DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 70 <-- 70 --> PDF |
0. Piškorić: Trudovi odseka Šumarskoga za Hrvatsku i Slavoniju 1847 - 1852. Šumarski list br. 11-12, CXXI (1997). 631-644 SUMMARY: ´Works´ -a magazine of Croatian-Slavonian Management Society is the first specialist-professional magazine not only in the field of forestry, but in Croatia in general. It was only in 1876 that ´Works´was followed by ´Liječnički vjesnik´(Medicaljournal), and ´Šumarski list´(Forestry Journal), both of which have been coming out continuously until present day. ´Works ´came out as a yearly magazine after annual assemblies of the Croatian Forestry Society were held. The publication of the magazine was interrupted during the revolutionary years 1848-49. After 1852, the magazine was discontinued because the period of Bach s absolutism put an end to all social activities. U NEKOLIKO REDAKA Ban Josip Jelačić i šumarstvo. Prvi državni ispit za samostalno vođenje šumarskog gospodarstva u Hrvatskoj održanje u Zagrebu 1851. godine. U ispitnom povjerenstvu bili su: Franjo Šporer kao predsjednik a Dragutin Kos i Anton Tomić kao ispitivači. Pristupila su tri kandidata, dva su ispit "podniela" tj. položila. O tom ispitu nalazi se zapis u godišnjaku Trudovi Odseka šumarskoga za 1851. godinu, a u njemu je zabilježeno i ovo: "Iza kako se sastavi izpitna komisia, otide k svetlome banu, da mu se po dužnosti pokloni, a svetli ban primio ju je preprijazno. - Svetli ban govorio je o šumarstvu hervatsko- slavonskom s najvećom ljubavi, izjavio tom zgodom onake misli, koje nas uveriše, da je ovoj svetloj glavi do blaga naše zemlje veoma stalo i u pogledu na šumarstvo". O vukovima 1846/47. i 1997. godine. Na skupštini Hrvatskog šumarskog društva 1847. godine Dragutin Kos je, uz ostalo, priopćio, daje "na vlastelinstvu T ... prošle zime, dakle 1846/47, godine u hrastovoj šumi smještenoj između triju sela uz pomoć 100 pogoniča ustrijeljeno 10 jakih vukova i 8 lisica, koji su zbog jake zime i visokog snijega sišli iz planine u ravnicu". Zagrebački dnevnik Vjesnik od 5. kolovoza 1997. godine objavio je ovu vijest HINE: "Prema tvrdnjama stočara i lovaca u cetinskom kraju ima na planinama nekoliko čopora vukova, koji su stalna prijetnja, pogotovo ovcama i kozama". Tragači su utvrdili kako su vukovi potjerali koze prema bosanskoj strani Vrdova, gdje teren nije još razminiran pa je pristup opasan za ljude. Daje riječ o čoporu vukova potvrdili su očevidom na mjestu događaja republički vještak za zaštitu kulture i prirodne baštine Stipe Kokić te lovočuvar Mile Lovrić. Obćinska i privatna lovišta (iz Šumarskog lista 1897. godine). Bilo je doista skranje vrieme, da seje lovstvo i u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji zakonom uredilo. Prvi je zakon (god. 1870.) bio u krieposti nešto preko dva decenija, pa je na temelju stečenoga u tom razdoblju izkustva zamienjen novijim i bez dvojbe shodnijim zakonom od godine 1892. Jednomu i drugomu je zakonu glavna svrha, da lovstvo unapriedi, da zaštiti i podupre uzgoj koristne divljači i time lov učini važnim faktorom u području narodnoga gospodarstva. Ovo potonje bilo je nuždno tim više, jer u vrieme do god. 1870. dok naime nije stupio u život zakon o lovu, smatrao seje lov zabavom vlastele i svakoga pojedinoga, tko seje samo lovom baviti htjeo. Kao izvor prihoda nije se lov do gore spomenutoga roka nikada smatrao i baš zato nije bilo gotovo nikakove kontrole glede lovaca, koji su od pasije lovili gdje i kada ih volja. Ime zvjerokradica tek je plod najnovijega vremena, odkada je izrečeno u zakonu načelo, daje vlastnik ili zakupnik lovišta vlastnik sve u svom lovištu nalazeće se divljači i zvjeradi ... Nije uostalom ni čudo, jer seje broj koristne divljači time, da seje vršila slaba, ili nikakova kontrola nad izvršivanjem lova, tako umanjio, da pri izzakupljivanju lovišta nije mjestimice bilo nikakova natjecanja. Valjalo je tek investirati i pobrinuti se za uvjete, koji će omogućiti razplod koristne divljači u pojedinih lovištih. Uzroci, s kojih seje toli znatno umanjio u nas broj koristne divljači, padaju u davnije vrieme. Koristnu divljač razćerala je sve to više rastuća kultura tla, a nerazuman lov ju je od vajkada tamanio. Sirenje kulture tla svakako je veća stečevina za narod, nego li sačuvanje koristne divljači, ali faktum jest, daje u razmjeru, kako je ta kultura rasla, padao i broj koristne divljači. To vriedi osobito glede Slavonije.... Glavni predmeti lova jesu sada: srne i zečevi, zatim razne vrsti ptica, kao šljuke, jarebice, prepelice, trčke, divlje guske i patke itd. U novije vrieme pribrajamo ovim i gnjetele, koji su se u nekih priedjelih udomili, razplodiv se u uredjenih za to gnjetelištih u toliko, da su se i po bližnjih lovištih, pa sve dalje naselili.... Kada vlastnici i zakupnici lovišta rade o tom, da sačuvaju i čim više razplode najtraženiju za sada medju dlakarima divljač: srne i zečeve, oni posve razumno postupaju, nu držimo, da time nisu još izpunili sve, što im može lov učiniti koristnim uživanjem. Valja nam ugledati se u primjer naprednih gojitelja lova. Ima, kako smo već gore više spomenuli, nekih vrsti koristne divljači, koja je u davnije vrieme u nas vrlo razprostranjena bila, stoje dokaz, da joj podneblje i konfiguracija tla prija. Te vrsti, koje su bile u nas nekada udomljene, valjalo bi iznova opet u nas udomiti, tim više, jer se u konsumu veoma traže i u prometu s divljači možda prvo mjesto zauzimaju. Mi podsjećamo samo najelene i crnu divljač, ili ti divlje svinje. Medju dlakari ova se divljač najskuplje plaća, a riedka je. Uvadjanje koristne divljači u nas, koje nismo dosele gojili, pokazalo seje vrlo praktičnim i unosnim kod gnjetela (fazana). Prije bijahu u nas gnjeteli čudo nevidjeno, sada su pečenka, poznata u svakom imućnijem domu. To isto moglo bi se pokušati sjeleni i veprovi, kao stoje fatično pokušano već u Slavoniji, napose i sriemskoj županiji. Ovim načinom moći će lov i u nas postati unosnim zanimanjem i zažnim faktorom u području narodnoga gospodarstva. Njegovi proizvodi su vrlo traženi i skupo se plaćaju, samo treba nastojati o tom, da interesi lovstva nedodju u sukob s interesi ratarstva, komu je razvitak lovstva najmanje u prilog s razloga, koji su obćenito poznati. |