DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 8 <-- 8 --> PDF |
B. Prpić, Z. Scletković i 1. Tikvić: O UTJECAJU KANALA DUNAV - SAVA NA ŠUMSKE EKOSUSTAVE Šumarski list br. 11-12, CXX1 (1997), 579-592 Unutar ovoga areala nailazimo i na uzvišenja tzv. "grede" koje su izvan djelovanja dodatnih voda, pa su lišena prekomjernog vlaženja. To su starije terase na kojima se podzemna voda nalazi dublje i različito oscilira, stoje potrebno sustavno istražiti. Na prostoru istočne Slavonije prisutne su sve vrste prekomjernog vlaženja i njegove kombinacije, ali se može reći da prevladava utjecaj površinskih voda. Močvarno-glejna tla su ovdje znatno zastupljena. Kod njih nisu naglašene velike oscilacije suficitne vode, tako daje do dubine od 1 metra ispod površine uvijek prisutno prekomjerno vlaženje. Ova tla su se razvila na naplavnoj terasi i na nadmorskim visinama od 75-95 metara. Spuštanje podzemne vode je velikim dijelom rezultat hidromelioracijskih radova čak i na širem području. ŠUMSKE ZAJEDNICE Šumske zajednice istočne Slavonije pripadaju eurosibirsko- sjevernoameričkoj regiji, ilirskoj provincji i oblasti unutrašnjih šuma. Možemo ih podijeliti na sjeverozapadni kompleks u kojem se nalazi Muško i Krivsko ostrvo, i istočni i jugoistočni dio između Vinkovaca i Save, poznat kao Spačvanski šumski kompleks. Oko većih rijeka na aluvijalnim recentnim tlima, na sprudovima, adama i rječnim pješčanim tlima koja su još u gibanju rastu šume vrba (Salicetum albae-amygdalinae). Najbolja staništa nalazimo uz Dunav. U takvim prilikama dominira bijela vrba (Salix alba) koja se bujno razvija, a ovisno o vlažnosti tla, mehaničkog sastava i drugih čimbenika stvara različite facijese. U ovim šumama razlikujemo suši tip gdje poplava traje 20-40 dana i mokriji tip gdje poplava traje 2-3 mjeseca. Na višim pješčanim uzvisinama uz obale Save, Drave i Dunava na tlima s većom prozračnošću i kraćim poplavnim razdobljem razvija se šuma crne i bijele topole (Populetum nigro-albae Slav. 1952). Ova šuma se često miješa s prethodnom zajednicom ili se neposredno nadovezuje na nju. Šuma crne i bijele topole ima prijelazni karakter i pionirsku ulogu za pridolazak tvrdih listača u ritske šume. Šumske zajednice crne johe i poljskog jasena (Frangulo-Alnetum glutinosae R a u š 1968) nalazi se na aluvijalnim i mineralno močvarnim tlima koja su tijekom godine značajno zasićena vodom, a djelomično i zamočvarena. U ovim prostorima više su vezane uz rijeku Savu u mozaičnom rasporedu na manjim površinama u zibovima i starim koritima. Upravo u spačvanskom bazenu u predjelu Sočna i Desičeve nalazi se poznati zib (staro korito rijeke Save) s puno manjih i Tijekom ovoga stoljeća obavljali su se ovdje mnogi meliorativni zahvati različitih intenziteta, stoje uveliko utjecalo na razvoj ovih tala i sastav šumske vegetacije. Uređivanjem i iskorištavanjem vodotoka u nizinskim šumama mjestimično je značajno izmijenjen vodni režim ovih tala. Na tlu koji svojim izgledom upućuje na ritsku crnicu rastu ponegdje sastojine s običnim grabom, stoje nepobitan dokaz o jakoj izmjeni vodnog režima i opadanju razina podzemnih voda. Možemo reći da su ova tla meliorirana i mrežom kanala i obranom od poplava. Sjeverozapadni kompleks, lijevo od budućeg kanala Sava-Dunav obilježava teži mehanički sastav i jače zamočvarenje. Na području spačvanskog kompleksa matični supstrat prapora utjecao je i na površinski dio, pa su tla lakšeg mehaničkog sastava i povoljnijih pedoekoloških svojstava. - Forest Assotiations plićih rukavaca koji su obrasli močvarnom vegetacijom zajedno s crnom johom. Šuma poljskog jasena s kasnim drijemovcem (Leucoio-Fraxinetum angustifoliae Glav. 1959) razvija se na najnižim dijelovima Posavine u nizinama i barama, đombastog izgleda, koja vrlo često iz tih "tanjura" može nestati samo isparavanjem. Šuma hrasta lužnjaka, poljskog jasena i nizinskog brijesta (Genisto elatae-Quercetum roboris Ht. 1938), poznata kao poplavna šuma hrasta lužnjaka ili slavonska šuma hrasta lužnjaka s više svojih subasocijacija, zauzima velike površine u ovom području. Razvija se iznad šuma vrba, topola, crne johe i poljskog jasena. Zauzima velike komplekse nizinskih terena koji su nekoliko metara iznad normalnog vodostaja. Ti prostori su periodično poplavljeni kraće vrijeme ili su izvan poplave, ali dovoljno svježi. To su tipične nizinske šume i lugovi vrlo velike vrijednosti s gospodarskog stajališta i općekorisnih funkcija šuma. Male razlike u mikroreljefu dovoljne su za krupne promjene s gledišta pojave subasocijacija. Jedna od značajnijih je šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom i žestiljem brijesta {Genisto elatae-Quercetum roboris aceretosum tatarici R a u š 1971). Upravo je ona definirana mikroreljefom, matičnom podlogom i tlom. Dok su bile česte izravne poplave rijeke Save, ti su tereni obvezno bili poplavljeni vodom visine i do 2 metra. Pošto su iste izostale, tereni su ostajali manje vlažni, svježi i suhi i na njima se pojavio i naglo rasprostranio žestilj (Acer tataricum), kojem odgovaraju ovakvi tereni. Ocjedite površine koje nisu izložene poplavama, a zimi su zasićene vodom, obrasla je klimatogena šuma |