DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 110 <-- 110 --> PDF |
Zlatka i Gorana na ovako strašan način, nikoga ne može ostaviti hladnim. U ovome trenutku ni približno nismo svjesni koliko nenadoknadiv gubitak ovi divni ljudi predstavljaju za one s kojima su živjeli, koji ih vole i s kojima sada suosjećamo, ali i za nas sve nazočne, a ponajprije one s kojima su radili i surađivali. Za njihove obitelji nema više ničega što bi ih moglo utješiti osim vjere u ponovni susret s njima u Gospodinu, nakon svršetka ovozemaljskoga života punog patnje, boli i nadanja. Ni ponos da su bili predivni ljudi i stručnjaci, ni približno ne može nadoknaditi gubitak njihovim odlaskom. Ni činjenica da svi jednom, prije ili kasnije moramo poći, ne može ublažiti duboku bol nas koji smo ostali. Teško je rječima iskazati sve ono što su u svome kratkom životu postigli. Unatoč ostvarenja najviših akademskih znanstvenih stupnjeva, njihova običnost, jednostavnost i prijateljski odnos prema svima, u svakodnevnome životu i radu, ono je stoje kod njih plijenilo. Ali i pored toga, posjedovali su nešto dragocjeno, čime su se razlikovali od mnoštva: neizmjernu privrženost i odanost prema Domovini, uz gotovo jednaku ljubav prema svojoj šumarskoj struci i znanosti koju su odabrali i do kraja joj života vjerno služili. Iako su pripadali različitim naraštajima životne dobi i znanstvenostručnih učenja, ta ih je ljubav okupila na zajedničkim ciljevima i zadaćama. Gajeći čistu ljubav prema Domovini, u svojim su srcima znali koliko je značajno usmjeriti sve svoje snage, znanja i sposobnosti u rješavanje teškoća s kojima se susreće odabrana struka, glede ostvarenja zajedničkoga životnog boljitka. Zahvaljujući svome zavidnom maru i sustavnošću kojom su prilazili zadaćama, bili su poznati i priznati stručnjaci i promicatelji šumarske znanosti i struke, poglavito njezine biološke sastavnice, koja zbog sve veće ugroženosti životnoga okoliša te pitanja opstanka života na zemlji, dobiva sve više na značenju. Obavljajući ove odgovorne zadaće koje se ne ograničavaju samo na našu domovinu, svojim su velikim znanjem i požrtvovnošću pronosili ugled hrvatske znanosti i struke po mnogim zemljama Europe i Svijeta. Za "Hrvatske šume" te cjelokupnu hrvatsku šumarsku struku, ovom je nesrećom prouzročena prava katastrofa. Godine mukotrpna učenja, eksperimentiranja, kretanja naprijed-nazad, podučavanja i stvaranja novih mladih stručnjaka, sve što prati znanstveno-praktična istraživanja kojima su se bavili, odjednom su, i u trenutku, nestali. Nestali kada smo njih, njihov rad i znanje jednostavno uzimali kao nešto samo po sebi razumljivo i što oduvijek postoji. Okrutna je i neizbježna sudbina istrgnula iz krila naše šumarske znanosti neprocjenjivo i nenadoknadivo dioništvo stručnjaka mladalačke energije i iskustvene mudrosti. Kada mine stresna nevjerica i probudimo se u teškom trežnjenju, život i neumoljiva stvarnost postavit će nam zadaću: mora se ići dalje. Na mučno pitanje: kako dalje bez njih? Kako bez njihova znanja, njihove energije, ljudskosti? Odgovor je pretežak i u ovome trenutku nesaglediv. Istrgnuta stranica iz knjige našega vremena i života koju su oni predstavljali, još će nam dugo nedostajati u traženju smisla i načina rješavanja njezina sadržaja. Trebat će proći još puno vremena, njihovi će nasljednici dok ne sazore morati uložiti mukotrpne napore, odricanja i mnogo ljubavi prema struci, kako bi se barem djelomično premostio gubitak naših kolega i vrhunskih šumarskih stručnjaka. Zbog svega što su predstavljali i učinili za šumarsku znanost i struku, zauvijek će ostati u našim mislima i srcima. Počivali u miru božjem i lahka im bila hrvatska gruda koju su toliko voljeli! Dipl. inž. Stjepan Bakšić , gradonačelnik Jastrebarskog: Opraštajući se danas od šestorice znanstvenika Šumarskog instituta, izričem najdublju sućut u ime Grada Jastrebarsko, obiteljima pokojnika, rodbini i prijateljima te Šumarskom institutu, ustanovi gdje su pokojnici proveli velik dio svojeg plodonosnog i marljivog rada. Iako nisu stalno živjeli u Jaski, smatrali smo ih svojim sugrađanima, jer su svojim radom zadužili Grad i pronosili njegovo ime i ime svoje Domovine diljem svijeta. Izgubiti šestero ljudi u jednom mahu, ravno je užasu rata i teško je nadoknadiv gubitak za Šumarski institut, šumarsku znanost, za prijatelje, a posebice za njihove obitelji. Grad Jastrebarsko sa štovanjem i dubokom tugom ispraća pokojne prof. Krstinića, dr. Rastovskog, dr. Mayera, dr. Komlenovića, mr. Perića i mr. Bušića, vrhunske znanstvenike i promicatelje šumarske znanosti na njihovo posljednje počivalište. Neka je pokoj poginulima, riječi utjehe njihovim obiteljima, rodbini, prijateljima i kolegama. Grad Jastrebarsko i njegovi građani dugo će Vas nositi u dragoj uspomeni. |