DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 68     <-- 68 -->        PDF

O. Piškorić: Trudovi odseka Šumarskoga za Hrvatsku i Slavoniju 1847 - 1852. Šumarski list br. 11 -12, CXXI (1997), 631 -644
Zahvaljujući Trudovima omogućen nam je uvid u knjige valja odati priznanje pokretačima, suradnicima i
problematiku hrvatskoga šumarstva prve polovice izdavaču Trudova Odsjeka šumarskoga za Hrvatsku i


XIX. stoljeća, te prigodom 150. godišnjice pojave prve Slavoniju!
Dodatak -Supplement


Trudovi su, kako vidjesmo, kronika Hrvatskoga šumarskog
društva od 2. godišnje skupštine, tj. skupštine
održane 1847. godine, pa na dalje. Međutim ni prva,
osnivačka skupština nije ostala bez javnog zapisa kao
trajnog svjedoka njezina održavanja i dokumenta za povijest
Šumarskog društva. Zato je poslužio List mesečni
horvatsko-slavonskoga Gospodarskoga Družtva, u kojem
je, u br. 1. i nastavno u br. 2, s nadnevkom M eseca
sečnja 1847. godine, objavljeno


Pregledno izvjestje šumar, odseka od pervoga


dne 26. prosinca u Prečcu deržanog sastanka.


Na javni poziv28, čitamo u Izvješću, "usprkos najneprijatnijoj
godišnjoj dobi, zločestom vremenu i mjesnim
povodnjama, ipak se sakupilo 17 šumara u gradu
Prečcu29, kanoti po visokoj milosti nj. excellencie gosp.
biskupa (m.p.) za zastanak oprede ljenom m estu". Slijedi
popis nazočnih, od kojih se ovdje navode oni koji
nisu izabrani u Upravni odbor a to su:


Vjenceslav Doležal, šumar u Gospoštiji grofa Kajetana
Erdöyja Ljubljanica u Brebrovcu, Hrvatska, Mavro
Dvoržak, u službi grofice Elizabete Erdödy, šumarski
pomoćnik u Capragu, Ignac Kirchof, šumar u
Gospoštiji Moslavina u Osekovu, Ignac Makovička,
šumar u Gospoštiji Topolovac Imbre Kukovića u Graduši,
Ivan Marsch, šumar u Gospoštiji Setuš grofice E.
Erdödy u Jalšindaru, Vjekoslav Meyer, šumaru Gospoštiji
Čiče grofice E. Erdödy u Peščenici, Ivan Nademlenski,
šumar u Gospoštiji Moslavini grofa Đurđa Erdödya
iz Potoka, Ljudevit Padašicki, šumaru Gospoštiji
Novi dvori grofice E. Erdödy iz Radekova, Antun Pohamač,
šumar Zagrebačkog stolnog kaprola u Toplicama
i Franjo Vajek, šumar u Gospoštiji Želin grofa
Đurđa Erdödya iz Pešćenice.


Skupštinu je otvorio Dragutin Kos, ali je za predsjedatelja
izabran "na opći zahtjev" Franjo Sporer. Sporeru
je vjerojatno povjereno vođenje skupštine, jer je
bio ne samo na najvišem službeničkom položaju, nego
je već i bio značajan šumarski pisac.30


Glavni govornik na skupštini bio je inicijator osnivanja
Šumarskoga društva Dragutin Kos.31 Govor Kosa
u Izvješćuje naznačen kao "u serce dirajući".


Kos počinje govor s pitanjem da li se u hrvatsko-slavonskim
šumama može osigurati potrajnost prihoda ako
se uzme u obzir stalni porast stanovništva te sve veća
uporaba drva u obrtničkoj preradi? Kos u to sumnja zbog
tadašnjeg gospodarenja šumama, jer se hrvatsko-slavonsko
šumarstvo, uz male iznimke, nalazi "na onom nezna


tnom stupnju savršenstva, na kojem je sada tako cvatuće
šumarstvo njemačke zemlje" prije jednog stoljeća. Kod
nas se, međutim, "znanstveni pravac gospodarenja u šumama
bogatoj Hrvatskoj i Slavoniji u ravnodušnoj pospanoj
nedjelotvornosti". Vidimo, nastavlja Kos, "kako
velike količine drva iz šuma nestaje, a kako se gorostasne,
beskonačne hrastove šume zbog suhovrhosti
stabala približuju propasti" i pita, kako bi se mogli tome
oduprijeti. Odgovor nalazi u susjednim zemljama, a kao
primjer uzima najbližu zemlju, Ugarsku.


Šumarski odsjek Ugarskog gospodarskog društva je
1842. godine nakon dvodnevnog razmatranja 4. i 5. lipnja
šestoga lipnja donio rezoluciju o stanju šumarstva
u Ugarskoj s prijedlozima kako da se ono unaprijedi. U
toj Rezoluciji kao, "najveće zapreke razumnoga gojenja
šuma" navedene su:


- što samo mali broj građana shvaća važnost šumarstva,
što i nije ni čudo kada
- nema "nit jednog dobrog djela o šumarstvu napisana
na mađarskom jeziku iz kojeg bi se mogli poučiti
vlasnici i nadzornici šuma" te
- što postoji samo jedna šumarska škola u Šćavnici
u kojoj se školuju samo učenici rudarstva;
- što su šume većinom povjerene nestručnim inozemcima,
a plaće su tako male, da se domaći sinovi ne
odlučuju za šumarsko zvanje;
- što zakonski propisi o zaštiti šuma nisu dovoljno
oštri i s mnogo nedostataka, te konačno
- što šumovlasnici ne uvažavaju dovoljno brigu da
ne ostanu potomci bez šuma, pa iz lakoumlja ili "da
svojim praznim kesama pomognu", prodaju prostrane
površine svojih šuma ili se ne brinu za pomlađivanje.
Slijede prijedlozi za uklanjanje nedostatka, osnivanje
šumarske škole, pa i više njih, izdavanje odgovarajuće
knjige o šumarstvu koju bi trebalo besplatno dostaviti
svim ustanovama, te osnivanje rasadnika.


28"Poziv na šumare hrvatske i slavonske!" upućen preko Novina
hrvatsko-slavonsko-dalmatinskih (današnjih Narodnih novina) od


12. i 16. prosinca 1846. godine, br. 99. i br. 100., glasi:
Pozivaju se time uljudno sva p.n. gospoda šumari horvatske i
slavonske zemlje na skupštinu koja će biti na 26. prosinca (Dec.)
o.g. u varmedji križevačkoj na Prečecu, da se ustanovi družtvo
šumarsko kao podružnica družtva gospodarskoga horvatskoslavonskoga.
Sednica počima u 9 urah prie podne.
29 Točnije u zgradu biskupskog majura Prečec. V. sliku u knjizi
Hrvatsko šumarsko društvo 1846-1996. Zagreb, 1996. str. 22.
30O Franji Šporeru vidi Šum. list 1976. str. 307.-319.
310 Dragutinu Kosu vidi Šum. list 1997. str. 35.-44.