DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 57     <-- 57 -->        PDF

PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS Šumarski list br. 11-12, CXXI (1997), 631-644
UDK 630* 902 (001)


TRUDOVI ODSEKA ŠUMARSKOGA ZA HRVATSKU I SLAVONIJU 1847 - 1852.


´WORKS´ - A MAGAZINE OF THE CROATIAN-SLAVONIAN MANAGEMENT SOCIETY 1847 - 1852


Oskar PIŠKORIĆ*


SAŽETAK: Trudovi Šumarskog odsjeka za Hervatsku i Slavoniju prvi je ne
samo šumarski stručno-staleški časopis nego stručno-staleški časopis u
Hrvatskoj uopće. Poslije Trudova tek 1876. godine izlazi Liječnički vijesnik, a
1876. opet Šumarski list. Oba lista izlaze neprekidno do danas. Trudovi su
izlazili kao godišnjaci poslije godišnjih skupština. Od 1848 do 1850 godine
časopisi nisu izdavani zbog revolucionarnih zbivanja, a poslije 1852. godine
za vrijeme Bachovog apsolutizma zamro je i rad Hrvatskog šumarskog
društva.


UVOD - Introduction


Prije 150 godina, u siječnju 1847. godine, objavljen Trudovi tj. Radovi, izašli su još 1851. i 1852. godije
prvi dokaz o postojanju i radu Hrvatskog šumarskog ne, nakon treće i četvrte godišnje skupštine. Peta godruštva
(dalje Šumarsko društvo) pod imenom Šumardišnja
skupština održana je 1853. godine, i to je ujedno
ski odsjek Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog druu
posljednja skupština, jer zbog režima Bachovog apsoštva.
Taj dokaz je "Pregledno izvjestje šumar, odseka lutizma prestaje rad Šumarskog društva a time i izdaod
pervoga dne 26. prosinca u Prečcu oderžanom savanje
Trudova. Sva tri godišta Trudova nalaze se u Nastanku"
odnosno Zapisnik o osnivačkoj skupštini Šucionalnoj
i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu Signature,
marskog odsjeka - društva. Zapisnik je objavljen u 1. i (br.) 157 754. Ti primjerci su na njemačkom jeziku (za
u 2. broju 1847. godine "Lista mesečnoga horvatsko-1847. godinu tiskan goticom, a za 1851. i 1852. latinislavonskoga
Gospodarskog družtva", koji je 1853. gocom).
Jedan primjerak za 1851. godinu na hrvatskom
dine imenovan Gospodarskim listom i pod tim nazivom jeziku, nalazi se kao prilog Gospodarskom listu, a foizlazi
sve do danas. Zapisnik 2. glavne skupštine Šutokopije
svih triju godišta su u Hrvatskom šumarskom
marskoga društva, koja je održana 8. lipnja 1847. godruštvu.
Trudovi su objavljivani i na njemačkom jezidine
u Sisku, objavljenje u samostalnoj publikaciji pod ku, jer je većina tadašnjih šumara bila iz njemačkog podučja
Habsburške Monarhije (iz Austrije i iz Češke), a


nazivom "Trudovi Odseka šumarskoga hrvatsko-slau
Vojnoj krajini njemački jezik bio je i službeni.


vonskoga Gospodarskog družtva".


Trudovi 1847. godine -Works´ in 1847
Prvi svezak Trudova tj. Trudova za 1847. godinu, Zapisnik ove, 2., društvene skupštine počinje konsadrži
samo izvještaj o 2. glavnoj skupštini Šumarstatacijom,
da su "šumarskom zasjedanju na opće najskoga
društva, koja je održana 8. lipnja 1847. godine u veće iznenađenje nazočni i predstavnici obližnih poCivilnom
Sisku. Naglašeno je u civilnom ili u dijelu družnica Gospodarskog društva i to u ime Podružnice u
grada na lijevoj obali rijeke Kupe, jer je na desnoj obali Civilnom Sisku podpredsjednik gospodin Ivan Ve-
Vojna Krajina, područje Prve banske pukovnije sa sjelenreiter
i tajnik gospodin Eduard Verbančić; iz
dištem u Petrinji. Moslavačke podružnice nazočan je revirni lovac gospodin
Ivan Nademlemski. 1"
Skupštinu je otvorio društveni predsjednik Franjo


* OskarPiškorić, dipl. inž. šum. um.
Zagreb, ulica Grada Vukovara 224/IV Šporer, a u uvodnom govoru navodi kako je "naša
´Tekst je pisan goticom, a prezimena latinicom draga domovina slabo poznata u drugim pokrajinama




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 58     <-- 58 -->        PDF

O. Piškorić: Trudovi odseka Šumarskoga za Hrvatsku i Slavoniju 1847 - 1852.
Monarhije." Tako na vlstitom primjeru, a ta mu se zgoda
dogodila u Tirolu, kada se jedan visoki činovnik začudio
njegovom ponašanju i poznavanju njemačkog
jezika iako "dolazi s turske granice". Doktor Zimmermann
, čiju je Povijest Hrvatske i Slavonije "naš
vrijedni zemljak Vukotinovi ć 1840. godine hrabro
razderao, sumnjiči našu zemlju za samovolju i divljaštvo.
Gospodin šumarski savjetnik Liebich , urednik
praškog lista Forst und Jagd-journals,2" nastavlja Sporer,
"počastio me pozivom da za njegov list napišem
članak o onoj Terra incognita, kako je nazvao moju dragu
zemlju, koji ne bi bio bez interesa za njegove čitatelje".
I konačno, "sličan sam poziv prije dvije godine
dobio od uredništva lista Frankfurter Forst ~ und JagdZaitung"
3


Sve je ovo iznio, nastavlja Sporer, kako bi se pokazala
nužnost pobijanja krive slike u inozemstvu o nama,
često "u najbližem našem susjedstvu". On će to nastojati
"dok mu njegove slabe snage dopuštaju", ali mu se
čini da je to sve govor gluhome. To zaključuje po
odazivu od prije šest godina koje je uputio domovinskim
kolegama, pa zbog toga je odložio pero ograničivši
se na rad u svojoj službi.4 Ali, "iznenada sam od
našeg prijatelja gospodina šumarnika Kosa primio
poziv da se uključim u novoosnovani Šumarski odsjek
Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva kao pravi
član... Taj posve iznenadni poziv trgnuo me iz moje
letargije - bezvoljnosti ... i probudila se moja stara
ljubav za domovinsko šumarstvo i bogato prijateljstvo
s Vama, čestiti drugovi".


Sporer je zatim naglasio, kako je šumarski odsjek
preslab bez pokroviteljstva Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog
društva i njegovog predsjednika Njegove
egzelencije gospodina biskupa H a u 1 i k a. Ali Šumarski
odsjek ima i jaku opoziciju s moćnim ljudima na čelu,
koji silom hoće biti šumari, uz male iznimke, i male
šumarske službenike, i u državnoj i u privatnoj službi,
koje vode nešumari.


Isto tako on je zabrinut za budućnost hrvatskih šuma,
jer su velikim dijelom prisječene, a dijelom su sastojine
prestare pa "u koliko se ne poduzmu odlučni koraci u
gospodarenju šumama uopće, a podizanju velikih šumskih
kultura. Već su mnoge općine u cjelini naše domovine
bogate šumom na oskudici drvom. 5 Međutim,
jedva vjeruje, da će odgovorni (poglavari, službodavci
i zemaljska vlast) dopustiti da našu lijepu domovinu
zadesi "sudbina Egipta, Perzije, Sirije, Grčke kao i mno


Šumarski list br. 11-12, CXXI (1997), 631-644


ge krajeve Italije, Sicilije, Španjolske, Engleske, Škotske
itd."


U zaključku svog govora, Sporer citira Feistman ntela:
"Šumarstvo nije rapsodija niti šumar podiže
samo šumu. On vlada prirodom, unapređuje blagostanje,
usrećuje zemlje i države ..."


Dragutin Kos, "drugi pročelnik", pročitao je "privatno"
pismo šumarskoga i gospodarskog savjetnika u
Beču, Emila Andre-a, začasnog predsjednika Šumarskog
društva, u kojem izjavljuje, daje uvijek spreman
pomoći Društvu, kada god će se to od njega zatražiti.


Slijedi razmatranje nacrta društvenih Pravila i prihvat
dopunjenog prijedloga Pravila. Društvena Pravila
bila su pripravljena za prvu skupštinu, ali je na prijedlog
nazočnih sve odgođeno za 2., skupštinu. Razlog odgode
bio je mali broj članova. Prema iskazu članova, do
skupštine 22 člana bila su upisana, ili šest više nego
krajem 1846. godine, no nije zabilježeno koliko je
članova na skupštini bilo nazočno.


Nacrt Pravila ili Statuta iznio je Sporer, koji ih je i
pripremio za 1. skupštinu, a Kos je izvijestio, daje prvotni
nacrt djelomično preinačen prema sugestijama
začasnog predsjednika Emila Andrea.


Pravila donesena na ovoj skupštini proširena su na
skupštini 1851. godine i djelomično izmijenjena na skupštini
1852. godine, pa njihov prikaz predstavlja jednu
zaokruženu cjelinu, a bit će predmet posebne obrade.


Na prvoj društvenoj skupštini u prosincu 1846. godine,
usvojene su teme o kojima će se raspravljati na
idućoj tj. 2. društvenoj skupštini. To su (skraćeni naslovi):


1. Priopćenja o novim ili manje poznatim pojavama
i zbivanjima u hrvatsko-slavonskom šumarstvu i lovstvu6.
2. Kako pomladiti prezrele hrastove sastojine na
često poplavljenim površinama i na površinama obraslim
bujnom travom.
3. Da li je opravdano 200 do 300-godišnje hrastove
sastojine s većinom suhovrhih stabala i dalje zadržavati
jer dobro rode žirom, ili ih prevesti u preborni uzgoj.
Ad prva tema.
Prvi je govorio Dragutin Kos i dao dva priopćenja.
U prvom je izvjestio, kako je na dobru Setuš u sje


čini Zalukina, 2. prosinca 1845. godine za izradu dužica
oboreno stablo hrasta lužnjaka promjera 112 cm7, vi


2 Puni naslov časopisa glasi Allgemeine Forst-und- Jagd-Journal, časopis za šumarstvo i poljoprivredu, ljubitelje lova, posjednik i prijatelje
industrije, koji je izlazio u Pragu od 1831. do 1836. Naslovi časopisa prema H. Killian: Oesterreichisches Fortzbiograpnisches Lexikon,


B.5. Wien 1994. str. 178.-Dalje Killian.
3A11 gemeine Forst-und- Jagd- Zeitung u Frankfurtu na Maj ni izlazi od 1825. godine do danas. -Killian str. 174.
4To se zacijelo odnosi na njegov članak objavljen u listu "Croatia"-V .Šum. list 1976. str. 590.
´Takve ocjene hrvatskog šumarstva nalazino tijekom svih minulih 150 godina.
ono vrijeme uvijek se navodila i Hrvatska i Slavonija. Uostalom u Austro-ugarskoj monarhiji hrvatske zemlje bile su Kraljevina


Hrvatska, Slavonija i Dalmacija
´U originalu su stare mjere tj. coli i stope.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 59     <-- 59 -->        PDF

O. Piškorić: Trudovi odseka Šumarskoga za Hrvatsku i Slavoniju 1847 - 1852.
sine 20 m i starosti 380 godina. Za izradu dužice iskorištena
je deblovina dužine 14 m, a ostatak stabla ostao
je ležati u šumi. Prilikom obilaska šume u svibnju 1846.
godine, našao je taj ostatak stabla s normalnim listovima
pa i cvjetovima. U mjesecu lipnju žir je bio veličine
zečaka, a u srpnju se lišće posušilo. Listanje i dvomjesečni
život Kos tumači time, da su se iz debla prislonjenog
na zemlju razvili korjenčići koji su taj dio stabla
obskrbljivali vodom i hranom, a sušenje kao posljedica
jake suše u ljetu 1846. godine.


Druga dva Kosova priopćenja su iz lovstva. U prvom
priopćuje kako je na vlastelinstvu T... prošle zime,
dakle 1846/47. godine, u hrastovoj šumi smještenoj između
triju sela, uz pomoć 100 pogoniča ustrijeljeno 10
jakih vukova i 8 lisica, koji su zbog jake zime i visokog
snijega sišli iz planine u ravnicu. U prosincu pak 1846.
godine u šumi Grabovica, ubijeno je šest jakih vukova,
koji su se zbog poplava sklonili na jednu uzvišicu.


Kameralni kotarski šumar Josip S z i 11 a pokazao je
skupštinarima zanimivu smrekovu izraslinu i neobičnu
stapku šparoge, uz komentar kako šumari prilikom obilaska
šume moraju stalno promatrati oko sebe, te je
naveo nekoliko primjera svojih zapažanja u "hrv.-slav.
šumarstvu i lovstvu" a to su:


1. U šumi Gaj, vrbovečkog vlastelinstva, našao je na
brijestu (ulmus campestri) izraslinu, koja je u suhom
stanju težila 200 funti (oko 110 kg) vrlo lijepe čvoravosti
za izradu pokućstva.
2. U pribrežju kameralnog vlastelinstva Rakovica,
našao je dva hrasta, jedan do drugog. Grana stabla prerasla
je deblo drugoga. Dodao je, da će pokušati utvrditi,
da lije grana prekinula vezu s majčinskim stablom, i
o tome svojedobno izvijestiti.8
3. U jednoj živici pronašao je glog s ružičastim cvjetovima.
4. U njegovom kućnom vrtu jedna šparga dosegla je
visinu od 6 stopa (oko 2 m) i debljinu 1 cola (2,7 cm),
ali je bila posebno pažljivo uzgajana.
Slijedi i "nekoliko rezultata, što ih je otkrio izvan
hrv.-slav, šumarstva i lovstva".


Iz daljnjeg izlaganja proizlazi da je šumarstvo
"prakticirao" u Češkoj, a u Mađarskoj na Karpatima u
Marmaroškoj županiji, gdje je radio u bujičarstvu zaključio,
daje u 35-godišnjoj šumarskoj službi u nebrojenim
lovovima diljem pokrajina Monarhije odstrelio i
bijele srne, zečeve, jarebice i vrapce, te jednog srndaća
s 34 izrasline na glavi umjesto rogova.


Šumarski inspektor Josip Panzer priopćuje, kako
su minule jeseni i zime nebrojene množine miševa potpuno
uništile četverogodišnji stari podmladak.


°U sljedeće dvije knjige Trudova nema o tome daljnih podataka.
oprema Killianu, str. 208., to je list Oekonomische Neuikeiten und
Verhandlungen s podnaslovom Časopis za sve grane poljoprivrede i
kućanstva, šumarstvo i lovstvo u austrijskom carstvu. Prag 181


1850.


Šumarski list br. 11-12, CXX1 (1997). 631 -644


Dragutin K o s je na to dodao kako je prošle zime na
dobru Setuš uslijed poplave stradalo mnoštvo miševa i
tako spašen podmladak u poplavljenim dijelovima sastojine
a stradao na gredama, kamo su se miševi povukli.


Sumarnik Julije S chap er je priopćio, kako se na
krševitim dijelovima Svetošimunske kaptolske šume
nalazi crni grab {Carpinus ostria), kojeg narod naziva
"černi graber", a koji do sada nije pronađen iznad Karlovca.
Drvo crnog graba je izvanredne kakvoće, tvrdo
je i teško, a upotrebljava se za zupce zupčanika. Dogodine
će sakupiti sjeme i posijati ga po krševitim dijelovima
šume.


Na kraju je "prvi predstojnik", tj. Franjo Šporer
pokazao u Slavoniji pronađenu trešnjinu granu poput
ravnih rogova srndaća.


Na zamolbu "drugog prestojnika" tj. Dragutina Kosa
zaključeno je da se navedena smrekova i trešnjina izraslina
te šparoga poklone "Muzeju hrv.-slav. muzejskog
družtva".


Ad druga tema
O problematici pomlađivanja hrastovih sastojina na
poplavljenim površinama obraslim bujnim travnim
pokrovom rasprava je bila opširna, što dokazuje i osam
stranica teksta u Trudovima. Na kraju rasprave "na
molbu drugog pročelnika" tj. Dragutina Kosa
zaključeno je:


1. Stare hrastove šume ne smiju se pomlađivati čistom
već oplodnom sječom;
2. Na početku pripremnog sijeka treba za vlažnog
vremena u šumu pustiti svinje da pojedu korjenje trava i
tako smanje gustoću korova.
3. Na mjestima gdje nije uspjelo potpuno prirodno
pomlađivanje, treba popuniti biljkama iste starosti.
Ad treća tema
Uvodno u treću temu, tj. temu da li je uputno ostavljati
stara suhovrha hrastova stabla koja dobro rode
žirom ili ne, D. Kos je pročitao mišljenje E. Andre-a
saopćeno u njegovom pismu. Andre je najprije upozorio
na svoj članak objavljen u listu "Neuen ökonomischen
Zaitschriff iz 1846. godine.9 Naime o tome je
pisao u br. 62.-64., nakon svog obilaska hrastovih šuma
u slavonskoj Podravini, pa iz toga članka "ovdje izdvaja
11 konstatacija i prijedloga". Osnovno je da Andre s
gospodarskoga stanovišta jednako vrijednim smatra i
drvo i urod žira, pa na toj osnovi treba postupati s hrastovim
šumama. Pomlađivanje 200 - 300 godina starih
hrastovih sastojina suhovrhim stablima treba pomladiti
metodom geometrijske podjele (razdjeljenja) šume na
200 sječina, dakle s 200-godišnjem pomlađivanju.
Sječom starih stabala smanjit će se prihod žirovine, ali
će biti nadomješten jačim prirastom mladih sastojina.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 60     <-- 60 -->        PDF

O. Piškorić: Trudovi odseka Šumarskoga za Hrvatsku i Slavoniju 1847 - 1852. Šumarski list br. 11-12, CXXI (1997), 63 1 -644
Otvarajući raspravu Dragutin Kos je uz ostalo istakao,
da je 200 godina predugo vrijeme za obnovu
starih sastojina, jer će u međuvremenu biti i sušaca koji
će se moći iskoristiti samo za ogrjev, te zbog toga predlaže
vrijeme od 100 a najviše 200 godina.


Ante Tomić je upozorio da su šume u Hrvatskoj
opterećene služnošću, osobito paše, te smatra, da bi ih
se trebalo uređivati po austrijskoj kameralnoj taksi. To
je, u "kroat.-slav. Monatsblat 1843. godine, strana 178.
jasno i temeljito obrazložio".10


Julio Schaper je izložio, da on pored sekcijskog
gospodarenja gospodari i preborom, naglasivši da treba
imati u vidu i potrebe za drvom budućih generacija.


Josip Szitta predlaže grupimično-preborno gospodarenje,
jer je debljinski prirast starih suhovrhih stabala
slab, stablo i fiziološki slabi, a bolesno stablo slabije
rodi žirom, koji nije kvalitetan kao zdravi žir. Osušeni
pak skeleti stabala znatno smanjuju šumsku rentu.


Sa Szittom se slaže i Nikola Lovrenčić, kao i
Josip Panzer -"drvo bez priraštaje mrtvi kapital", istakao
je.


Rasprava je pokazala da su govornici suglasni što se
tiče potrebe zamjene starih suhovrhih hrastovih sastojina
mladima, ali o vremenu i načinu obnove nije zabilježen
zaključak. Indirektno je to možda naznačio
Dragutin Kos priopćenjem o svom pokusu sjetve žira
po Birmannu." Kos je, naime, na sječini Zalukina 23.
ožujka 1847. godine, pokusno, na nekoliko kvadratnih
metara, po Birmannovoj metodi, posadio žir lužnjaka, a
biljke su 1. lipnja iste godine dostigle visinu oko 20 cm.
Ohrabren tim uspjehom ponovit će pokus na većim
površinamai sa žirom i sjetvom četinjača.


Na godišnjoj skupštini Dragutin Kos je predložio
sakupljanje statističkih podataka o šumskom gospodarstvu
pojedinih vlastelinstva, pa je stoga na ovoj
skupštini Josip Szitta izložio podatke o Kraljevskom
fiskalnom gospodarstvu Vrbovec i Rakovec.


Sažeti prikaz ovih dvaju gospodarstva, koja se dijelom
nalaze u Križevačkoj a dijelom u Zagrebačkoj
županiji, glasi:


Granica obaju dobara na istoku je potok Črnec i
biskupijska dobra Gradec i Dubrava, na istoku graniči s
Vojnom krajinom (Ivanić-grad) i biskupijskim selom
Lupoglava, na zapadnoj je rijeka Lonja i dobra grofice
Draskovic, Božjakovina, Gračec i Stančić su u zagrebačkoj
županiji, te dobra grofice Elizabete Erdödy
Negovec i Novo Mesto, a sa sjevera graniči dobro Bisag
i posjedi više plemenitaša od Zajstovca, zatim zakladnog
dobra Preseka i dobra Lovrečina u Križevačkoj
županiji.


l0Prema J. Horvatu (Povijest novinstva Hrvatske. Zagreb, 1962.)
Takav list nije izlazio u Hrvatskoj pa se Tomić vjerojatno poziva na
svoj članak objavljen u Listu mesečnom hrv.-slav. Gospodarskog
družtva. (V. Šum. list 1994. br. 11-12)


1 ´O Birmannovom načinu uzgoja sadnica vidi prikaz Skupština za
1846. godinu u dodatku na kraju ovog članka.


Unutar tih granica, kralj evsko-fiskalne šume zauzimale
su 14,100 jutara, od čega je 2200 jutara hrastovih
nizinskih šuma, 7000 jutara bukovih šuma i 900 jutara
hrastovih niskih šuma.


Uz hrast i bukvu nalaze se tu i površine sa cerom,
grabom i borom dok je, na žalost, za sječu sposobnih
stabala brijesta, jasena, javora, breze i topole malo. Tu i
tamo nalazi se i jarebika, brekinja i oskoruša, a kao rijetkost
u močvarnim dijelovima nalazi se joha. Uprava
brižno uzgaja i dud, ali nije navedeno u koju svrhu, tj.
da li za uzgoj svilene bube.


Gospodarenje je ovdje tek u začecima, a od 1839. godine
godišnje se siječe 50-60 jutara uz obnovu manjim
dijelom prirodno, a većim dijelom umjetnim pošumljavanjem.


Kako slobodnjaci, tako i podložnici (kmetovi) smiju
u skladu s urbanim odredbana uzimati samo leževinu.
Ukoliko je pojedincu potrebno građevno drvo, doznaku
stabala obavi šumar. Nadalje, u sredini dobra ima nekoliko
suposjednika, koji građevno i ogrjevno drvo mogu
dobiti na temelju pismenog zahtjeva.


Prihod od prodaje drva kreće se od 3-4 do 500 forinti
godišnje, a kupci - privatnici drvo prerade u pragove 3-4
cola, grede, planke, letve, šindru i ogrjevno drvo. Manje
vrijedno drvo koristi se kao deputat, tj. za službenike.


Od nusproizvoda koristi se samo žir i bukvica za
tovljenje. Šiške ovdje uopće nema.


Za štete Szitta najprije navodi daje 1841. i 1842. godine
bilo nešto gusjenica, a da ima pustošenja šuma, a
neuređeni potoci pune močvare i tako šumama pričinjaju
znatne štete.


Lov: Od 1. siječnja 1847. godine uveden je lovostaj.
Osoblje: 1 stručni šumar i 11 podčinjenih čuvara
šuma, od kojih dvojicu plaća država a devet su "takozvani
lugari".
Nakon govora Szitte, Tomić je pročitao pismo "našeg
dostojnog gospodina začasnoga predsjednika šumarskog
i gospodarskog savjetnika Emila An dre-a".
Šumarsko društvo, piše Andre, mora ponajprije pokazati
praktične rezultate svoga rada. Stoga treba uz godišnje
skupštine odlaziti u pojedina šumarska gospodarstva
radi ocjene gospodarenja te pružanja stručne
pomoći vlasnicima šuma i njihovim šumarskim službenicima.
"Nakon stoje skupština ovo valjano mišljenje
nepodijeljena prihvatila", Tomić je predložio da takve
"inspekcije" obave šumari društveni članovi, a svoje
zaključke dostave Šumarskom društvu. Ovaj prijedlog
prihvatili su, kako stoji u tekstu, i Šporer, i Kos,
Panzer, Schaper i drugi.
Slijedila je rasprava o temama za sljedeću godišnju
skupštinu, te je na prijedlog D. Kosa zaključeno da to
budu (u skraćenom tekstu):




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 61     <-- 61 -->        PDF

O. Piškorić: Trudovi odseka Šumarskoga za Hrvatsku i Slavoniju 1847 - 1852. Šumarski list br. 11 -12, CXX1 (1997), 631 -644
1. Priopćenje o novim ili manje poznatim pojavama i "Živa, ali kolebljiva rasprava" vođena je o mjestu
zbivanjima u hrvatsko-slavonskom šumarstvu i lovstvu. buduće, 3., glavne skupštine, te je zaključeno da se o to2.
Kako se može procijeniti očekivani urod šiške te me odluči na jednom proširenom sastanku Upravnog
urod žira i bukvice za krmu? odbora.
3. Da li je racionalno nedostatak mekog građevnog
drva nadoknaditi uzgojem četinjača na manje vrijednim
hrastovim staništima?
Slijedio je primitak redovitih i proglašenje začasnih
članova. Primljeno je pet redovitih članova, te ih je
ukupno u Šumarskom društvu bilo 22. Od pet novih
članova jedan je šumar II. banske krajiške pukovnije, a
četiri na privatnim posjedima. Za začasne članove proglašeni
su Georg Winckler plemeniti von Brückenbrand,
profesor šumarske matematike u Mariabrunnu,
Leopold Grabner, profesor šumarstva u Mariabrunnu i
Anton pl. Mateović, kameralni šumarnik u Fužinama.


Na kraju su izabrani predstavnici Šumarskog društva
za glavnu skupštinu Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga
društva, koja će se održati u prosincu iduće
godine. Izabrani su šumarski inspektor Josip Panzner i
kotarski šumar Josip Szitta.


Na završetku skupštine, D. Kos je pozvao sve skupštinare
u Civilni Caprag12 na "prijateljski ručak, nakon
kojeg su se svi zeleni kaputi do sljedećeg sastanka rastali
snažnim stiskom ruke".


12U Capra guje bila uprava šuma posjeda grofice Erdödy, a Kos je


bio upravitelj šumarskog ureda.


Trudovi 1851. godine -Works´ in 1851


Postavlja se pitanje, a stoje s Trudovima za 1848.,
1849. i 1850. godinu? Odgovor je, da tih godina skupštine
nisu održane, pa stoga nema ni Trudova. Doduše
po Ugrenoviću13 3. skupština održana je u Zagrebu
1850. godine, ali "o njoj nismo mogli saznati ništa potonjega".
Kako je na skupštini 1847. godine zaključeno
da se između dvije skupštine održi jedan prošireni sastanak
Upravnog odbora, te kako u Izvješću o skupštini
održanoj 1851. godine stoji daje Upravni odbor "s nova
sastavljen" (Trudovi 1851. str. 6), Ugrenovićeva
skupština 1851. godine zapravo je taj prošireni sastanak.
Daje skupština 1851. godine treća, potvrđuje i
Dragutin Kos, jer je otvarajući skupštinu 1851. godine
kaže da "ima tomu već dugo vremena, od kako je u techničkom
poslovanju odseka šumarskoga hrvatskoslavonskoga
nastala neka smetnja ... glavni su uzrok
smetnji prekoredni događaji, koji su više manje zaustavili
i družtva ostalih zemljah u radnji njihovoj". To su
burni događaji 1848. godine kada u Hrvatskoj prestaju
feudalno-vlastelinski odnosi ukidanjem kmetstva, i do
tada staleški Hrvatski sabor zamjenjuje Sabor u kojem
se uz plemstvo nalaze i zastupnici izabrani iz svih društvenih
slojeva pa i seljaka po njihovim seoskim
glavarima. Sabor potvrđuje Jelačićev raskid državnopravnih
odnosa s Mađarima (koji je obnovljen Hrvatsko-
ugarskom nagodbom 1868. godine), a Jelačić brani
i Beč od napada Mađara i pobune u samom Beču.


Ako skupštine i nisu održavane, Upravni odbor bio je
djelotvoran. Na to upućuje činjenica, daje krajem 1851.
godine bilo upisano 85 članova, dok je na Skupštini
1847. godine bilo upisano samo dvadeset i dvoje. Na
proširenom sastanku izvršene su i neke promjene u
Upravnom odboru. Umjesto Šporera, predsjedničku dužnost
(načelnika) preuzeo je D. Kos, a Šporer je postao
potpredsjednik (načelnikov namjesnik). Umjesto Julija
Schapera, tajnicima su imenovani Ante Tomić i August
Prokopp, kojeg nema u popisu članstva 1847. godine.


Radovi za 1851. godinu opsega su 53 stranice, što
znači s kraćim sadržajem nego Radovi za 1847. godinu
(43 stranice). Sadržajno manji, jer su tiskani na hrvatskom
(parne stranice) i na njemačkom (neparne
stranice) jeziku, a za 1847. godinu samo na njemačkom
jeziku.


Sadržaj možemo podijeliti na:


1. Izvješće o radu skupštine,
2. Popis članova i
3. Dva članka - priopćenja.
1. Izvjestje o skupštini odseka šumarskoga hervatsko-
slavonskoga, koja je bila u Zagrebu dne 3. prosinca
1851, izvorni je naslov Izvješća.
Uvodno se navodi daje Skupština bila zakazana za


29. studenoga 1851. godine, ali se radi nastalih zapreka
taj dan nije mogla održat pa se održala 3. prosinca.
Mjesto održavanja je "stan družtva gospodarskoga hervatsko-
slavonskoga". Skupštini je nazočan malen broj
članova (nije navedeno koliko)," budući daje bilo preneugodno
vreme, gdi su bili posvuda putevi zakerčeni
snegom i poplavi".
Skupština je započela u 9 sati, govorom društvenog
predsjednika Dragutina Kosa. Nakon stoje naveo razloge,
zašto od 1847. do 1851. godine nije održana skupština,
nastavlja "dok sjedne strane poljodjelstvo, kao mati
šumarstva, oskudjeva na radnoj snazi14, s druge strane
šume padaju i nestaju pod udarcem pakosnih sjekira´5 izgledajući
pomoć (šume) od stroge zakonite obrane".


13Ugrenović, A.: Iz istorije našeg šumarstva. Šumarski list 49,
1925.br. 1-3.
l4Nakon ukidanja kmetstva vlastelinstva su, kako bilježi tadašnji tisak,
doista oskudjevala u radnoj snazi. Naime, kmetovi su bili
obvezni na rad na zemlji vlastelina (rabota), a kada su razriješeni
feudalno-kmetski odnosi te radne snage više nije bilo. Bivši kmetovi
nisu htjeli, štoviše, raditi ni za nadnicu, a posljedica toga je bio
početni pad proizvodnje


15U ono doba pila je rjetkost, te se sav posao u šumi obavljao
sjekirom i bradvom (za tesanje).




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 62     <-- 62 -->        PDF

O. Piškorić: Trudovi odseka Šumarskoga za Hrvatsku i Slavoniju 1847 - 1852. Šumarski list br. 11-12, CXXI (1997), 631-644
TRUDOVI


ZA


HERVATSKU I SLAVONIU


GODINE 1851.


Uredjuju jih
načelnici otlsčlta >umar.

VERHANDLUNGEN


DER


FOIST SECTION


FUR


KROATIEN UND SLAVONIEN


IM JÄHRE 185 1.


Redigirt vom


Vorslando der Forslseclion.


0 lA&ßgeiD,


Bćrzotiskom da. Ljudevita Gaja.


Kos za Hrvatsku i Slavoniju traži šumarski zakon,
ali i ustanovljenje "šumarskih oblasti" koje će taj Zakon
provoditi.16


Kos se nadalje nada da će "visoko c.k. ministarstvo
poljodjelstva i rudarstva", u koje je spadalo i šumarstvo,
ustrojiti državni šumarski stručni ispit, šumarstvu
odrediti pristojno mjesto u znanosti kao i izdati druge
odredbe, kojima će se moći "valjano doskočiti pustošenju
šuma".


Nastojanju Ministarstva da zaštiti šume kao i unapređenju
šumskog gospodarstva, nastavlja Kos, trebaju
pripomoći svi šumari izvještavajući ga o svim manama
i nedostacima kojih ima u hrvatsko-slavonskom šumarskom
gospodarenju, s kritičkim obrazloženjem i načinima
kako neke nedostatke ukloniti. Međutim "posve se


oglušuju nekoji vrijedni članovi, u koje se pouzdano
nadao Šumarski odsjek, da će iz svoga iskustva i područja
koješta znamenita dojavljivati. Ne može se dosta
nažaliti, što nam u tom poslu ruke ne pruža susjeda naša


c.k. vojnička krajina".
Svoj govor Kos je završio pozivom na rad bez obzira
da li će on biti priznat onako kako zaslužuje, ali "će
nam ostati barem svijest, da smo po mogućnosti učinili
i izvršili, ono što smo bili dužni učiniti i izvršiti".
Nakon govora D. Kosa, tajnik Antun Tomić pročitao
je "s nova sastavljen odbor u posljednjem sijelu",
koji sačinjavaju:
Načelnik Dragutin Kos, c.k. prisjednik Komisije
za zemljarinu u Zagrebu,
Načelnikov namjesnik: Franjo Sporer, c.k. povjerenik
za procjenu šuma u Osijeku,
Tajnici: Antun Tomić, c.k. povjerenik za procjenu šuma
u Križevcu, August Prokopp, c.k. povjerenik
za procjenu šuma u Požegi,
Odbornici: Julio Schaper, c.k. povjerenik za procjenu
šuma u Zagrebu,
Josip Szitta, c.k. kotarski šumar u Vrbovcu,
Josip Panzner, nadzornik nadbiskupskih
šuma u Dubravi,
Mihajlo Rastić, c.k. povjerenik za procjenu
šuma u Rijeci,
Mavro Dvorak, c.k. povjerenik za procjenu
šuma u Varaždinu,
Ivan Schnobel, nadzornik šuma Julija
Jankovića u Pakracu.17
Slijedio je izvještaj o stanju blagajne krajem studenoga
1851. godine sa sljedećim podacima:
Primitak je samo od članarine koju je od ukupno 79
članova uplatilo 67, po 2 forinta odnosno svega 134 for.


- kr. Izdaci su iznosili: za diplome i pozive 20 for. 50
krajcara, za društvani pečat 5 for. 50 kr., za oglase u
novinama 1 for. 54 kr. te za postariju i pisariju 8 for. 26
kr. ili svega 37 for. - kr.
Višak je predan blagajniku Gospodarskog društva
Dragutinu Rakovcu "da ga uvede u račun".


Treća točka dnevnog reda Skupštine bila je donošenje
preinačenih društvenih pravila. U predloženom
tekstu nakon "poživahnog govora", izvršene su izmjene
i Pravila prihvaćena. O tim Pravilima, kako je već
naprijed rečeno, bit će riječi u posebnom prikazu.


16U to vrijeme pripremao se u Beču Šumski zakon, koji je donesen
1852. god., a u Hrvatskoj i Slavoniji primjenjivan u civilnoj od


1858. god.,a na području Vojne krajine od 1860. god. Kako su Dalmacija
i Istra bile neposredno pod Bečom, tamo je Zakon vrijedio
od 1852. godine.
17U 1850. godini počeli su radovi na uređenju zemaljskoga katastra,
kao osnovice za oporezivanje zemljišta i pod poljoprivrednim
kulturama i pod šumom, a procjenjitelji su imali zvanje procjenjitelja.
D. Kos je bio u središnjoj Komisiji nadležnom za procjenu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 63     <-- 63 -->        PDF

O. Piškorić: Trudovi odseka Šumarskoga za Hrvatsku i Slavoniju 1847 - 1852.
Nakon prihvaćanja Pravila slijedili su neki dopisi:


- U dopisu od 14. svibnja 1850. godine Šumarski
odsjek c.k.´8 Moravsko-šleskog gospodarskog društva
za promicanje poljodjelstva, prirodoslovlja i zemljopisa,
u kojem se Šumarsko društvo poziva na svoje
skupštine koje će se održati 1851., i to jedna u mjesecu
svibnju u Bernu, a druga početkom mjeseca rujna u
Frideku, Šleska, s izlascima u tamošnje šume.
- Drugi je dopis istog Odsjeka od 22. srpnja 1850.
godine, u kojem je "poslao jedan svezak vrlo zanimivih
rasprava" i pozvano Šumarsko društvo na međusobnu
suradnju.
- Dopis I. K. Krausza, računarskog oficijala u
bečkom Ministarstvu za poljodjelstvo i rudarstva, od
23. srpnja 1851. godine sa Sematizmom osoblja navedenog
Ministarstva i područnim mu ustanovama za
1851. godinu, s molbom da ga Šumarsko društvo primi
za dopisnog ili redovitog člana. Za uzvrat, Šumarskom
društvu slat će i ubuduće Šematizme za odnosne godine.
Skupština je primila Krausza za pravog člana bez
plaćanja članarine.
- Dopis Leopolda Grabnera, šumarskog savjetnika
kneza Lichtensteina, upućen po zamolbi ministarskog
savjetnika Rudolfa Feistmantela D. Kosu, u kojem javlja
da izdaje novi austrijski časopis za šumarstvo, koji
će izlaziti svake četvrt godine te će slati izašle sveske.19
Ujedno moli za suradnju o šumarstvu u Hrvatskoj i Slavoniji.
Grabner moli i za pretplatu na časopis. Nazočni
članovi, stoji u Izvješću, to "tvrdo obrekoše", dok će
suradnju za šumarstvo u Hrvatskoj preuzeti Kos, a za u
Slavoniju F. Šporer.
Zemaljska vlada zatražila je od Šumarskog društva
mišljenje o


1.
lovnicama i
2.
o prikladnosti Šumskog zakona donesenog u Austriji
za Hrvatsku.
Mišljenje, u ime Šumarskoga društva, dao je u zajednici
s F. Šporerom i A. Tomićem predsjednik Dragutin
Kos. Odgovori zbog opširnosti nisu objavljivani u Trudovima,
a i zbog toga "što će ionako po svoj prilici doskora
izići previšnja odluka o tih pitanjih". Jedinoje iznijet
stav Društva o žirenju, koje "pravo obstoji posvuda
u Hervatskoj i Slavoniji, a glavni je izvor, otkud
živi prosti seljak".


Uz ovo izvješće o Zakonu o šumama, u Trudovima
je objavljen članak D. Kosa, kojeg je objavio u zagrebačkim
novinama (izlazile su tri put tjedno) Südslavische
Zeitung od 16. lipnja 1850. godine br. 136. U
Trudovima članak nema naslova, a da li ga ima, u novinama
nije bilo moguće provjeriti, jer se dotični broj
Südslavische Zeitung-a ne nalazi ni u Nacionalnoj i
sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu.


Šumarski list br. 11-12. CXX1 (1997). 63 1-644


Uoči skupštine, tj. 2. prosinca, održan je i državni
ispit šumara, "koji bi time imali dokazati, da su kadri
samostalno tjerati šumarstvo". Ispitna komisija sastojala
se od Franje Šporera kao predsjednika, te
Dragutina Kosa i Antuna Tomića kao ispitivača.
Kandidati su bili Ognjeslav Kirchof, pristav za procjenu
šuma u Rijeci, Ivan Schnobel, nadzornik šuma
grofa Jankovića u Pakracu, i Karlo Seitner šumar kneza
Auersperga u Kočevlju. "Od ispitanika podnijela su
dvojica ispit državni", ali imena nisu navedena.


Skupština je većinom glasova predložila za ispitne
povjerenike, uz već navedene, i Antuna Bohutinskog,
nadzornika šuma u Cerniku, Adalberta Schmidta, nadzornika
šuma kneza Lippea u Virovitici te Augusta Prokoppa,
povjerenika za procjenu šuma u Požegi. Također
je zaključeno da se predloži Vladi da se ispiti održavaju
ljeti, jer je u studenom vrijeme loše, putevi su, osobito u
Slavoniji, teško prohodni. Nadalje u studenome su i dani
kratki te ih treba više za putovanje, što znači daje i trošak
veći ("treba mnogo poputnice"), što svaki ne može
podnijeti. To je i doba, kada u šumi ima mnogo posla, pa
je nemoguć duži izostanak s radnog mjesta.


Na skupštini, koja je završila u dva sata poslije
podne, zaključeno je i


- Da se skupština u 1853. godini održi u Slavoniji,
poželjno u Pakracu i za nju su određene teme:
1. Priopćenja o novim ili manje poznatim pojavama
i zbivanjima u hrvatsko-slavonskome šumarstvu.
2. Kako se može procijeniti očekivani urod šiške te
urod žira i bukvice za krmu i stoje tko i što u tom poslu
praktički iskusio.
3. Kojim su služnostima obterećene šume u Hrvatskoj
i Slavoniji, koje su između njih najglavnije, te
kako ih moguće otkupiti ili zakonom stegnuti?
- Po "zahtevanju svog načelnika" zaključeno je
sakupljati statističke podatke o šumskom gospodarstvu.
Sada po podžupanijama i u tu svrhu danje obrazac
za podatke koje treba sakupiti.
- Da se na hrvatski jezik prevede, odnosno "prema
našim okolnostima prilagodi" knjižica Verbreitung der
Holzpflanzung, koju je Gospodarskom društvu dostavila
Banska vlada, a ona ju je primila od Ministarstva iz
Bečalo
l8c.k. znači carsko-kraljevski, a odnosi se na austrijskog cara, kralja
hrvatskog i ugarskog.


l9Po Killianu Oesterreichisches Viertel Jahresschrift für Forst


wesen, koji je izlazio u Beču od 1851. do 1960. godine.


20Knjižicu je preveo Franjo Šporer pod naslovom " Kratka nauka


kako valja drvlje saditi", a Šumarsko društvo ju je izdalo kao prilog


Trudovima i Gospodarskom listu 1852. godine.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 64     <-- 64 -->        PDF

O. Piškorić: Trudovi odseka Šumarskoga za Hrvatsku i Slavoniju 1847 - 1852.
2. POPIS ČLANOVA
Broj članova, ili kako stoji u originalu "osoblja",
krajem studenoga 1851. godine iskazan je sa šest začasnih
članova i 79 prava člana, s time da su do izlaska
Trudova za 1851. godinu pristupila još dva člana.
Začasni članovi, uz one iz 1847. godine, bili su:


1. Iz 1847. godine Emil Andre, Juraj Winkler i Leopold
Grabner, sada šumarski savjetnik kneza Lichtensteina
u Beču, dok je 1847. godine bio profesor u Mariabrunnu.
U 1847. godine začasni član Antun pl. Mateović
sada nije u popisu začasnih članova, a nema ga ni u
popisu pravih članova.
2. Za nove začasne članove izabrani su: Antun Burghardt,
c.k. kapetan u Beču, Rudolf Feistmantel, c.k. ministarski
savjetnik u Beču i Josip Wessely, c.k. ministarski
perovođa u Beču.
Od 81 pravog člana 44-oro ih je bilo su šumarske
struke, a ostali raznih zanimanja. Šumari su obavljali
službu od Slavonije do Gorskog kotara, a jedan, nadzornik
šuma Karlo Seitner, bio je iz Kočevja "(u kranjskoj)".
Član je bio i Mojsije Baltic, tada podžupan u Pakracu,
kasnije pobornik za osnivanje Gospodarsko-šumarskog
učilišta u Križevcima. Pravi članovi bili su i


Šumarski list br. 11- 12, CXX1 (1997). 63 I -644


neki značajniji vlastelini, kao, na primjer, Ivan Kapistran
Adamović iz Čepina.21 Član je bio i Julije pl. Janković
tada požeški veliki župan, pa Petar grof Pejačević,
također veliki župan u Retfali (Osijek), Gustav
barun Prandau, vlastelin u Valpovu i dr. Kao pravog
člana nalazimo i jednog "drvara" - Josipa Poklera iz
Jasenovca.


3. DVA PRILOGA JULIJA SCHAPERA
Julije Schaper, katastarski povjerenik za procjenu
šuma u Zagrebu izložio je dva priopćenja:
Suma u bari i Prekoredna vegetacija.


U prvom priopćenju govorio je o šumi s barom oko
100 jutara "Općina Cvetkovići, Domagovići i Draganić"
u kojoj se "na pojedinih otočićih, koji se derže
samo posrastu žilah, nalazi krasna šuma od jošićah i
jasenah previsokih i pretankih"22


U drugom priopćenju prenosi "pripovijedanje tamošnjih
stanovnika" (iz jastrebarske okolice), kako je na
jednoj odsječenoj grani divlje jabuke, koja je ostala na
nižim granama, krošnja procvjetala i rodila "razmjerno
obilnijim plodom nego ikoji drugi ogranak". I to već tri
godine zaredom!


Trudovi 1852. godine -Works´ in 1852


Ovaj treći svezak Trudova razlikuju se od prethodna
dva, u prvom redu po tome što je poznat urednik.
Urednik, doduše, nije posebno naveden, ali kako je na
skupštini 1852. godine odlučeno da godišnjak uređuje
podpredsjednik, uredio gaje bio Franjo Sporer.23 Drugo,
gotovo trećina sadržaja nije u svezi s godišnjom
skupštinom šumarskoga društva. Treće, iako je skupština
održana u kolovozu 1852. godine, godišnjak je završen,
kako pokazuje jedan podatak na str. 90., početkom
1853. godine.


Sadržaj Trudova za 1852. godinu razmotrit ćemo u
tri dijela:


1.
Godišnja skupština 1852. godine.
2.
Iskaz društvenih članova i izvješće o blagajničkom
stanju.
3.
Razno, kako je označeno i u Trudovima.
21 Adamovićje našao mjesto i u Hrvatskom biografskom leksikonu
Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža" u Zagrebu
22 Cijelo priopćenje prenijeto je u Šumarski list 1976. godine, str.


299.
23 Ovaj podatak ne nalazi se u Kesterčanekovu prikazu rada F.
Šporera objavljenom u Šumarskom listu 1881. godine, koji je
prenijet i u Šumarski list 1976. godine, str. 319.
24 Društveni predsjednik tada je imao naziv načelnik, a podpredsjednik
načelnikov namjesnik.


GODIŠNJA SKUPŠTINA 1852. GODINE


Godišnja skupština održana je 21. kolovoza 1852.
godine u Pakracu, a domaćin skupštine bio je Julije Janković
Daruvarski i požeški veliki župan. Kako domaćin
i predsjedajući skupštine Janković zbog službene zauzetosti
nije bio nazočan skupštini pa je nazočne pozdravio
posebnim pismom. Također nije bio nazočan ni
društveni predsjednik Dragutin Kos, pa je skupštinu
vodio potpredsjednik Franjo Š p o r e r.


Otvarajući skupštinu, Šporerje izvijestio da skupštini
neće biti nazočan domaćin Julije Janković, te pročitao
njegovu pismenu poruku:


Slavno družtvo!
Kada mi je visoka čast za predsednika šumarskogospodarsvenog
sastanka, koi će se 21. kolovoza u
Pakracu obderžavati, izabranim biti u dio pala - nisam


znao na drugi način moje osobite zahvalnosti na ovom
odlikovanju slavnom družtvu očitovati, nego kroz to, što
sam mnogovrednom načelniku24 šumarsko-gospodarstvenoga
ods eka izjavio, da ću nezasluženu čast ovu
dragovoljno primiti, ako me u tome drugi važni poslovi
službeni i predstojeći radi njih put u Beč prečio nebude.


Žao mi je što se slučaj ovaj kao što sam ga u
napredak predvidio, izpuni, i što radi toga nisam u stanju
udioničtvovati kod sastanka, koi će se u Pakracu obderžavati,
i u kome će se stvari za domovinu našu toli
koristno pretresavati.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 65     <-- 65 -->        PDF

O. Piškorić: Trudovi odseka Šumarskoga za Hrvatsku i Slavoniju 1847 - 1852.
Moleći dakle, da me slavno družtvo kroz slučaj ovaj
izvini, želim iz serdca, a nastojat će u svako vrč me i d e
lom doprineti, da se namčra slavnog družtva na procvetanje
kod nas toli zanemarenih šumarskih znanosti, i
njihovog uzderžavanja na udignutje obćeg blagostanja
sretno izpuni, i da si kod svakog pravog domorodca
dostojno pripoznanje steče.


U Požegi dne 19. kolovoza 1852.
pokorni sluga
Julio Janković, m.p.


"Ove srdačne riječi bile su primljene s nepodjeljenim
odobravanjem uz burni živio!", zapisano je u Izvješću.


Nakon toga, Sporer se osvrnuo na osnivanje i dosadašnji
rad Šumarskoga društva i završio "da ćemo za
korist naše mile domovine svaki od nas i rado pridonijeti
malu žrtvu na oltar drage nam domovine".


Skupštini je pročitan iskaz članova te blagajničko
izvješće, koji su otisnuti kao prilozi Izvješću. U Trudovima
su, međutim, objavljeni podaci sa stanjem na
dan 31. prosinca 1852. godine. U blagajničkom izvještaju
primici su iskazani sa 271 forintom, a izdaci sa 37
forinti i 5 krajcara. Primici su se sastojali od članarine
62 člana po 2 forinta te dobrovoljnog prinosa Julija Jankovića
100 forinti. Izdaci se sastojali u


1.
tiskanju višestrukih poziva i oglasa
u novinama 8 for. 20 kr.
2.
tiskanju 68 društvenih
diploma po 15 krajcara 17 for. 00 kr.
3.
poštarini o dopisima
članovima susjednih društava 8 for. 12 kr.
4.
uredskim potrebštinama 3 for. 33 kr.
Svega 37 for. 5 kr.
Slijedili su referati po zadanoj temi skupštine 1852.
godine tj. o šumskom služnostima:


1.
Dragutin Kos: Šumske služnosti (str. 8-18),
2.
Adalbert Schmidt: Saopćenja i prijedlozi na
prethodni prijedlog (str. 19-31),
3.
Jehann S c h o b e 1: Odgovor na tri pitanja o šumskim
služnostima postavljanim na šumarskoj
skupštini 3. prosinca 1851. godine (str. 32-43).
U Urbarima, tj. u ispravama koje su sadržavale uređenje
međusobnih odnosa, prava i dužnosti između feudalaca
i njegovih kmetova, nalazila se i odredba o osiguranju
kmetovih potreba za drvo i pašu u šumi njegovog
feudalca. Razrješenjem kmetskih odnosa 1848. godine
prestale su obveze kmetova u davanju radne snage
i prijevoza (tkake) svom feudalcu, ali i njegova prava
na drvarenje i pašarenje u feudalčevoj šumi. Stoga je
bila aktualna problematika rješenja tih odnosa. O tome
je raspravljao i Sabor, ali o tome, na poticaj Dragutina
Kosa, raspravlja i Šumarsko društvo.


Šumarski list br. 11-12, CXXI (1997), 63 I -644


Kos u svom referatu služnosti dijeli na prave, po
Zakonu osnovane, ili "divlje" tj. koje nisu zakonski
(Urbarom) utvrđene. Nadalje, opterećenost šuma služnošću
može biti pravom drvarenja, pravom pašarenja,
pravom korišćenja žira i bukvica (za tovljenje), i pravom
sakupljanja šiški. Također postoji i pravo odstrela
štetne i pokretne divljači, ulova riba te hvatanja ptica.
Za sva ova korišćenja navedeni su i odnosni propisi.


Kos smatra da šume treba osloboditi služnosti drvarenja
dok služnost pašarenja i "manje poznatog" stelarenja
treba djelomično zadržati, jer su sjedne strane nedjeljivi
a s druge strane vezani za negospodarene šume.


Schmidt, šumarski inspektor vlastelinstva kneza
Lippea u Virovitici, izložio je mogućnosti uređenja tih
služnosti u "sadašnjosti", a Schobel, šumarnik u Pakracu,
detaljnije je obradio služnosti u slavonskim šumama
"osobito u Požeškoj županiji".


Referati su, kako vidimo, opširni i kao takvi nezaobilazni
izvor u raspravama o šumskim servitutima i
njihovim razrješenjima.


Nakon čitanja referata prihvaćenje prijedlog F. Šporera
da se rasprava o njima prepusti uredništvu Trudova,
te se prešlo na izmjene nekih odredaba društvenih
Pravila. O njima, kako je već naprijed navedeno, bit će
riječi u posebnom prikazu. Za sada samo, daje u §-u 9.
Pravila iz 1851. godine dodano da se u svakoj županiji
izabere jedan društveni povjerenik, te su stoga odmah i
izabrani:


Županija Zagrebačka Julius Schaper, c.k. povje


renik za procjenu šuma u Zagrebu25,


Županija Riječka Fridrich Blažek, nadšumar i


upravitelj u Brodu na Kupi,


Županija Varaždinska Josip Forst, šumar u No


vom Marofu,


Županija Križevačka Josip Panzer, šumarski in


spektor u Dubravi,


Županija Požeška Johan Schobel, nadšumar Ju


lija Jankovića u Pakracu,


Županija Osiječka Adalbert Schmidt, šumarski


inspektor vojvode Lippe u Slatini.


Provedene su i promjene u Upravnom odboru te su


izabrani:


Prvi načelnik Dragutin Kos, c.k. prisjednik Zemalj


skog povjerenstva za katastar u Zagrebu,


Drugi načelnik Franjo Šporer, c.k. kameralni nad


šumar u Fužinama,


Tajnici Mihajlo Rastić, c.k. kotarski šumar u Vino


dolu i Johann Schnobll, nadšumar Julija Jankovića u


Pakracu.


25 c.k. znači carsko-kraljevski




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 66     <-- 66 -->        PDF

O. Piškorić: Trudovi odseka Šumarskoga za Hrvatsku i Slavoniju 1847 - 1852
Odbornici su Leopold Möller, c.k. ravnatelj šuma i
šumarski referent u c.k. Zapovjedništva Vojne
Krajine u Zagrebu, Antun Tomić, c.k. povjerenik za
procjenu šuma u Zagrebu, Adalbert Schmidt,
šumarski inspektor vlastelinstva Lippe u Slatini,
Antun Prokopp, šumarski procjenitelja u Osijeku,
Julius Schaper, c.k. procjenitelj šuma u Zagrebu i
Franjo Ress, šumarnik grofa Erdödy-ja u Moslavini.


Slijedio je izbor predstavnika Šumarskoga društva:


1.
Na skupu austrijskoga Zemaljskoga šumarskog
društva gg. E. Andre-a i A. Burghardt, začasni
članovi Šumarskoga društva,
2.
na godišnju skupštinu Hrvatsko-slavonskoga Gospodarskoga
društva, koja se održava 23. kolovoza
i., D. Kos i J. Panzner i
3.
kao članovi deputacije Gospodarskoga društva
prigodom dolaska cara i kralja u Zagreb Dragutin
Kos i šumarski savjetnik Franjo Megousher. Zadaća
je deputacije zamoliti cara za odobrenje otvaranja
gospodarsko-šumarske škole u Zagrebu.
Daljnji zaključci skupštine su:
-Za mjesto skupštine u 1853. godini izabrana je Rijeka
a teme su bile:


1. Kako praktički provesti razrješenje šumskih
služnosti.
2. Kako da se iskoristi višak drvne mase u šumom
bogatom brdskom dijelu Slavonije uz sigurnost
gospodarenja i bez velikih kulturnih troškova šumoposjednika?
3. Kako bi se mogao primijeniti Šumski zakon
koji je donesen za carevinski dio države u Hrvatskoj?
- Da se uputi predstavka Banskoj vladi s prikazom
šumarskog stanja u Hrvatskoj sa zamolbom poduzimanja
odgovarajućih mjera za sprječavanje pustošenja šuma
i unapređenja šumskog gospodarstva. Predstavka je
otisnuta u Trudovima (str. 50.)
Skupština je uz sudjelovanje 40 članova završila s
radom u pola dva poslije podne, a sat kasnije počeo je
zajednički ručak s daljnjih 20 osoba, kojima je bio domaćin
Julije Janković. Tijekom ručka podžupan i član
Šumarskoga društva Mojsije Baltic, izrekao je zdravice
"našem viteškom caru", ekselenciji Banu i visokorođenom
gospodinu velikom županu pl. Jankoviću". U
pet sati dio skupštinara oprostio se s onima koji su se
ostali družiti do kasno u noć.


BROJNO STANJE ČLANSTVA
Prema Iskazu članova bilo je:
A) Začasnih sedam ili tri više nego 1851. godine, jer


su za začasne članove "imenova gospoda":
Franz Grossbauer, c.k. profesor šumarskih znanosti
i šumarski inspektor u Mariabrunnu, Josef Hat


Šumarski list br. 11-12, CXX1 (1997), 631-644


tinberg, c.k. nadšumar i predsjednik Češkog šumarskog
društva u Pragu te Königsegg-Amlendorf grof
Gustav, predsjednik Mađarskog šumarskog društva itd.


B) Pravih članova bilo je 120 prema 79 u 1851. godini.
Uz šumare članovi su bili i dva drvotršca (oba iz Jasenovca),
a 19 raznih zanimanja kao npr. advokat, bilježnik,
veterinar ili građanin. To je bila i kulminacija broja
članova Šumarskoga društva, jer se već sljedeće godine
tj. 1853. društvena skupština jedva mogla održati, i stoje
bio kraj Šumarskog društva, nazovimo ga, prvog saziva.
Broj članova znatno se smanjio i u Gospodarskom društvu,
jer tama Bachovog apsolutizma uskratila je hrvatskim
društvima i svjetlo i zrak, toliko potrebne za život.


Trudovi za 1852. godinu sadrže dva članka i nekoliko
vijesti.


Članci su:


1.
Morvay, Josip: Šiška i njezina osa (str. 68-91) i
2.
Schmidt, Adalbert: Izvješće o programu jedne
ponude za izradu mehanizirane pile (str. 82-87).26
J. Morvay, šumar Varaždinsko-križevačke graničarske
pukovnije, s radnim mjestom u Bjelovaru, odlučio
je pisati o šiškama i osama šiškaricama, jer su "šiške,
kako je poznato, šumarski proizvod koji u svijetu nije
beznačajna roba i sirovina ... i koja se može prodati uz
visoku cijenu". Slijedi opis šiške, branje, obrada i čuvanje
te njezina tehnička uporaba. Nastajanje i razvoj
šiški prikazani su na pet stranica, a biologija osa šišarica
na osam stranica.
D. Schmidt, pozivajući se na svoje višegodišnje
službovanje kao taksatora u Moravskoj i Šleskoj, zbog
povremenog nedostatka drvarskih radnika ili zbog traženja
visoke nadnice, predlaže korišćenje mehaniziranih
pila. S mehaniziranom pilom jedan ili dva radnika
postižu isti dnevni učinak kao 4 do 6 radnika s običnim
pilama. "Obično rezanje" mehanizirana pila omogućuje
rad dvojici radnika "bez većih naprezanja". Za pogon
mehanizirane pile "dovoljna je snaga jednog jačeg konja".
Ona se može koristiti i u bregovitim područjima.
Iz uprave Mađarskog šumarskog društva. Prilikom
prošlogodišnjeg obilaska svoga imanja u Ugarskoj,
Njegova kraljevska Visost gospodin vojvoda
Sachsen-Coburg und Gotha i Njegova visost gospodin
princ Coburg-Gotha, saski vojvoda, odlikovali su
gospodina šumarskog ravnatelja Greinera križem za
zasluge svoje vladarske kuće i unaprijedili ga za
šumarskog savjetnika. Greiner je odlikovan i unaprijeđen
osobito zbog uređenja urbarskih odnosa, čime je
olakšano šumsko gospodarenje, i zbog njegove ljubavi
za racionalno gospodarenje.


260ba članka, kao i referata Kosa, Schmidta i Schnobela, mogu se u
preslika dobiti u Šumarskom društvu na njemačkom jeziku.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 67     <-- 67 -->        PDF

O. Piškorić: Trudovi odseka Šumarskoga za Hrvatsku i Slavoniju 1847 - 1852.
Promjene u službi i odlikovanja. Postavljeni su
a) za privremenog c.k. sakretara za šumarstvo i vicešumarnika
u Zagrebu c.k. nadšumar gospodin Franz
Prinz,
b) za kotarskog šumara u Fužinama c.k. kotarski šumar
gospodin Joseph Bielecki i
c) za privremenog c.k. šumara u Vinodolu gospodin
Michael Rastić, povjerenik za procjenu šuma.
Nadalje, prijašnji povjerenik za procjenu šuma, a sadašnji
c.k. kameralni nadšumar u Fužinama gospodin
Franjo Sporer imenovanje dopisnim članom c.k. bečkog
Gospodarskog društva, a c.k. prisjednik Zemaljskog
katastarskog povjerenstva, gospodin Dragutin
Kos, u Zagrebu je izabran za začasnog člana Mađarskog
šumarskog društva.
Umrli su Joseph Hattingberg, c.k. nadšumar i predsjednik
Češkog šumarskog društva; Karl Amhof, pleternički
šumar i Ignaz Müller, nadlovac u Virovitici.
Najviše odlikovanje. C.k. Apostolsko veličanstvo
odlikovalo je:


Zaključno slovo


Trudovi su ne samo prva hrvatska stručno-staleška
publikacija, nego i prva hrvatska stručno-staleška publikacija
uopće. Trudove slijedi Liječnički vijesnik koji počinje
izlaziti 1876. godine (izlazi i danas), a 1877. godine
pojavljuje se i Šumarski list. Dok su Trudovi bili godišnjaci,
Šumarski list je do 1881. godine izlazio kao
dvomjesečnik, a zatim kao mjesečnik.


U trenutku kada su se pojavili Trudovi 1847. godine,
u Europi, a to znači i u Svijetu, izlazila su četiri šumarska
lista, tri na njemačkom jezičnim području, a jedan na
francuskom.


Prema Killianu27 na njemačkom jeziku izlazili su:
ALLGEMEINE FORST - UND JAGD-ZEITUNG.
Frankfurt na Majni od 1825. godine do danas s izuzetkom
od 1945. do 1948. godine.
FORSTARCHIV. Zeitschrift für wissenschaftlichen
und tehnischen Fortschrift in der Forstwirtschaft.
Hannover od 1825. godine do danas.
OEKONOMISCHEN NEUIGKEITEN UND VERHANDLUNGEN.
Zeitschrift für alle Zweige der Landund
Hauswithschaft, das Forst - und Jagdwesen im
Oesterreichischen Kaiserthums. Prag 1811 - 1850.
Na francuskom jeziku u Parizu izlazi časopis ANNALES
FORESTIERES koji od 1842. godine nastavlja ali
pod novim nazivom Forestiere francaise, i izlazi
sve do danas.
Šumarskom društvu kao tada sastavnog dijela Hrvatsko-
slavonskoga gospodarskog društva na raspolaganju
je bio i List mesečni (od 1853. Gospodarski list)


Šumarski list br. 11-12, CXX1 (1997). 631 -644


1. Odlukom od 7. siječnja 1853. godine c.k. nadšumara
u Bolachowu u Galiciji Johana Schallera za njegovo
dugovjerno i primjerno službovanje bez plaćanja
pristojbe naslovom i položajem šumarskog savjetnika.
2. Odlukom od 25. siječnja 1853. godine c.k. šumar
u Metzletschuu u Češkoj Franz Hoch za dugovjerno i
primjerno služenje odlikovanje srebrnim križem za zasluge.
Promjene u upravi. Najvišom odlukom od 17. siječnja
1853. godine ukinuto je Ministarstvo za poljoprivredu
i rudarstvo, a poslovi su uključeni dijelom u Ministarstvo
za financije, a dijelom u Ministarstvo za unutarnje
poslove.


Poslovi uprave državnih šuma potpali su pod Ministarstvo
financija, a šumarski nadzor i općeupravni poslovi
u Ministarstvo unutarnijh poslova. Ministarstvo
unutarnjih poslova i nadzorna je oblast za Šumarska
društva, privatne šumarske škole i dr.


U Ministarstvu financija za prenijete poslove osnovan
je peti odjel.


- Final remarks
tog Društva, ali se Šumarsko društvo, odnosno nesumnjivo
Dragutin Kos, odlučilo na izdavanje samostalne
publikacije, Trudovi Ods eka šumarskoga za Hervatsku
i Slavoniu. Za izdavanje vlastite publikacije Šumarsko
društvo odlučilo se jer se predvidjelo toliko materijala,
da bi sjedne strane bilo previše za Gospodarski list, a s
druge strane malo bi toga bilo zanimljivo za čitatelje
Gospodarskoga lista. Troškove tiskanja Trudova financiralo
je Gospodarsko društvo, jer je Šumarsko društvo
bilo podružnica toga društva.


U Trudovima se šume četinjače uopće ne spominju,
što znači da se sa njima i ne računa, ne računa s glavnim
vrstama šuma Gorskog kotara i Like. To proizlazi i iz
treće teme zadane za treću skupštinu tj. pitanja, "da lije
racionalno nedostatak mekog građevnog drva nadoknaditi
uzgojem četinjača na manje vrijednim hrastovim
staništima". Opravdanje zato nalazimo u činjenici daje
eventualni dovoz drva iz Gorskog kotara u kontinentalni
dio Hrvatske (i Slavoniju) bio posve neracionalan,
kad se takvo drvo uz mnogo povoljnije troškove moglo
dobavljati splavarenjem Dravom ili Savom. Takvo je
pitanje bilo postavljeno i tridesetak godina kasnije, kada
su na skupštini u Vinkovcima 1880. godine o tome
održana dva referata, sa zaključkom, da "dosadašnja
iskustva govore za to, da se za Hrvatsku i Slavoniju, toli
obzirom na narodno-gospodarske, koli na šumarsko-financijalne
odnošaje, može samo iznimice uzgoj četinjača
preporučiti".


27Killianv.bilj.2




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 68     <-- 68 -->        PDF

O. Piškorić: Trudovi odseka Šumarskoga za Hrvatsku i Slavoniju 1847 - 1852. Šumarski list br. 11 -12, CXXI (1997), 631 -644
Zahvaljujući Trudovima omogućen nam je uvid u knjige valja odati priznanje pokretačima, suradnicima i
problematiku hrvatskoga šumarstva prve polovice izdavaču Trudova Odsjeka šumarskoga za Hrvatsku i


XIX. stoljeća, te prigodom 150. godišnjice pojave prve Slavoniju!
Dodatak -Supplement


Trudovi su, kako vidjesmo, kronika Hrvatskoga šumarskog
društva od 2. godišnje skupštine, tj. skupštine
održane 1847. godine, pa na dalje. Međutim ni prva,
osnivačka skupština nije ostala bez javnog zapisa kao
trajnog svjedoka njezina održavanja i dokumenta za povijest
Šumarskog društva. Zato je poslužio List mesečni
horvatsko-slavonskoga Gospodarskoga Družtva, u kojem
je, u br. 1. i nastavno u br. 2, s nadnevkom M eseca
sečnja 1847. godine, objavljeno


Pregledno izvjestje šumar, odseka od pervoga


dne 26. prosinca u Prečcu deržanog sastanka.


Na javni poziv28, čitamo u Izvješću, "usprkos najneprijatnijoj
godišnjoj dobi, zločestom vremenu i mjesnim
povodnjama, ipak se sakupilo 17 šumara u gradu
Prečcu29, kanoti po visokoj milosti nj. excellencie gosp.
biskupa (m.p.) za zastanak oprede ljenom m estu". Slijedi
popis nazočnih, od kojih se ovdje navode oni koji
nisu izabrani u Upravni odbor a to su:


Vjenceslav Doležal, šumar u Gospoštiji grofa Kajetana
Erdöyja Ljubljanica u Brebrovcu, Hrvatska, Mavro
Dvoržak, u službi grofice Elizabete Erdödy, šumarski
pomoćnik u Capragu, Ignac Kirchof, šumar u
Gospoštiji Moslavina u Osekovu, Ignac Makovička,
šumar u Gospoštiji Topolovac Imbre Kukovića u Graduši,
Ivan Marsch, šumar u Gospoštiji Setuš grofice E.
Erdödy u Jalšindaru, Vjekoslav Meyer, šumaru Gospoštiji
Čiče grofice E. Erdödy u Peščenici, Ivan Nademlenski,
šumar u Gospoštiji Moslavini grofa Đurđa Erdödya
iz Potoka, Ljudevit Padašicki, šumaru Gospoštiji
Novi dvori grofice E. Erdödy iz Radekova, Antun Pohamač,
šumar Zagrebačkog stolnog kaprola u Toplicama
i Franjo Vajek, šumar u Gospoštiji Želin grofa
Đurđa Erdödya iz Pešćenice.


Skupštinu je otvorio Dragutin Kos, ali je za predsjedatelja
izabran "na opći zahtjev" Franjo Sporer. Sporeru
je vjerojatno povjereno vođenje skupštine, jer je
bio ne samo na najvišem službeničkom položaju, nego
je već i bio značajan šumarski pisac.30


Glavni govornik na skupštini bio je inicijator osnivanja
Šumarskoga društva Dragutin Kos.31 Govor Kosa
u Izvješćuje naznačen kao "u serce dirajući".


Kos počinje govor s pitanjem da li se u hrvatsko-slavonskim
šumama može osigurati potrajnost prihoda ako
se uzme u obzir stalni porast stanovništva te sve veća
uporaba drva u obrtničkoj preradi? Kos u to sumnja zbog
tadašnjeg gospodarenja šumama, jer se hrvatsko-slavonsko
šumarstvo, uz male iznimke, nalazi "na onom nezna


tnom stupnju savršenstva, na kojem je sada tako cvatuće
šumarstvo njemačke zemlje" prije jednog stoljeća. Kod
nas se, međutim, "znanstveni pravac gospodarenja u šumama
bogatoj Hrvatskoj i Slavoniji u ravnodušnoj pospanoj
nedjelotvornosti". Vidimo, nastavlja Kos, "kako
velike količine drva iz šuma nestaje, a kako se gorostasne,
beskonačne hrastove šume zbog suhovrhosti
stabala približuju propasti" i pita, kako bi se mogli tome
oduprijeti. Odgovor nalazi u susjednim zemljama, a kao
primjer uzima najbližu zemlju, Ugarsku.


Šumarski odsjek Ugarskog gospodarskog društva je
1842. godine nakon dvodnevnog razmatranja 4. i 5. lipnja
šestoga lipnja donio rezoluciju o stanju šumarstva
u Ugarskoj s prijedlozima kako da se ono unaprijedi. U
toj Rezoluciji kao, "najveće zapreke razumnoga gojenja
šuma" navedene su:


- što samo mali broj građana shvaća važnost šumarstva,
što i nije ni čudo kada
- nema "nit jednog dobrog djela o šumarstvu napisana
na mađarskom jeziku iz kojeg bi se mogli poučiti
vlasnici i nadzornici šuma" te
- što postoji samo jedna šumarska škola u Šćavnici
u kojoj se školuju samo učenici rudarstva;
- što su šume većinom povjerene nestručnim inozemcima,
a plaće su tako male, da se domaći sinovi ne
odlučuju za šumarsko zvanje;
- što zakonski propisi o zaštiti šuma nisu dovoljno
oštri i s mnogo nedostataka, te konačno
- što šumovlasnici ne uvažavaju dovoljno brigu da
ne ostanu potomci bez šuma, pa iz lakoumlja ili "da
svojim praznim kesama pomognu", prodaju prostrane
površine svojih šuma ili se ne brinu za pomlađivanje.
Slijede prijedlozi za uklanjanje nedostatka, osnivanje
šumarske škole, pa i više njih, izdavanje odgovarajuće
knjige o šumarstvu koju bi trebalo besplatno dostaviti
svim ustanovama, te osnivanje rasadnika.


28"Poziv na šumare hrvatske i slavonske!" upućen preko Novina
hrvatsko-slavonsko-dalmatinskih (današnjih Narodnih novina) od


12. i 16. prosinca 1846. godine, br. 99. i br. 100., glasi:
Pozivaju se time uljudno sva p.n. gospoda šumari horvatske i
slavonske zemlje na skupštinu koja će biti na 26. prosinca (Dec.)
o.g. u varmedji križevačkoj na Prečecu, da se ustanovi družtvo
šumarsko kao podružnica družtva gospodarskoga horvatskoslavonskoga.
Sednica počima u 9 urah prie podne.
29 Točnije u zgradu biskupskog majura Prečec. V. sliku u knjizi
Hrvatsko šumarsko društvo 1846-1996. Zagreb, 1996. str. 22.
30O Franji Šporeru vidi Šum. list 1976. str. 307.-319.
310 Dragutinu Kosu vidi Šum. list 1997. str. 35.-44.


ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 69     <-- 69 -->        PDF

O. Piškortć: Trudovi odseka Šumarskoga za Hrvatsku i Slavoniju 1847 - 1852.
Nadalje treba segregirati šume za drvarenje i pašarenje
uživateljima po urbarskom pravu a segregirane površine
staviti pod općinski nadzor, jer bi se šume u protivnom
opustošile, pa i iskrčile. Također bi trebalo saborskom
odlukom utvrditi minimalnu površinu ispod koje
se ne bi smio dijeliti šumski posjed, jer je s malim posjedom
teško racionalno gospodariti. Posljednji je pak
prijedlog, da potomstvo zbog krčenja ne ostane bez
šuma, šume treba proglasiti NARODNIM BLAGOM.


Kos je opširnije izložio ovu Rezoluciju Ugarskog
šumarskog društva, jer su prilike u Hrvatskoj bile slične
te stoga smatra, "da i mi štovana gospodo drugovi, ovaj,
kao i drugih gospodarskih društavah nasledovanja vredne
prim e re bez štentanja si e dimo, na težku stazu znanstvenog
napredka serdačno stupimo, bratinski si ruke
pružimo, da složnim sudelovanjem našega šumskoga
gosp. na novi život pobudimo". To će se moći postići, završava
Kos, "ako se svi, bez razlike časti - službe, - ili
tehničkoga znanja ujedno družtvo složimo ... a to je i jedina
sverha ovoga našaga današnjega sastanka".


Skupština je zatim trebala razmotriti i donijeti društvena
Pravila, ali na prijedlog Franje Šporera, koji je
izradio nacrt Pravila, to je odgođeno za sljedeću skupštinu,
na kojoj će, vjerojatno, biti više članova.


Zatim je Kos izvijestio o skupštini njemačkih i poljskih
šumara, koja je u rujnu 1846. godine održana u
Grazu, i na kojoj je za sljedeću skupštinu, koja će se
održati u Kielu, utvrđeno osam tema za raspravu. Jedna
od tema bila je i tema o uzgoju šumskih biljaka Birmannovim
načinom. Kako taj način nazočnima nije bio
poznat, na njihovo traženje Kos gaje obrazložio. U biti,
taj se način sastoji u intenzivnom načinu i gustoj sjetvi
proizvodnje šumskih sadnica, kako gaje ocijenio i vrbovečki
šumar Josip Szitta. Zaključeno je, da će i nazočni
pokušati s takvim uzgojem i o uspjehu priopćiti
na sljedećoj skupštini.


Nakon toga Kos je predložio teme za sljedeću
skupštinu:


1. Priopćenja o novim događajima i pojavama u hrvatsko-
slavonskom šumarstvu i lovstvu.
2. Kako postupati sa starim, poplavama izloženim,
hrastovim lugovima da se nakon sječe spriječi bujni
rast trava i osigura održavanje prirodnog podmlatka.
3. Da li se 200 - 300 godina stare hrastove sastojine
s većinom suhovrhih stabala, ali dobrog uroda žira, zadrže
ili zamijene mladim sastojinama?
Kos je zatim predložio sakupljanje i Šumarskom
društvu dostavljanje statističkih podataka o šumskom
gospodarstvu pojedinih šumovlasnika, i u tu svrhu podijelio
obrasce.


Na opći zahtjev Šporer je potom prikazao svoj dendrometar,
a Kos dendrometar profesora matematike


Šumarski list br. 11-12. CXX1 (1997), 63 1-644


Šumarske škole u Mariabrunnu Georga Winklera Bruckenbrandskoga.


Slijedio je "upis svih članova u za tu sverhu načinjenu
knjigu imenom, službom i obitavalištem" te izbor
Upravnog odbora.


U Upravni odbor izabrani su:
Pervi nadstojik g. Franjo Šporer, c.k. šumar si. brod. narod,
regimente br. 7., član dopisnik horv.-slav.
gospodarskog družtva.
Drugi nastojnik i izvestitelj (referent) g. Dragutin Kos,
šumarski meštar sviuh gospoštinah horvatskih
njeg. exc. grofice Elizabete ud. Erdödyce, član
dopisnik c.k. gospodarskog družtva u Kranjskoj,
naredni član horv.-salv. gospodarskog družtva,
kao i družtva vrtljarskog u Frauendorfu.
Pervi tajnik g. Julio Schaper, šumarski meštar kaptola
zagrebačkog, naredni član družtva gospodarskog
horv. Slav.
Drugi tajnik g. Nikola Lovrenčić, šumar kr. slobodnoga
grada križevačkog, si. varm. križevačke zemljomernik
i prisednik, i naredni član horv.-slav. gospodarskoga
družtva.
Odbornici G. Josip Panzner, nadziratelj šumah i zemljomernik
bisk. gospoštijah u Horvatskoj, prisednik
si. varm. križevačke i član horv. slav. gospodarskoga
družtva.


G. Antun Tomić, c.k. šumar si. narodne križevačke
regimente i naredni član horv.-slav. gospodarskog
družtva G. Josip Szitta, c.k. komorski okružni
šumar na Verbovcu, horv.-slav. gospodarskoga
družtva i frauendorfskog u Bavarskoj član.
Za začasnog predsjednika izabran je g. Emil pi. Andre,
šumarski i gospodarski sav etnik više gospoštijah u
Češkoj, Ugarskoj, Horvatskoj i Slavonii itd., urednik
novog gospodarskog časopisa, začasni član gospodarskog
horv.-slav. družtva i više drugih učevnih družtavah
itd.


Slijedila je "vrlo živahna rasprava" o mjestu i o datumu
održavanja iduće godišnje skupštine te je zaključeno
da se ona održi u Dubravi ili u Moslavini, u svibnju
1847. godine. Konačnu odluku donijet će predsjednik i
pospredsjednik u dogovoru s članovima uz objavu u
političkim novinama i Listu mesečnome Horvatskoslavonskoga
gospodarskog družtva, a predsjedavajući
Franjo Šporer zaključujući skupštinu pozvao je članove
na "marljivo nastojanje i krepko sudelovanje".


Nakon završetka skupštine "svi članovi biše po milosti
preuzvišenoga gosp. biskupa verlo lepo primljeni i
počastjeni, te raziđoše se na sve strane sveta u serdačnom
rastanku želeći jedan drugomu sreću i
napredak".


643




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 70     <-- 70 -->        PDF

0. Piškorić: Trudovi odseka Šumarskoga za Hrvatsku i Slavoniju 1847 - 1852. Šumarski list br. 11-12, CXXI (1997). 631-644
SUMMARY: ´Works´ -a magazine of Croatian-Slavonian Management
Society is the first specialist-professional magazine not only in the field of forestry,
but in Croatia in general. It was only in 1876 that ´Works´was followed by
´Liječnički vjesnik´(Medicaljournal), and ´Šumarski list´(Forestry Journal), both
of which have been coming out continuously until present day. ´Works ´came out
as a yearly magazine after annual assemblies of the Croatian Forestry Society
were held. The publication of the magazine was interrupted during the revolutionary
years 1848-49. After 1852, the magazine was discontinued because the period


of Bach s absolutism put an end to all social activities.


U NEKOLIKO REDAKA


Ban Josip Jelačić i šumarstvo. Prvi državni ispit za samostalno
vođenje šumarskog gospodarstva u Hrvatskoj
održanje u Zagrebu 1851. godine. U ispitnom povjerenstvu
bili su: Franjo Šporer kao predsjednik a Dragutin Kos
i Anton Tomić kao ispitivači. Pristupila su tri kandidata,
dva su ispit "podniela" tj. položila. O tom ispitu nalazi se
zapis u godišnjaku Trudovi Odseka šumarskoga za 1851.
godinu, a u njemu je zabilježeno i ovo:


"Iza kako se sastavi izpitna komisia, otide k svetlome
banu, da mu se po dužnosti pokloni, a svetli ban primio ju
je preprijazno. - Svetli ban govorio je o šumarstvu hervatsko-
slavonskom s najvećom ljubavi, izjavio tom zgodom
onake misli, koje nas uveriše, da je ovoj svetloj glavi do
blaga naše zemlje veoma stalo i u pogledu na šumarstvo".


O vukovima 1846/47. i 1997. godine. Na skupštini
Hrvatskog šumarskog društva 1847. godine Dragutin Kos
je, uz ostalo, priopćio, daje "na vlastelinstvu T ... prošle
zime, dakle 1846/47, godine u hrastovoj šumi smještenoj
između triju sela uz pomoć 100 pogoniča ustrijeljeno 10
jakih vukova i 8 lisica, koji su zbog jake zime i visokog
snijega sišli iz planine u ravnicu".


Zagrebački dnevnik Vjesnik od 5. kolovoza 1997. godine
objavio je ovu vijest HINE: "Prema tvrdnjama stočara
i lovaca u cetinskom kraju ima na planinama nekoliko
čopora vukova, koji su stalna prijetnja, pogotovo ovcama i
kozama". Tragači su utvrdili kako su vukovi potjerali koze
prema bosanskoj strani Vrdova, gdje teren nije još razminiran
pa je pristup opasan za ljude. Daje riječ o čoporu
vukova potvrdili su očevidom na mjestu događaja republički
vještak za zaštitu kulture i prirodne baštine Stipe Kokić
te lovočuvar Mile Lovrić.


Obćinska i privatna lovišta (iz Šumarskog lista 1897.
godine). Bilo je doista skranje vrieme, da seje lovstvo i u
kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji zakonom uredilo. Prvi je
zakon (god. 1870.) bio u krieposti nešto preko dva decenija,
pa je na temelju stečenoga u tom razdoblju izkustva zamienjen
novijim i bez dvojbe shodnijim zakonom od godine
1892. Jednomu i drugomu je zakonu glavna svrha, da
lovstvo unapriedi, da zaštiti i podupre uzgoj koristne divljači
i time lov učini važnim faktorom u području narodnoga
gospodarstva. Ovo potonje bilo je nuždno tim više,
jer u vrieme do god. 1870. dok naime nije stupio u život
zakon o lovu, smatrao seje lov zabavom vlastele i svakoga
pojedinoga, tko seje samo lovom baviti htjeo. Kao izvor
prihoda nije se lov do gore spomenutoga roka nikada
smatrao i baš zato nije bilo gotovo nikakove kontrole glede
lovaca, koji su od pasije lovili gdje i kada ih volja. Ime
zvjerokradica tek je plod najnovijega vremena, odkada je


izrečeno u zakonu načelo, daje vlastnik ili zakupnik lovišta
vlastnik sve u svom lovištu nalazeće se divljači i zvjeradi
... Nije uostalom ni čudo, jer seje broj koristne divljači
time, da seje vršila slaba, ili nikakova kontrola nad izvršivanjem
lova, tako umanjio, da pri izzakupljivanju lovišta
nije mjestimice bilo nikakova natjecanja. Valjalo je
tek investirati i pobrinuti se za uvjete, koji će omogućiti
razplod koristne divljači u pojedinih lovištih.


Uzroci, s kojih seje toli znatno umanjio u nas broj koristne
divljači, padaju u davnije vrieme. Koristnu divljač
razćerala je sve to više rastuća kultura tla, a nerazuman lov
ju je od vajkada tamanio. Sirenje kulture tla svakako je veća
stečevina za narod, nego li sačuvanje koristne divljači,
ali faktum jest, daje u razmjeru, kako je ta kultura rasla,
padao i broj koristne divljači. To vriedi osobito glede
Slavonije....


Glavni predmeti lova jesu sada: srne i zečevi, zatim
razne vrsti ptica, kao šljuke, jarebice, prepelice, trčke, divlje
guske i patke itd. U novije vrieme pribrajamo ovim i
gnjetele, koji su se u nekih priedjelih udomili, razplodiv se
u uredjenih za to gnjetelištih u toliko, da su se i po bližnjih
lovištih, pa sve dalje naselili....


Kada vlastnici i zakupnici lovišta rade o tom, da sačuvaju
i čim više razplode najtraženiju za sada medju dlakarima
divljač: srne i zečeve, oni posve razumno postupaju,
nu držimo, da time nisu još izpunili sve, što im može
lov učiniti koristnim uživanjem. Valja nam ugledati se u
primjer naprednih gojitelja lova. Ima, kako smo već gore
više spomenuli, nekih vrsti koristne divljači, koja je u davnije
vrieme u nas vrlo razprostranjena bila, stoje dokaz,
da joj podneblje i konfiguracija tla prija. Te vrsti, koje su
bile u nas nekada udomljene, valjalo bi iznova opet u nas
udomiti, tim više, jer se u konsumu veoma traže i u prometu
s divljači možda prvo mjesto zauzimaju. Mi podsjećamo
samo najelene i crnu divljač, ili ti divlje svinje. Medju
dlakari ova se divljač najskuplje plaća, a riedka je.
Uvadjanje koristne divljači u nas, koje nismo dosele gojili,
pokazalo seje vrlo praktičnim i unosnim kod gnjetela
(fazana). Prije bijahu u nas gnjeteli čudo nevidjeno, sada
su pečenka, poznata u svakom imućnijem domu. To isto
moglo bi se pokušati sjeleni i veprovi, kao stoje fatično
pokušano već u Slavoniji, napose i sriemskoj županiji.
Ovim načinom moći će lov i u nas postati unosnim zanimanjem
i zažnim faktorom u području narodnoga gospodarstva.
Njegovi proizvodi su vrlo traženi i skupo se plaćaju,
samo treba nastojati o tom, da interesi lovstva nedodju
u sukob s interesi ratarstva, komu je razvitak lovstva
najmanje u prilog s razloga, koji su obćenito poznati.