti spreman za prijemne ispite na Šumarskom i Kemijskotehnološkom fakultetu. Položio je oba prijemna ispita, ali šumarstvo nije mogao izbjeći, ono ga je privuklo, jer je jedino kao šumar mogao u potpunosti ispoljiti svu širinu i osebujnost koju je nosio u sebi. U danima mladosti rodila se u Goranu ljubav prema košarci koju je trenirao u košarkaškom klubu dragoga nam Zlatka, iako kratak, donio mnogo dobra. Njcgujmo tu njegovu dobrotu, neposrednost, zauzetost i vedrinu i nosimo dalje kroz naše živote, jer će tako njegov život ostvariti svoj puni smisao. Dragi Zlatko počivao u miru Božjem i Svjetlost vječna svijetlila Ti. Joso Gračan Ivica Tikvić Tibor Littvav - 10. 2. 1998.) "Željezničar", ali i svakodnevno neumorno "haklao" na igralištu Sarme. Govorio je: "da slučajno nisam upisao šumarstvo, profesionalno bih igrao košarku". Volio je i skijanje, ali je tek u siječnju ove godine, prvi i ujedno posljednji put, uspio ostvariti davnu želju o tjednu skijanja u Alpama. Na otoku Pagu učio je o moru. Volio je roniti, pa je detaljno upoznao podmorje i obalu toga otoka, posebice faunu. U svakoj uvali Paškoga zaljeva ostavio je Goran svoje tragove, u pijesku i na kamenu, u svakoj kali grada Paga, na rivi, na siciji crkve Sv. Marije ... Studij je započeo akademske godine 1987/88. Bio je vrstan student, demonstrator iz šumarske entomologije. Diplomirao je 17. srpnja 1992. godine na Zavodu za uzgajanje šuma iz kolegija Zaštita prirode. Mentor diplomskoga rada bio je fprof. dr. se. Đuro Rauš, a naslov rada "Parkovi i drvoredi Jastrebarskoga (stanje i prijedlozi za obnovu)". Tijekom izrade diplomskoga rada upoznao je svoga budućeg voditelja, dr. se. Branimira M a y e r a, i Šumarski institut u Jastrebarskom. |