DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 122     <-- 122 -->        PDF

Dr. se. PETAR RASTOVSKI - znanstveni savjetnik (22. 4. 1944. - 10. 2. 1998.)


Dr. se. Petar Rastovski, dipl.
inž. šumarstva, rođenje u Karlovcu


22. travnja 1944. godine. Osnovnu i
srednju školu završio je u Karlovcu,
a potom se upisao na Šumarski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu, na kojemu
je diplomirao 1969. godine.
Nakon završetka studija, godinu dana
radio je u Komunalnom poduzeću
"Zelenilo" Karlovac, a 1. ožujka
1971. godine zaposlio se u Odjelu
za pedologiju i ishranu bivšeg Instituta
za četinjače u Jastrebarskom u
svojstvu pripravnika. Nakon obrane
magistarskog rada pod naslovom
"Prilog rješavanju problema ishrane
običnog bora (Pinus sylvestris
L.) u rasadnicima četinjača",


14. prosinca 1976. godine stekao je
zvanje asistenta. Doktorsku disertaciju
pod naslovom "Utjecaj biogenih
elemenata na uspijevanje običnog
bora (Pinus sylvestris L.) na
različitim tipovima tala" obranio
je 20. ožujka 1985. godine. Nakon
toga, radi kao samostalni istraživač
u Odjelu za ekologiju.
Dr. se. Petar Rastovski je tijekom
poslijediplomskog studija i
kasnije, radio na različitim tematskim
zadacima vezanim uz proble


matiku pedologije (kartiranje tala),
fiziologije i prehrane šumskoga drveća
u šumskim rasadnicima, kulturama
četinjača kao i u prirodnim
sastojinama, a posljednjih godina i
na problemima sušenja šuma. Sudjelovao
je u provođenju ankete o
sušenju šuma 1987., 1988., 1990., te
od 1992. do 1997. godine. U znanstveno
zvanje znanstvenog suradnika
izabran je 20. studenoga 1985.
godine, u znanstveno zvanje viši
znanstveni suradnik 31. siječnja
1990. godine, te u znanstveno zvanje
znanstveni savjetnik 17. siječnja
1994. godine. Postupak za ponovni
izbor u isto znanstveno zvanje je pri
završetku. Rezultate istraživanja objavljivao
je u Sumarskome listu,
Radovima Šumarskog instituta, Jastrebarsko,
te u stranim časopisima i
zbornicima domaćih i stranih znanstvenih
skupova. Objavio je 80 radova
pretežito znanstvenih.


Dr. se. Petar Rastovski aktivno
je sudjelovao na kongresima,
simpozijima, savjetovanjima izlagajući
referate ili znanstvene postere
kao autor ili koautor, kako u zemlji
tako i u inozemstvu. Objavljeni
radovi odnose se na problematiku
prehrane i fiziologije šumskog drveća
i na probleme vezaneuz uređivanje
šuma.


Dr. se. Petar Rastovski, kao
samostalni znanstvenik radio je na
istraživanjima koja su se odnosila na
projekte "Hrvatskih šuma" p.o. Zagreb,
a od 1. siječnja 1996. godine
bio je koordinator Projekta 1 "Zaštita
i unapređenje proizvodnje biomase
u ulozi održavanja višestrukih
uloga i funkcija šuma", (dio koji se
odnosi na Šumarski institut). Također
je radio na temi trajne istraživačke
djelatnosti pod naslovom "Zaštita
šumskih ekosustava od biotskih
i abiotskih čimbenika" u okviru programa
koji financira Ministarstvo
znanosti i tehnologije.


Dr. se. Petar Rastovski bio je
tehnički urednik znanstveno stručnog
časopisa Radovi šumarskog instituta,
te predsjednik Znanstvenog
vijeća i Vijeća istraživača od 1992.
godine. U časopisu Šumarski list bio
je član uređivačkog odbora znanstveno-
stručnog područja "Šumski
ekosustavi". Recenzirao je preko 10
znanstvenih radova objavljenih u
domaćim časopisima.


Dr. se. Petar Rastovski bio je
aktivan član većeg broja društava
vezanih uz specijalnost kojom se
bavio: Hrvatskoga šumarskog društva;
Hrvatskog društva za proučavanje
tla,; Hrvatskoga ekološkog
društva; Hrvatskog društva za biljnu
fiziologiju; Hrvatskog botaničkog
društva i Društva za zaštitu
voda Hrvatske. Bio je i član Odbora
za biokemiju i Odbora za daljinska
istraživanja HAZU. U dva navrata
obnašao je dužnost tajnika u Hrvatskom
društvu za tloznanstvo.


Početkom agresije na Republiku
Hrvatsku dr. se. Petar Rastovski
se dragovoljno 11. studenog 1991.
godine javio u postrojbe Zbora narodne
garde, kasnije Hrvatske vojske,
u kojoj je aktivno sudjelovao
kao časnik do 24. 4. 1992. godine.


Tragična i prerana smrt našeg vrsnog
i uglednog znanstvenika, kolege
i prijatelja veliki je gubitak za
Šumarski institut, hrvatsku šumarsku
znanost i šumarstvo.


U ovoj neizrecivo teškoj boli kojoj
smo svjedoci, i u najtežoj tragediji
koja je u ovom stoljeću zadesila
hrvatsku šumarsku znanost, u
ime članova Hrvatskoga šumarskog
društva, djelatnika Šumarskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu, J. P.
"Hrvatske šume" p. o. Zagreb, ali i
u ime svih kolega šumara koji su
poznavali dr. se. Petra Rastovskog
- oprostismo se od njegova djela, od
istinskog znanstvenika, brižnog oca
i supruga, koji je za svog kratkog




ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 123     <-- 123 -->        PDF

života zadužio našu šumarsku struku
i našu znanstvenu misao. Prije
svega dosljednim i predanim radom,
idejama i rezultatima koje je
postigao kod nas i u svijetu.


Dr. se. Petar Rastovski bio je
26 godina ekofizioiog u Šumarskom
institutu Jastrebarsko i još su
nam svježa sjećanja na sjajno obranjenu
disertaciju prije dvanaest godina,
zapravo monografiju o običnom
boru, kakvu do tada nismo
imali. 1 s jednakim poletom u to vrijeme
najmlađi doktor šumarskih
znanosti u Hrvatskoj dr. se. Petar
Rastovsk i nastavlja svoj znanstveno-
istraživački rad i uz svog
prijatelja i znanstvenika dr. se. Ko ra
1 e n o v i ć a postiže vrhunske rezultate
i u znanosti napreduje rekordnim
vremenom. Baveći se ekofiziologijom,
tom tajnom nedokučivom
prostom oku i običnom umu,
shvatio je među prvima da šume ne
mogu više same podnijeti naše brzo
i nervozno vrijeme, našu nestrpljivost
da čim prije uberemo njihove
plodove ne mis-leći često pritom na
posljedice. Shvatio je da trebaju pomoć.
Zbog togaje dao iznimno vrijedne
i u skoroj budućnosti, unatoč
tehnološkom napretku, teško dostižne
rezultate iz područja prehrane
šumskog drveća i produkcije cjelokupne
biomase. Brojne podignute
šumske kulture u Hrvatskoj, rasadnici
i druge šumske površine osno


vane su na temeljima njegova rada i
rada njegovih suradnika i prijatelja
s kojima je zajedno otišao u vječnost.
I koje li ironije sudbine, upravo
u Lici kojoj su toliko rada posvetili,
u okružju šumskih kultura
podignutih u posljednjih tridesetak
godina ponajprije zaslugom djelatnika
Šumarskog instituta Jastrebarsko.
I pored svog znanstvenog rada,
uvijek je nesebično pomagao drugima.
Posrećilo mi se da zajedno
1989. godine istražujemo staništa i
šumske zajednice Kalnika, Ivanščice
i Medvednice, nastojeći proniknuti
u prirodne veze tla i vegetacije,
veze koje nikada nitko neće
do kraja otkriti. Dr. se. Petar Ras tovski
jednako je pomagao i drugim
kolegama, i zbog svega toga
hrvatska šumarska znanost i struka
duguju mu veliko hvala.


Dragi i štovani prijatelju, opraštajući
se s Tobom opraštamo se s istinskim
svjedokom poštenja, čestitosti
i skromnosti, čovjekom koji je
za svog kratkog i tragično prekinutog
života napravio gotovo sve. Jer
po onoj poznatoj izreci po kojoj život
produžavaš potomstvom, pisanom
rječju i zasađenim stablom, Ti
ćeš, dragi prijatelju živjeti vječno:
jer imaš divnoga sina koji će uzdignute
glave slušati svaki spomen
na njegova oca; jer si napisao više
od osamdeset radova, ostavivši veliki
zalog znanosti svojoj domovini,


a ne znam da lije itko od nas svojim
spoznajama pridonio da novopodignute
šume uspijevaju, da opstanu,
da bujaju, da nam daju sve blagodati.
Ti ćeš u njima naći svoj mir.
Ti si taj, dragi Pero, koji se svojski
trudio, kao što reče jedan od tvojih
uzora prije pedeset godina, proniknuti
u temelje na kojima hrvatska
država počiva, ti si istražujući njena
tla i prenoseći svijetu svoje spoznaje
doprinijeo da u doslovnom i prenesenom
smislu ne bude "terra incognita
".


I još je nešto vrlo važno što
inače krasi ljude tvojega kraja. Ti si
uvijek bio na braniku svoje domovine.
U miru sije branio radom, idejom
i spoznajom, u ratu kad je bilo
najteže, u tvojim najzrelijim godinama,
na bojnom polju - na diku
svoga sina, svoje obitelji, prijatelja i
suradnika. Zbog toga je dragi prijatelju
bol za tobom golema, a naša
zahvalnost neizmjerna.


Za sve što si učinio za hrvatsku
šumarsku struku i znanost, za dio zadovoljstva
i sreće koje si nam podario
u zajedničkom radu, od svakog
hrvatskog šumara velika Ti hvala i
lahka Ti bila hrvatska zemlja.


Joso Vukclić


Joso Gračan


ŽeljkoOrešković