DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 50 <-- 50 --> PDF |
H. Turkulin, V. Jirouš-Rajković, I. Grbac:POVRŠINSKA POSTOJANOST DRVNIH GRAĐEVNIH KONSTRUKCIJA Šumarski listbr. 11-12. CXXI (1997), 617-629 PRIANJANJE I POSTOJANOST PREMAZA BOJE - Paint Adhesion and Performance Strukturna oštećenja uzrokovana kratkotrajnim izlaganjem nezaštićenog drva vremenskim utjecajima mogu znatno odrediti kasnije održanje premaza. Općenito rečeno bilo kakvo izlaganje u trajanju i od par tjedana, umanjuje kasnije održanje kakvoće premaza, iako ta pojava ovisi o vrsti drva, duljini prethodnog izlaganja, hrapavosti površine i vrsti premaza (Williams i Feist 1994). Dulja razdoblja prethodnog izlaganja pokazala su se odlučnim za kasnija slaba prianjanja temeljnih premaza ili boja na bjeljiku bijele borovine (Boxall 1977,). Greške boje na prethodno izlaganom drvu događaju se prvotno u međusloju drva i premaza, što ukazuje na do da razgradnja drva umanjuje adhezijsku čvrstoću (Williams i dr. 1990). Čvrstoća veze premaza i drva je dobar pokazatelj trajnosti površinskog sustava (Williams i Feist 1993). Sa mo trajanje prethodnog izlaganja ne mora biti ključni čimbenik, jer se pokazalo da različita duljina razdoblja izlaganja unutar 16 tjedana nije imala utjecaja na trajnost lazure (Arnold i dr. 1992). štoviše, neumitno je da izlaganje slabi međusloj drva i premaza, samo što povećana apsorpcija sredstva površinske obrade može nadoknaditi posljedice površinske razgradnje pa tako proizlazi sličan zaštitni učinak. Kratka razdoblja prethodnog izlaganja mogu čak ishoditi i povećanu adhezijsku čvrstoću na gušćim vrstama drva, ali samo kao posljedicu povećane penetracije otapala alkidnog premaza u oštećenu strukturu drva, prvotno na kasnom drvu (Williams, 1990). U drugu ruku, što je duže razdoblje prethodnog izlaganja, to brže se razvija pucanje i ljuštenje premaza (Williams i Feist 1993). SPRECAVANJE I ZAŠTITA OD SVJETLOSNE RAZGRADNJE Prevention and Protection of Photodegradation Sprječavanje razarajućeg učinka svjetla na drvne površine u osnovi se sastoji u sprječavanju dosizanja svjetla do drvne podloge. Druge mjere koje su se pokazale zaštićujućim od djelovanja svjetla i vode uključuju kemijsku obradu kojom se umanjuje kemijska svjetlom uvjetovana razgradnja drva. Određen učinak na povećanje otpornosti vremenskim utjecajima, a time i poboljšano održavanje kakvoće i trajnost naknadno nanesenih poluprozirnih filmogenih lazura može se postići zagrijavanjem na 175 do 195 °C u atmosferi dušika pod tlakom (Feist i Seli, 1987). Ove metode, međutim, ne udovoljavaju zahtjevima praktične uporabe. Kakvoća zaštite ovisi o svojstvima drva (o gustoći i teksturi, sadržaju vode, smole i ulja, o širini i usmjerenju godova, greškama kao što su kvrge, reakcijsko drvo i pukotine), ali isto tako i o postojanosti premaza i kakvoći veze između premaza i drva. Tu vezu pak uvjetuje penetracija i adhezija premaza na drvo, tehnike nanošenja, predobrada itd. Postojanost cijelog sustava drva i premaza ovisi o mjerama fizičke zaštite (npr. zapunjavanje čelnih presjeka, odvođenje vode, sprječavanje kondenzacije) te konačno o općim klimatskim i mjesnim vremenskim uvjetima. Debelostjeni neprozirni premazi osiguravaju najučinkovitiju i najtrajniju zaštitu od svjetla. Oni usporavaju prodiranje vode, a odgovarajući pigmenti potpuno ukidaju svjetlosnu razgradnju drva. Bijeli naliči, često korišteni u zaštiti stolarije, ustvari ne propuštaju ni malo UV svjetla. Prozirni opnotvorni premazi (lakovi) očuvaju prirodni izgled drva i čak mu pojačavaju sjaj, ali su prozirni svjetlu. Čak i vrlo trajni prozirni premazi moraju se redovito obnavljati jer UV svjetlo prodire kroz prozirni sloj premaza i postupno razara drvo pod njim(Ljuljka 1971, Miller 1987). Tako do ljuštenja prozirnih premaza može doći čak i ako film nije intenzivno razoren, nego fotodegradacija uništava adhezivnu vezu drva u podsloju (slika 3). MacLeod i dr. (1995) utvrdili su da su kemijske promjene pod prozirnim premazom, a pogotovo gubitak lignina i posljedično obojenje, vrlo slični onima kod neobrađenog drva. Dodaci bezbojnih UV apsorbera prozirnim premazima polučila je samo djelomičan uspjeh u očuvanju naravne boje drva (Tarkow idr. 1966,Ljuljka 1971). Poluprozirni i prozirni premazi uobičajeno tvore skupinu penetrirajućih premaza ili lazura, ili vodoodbojnih zaštitnih premaza. Njihova glavna prednost pred filmogenim (debeloslojnim) premazima je u tome što odbijaju tekuću vodu dok istovremeno omogućuju dovoljnu difuziju vodene pare kako bi se spriječilo nakupljanje veće količine vode ispod površine drva. Ovi premazi se ne napuhavaju i ne ljušte, a mogu se nanositi i na glatke i na hrapave površine. Dodatak pigmenata kako bi se postigao određeni ton boje na četinjačama načelno daje dovoljnu UV zaštitu u razdobljima između obnavljanja od tri godine za tankostjene, a do sedam godina za debelostjene premaze. Kakogod, sve veće količine dodanog pigmenta poboljšavaju svjetlosnu zaštitu samo do određene mjere, pa se može očekivati da će doći do djelomične razgradnje drva ukoliko premaz nije potpuno neproziran, ili ukoliko drvo nije stabilizirano protiv djelovanja UV svjetla (Fei st 1988). Preinake površinske , koje obuhvaćaju djelovanje vodenim otopinama određenih anorganskih kemikalija (npr. šesterovalentnih kromnih spojeva ili tvari koje sadrže cink), ublažavaju razgradnju drvenih površina UV zračenjem. One također doprinose povećanoj ot |