DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 51     <-- 51 -->        PDF

H. Turkulin. V. Jirouš-Rajković, I. Grbac:POVRŠINSKA POSTOJANOST DRVNIH GRAĐEVNIH KONSTRUKCIJA Šumarski list br. 11-12, CXX1 (1997). 617-629
pornosti vremenskim utjecajima, time što poboljšavaju
trajnost premaza, osiguravaju površinama određen stupanj
dimenzionalne stabilnosti te vežu vodotopljive
ekstraktivne tvari u drvu vrsta kao što je tuja. Njihov
fungicidni učinak umanjuje rast plijesni na površinama
drva. Feist (1979) je pokazao da preinaka kromnom
kiselinom poboljšava otpornost drva prirodnom starenju.
Chang i dr. (1982) našli su da vodene otopine
kromne kiseline ili željeznog klorida (sa samo malim
količinama kemikalija) omogućuju učinkovitu zaštitu.
Misli se da usađivanje anorganskih iona na drvnu površinu
ishodi stvaranjem spojeva drvo-ion. koji mogu sudjelovati
u fotokemijskoj reakciji otklanjajući djelotvornu
svjetlosnu energiju od drvnih površina umanjenjem
apsorpcije svjetla i sprječavanjem stvaranja peroksida.
S c h m a 1 z 1 i dr. (1995) pokazali su da je osnova
stabilizirajućeg učinka kromnog trioksida u stvaranju
svjetlopostojanih spojeva kroma s ligninom. Kromni
trioksid, međutim, nije bio djelotvoran kao kromatirani
bakreni arsenat- CCA(Feist i Williams, 1991a).


UV-apsorberi čine skupinu različitih kemijskih dodataka,
koji se mogu nanijeti ili izravno na drvo ili su
uklopljeni u premaz. Korisno uporabni vijek prozirnih
premaza načelno se produuje primjenom organskih
UV-apsorbera. Oni čine premaz otpornijim na svjetlosnu
razgradnju, ali isto tako daju i bolju zaštitu drvu putem
veće UV-apsorpcije premaza. Organski UV-apsorberi
sastoje se od različitih nadomjesnih prstenastih
spojeva koji nisu postojani na valnim duljinama u ultraljubičastom
dijelu spektra. Tako oni apsorbiraju UV
energiju i pretvaraju je u neškodljivu toplinsku energiju.
Nedostatak ovog načina zaštite je u tome što učinkovita
UV-apsorpcija opada s vremenom zbog toga što
se smanjuje koncentracija sredstva. Proizvodi koji se
najčešće koriste su oni na osnovi benzofenona i benzotriazola,
obično u organskim otapalima, a djeluju u
spektralnom području od 240 do 340+370 nm. Benzofenoni
su se pokazali osobito djelotvornima u kombinaciji
s "hvatačima radikala", i to kad su kemijski vezani
na drvo. Benzotriazoli su iskazali naglo umanjenje njihove
zaštitne djelotvornosti s vremenom izlaganja
(Kastien, 1989). Polietilen glikol i triol su se pokazali
povoljnima za umanjenje prihvaćanja vode (Stamm
1959), u stabilizranju površine svojim prodiranjem u
staničnu stijenku (Akitsu i dr. 1993) i umanjenju iznosa
vremenske razgradnje (Derbyshire i Miller,
1991). Vjeruje se da se učinkovita energija od pobuđenih
kromofornih skupina u drvu prenosi na triol ili
polietilen glikol stvaranjem vodikovih veza između tih
kemikalija i pobuđenih molekula drva (Hon i dr.
1985). Ovi polimerni UV-stabilizatori u sklopu s prozirnim
premazima dali su ohrabrujuće rezultate fotostabilizacije
drvnih površina.


Druga vrsta zaštite je uporaba anorganskih pigmenata
ugrađenih u prozirni premaz. Njihova svojstva ras


pršivanja svjetla i unutarnje apsorpcije sprječavaju UV
zračanje da prodre u punu dubinu premaza i dosegne
drvnu površinu. Te čestice ponajprije odbijaju svjetlo, a
smola između otpornih čestica pigmenta polako se raspada,
a kao posljedica toga je kredanje. Najbolja UVapsorpcijska
svojstva pronađena su kod minerala koji
sadre različite silikate kao što su kaolin ili talk (milovka),
ali je njihova uporaba ograničena na neprozirne
premaze. Iznimka je mika (tzv. "bezbojni pigment") koji
ima isti indeks loma svjetla kao i prozirni premazi. Da
bi se postigao prihvatljivi zaštitni učinak, ovi se pigmenti
moraju dodavati premazu u velikim količinama
(5 do 30 % težine veziva).


Razorni učinak svjetla može biti ograničen primjenom
"hvatača radikala". Djelovanje ovih kemikalija
(npr. tetrametil-piperidin) osniva se na njihovim reakcijama
sa slobodnim radikalima, tj. u blokiranju slobodnih
radikala kako bi se spriječile njihove lančane
reakcije. Böhnke i Hess (1989) izvijestili su o začuđujućoj
trajnosti i potpunoj učinkovitosti ovih kemikalija
nakon dvije godine izlaganja na Floridi, ali su isto
tako naglasili da njihovo djelovanje počinje tek kada
je premaz ustvari oštećen. Prema tome, njihova primjena
može biti samo "mjera prve pomoći". Druge vrste
kemijskih načina blokiranja fotooksidacije su primjena
antioksidanata, koji presijecaju oksidacijske reakcije,
te primjena toplinskih stabilizatora, koji se koriste na
toplinski osjetljivim materijalima ili kada se od upotrebe
UV stabilizatora očekuje znatnije povišenje temperatura
u upotrebi (Schlumbom, 1963). Acetilacija,
kod koje se pretpostavlja da octeni anhidrid reagira s
hidroksilnim skupinama u polimerima stanične stijenke
tako da veže lignin, smanjuje sorpciju vlage i povećava
dimenzionalnu stabilnost površine. (Feist i dr.
1991, Vick idr. 1991).Hon (1995) je, međutim, ukazao
daje stabilizacija boje primjenom acetilacije učinkovita
samo tijekom prvih 28 dana UV zračenja, a nakon
toga postaje manje djelotvorna.


Evans i dr. (1992) poopćeno su zaključili da danas
ne postoji učinkovit, siguran i bezbojan način stabilizacije
drva prema djelovanju vremenskih uvjeta, ali su
naglasili da bi tvari koje mogu stablizirati lignin mogle
biti djelotvorne.


Treba reći daje drvo jedini obnovljivi i estetski najprihvatljiviji
građevni materijal, te stoga treba očekivati
sve češću njegovu primjenu i to s poluprozirnim ili
prozirnim površinskim prenazima. Zaštita od vanjskih
uvjeta pri tome će predstvaljati najvažniji čimbenik
njegove pravilne i dugotrajne uporabe. Dugovječnost
drvnih građevnih konstrukcija ovisit će u prvom redu o
primjeni kvalitetnog i prirodno što je moguće postojanieg
drva. Hrvatska raspolaže takvom sirovinom a
njzino potrajno gospodarenje šumama zalog je i buduće
dostupnosti dobre sirovine. Pravilna fizička i konstrukcijska
zaštita ) uprvom redu zasjenjivanje i sprečavanje