DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 107 <-- 107 --> PDF |
IN MEMORIAM Bio je to prekrasan sunčani dan, jedan valjda od najljepših dana u mjesecu veljači, 10. veljače 1998. godine. No, to je najtragičniji i najteži dan po Šumarski institut, Jastrebarsko, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, hrvatsku šumarsku znanost, visoku naobrazbu i hrvatsko šumarstvo. U Hrvatskoj nije znan ni zabilježen tako tragičan gubitak uglednih i vrhunskih znanstvenika, poznatih i priznatih ne samo u nas nego i u svijetu, kao stoje ovaj koji se dogodio kod Malovana na cesti Knin - Gračac, toga kobnog utorka u 15.13 sati. U teškoj prometnoj nesreći smrtno su stradali: - dr. se. Ante Krstinić, redoviti profesor Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i predstojnik Zavoda za šumarsku genetiku i dendrologiju, - dr. se. Nikola Komlenović, znanstveni savjetnik, pročelnik Odjela za ekologiju i uzgajanje šuma i član Upravnog vijeća Šumarskoga instituta, Jastrebarsko, - dr. se. Branimir Mayer, viši znanstveni suradnik i glavni urednik časopisa Radovi Šumarskoga instituta, Jastrebarsko, - dr. se. Petar Rastovski, znanstveni savjetnik i predsjednik Znanstvenoga vijeća Šumarskoga instituta, Jastrebarsko, - mr. se. Zlatko Perić, asistent u Odjelu za oplemenjivanje i šumsko sjemenarstvo Šumarskoga inastituta, Jastrebarsko, - mr. se. Goran Bušić, asistent u Odjelu za ekologiju i uzgajenje šuma i tehnički urednik časopisa Radovi Šumarskoga instituta, Jastrebarsko. Ovaj tragičan događaj potresao je cijelu hrvatsku znanost, visoku naobrazbu i šumarsku praksu. Izgubili smo ugledne znanstvenike, koji su bili pravi poslanici i promicatelji hrvatske šumarske znanosti i prakse, kao i istine o Hrvatskoj prije, tijekom i nakon Domovinskog rata. Kada se radi o znanstvenim disciplinama, onda se gubici odnose na ekofiziologiju, šumarsku pedologiju i hidropedologiju, šumarsku genetiku i oplemenjivanje šumskog drveća, kako u znanosti, tako i u visokom obrazovanju. Naši dragi suradnici, kolege i prijatelji, po naravi tihi i skromni, po duhu i srcu veliki ljudi, a po znanju vrsni, nesebično su prenosili svoje veliko iskustvo i rezultate znanstvenih istraživanja u svim upravama šuma i šumarijama, na Šumarskom fakultetu i Šumarskom institutu, pa i šire. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 108 <-- 108 --> PDF |
Potrebito je istaći i činjenicu kako su oni dali značajan prinos unapređenju gospodarenja šumama, očuvanosti naših šuma, podizanju šumskih kultura, visokoj naobrazbi i usavršavanju mladih šumarskih stručnjaka i znanstvenika, izgradnji i opremanju novih laboratorija, razvoju novih metoda istraživanja, promociji znanstvenih postignuća objavljivanjem rezultata istraživanja, unapređenju suradnje između znanosti i struke, kao i međunarodnoj suradnji. Objavili su više od 400, pretežito znanstvenih radova, velik broj stručnih izvješća, projekata i studija. Vodili su i surađivali na programima, projektima, temama i zadacima iz svoje specijalnosti, bili su nositelji razvoja Šumarskoga instituta i Šumarskoga fakulteta, vrsni predavači i pedagozi na redovitom studiju kao i na poslijediplomskom studiju, glavni i tehnički urednici znanstvenih časopisa i knjiga, predsjednici i tajnici znanstvenih i stručnih društava i udruga. Predstavljali su Republiku Hrvatsku na mnogim međunarodnim i domaćim kongresima, savjetovanjima, simpozijima i skupovima. Vodili su i predsjedavali različitim povjerenstvima na razini Hrvatske, pridonosili kakvoći hrvatske šumarske regulative, recenzirali velik broj znanstvenih i stručnih radova, programa, projekata i izvješća. Duboko potreseni, tužni i ožalošćeni, ali dirnuti pomoći, pažnjom i riječima utjehe povodom tragične smrti naših suradnika, uglednih, poznatih i priznatih znanstvenika, kolega i prijatelja, u ime Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Šumarskoga instituta, Jastrebarsko i ožalošćenih obitelji i rodbine, najtoplije zahvaljujemo svim visokim državnim i vojnim dužnosnicima, predstavnicima fakulteta, fakultetskih zavoda, znanstvenih instituta i njihovih odjela, udruga i društava, suradnicima i prijateljima "Hrvatskih šuma", predstavnicima i našim kolegama i dužnosnicima iz Republike Slovenije i Bosne i Hercegovine, ravnateljima bolnica i njihovim suradnicima u Kninu, Šibeniku, Zadru, Domu zdravlja Gračac i Domu zdravlja Jastrebarsko, prometnoj policiji i policijskim postajama u Gračacu, Zadru, Jastrebarskom i Karlovcu, župnicima svih župa koji su naše kolege ispratili molitvom i blagoslovom u Jastrebarskom, sprovodima u Vrboskoj na otoku Hvaru, Dubovcu i Švarči u Karlovcu te Mirogoju u Zagrebu, "Oktetu" i pjevačkom društvu iz Karlovca, pjevačkim zborovima iz Zagreba, Pogrebnom poduzeću Zagreb, "Zelenilu" Karlovac, Nasadi, Javnom komunalnom poduzeću Zadar, svim našim poslovnim pri jateljima, suradnicima i znancima, našim umirovljenicima i svim građanima koji su ih ispratili na vječni počinak. Neka im je lahka naša hrvatska gruda. Neka nam ne bude zamjereno što nismo mogli osobno zahvaliti svima koji su nam na bilo koji način pomogli, izrazili sućut, i s nama i obiteljima tugovali, tuguju i tugovat će. Ipak na toplim riječima ispraćaja na groblju u Jastrebarskom zahvaljujemo: gospodinu mr. se. Zlat ku Dominikoviću, ministru poljoprivrede i šumarstva, gospodinu prof. dr. se. Nikoli Ružinskome, zamjeniku ministra znanosti i tehnologije, gospodinu dipl. inž. Stjepanu Bakšiću, gradonačelniku grada Jastrebarsko, gospodinu dipl. inž. Damiru Moćanu, zamjeniku direktora "Hrvatskih šuma" p.o. Zagreb i gospodinu prof. dr. se. Mladenu Figuricu, dekanu Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i svima koji su ih ispratili toplim riječima na vječni počinak. Joso Gračan Mr. se. Zlatko Dominiković, Ministar poljoprivrede i šumarstva I ovom prilikom teško je ne osjetiti usudnu težinu nadvijenu nad šumarsku djelatnost, jer ni profesionalna obveza ne može pobijediti čuvstva koja je donio gubitak vrhovnika šumarske struke. Nesretnom sudbinom izgubili smo pola jedne ovako važne državne ustanove. Izgubili smo kolege koji su svojom praksom dokazali ujedinjenost ljubavi i znanosti za očuvanje i spas ljepota naše Domovine - od rodne im Slavonije, preko Karlovca do Dalmacije, svi su oni unosili u svoj rad najljepše dijelove sebe, svu svoju emociju, radišnost, dobrotu i plemenitost, kojom se otkriva i spoznaje. Bili su ratnici za Domovinu kada je bilo najpotrebnije. Tražeći posrednicu između njihova dijela i života, u Ministarstvu smo ju stalno nalazili; bilo to na izradi naše, hrvatske šumarske propisnosti, bilo kada nas je trebalo predstavljati dosezima u svijetu stvarajući svijetsku šumarsku obitelj u potvrđivanju "zelenosti", ili pri upornoj borbi protiv zala koja su nam sušile šume. Svatko od šumarnika: Ante, Zlatko, Goran, Nikola, Branimir, Petar, s kojima se opraštamo, pokazivao je nesputanu strast za šumu, život s njenim drvećem i grmljem. Veselili smo se s radošću svakom promicanju i dosegu struke, svome i svojih kolega. Život im nikada nije bio odvojen od posla. To su dokazali i kretanjem na put, s kojega nije bilo povratka svojim najbližima i najdražima. Upravo zato jer su razumjeli život, razumjeli su i svoju struku, šumu i njezin život. Ostat će u pamćenju onih koji su ih voljeli, zanosili se njima i njihovim djelima. Častit ćemo sjećanje na njihovo čovjekoljublje i domoljublje, jer ono stvara toliko potrebne duhovne zemljovide i svevide. Zato Vam dragi šumari, prijatelji, znanstvenici odajemo duboko štovanje. Za sve urađeno i podareno u životu, za znanje i podarenu ljudskost - iskreno Vam hvala. Tužne obitelji i rođaci, cijela Vlada Republike Hrvatske na čelu s premijerom Matešom, dijeli tugu s Vama. Poštovane kolege, naka Vam je vječna slava i hvala, i bila Vam lahka hrvatska zemlja. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 109 <-- 109 --> PDF |
Prof. dr. se. Nikola Ružinski , zamjenik ministra znanosti i tehnologije, oprostio se od tragično nastradalih znanstvenika u ime gospodina prof. dr. se. Ivice Kostovića , potpredsjednika Vlade i ministra znanosti i tehnologije i u svoje osobno ime. Obraćajući se obiteljima poginulih, njihovim brojnim prijateljima i kolegama, istakao je kako je smrt šestorice vrhunskih i uglednih znanstvenika nenadoknadiv gubitak za hrvatsku znanost i cijelu akademsku zajednicu Republike Hrvatske. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šumarski institut u Jastrebarskom i hrvatska šumarska znanost i praksa, ostali su bez svojih vrijednih stručnjaka i znanstvenika koji su bili nositelji znanstveno-istraživačke djelatnosti i visoke naobrazbe, voditelji i učitelji mladih znanstvenika i suradnika, kao i vrsni predavači i sveučilišni profesori. Vlada Republike Hrvatske i Ministarstvo znanosti i tehnologije poduzet će mjere za ublažavanje posljedica ove tragedije. Prof. dr. se. Mladen Figurić , dekan Šumarskog fakulteta u Zagrebu: U povijesti šumarske struke malo je događaja tako tužnih i tako tragičnih. Teško je govoriti, teško je osmisliti što reći, teško je prosuditi što nam se to dogodilo, što to znači za obitelj, što to znači za šumarstvo, što to znači za šumarsku znanost? U današnjem trenutku nema pravog odgovora. Znamo samo sa smo gubitnici. Vrijeme će ocijeniti koliki je stvarni gubitak za šumarsku znanost tragična pogibija šumarskih znanstvenika: Krstinića, Komlenovića, Mavera, Rastovskog, Perića i Bušića. Na nama je da u ovom trenutku puni emocija, pokušamo im zahvaliti na svemu što su nesebično, samoprijegorno i samozajatno dali šumarskoj znanosti, objavljujući rezultate svojih istraživanja. Različiti po znanstvenim disciplinama, različiti po znanstvenim interesima, a jedinstveni u djelovanju u razvoju modernog šumarstva kao spoja znanosti i struke, kao umijeću gospodarenja i čuvanja šuma i s njima povezanog zemljišta - kao umijeću gospodarenja šumskim resursima. Svaki je istraživao sa svog gledišta, ali u jedinstvenoj spoznaji da šumarstvo nadilazi ograničenja fiskalne godine ili poslovnog ciklusa i ulazi u ciklus života planete, i daje ono zato nadgeneracijsko. U tim spoznajama nalazili su i poticaje. Svaki od njih uporno je slagao svoj djelić zajedničkog mozaika šumarske znanosti u nas: prof. dr. se. Krstinić, bavio se šumarskom genetikom i oplemenjivanjem šumskog drveća. Slovio je kao najveći poznavatelj oplemenjivanja bijele vrbe. Jedan je od rijetkih znanstvenika u svijetu koji je proizveo niz klonova vrba koje su u praksi provjerene. dr. se. Komlenović, po broju znanstvenih radova je najplodniji šumarski znanstvenik u nas. Bavio se fiziologijom i ishranom šumskog drveća. Može se slobodno reći daje utemeljitelj te znanstvene discipline u nas. Uz to, poznat je po svojim izrazito bogatim međunarodnim nastupima. dr. se. Mayer, vrhunski šumarski znanstvenik, pedolog i hidropedolog, poznat po istraživanjima hidrologije tla, dao je novi pristup šumarskoj pedologiji, a uz to značajniji radovi su mu u području istraživanja korelacija između vodnih režima i sušenja šuma. dr. se. Rastovski, izuzetno vrijedni znanstvenik i istraživač. Osnovni radovi su mu istraživanja plodnosti tla i supstrata u šumskim rasadnicima, šumskim kulturama i sastojinama. mr. se. Perić, mladi ambiciozni šumarski genetičar, pred završetkom doktorske disertacije, mentor mu je upravo prof. Krstinić. Glavna istraživanja obavljao je na europskom arišu. i mr. se. Bušić, mladi suradnik dr. Mavera. Talentiran i ambiciozan, izuzetno perspektivan. Posebno se bavio istraživanjima stanja bijele topole te utjecajem klimatoloških i ekoloških promjena na sušenje i propadanje šuma. Iako različiti po interesu istraživanja, iako u različitim životnim i radnim dobima, različito po znanstvenim i životnim iskustvima, često puta u odnosima učitelji učenici, mentori i kandidati, zajedništvo im je bilo u htijenjima, ambicijama, pristupu radu i samoodricanju, u potrazi za novim znanstvenim spoznajama. Iz tih, a i drugih razloga, bili su elitni dio naše šumarske znanosti i struke, onaj dio koji je stvarao određeni tip drukčijih znanja od ostalih struka. To je prvenstveno bilo pronalaženje novih realiteta u nesrazmjeru kratkoročnih koristi od obnovljivih prirodnih resursa i dugoročnih degradacijskih posljedica po svekoliki život. Zato je danas cijelo šumarstvo lijepe naše tužno, jer smo izgubili prijatelje i znanstvenike, a ostala je praznina u nama i u šumarskoj znanosti. Cijenimo njihove znanstvene spoznaje i radove. Dali su šumarskoj znanosti puno, neprocjenjivo, ali ujedno i premalo, jer ne znamo što bi još dali, a to nas zbunjuje i žalosti. Grubo smo oštećeni, ostali smo bez mnogo znanstvenih radova, ostali smo bez zrelih nositelja šumarskih znanstvenih disciplina i njihovih nasljednika, ali još više, ostali smo bez prijatelja. Dipl. inž. Damir Moćan , zamjenik direktora "Hrvatskih šuma" p.o. Zagreb: Odjednom je sve postalo drukčije za nas koji smo ostali. Svršetak života naših šest kolega šumara Nikice, Ante, Petra, Branimira, |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 110 <-- 110 --> PDF |
Zlatka i Gorana na ovako strašan način, nikoga ne može ostaviti hladnim. U ovome trenutku ni približno nismo svjesni koliko nenadoknadiv gubitak ovi divni ljudi predstavljaju za one s kojima su živjeli, koji ih vole i s kojima sada suosjećamo, ali i za nas sve nazočne, a ponajprije one s kojima su radili i surađivali. Za njihove obitelji nema više ničega što bi ih moglo utješiti osim vjere u ponovni susret s njima u Gospodinu, nakon svršetka ovozemaljskoga života punog patnje, boli i nadanja. Ni ponos da su bili predivni ljudi i stručnjaci, ni približno ne može nadoknaditi gubitak njihovim odlaskom. Ni činjenica da svi jednom, prije ili kasnije moramo poći, ne može ublažiti duboku bol nas koji smo ostali. Teško je rječima iskazati sve ono što su u svome kratkom životu postigli. Unatoč ostvarenja najviših akademskih znanstvenih stupnjeva, njihova običnost, jednostavnost i prijateljski odnos prema svima, u svakodnevnome životu i radu, ono je stoje kod njih plijenilo. Ali i pored toga, posjedovali su nešto dragocjeno, čime su se razlikovali od mnoštva: neizmjernu privrženost i odanost prema Domovini, uz gotovo jednaku ljubav prema svojoj šumarskoj struci i znanosti koju su odabrali i do kraja joj života vjerno služili. Iako su pripadali različitim naraštajima životne dobi i znanstvenostručnih učenja, ta ih je ljubav okupila na zajedničkim ciljevima i zadaćama. Gajeći čistu ljubav prema Domovini, u svojim su srcima znali koliko je značajno usmjeriti sve svoje snage, znanja i sposobnosti u rješavanje teškoća s kojima se susreće odabrana struka, glede ostvarenja zajedničkoga životnog boljitka. Zahvaljujući svome zavidnom maru i sustavnošću kojom su prilazili zadaćama, bili su poznati i priznati stručnjaci i promicatelji šumarske znanosti i struke, poglavito njezine biološke sastavnice, koja zbog sve veće ugroženosti životnoga okoliša te pitanja opstanka života na zemlji, dobiva sve više na značenju. Obavljajući ove odgovorne zadaće koje se ne ograničavaju samo na našu domovinu, svojim su velikim znanjem i požrtvovnošću pronosili ugled hrvatske znanosti i struke po mnogim zemljama Europe i Svijeta. Za "Hrvatske šume" te cjelokupnu hrvatsku šumarsku struku, ovom je nesrećom prouzročena prava katastrofa. Godine mukotrpna učenja, eksperimentiranja, kretanja naprijed-nazad, podučavanja i stvaranja novih mladih stručnjaka, sve što prati znanstveno-praktična istraživanja kojima su se bavili, odjednom su, i u trenutku, nestali. Nestali kada smo njih, njihov rad i znanje jednostavno uzimali kao nešto samo po sebi razumljivo i što oduvijek postoji. Okrutna je i neizbježna sudbina istrgnula iz krila naše šumarske znanosti neprocjenjivo i nenadoknadivo dioništvo stručnjaka mladalačke energije i iskustvene mudrosti. Kada mine stresna nevjerica i probudimo se u teškom trežnjenju, život i neumoljiva stvarnost postavit će nam zadaću: mora se ići dalje. Na mučno pitanje: kako dalje bez njih? Kako bez njihova znanja, njihove energije, ljudskosti? Odgovor je pretežak i u ovome trenutku nesaglediv. Istrgnuta stranica iz knjige našega vremena i života koju su oni predstavljali, još će nam dugo nedostajati u traženju smisla i načina rješavanja njezina sadržaja. Trebat će proći još puno vremena, njihovi će nasljednici dok ne sazore morati uložiti mukotrpne napore, odricanja i mnogo ljubavi prema struci, kako bi se barem djelomično premostio gubitak naših kolega i vrhunskih šumarskih stručnjaka. Zbog svega što su predstavljali i učinili za šumarsku znanost i struku, zauvijek će ostati u našim mislima i srcima. Počivali u miru božjem i lahka im bila hrvatska gruda koju su toliko voljeli! Dipl. inž. Stjepan Bakšić , gradonačelnik Jastrebarskog: Opraštajući se danas od šestorice znanstvenika Šumarskog instituta, izričem najdublju sućut u ime Grada Jastrebarsko, obiteljima pokojnika, rodbini i prijateljima te Šumarskom institutu, ustanovi gdje su pokojnici proveli velik dio svojeg plodonosnog i marljivog rada. Iako nisu stalno živjeli u Jaski, smatrali smo ih svojim sugrađanima, jer su svojim radom zadužili Grad i pronosili njegovo ime i ime svoje Domovine diljem svijeta. Izgubiti šestero ljudi u jednom mahu, ravno je užasu rata i teško je nadoknadiv gubitak za Šumarski institut, šumarsku znanost, za prijatelje, a posebice za njihove obitelji. Grad Jastrebarsko sa štovanjem i dubokom tugom ispraća pokojne prof. Krstinića, dr. Rastovskog, dr. Mayera, dr. Komlenovića, mr. Perića i mr. Bušića, vrhunske znanstvenike i promicatelje šumarske znanosti na njihovo posljednje počivalište. Neka je pokoj poginulima, riječi utjehe njihovim obiteljima, rodbini, prijateljima i kolegama. Grad Jastrebarsko i njegovi građani dugo će Vas nositi u dragoj uspomeni. |