DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 25     <-- 25 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 11-12. CXXI (1997). 599-607
UDK 630* 422 (Ouercus cerris L) 001.


ZIMOTRENOST NEKIH VRSTA HRASTOVA (QUERCUS L., FAGACEAE) NA KRNDIJI I
DILJU (SLAVONIJA, HRVATSKA)


FROST-CRACK IN SOME OAK SPECIES (QUERCUS L., FAGACEAE) ON KRNDIJA AND DILJ
(SLAVONIA, CROATIA)


Josip FRANJIĆ* i Željko ŠKVORC**


SAŽETAK: Istraživanja zimotrenosti stabala hrastova cera, kitnjaka i lužnjaka
provedena su u četiri populacije (Kutjevo, Caglin, Rozmajerovac, Levanjska
Varoš) na sedam pokusnih ploha. Dobiveni rezultati ukazuju na vrlo
veliko udjel zimotrenih stabala cera (preko 50 %). Također je utvrđeno da udjel
zimotrenih stabala kitnjaka i lužnjaka znatno raste (oko 15 %) u mješovitim
sastojinama s cerom, dok u čistim sastojinama (bez cera) gotovo da i nema zimotrenosti
(oko 3,5 %). Isto tako je utvrđeno da ekspozicija utječe na udjel zimotrenih
stabala, te je on najveći na sjeveroistoku (64 %), a najmanji na jugoistoku
(43 %).


Udjel zimotrenih stabala cera brže raste, glede rasta debljinskoga stupnja,
u mješovitoj populaciji lužnjaka s cerom nego u mješovitim populacijama kitnjaka
s cerom, vjerojatno zbog stanišnih osobina (veća vlažnost, češći mrazevi).
Cer na području Srbije strada od zimotrenosti svega 15 %, a u istraživanome
području preko 50 %, što upućuje na pretpostavku daje on u istraživano
područje unijet i radi svoje agresivnosti proširen u veći dio kontinentalne
Hrvatske. Istraživanjima je utvrđeno da postoje i debela stabla cera koja
nisu zimotrena s vrlo kvalitetnim deblom, gdje je vjerojatno riječ o genotipovima
koji su se adaptirali ili su otporni na zimotrenost, i njih bi uzgojnim zahvatima
bilo potrebno očuvati do kraja ophodnje, a oštećena i neotporana stabla
eliminirati prije obnove. To dolazi u obzir samo ako zbog strukture sastojine ili
nekih drugih razloga nije moguće cer eliminirati iz kitnjakovih sastojina, jer
ne samo da on strada od zimotrenosti, već on tu svoju lošu osobinu prenosi i na
kitnjak i lužnjak s kojima zajedno raste u istraživanom području.


Ključne riječi: zimotrenost, Quercus, frost-crack, Hrvatska


UVOD - Introduction


Istraživanjima zimotrenosti u Hrvatskoj se gotovo U svijetu je ta problematika relativno dobro obrađenitko
nije bavio, te o toj problematici ima vrlo mali broj na, te postoji velik broj radova koji obrađuju problemaliteraturnih
podataka. Tako Va j d a (1974) piše za zimotiku
zimotrenosti, kako u vrsta roda Quercus, tako i u
trenost daje to pojava raspucavanja donjih dijelova dedrugih
vrsta. Ta se pojava na drvenastim vrstama pojabla
u radijalnom smjeru, a u ravnini zraka srčike počevši vljuje na svim područjima sjeverne hemisfere s izraod
kore prema unutrašnjosti debla. Takve rane zarastu, ženim zimskim periodom. Njen intenzitet, odnosno
ali se iduće zime nanovo raspuknu i ponovno zarastu, značaj, i u šumsko-gospodarskom i u ekološkom poglestvarajući
tako na stablu uske dugačke brazgotine. du varira ovisno o klimatskim prilikama, vrsti drveća i


dr. Tako npr. Denisov (1968) piše da je u bivšem


* Dr. sci. Josip Franjić, Šumarski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu,
Svetošimunska 25, HR-10000 Zagreb SSSR-u zimotrenost puno raširenija u odnosu na za**
Dipl. ing. Željko škvorc. Kralja Tomislava 87a, HR-34350 Čaglin
padnu Europu zbog oštrije kontinentalne klime. Štete


***Rad je financiran sredstvima J.P. "Hrvatske šume"




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 26     <-- 26 -->        PDF

J. Franjić, Ž. Skvorc: Z1MOTRF.NOST NEKIH VRSTA HRASTOVA (OUERCUS L.. FAGACEAE)
Šumarski list br. 11-12. CXX1 (1997), 599-607
nastale uslijed zimotrenosti velike su jer ne samo da se


oštećuje donji, gospodarski najvrijedniji dio debla, nego


se i povećava mogućnost prodora velikoga broja pato


genih organizama u stabla. Zimotrenostje vrlo komplek


sna pojava i najvjerojatnije je da nijedan čimbenik ne


možemo generalizirati kao jedinog i glavnog uzročnika


zimotrenosti, nego je to, kao i sve druge pojave u ekosu


stavu rezultat međudjelovanja mnogobrojnih kompli


ciranih i često teško shvatljivih procesa u njima. Na zi


motrenost osim fizičkih čimbenika, koje se najčešće ne


može mijenjati (temperatura zraka, vjetar, ekspozicija,


inklinacija, vrsta tla i dr.), utječu i mnogi drugi na koje se


može posredno ili neposredno utjecati (usp. Denisov


1968, 1980;Denisov &Pučkova 1985;Denisov


&Denisov 1986).


Najprihvatljivija teorija o nastanku pukotina na donjim
dijelovima debala je ona koja povezuje pojavu pukotina
s naglim i velikim padovima temperature zraka,
što izaziva brzo hlađenje i skupljanje vanjskih slojeva
debla, dok se unutrašnji dijelovi vrlo sporo hlade i time
duže zadržavaju svoje dimenzije. Kao rezultat toga, u
vanjskim dijelovima debla nastaje dijelovanje tangentnih
sila u dva suprotna smjera što uzrokuje raspucavaje.
Zimotrenost prema tome nastaje kao posljedica loše toplinske
vodljivosti drva. Tu teoriju razrađivali su mnogi
autori (Pfeil 1845; Tkačenko 1952; Nesterov
1954; Vanin 1955), a Ko Uman je (1942) izračunao
daje razlika u temperaturi između unutarnjih i vanjskih
slojeva debla sposobna dovesti, uslijed termičkog skupljanja,
do prekoračenja sposobnosti na rastezanje poprečnih
vlakana u tangentnoj ravnini i izazvati pucanje
pri razlici u temperaturi većoj od 40 °C. Mayer-We g
e 1 i n (1955) i S c h u I z (1957) dokazali su da zimotrenost
nastaje još pri manjim razlikama temperature.


Miiller-Thurgau (1886) objašnjava zimotrenost
"unutrašnjim isušivanjem" koje nastaje kao posljedica
zamrzavanja slobodne vode u plosnatim stanicama i
odsisavanjem leda stvorenog od higroskopske vode iz
staničnih stijenki. Vakin (1954) je smatrao da zimotrenost
nastaje uslijed isisavanja higroskopske vlage iz stijenki
stanica i njene kristalizacije u šupljinama elemenata
drva. Slična objašnjenja davali su i drugi autori. Međutim
M a 1 a i s s e (1957) je dokazao da su takve pukotine
premale, a u pukotinama nastalim zimotrenošću nije
pronađen led. Ishida (1963) navodi da zimotrenost u
četinjača nastaje zbog unutrašnjeg pritiska uzrokovanog
smrzavanjem vode u vanjskim (aktivnim) godovima i
temperaturnih razlika u radijalnome smjeru.


K n u c h e 1 (1947) vidi uzrok nastanka zimotrenosti
u promjeni opsega debla zbog nemogućnosti uzimanja
vode iz zamrznute zemlje. N o r i n (1954) tvrdi da zimotrenost
može nastati i zbog kolebanja temperature između
dana i noći. Mayer-Wegelin i dr. (1962) povezuju
nastanak zimotrenosti s anizotropnošću drva. Prema
Denisovu &Denisovu (1986) neki autori povezuju


zimotrenost s vjetrom zbog razlike u temperaturi na izloženoj
i neizloženoj strani svijeta.


Također Denisov & Denisov (1986) iznose
sljedeće zaključke nastale kao rezultat dugogodišnjih
istraživanja:


1.
Mrazevi i oscilacije rano proljetnih temperatura
zraka između dana i noći ne pokazuju utjecaj na
zimotrenost. Vjetar kao termički čimbenik također
ne utječe; međutim, mehanički utjecaj vjetra
koji se očituje kao ljuljanje termički napetih stabala
treba istražiti. Do navedenih zaključaka on
dolazi na osnovi svojih istraživanja koja su pokazala
da nema razlike u udjelu zimotrenosti na različitim
stranama debla glede gore navedenih
čimbenika koji višestruko jače djeluju na određenim
stranama svijeta. Zasev & B o j k o v (1963)
utvrdili su razliku zimotrenosti kod cera glede
strane svijeta: S 11.5%; SI 11.3 %; I 9.6%; JI 12.1
%; J 17.2 %; JZ 17.4 %; Z 11.8 %; SZ 9.1 %.).
2.
Koeficijent linearnog skupljanja drva dubećeg
stabla pod utjecajem smanjenja temperature zraka
različit je za različite vrste. Pri padanju zimske
temperature zraka kod svih vrsta širina pukotine
se povećava, a pri povećanju temperature
smanjuje. Do analognih rezultata došao je i
Schul´z (1957).
3.
Zimotrenost je posljedica termičkog skupljanja
perifernih dijelova debla pri naglom i velikom padu
zimskih temperatura zraka. Razlike u zimotrenosti
između različitih vrsta, ali i unutar iste vrste
drveća ovisi o anizotropnosti drvne mase dubećeg
stabla, kao i o mnogim šumarsko-biološkim
čimbenicima koji su najčešće odlučujući.
4.
Teorija o "unutrašnjem isušivanju" drva kao uzroka
zimotrenosti je neodrživa. U tom slučaju bi
pukotine bile male, pojavljivale bi se ponajprije
na početku zime i dr.
Istraživanjem utjecaja stanišnih prilika na zimotrenost
bavili su se mnogi autori. Tako Lachausse
(1953) dovodi u vezu zimotrenost pojedinih sastojina
hrasta lužnjaka s odnosom Ca/Fe u drvu i u tlu, te zaključuje
daje zimotrenost veća stoje on manji. Žufa
(1956) istražuje zimotrenost u cerovim sastojinama
sjeverozapadne Bačke. Prema njemu primarni uzrok
velikog broja oštećenih stabala u tim sastojinama su
nepovoljni stanišni i klimatski čimbenici. Te sastojine
rastu na glinastim ilovačama, većinom na teškim, slabo
propusnim tlima alkalne reakcije, koja se potpuno razlikuju
od tla na prirodnim staništima cera. Također ceru
ne odgovaraju velike amplitude između minimalnih i
maksimalnih temperatura zraka. Igmandv (1956) zaključuje
da cer najviše strada u dolinama i nizinama
(osobito na mokrim i slanim staništima) kao i na velikim
nagibima, osobito sjevernih i istočnih ekspozicija.
Lamprech t (1950) zaključuje daje učestalost zimo




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 27     <-- 27 -->        PDF

J. Franjić, Ž. Škvorc: ZIMOTRENOST NEKIH VRSTA HRASTOVA (OUERCUS L.. FAGACEAE) Šumarski list br. 11-12, CXXI(1997), 599-607
trenosti kitnjaka najmanja u zajednici Querceto-
Carpinetum luzuletozum, nešto je veća u zajednici
Querceto-Carpinetum aretosum, a najveća u Querceto-
Betuletum. Lužnjak najmanje strada na prijelazu između
Querceto-Carpinetum luzuletozum i Querceto-Carpinetum
aretosum, a najjače je oštećen na vlažnim staništima.
Učestalost zimotrenosti također se povećava s
nagibom terena.


Denisov (1968) utvrđuje daje hrast lužnjak u poplavnim
šumama više zimotren od lužnjaka na platoima,
ne samo po broju zimotrenih stabala, nego i po
prosječnom broju pukotina na stablu. Istraživanjima je
utvrdio da je vlažnost drva stabala na poplavnim staništima
veća, što uzrokuje značajno smanjenje granice
otpornosti poprečnih vlakana na rastezanje u tangentnoj
ravnini. Najveći utjecaj na smanjenje te granice
imaju višeredne zrake srčike. Ustanovljeno je daje visina
zraka srčike u hrastova na poplavnim staništima
znatno veća, te da su oni tamo mnogobrojniji. To ima
značajan utjecaj na smanjenje otpornosti na raspucavanje
debla u lužnjaka na poplavnim staništima.


Jedan od razloga što je cer manje otporan na zimotrenost
od drugih hrastova je vjerojatno i u tome što on
ima kraće, a deblje (krupnije) zrake srčike, te su one
mnogobrojni je nego u drugih hrastova (Jovanović &
Vuk i će vi ć 1983). Veliku osjetljivost cera na zimotrenost
potvrđuju mnogi autori. Tako Žufa (1956) iznosi
daje postotak zimotrenih stabala u istraživanim sastojinama
u prosjeku 15 % (kreće se od 0 do 72 %). Z a sev
& B o j k o v (1963) navode učešće od 61.1 % zimotrenih
stabala cera na uzorku od 592 stabla. Igmandv
(1956) zaključuje da je cer puno osjetljiviji na zimo-


MATERIJAL I METODE RADA


Istraživanja zimotrenosti stabala hrastova cera, kitnjaka
i lužnjaka provedena su u četiri populacije (Kutjevo,
Čaglin, Rozmajerovac, Levanjska Varoš) na sedam
pokusnih ploha (Kutjevo I i II, Čaglin I i II, Levanjska
Varoš I i II i Rozmajerovac).


trenost od kitnjaka i lužnjaka na istim staništima. Mnogim
je radovima utvrđen porast učešća zimotrenih stabala
s porastom prsnog promjera i starosti stabala (Va k i n
1954;Denisov 1968, 1980; Igmandy 1956; Lamprecht
1950). To se objašnjava povećanjem radijalnoga
temperaturnog gradijenta u velikim deblima. On je
veći stoje veća fizikalna i fiziološka heterogenost odnosno
anizotropnost (D e n i s o v 1980).


Također je ustanovljeno povećanje udjela zimotrenosti
sa smanjenjem boniteta staništa i sa sniženjem punodrvnosti
stabala. Normalno guste sastojine manje su
oštećene od otvorenih, a i češće stradavaju stabla na rubovima
nego u unutrašnjosti sastojina. Isto tako je primijećeno
daje zimotrenost, bez obzira na ekološke prilike,
češća u nekim područjima pa je vjerojatno da postoji
genetska sklonost (Denisov 1980; Denisov
& Pučkova 1985).


Igmandv (1956) navodi da uvažavanjem ekoloških
zahtjeva pojedinih vrsta i ne podržavanjem na staništima
koja im ne pogoduju najbolje utječemo na smanjenje
zimotrenosti. Na najlošijim staništima, gdje se
događaju velike štete, treba promijeniti vrstu, a na drugima
dodavati vrste koje su tolerantnije. Denisov
(1980) i Denisov & Pučko va (1985) u svojim radovima
zaključuju da kod netolerantnih vrsta treba izbjegavati
uzgoj debelih i prezrelih stabala, održavati
gustoću sastojine normalnom. Trebalo bi težiti genetskoj
selekciji za minimalnu anizotropnost. Prorede moraju
biti jednolične i umjerene s očuvanjem podstojne
etaže s težištem na vađenju oštećenih stabala. Proredama
treba reducirati anizotropnost stabala u sastojim.


- Material and methods of vvork
Sve navedene sastojine su srednjedobne i nalaze se
u brdskom području na obroncima Dilja i Krndije, između
200-350 m nadmorske visine (usp. tab. 1).


Tablica 1. Prikaz istraživanih populacija s općim osobinama


Populacija Uprava Šumarija
šuma
Kutjevo I Požega Kutjevo
Kutjevo II Požega Kutjevo
Čaglin I Požega Čaglin
Čaglin II Požega Čaglin
Lev. Varoš I Osijek Lev. Varoš
Lev. Varoš II Osijek Lev. Varoš
Rozmajerovac Osijek Đakovo


Gospodarska Odjel -Dob EkspoInkli-
Nadm.
jedinica odsjek zicija nacija visina
Južna Krndija I 28 a 85 SI 10 280
Južna Krndija I 32 a 85 JI 5 350
Južna Krndija II 4e 69 JZ 15 300
Južna Krndija 11 37 a 69 JZ 10 230
Breznica 86 a 65 JI 10 310
Breznica 85 a, b 74 SI 10 270
Vuka 47 a 75 JZ 5 200
601




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 28     <-- 28 -->        PDF

J. Franjić, Ž. Škvorc: ZIMOTRENOST NEKIH VRSTA HRASTOVA (OUERCUS L.. FAGACEAE) Šumarski list br. 11 -12. CXXI (1997). 599-607
Izbor populacija obavljen je na osnovi omjera smjese
hrastova kitnjaka i cera. U svakoj populaciji (području)
istraživane su čiste sastojine hrasta kitnjaka i mješovite
sastojine hrasta kitnjaka i cera s podjednakim udjelom
kitnjaka i cera. Isto tako istraženaje, kao kontrola, ijedna
mješovita sastojina hrasta lužnjaka s cerom (Rozmajerovac).
Istraživane populacije nalaze se na području
Slavonije (Krndija i Dilj). Na Krndiji se nalaze dvije
populacije (Kutjevo i Čaglin), a na Dilju također dvije
(Rozmajerovac i Levanjska Varoš). Za svaku populaciju
su iz gospodarske osnove uzeti opći podaci o istraživanome
području (usp. tab. 1). Unutar svake populacije
istraživane su po dvije plohe. Nakon toga obavljena je
izmjera prsnih promjera (d130) 100 slučajno odabranih
stabala cera (za mješovite sastojine) i kitnjaka (za čiste i
za mješovite sastojine). U populaciji lužnjaka s cerom
također je mjereno po 100 stabala svake vrste. Promjeri


su mjereni promjerkom s točnošću od 1 cm. Za svako
stablo utvrđeno je da lije zimotreno (+) ili ne (-).


Na istraživanom uzorku obavljena je statističkografička
analiza (usp. si. 1-5; tab. 2-4). Utvrđenje udjel
zimotrenih stabala u svim sastojinama za pojedine vrste
drveća, kao i udjel zimotrenih stabala po debljinskim
stupnjevima. Nakon toga je napravljena regresijska
analiza udjela zimotrenih stabala cera po debljinskim
stupnjevima, za pojedine populacije kao i za cer u kitnjakovim
sastojinama ukupno (usp. si. 1-5). Za hrastove
kitnjak i lužnjak nije rađena regresijska analiza
jer je broj zimotrenih stabala tih vrsta vrlo mali (2-7 %).
Podaci su izjednačeni pravcem (y, = b0 + bj * x) i
parabolom (y2 = b0 + b, * x + b2 * x2) metodom najmanjih
kvadrata. Za svaku tako izjednačenu skupinu podataka
izračunat je korelacijski koeficijent (izr.).


REZULTATI ISTRAŽIVANJA - Results of researches


Analizom uzorka utvrđena je razlika s obzirom na
zimotrenost stabala cera među istraživanim populacijama
(usp. tab. 2-4; si. 1-5). Prosječan udjel zimotrenih
stabala u hrasta kitnjaka je u čistim sastojinama 3.67 %
(2-7 %), dok u mješovitim sastojinama s cerom on
iznosi 14.67 %(10 - 20%). Iz toga proizlazi daje udjel
zimotrenih stabala oko 4 puta veći u mješovitoj sastojini
hrasta kitnjaka s cerom nego u čistim kitnjakovim sastojinama
(bez cera). Prosječan udjel zimotrenih sta


bala cera u mješovitim sastojinama hrasta kitnjaka (s
cerom) je 53 % (43 - 64 %). Ta učestalost je u prosjeku
oko 3.5 puta veća u cera nego u kitnjaka u istim sastojinama.
Zimotrenost hrasta lužnjaka u populaciji Rozmajerovac
(lužnjak s cerom) je 8 %, a cera 50 % (usp. tab.
2). Udjel zimotrenih stabala cera mijenja se s promjenom
ekspozicije, tako je najveći (64 %) na sjeveroistočnoj
ekspoziciji (SI), a najmanji (43 %) na jugoistočnoj
(JI), (usp. tab. 3).


Tablica 2. Udjel zimotrenih stabala kitnjaka i cera u čistim i mješovitim sastojinama hrasta kitnjaka


Čiste sastojine


Populacija kitnjak (%)


Kutjevo I 7


Čaglin I 2


Lev. Varoš I 2


Prosječno 3.67


Kontrolna populacija


* - podatak se odnosi na hrast lužnjak


Tablica 3. Udjel zimotrenih stabala cera u istraživanim
populacijama s obzirom na ekspoziciju


Populacija % Ekspozicija
Kutjevo 11 43 JI
Rozmajerovac 50 JZ
Čaglin II 52 JZ
Levanjska Varoš II 64 SI


Mješovite sastojine


Populacija
Kutjevo II
Čaglinll
Lev. Varoš II
Prosječno
Rozmajerovac


kitnjak (%) cer(%)
14 43
20 52
10 64
14.67 53
8* 50


Iz slike 1 vidljivo je da udjel zimotrenih stabala cera
po debljinskim stupnjevima u tri od četiri istraživane
populacije (Čaglin, Rozmajerovac, Levanjska Varoš)
raste s povećanjem debljinskoga stupnja, a samo u populaciji
Kutjevo ono pada.


Statističko-grafičkom analizom dobiven je opći model
(preliminarni) za udjel zimotrenih stabala cera u
mješovitim sastojinama kitnjaka s cerom (usp. si. 5).


Iz slike 1 vidljivo je da se populacije glede regresijskog
pravca znatno razlikuju, te je u-testom oba




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 29     <-- 29 -->        PDF

.1. Franjić, Z. Škvorc: Z1M0TREN0ST NEKIH VRSTA HRASTOVA (OUERCUS L.. FAGACEAE) Šumarski list br. 11-12. CXX1 (1997). 599-607


vljeno testiranje nagiba pravca (b,), (usp. tab. 4). Iz tablice
4 vidljivo je da se populacija Kutjevo glede nagiba
pravca signifikantno razlikuje od ostalih istraživanih
populacija, a ostale kombinacije populacija nemaju signifikantnih
razlika.


100


80


60


40


20


10 15 20 25 30 35 40 45 50 55
prsni promjer (cm)


Slika 1. Odnos udjela zimotrenih stabala cera s obzirom na prsne
promjere među regresijskim pravcima istraživanih populacija


100


80


Kutjevo


Caglin


Rozmajerovac ^^7´-´´~


60-Levanjska Varoš


s*** s


40-7 / X


*7 /


\


20


0 1 1 1 1 -H 1 1 1 1 1 1


0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 55


prsni promjer (cm)


Slika 2. Odnos udjela zimotrenih stabala cera s obzirom na prsne
promjere među regresijskim parabolama istraživanih populacija


Regresijsko izjednačenje obavljeno je pomoću
pravca i parabole, a pravac se pokazao prihvatljivijim,
jer je pod manjim utjecajem ekstrema (usp. si. 1-5), te
je i testiranje obavljeno samo za pravac (tab. 4).


100


80


60


40


1 Lužnjak s cerom


20


1 Kitnjak s cerom


10 15 20 25 30 35 40 45 50 55
prsni promjer (cm)


Slika 3. Odnos udjela zimotrenih stabala cera s obzirom na prsne
promjere medu regresijskim pravcima istraživanih populacija


00


80


60yS\
4020*/
s* //
///
Lužnjak s cerom
Kitnjak s cerom
Oi 1 1 \ V H 1 r -1 1— H 1
10 15 20 25 30 35 40 45 50 55


prsni promjer (cm)


Slika 4. Odnos udjela zimotrenih stabala cera s obzirom na prsne
promjere među regresijskim parabolama istraživanih populacija


Tablica 4. Prikaz razlika između regresijskih pravaca istraživanih populacija glede nagiba (b,)


Kombinacija populacija
Kutjevo : Caglin
Kutjevo : Levanjska Varoš
Kutjevo : Rozmajerovac
Caglin: Levanjska Varoš
Caglin: Rozmajerovac
Levanjska Varoš : Rozmajerovac
Cer s kitnjakom : Cer s lužnjakom


A sA ´ uizr.
2.896 1.261 2.297*
3.117 1.376 2.266*
3.731 1.286 2 902**
0.221 1.370 0.161
0.835 1.279 0.653
0.614 1.393 0.440
1.347 1.089 1.237


* razlika na razini 0.05; ** razlika na razini 0.01


ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 30     <-- 30 -->        PDF

.1. Franjić. Ž. Skvorc: ZIMOTRENOST NEKIH VRSTA HRASTOVA (QUERCUS L.. FACACKAE) Šumarski list br. 11 -12, CXX1 (1997). 599-607


%
100J


pravac
y= 11.401 + l.256«x ,
r-0.54
parabola


80-


y = -29.165+3.893*x-0.141x:


*^


R-0.57


60



a *pć^
^^


40


20/
/
n , , 0 T i i
0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 55
prsni promjer (cm)


RASPRAVA


Varijabilnost i polimorfnost hrastova uvjetovana je i
činjenicom da se praktički svi hrastovi međusobno križaju,
ukoliko rastu jedni uz druge i ukoliko postoji odgovarajuće
stanište za preživljavanje križanaca (usp.
Grant 1981; Krstinić 1984). S obzirom na to obavljena
su istraživanja zimotrenosti stabala cera, kitnjaka i
lužnjaka, gdje se pretpostavlja daje cer koji je neprilagođen
i neotporan na zimotrenost, tu svoju lošu osobinu
prenio i na lužnjak i kitnjak koji su inače dosta otporni.
Kako je cer vrsta hrasta koja glede svojih zahtjeva
prema staništu traži topliju i blažu klimu (s manjim
oscilacijama), to se smatra daje on vjerojatno unijet u
istraživano područje. Slična je situacija i sa sladunom
(Quercus frainetto Ten.), koji se javlja na istom području,
a kojega su vrlo vjerojatno unijeli Srbi za vrijeme
turskih osvajanja (usp. Trinajstić i dr. 1996).
Kako sladun i cer u Srbiji rastu zajedno i služe u religijske
svrhe i u ekstenzivnom stočarstvu (žirenje sladunovim
žirom i ispaša ovaca lisnikom cera), to je pretpostavka
da je cer u istraživano područje unijet, vrlo
vjerojatna. Kako je cer agresivnija vrsta od sladuna, a i
od kitnjaka i lužnjaka, on se za razliku od sladuna znatno
proširio izvan današnjega stanja rasprostranjenosti
sladuna u Slavoniji i ušao u područje rasprostranjenosti
autoktonih hrastova (lužnjaka i kitnjaka) među koje s
obzirom na svoje zahtjeve prema staništu ne pripada.
Zimotrenost kao greška drva nije selektivni čimbenik i
oštećena stabla mogu normalno plodonositi i razvijati
se, te se cer stoljećima održao i proširio.


Provedena istraživanja udjela zimotrenosti cera i
udjela zimotrenosti autoktonih hrastova kitnjaka i lužnjaka,
također idu u prilog navedenoj pretpostavci da
cer nije autokton u istraživanom području. Tako je u
kitnjaka prosječan udjel zimotrenih stabala u čistim sastojinama
3.67 % (2 - 7 %), a u mješovitim sastojinama


Korelacijski koeficijent (r, R) kreće se za pravac u
intervalu -0.22 < rizr < 0.50, a za parabolu 0.26 < Rlzr >


0.69. Takve vrijednosti korelacijskoga koeficijenta pokazuju
značajnu vezu među uzorcima (0.195 < rtab <
0.254), (usp. Snedecor & Cochran 1971).
Iz slike 3-4 vidljivo je da udjel zimotrenih stabala
cera brže raste, s obzirom na rast debljinskoga stupnja,
u mješovitoj sastojini lužnjaka s cerom nego u mješovitim
sastojinama kitnjaka s cerom.


Slika 5. regresijski modeli udjela zimotrenih stabala cera u mješovitim
sastojinama hrasta kitnjaka s cerom u svim populacijama


- Discussion
s cerom 14.67 % (10 - 20 %). Iz toga proizlazi da je
udjel zimotrenih stabala oko 4 puta veći u mješovitim
sastojinama kitnjaka s cerom nego u čistim kitnjakovim
sastojinama, što je vjerojatno posljedica recentne hibridizacije
ili introgresije.


Prosječan udjel zimotrenih stabala cera u mješo


vitim sastojinama kitnjaka s cerom je 53 % (43 - 64 %).


Ta učestalost j e u oko 3,5 puta veća u cera nego u kitnj a


ka u istim sastojinama. Udjel zimotrenosti lužnjaka u


populaciji Rozmajerovac (lužnjak s cerom) je 8 %, a


cera 50 % (usp. tablicu 2). Prema tome, lužnjak je znat


no otporniji od kitnjaka na zimotrenost (u mješovitim


sastojinama s cerom), što je i logično, jer on raste u


nizinskome području gdje su vlaga i oscilacije tempera


ture veće, i tijekom evolucije seje bolje prilagodio ta


kvim uvjetima od kitnjaka. Tako velike razlike u udjelu


zimotrenosti svakako potvrđuju pretpostavku da cer ni


je autokton. Osim navedenih razlika između udjela zi


motrenosti cera, lužnjaka i kitnjaka, vjerojatno su i po


sljedice razlike u genetskim osobinama vrsta i anatom


skoj građi, jer cer ima krupne i mnogobrojne zrake sr


čike za razliku od lužnjaka i kitnjaka i vjerojatnost po


jave pukotina je znatno veća (usp. Herman 1971;


Horvat 1983; Špolj arić &Petrić 1983).


Udjel zimotrenih stabala cera mijenja se s promjenom
ekspozicije, tako je najveći (64 %) na sjeveroistočnoj
ekspoziciji (SI), a najmanji (43 %) na
jugoistočnoj (JI), (usp. tab. 3), stoje u skladu s temperaturnim
oscilacijama koje su uzrok zimotrenosti (usp.
Kollman 1942; Pfeil 1845; Lamprecht 1950;
Tkačenko 1952; Nesterov 1954;Vanin 1955;
Igmandv 1956; Za se v & Boj kov 1963).


Iz slike 1 vidljivo je da udjeli zimotrenih stabala cera
po debljinskim stupnjevima u tri od četiri istraživane po


/




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 31     <-- 31 -->        PDF

J. Franjić, Ž. Skvorc: Z1MOTRENOST NEKIH VRSTA HRASTOVA (QUERCUS L., FAGACEAE) Šumarski list br. 11-12, CXX1 (1997), 599-607
pulacije (Čaglin, Rozmajerovac, Levanjska Varoš) rastu Iz slike 3-4 vidljivo je da udjel zimotrenih stabala
s povećanjem debljinskoga stupnja što se podudara s cera brže raste, glede rasta debljinskoga stupnja, u
istraživanjima u svijetu (usp. Vakin 1954; Denisov mješovitoj sastojini lužnjaka s cerom nego u mješo1968,
1980; Igmandy 1956; Lamprecht 1950; vitim sastojinama kitnjaka s cerom, što je vjerojatno
Denisov 1980). U populaciji Kutj evo situacija je obrposljedica
stanišnih osobina (veća vlaga, češći mrazenuta
što je vjerojatno posljedica gospodarskih zahvata vi, veća oscilacija temperature i dr.), što se podudara s
(proredom su eliminirana debela i zimotrena stabala). prijašnjim istraživanjima (usp. Lamprech t 1950;
Denisov 1968). Iz istraživanja Žufe (1956) vidlji


Statističko-grafičkom analizom dobivenje opći mo


vo je daje cer na području Bačke zimotren u prosjeku


del (preliminarni) udjela zimotrenih stabala cera u mje


15 %, a u istraživanom području Slavonije u prosjeku


šovitim sastojinama kitnjaka s cerom, s time daje rast


53 %, što također ide u prilog tvrdnji daje cer unijet u


udjela zimotrenosti sporiji zbog uključivanja i popu


istraživano područje, koje je vlažnije i hladnije (usp.


lacije Kutjevo (usp. si. 5).


Ilijanić 1963;Franjić 1993,1994).


ZAKLJUČCI -
--Conclusions


1. Prosječni udjel zimotrenih stabala kitnjaka u čismješovitim
sastojinama kitnjaka s cerom, s time daje
tim sastojinama je 3.67 % (2-7 %), dok u mješovitim rast udjela zimotrenosti sporiji zbog uključivanja i posastojinama
s cerom ono iznosi 14.67 % (10 -20 %), što pulacije Kutjevo, u koje vjerojatno zbog nedavno obaje
za oko 4 puta više (tab. 2). vljene prorede pada (usp. si. 5). Tako se populacija Ku2.
Prosječni udjel zimotrenih stabala cera u mjetjevo,
s obzirom na nagib pravca, signifikantno razlikušovitim
sastojinama kitnjaka s cerom je 53 % (43 -64 je od ostalih istraživanih populacija, koje nemaju signi%).
Ta učestalost je u prosjeku oko 3,5 puta veća u cera fikantnih razlika (tab. 4).
nego u kitnjaka u istim sastojinama. Zimotrenost luž6.
Udjel zimotrenih stabala cera brže raste, glede na
njaka u populaciji Rozmajerovac (lužnjak s cerom) je 8 rasta debljinskoga stupnja, u mješovitoj sastojini luž%,
a cera 50 %, iz čegaje vidljivo da kitnjak znatno više njaka s cerom nego u mješovitim sastojinama kitnjaka s
strada od lužnjaka (tab. 2). cerom (si. 5), vjerojatno zbog stanišnih osobina (veća


vlažnost, češći mrazevi).


3. Udjel zimotrenih stabala cera mijenja se s promjenom
ekspozicije, tako je najveći (64 %) na sje7.
Istraživanjima je utvrđeno da postoje i debela staveroistočnoj
ekspoziciji (SI), a najmanji (43 %) na jubla
cera koja nisu zimotrena, s vrlo kvalitetnim deblom
goistočnoj (JI), (tab. 3). gdje je vjerojatno riječ o genotipovima koji su otporni
na zimotrenost i njih bi uzgojnim zahvatima bilo po


4. Iz slike 1 vidljivo je da udjel zimotrenih stabala
trebno očuvati do kraja ophodnje, a oštećena i neotporcera
po debljinskim stupnjevima u tri od četiri istražina
stabla eliminirati prije obnove. To dolazi u obzir sa


vane populacije (Čaglin, Rozmajerovac, Levanjska Vamo
ako zbog strukture sastojine ili nekih drugih razloga


roš) raste s povećanjem debljinskog stupnja, a samo u
nije moguće cer eliminirati iz kitnjakovih sastojina, jer


populaciji Kutjevo ono pada.
ne samo da on strada od zimotrenosti, već on tu svoju


5. Statističko-grafičkom analizom dobiven je opći
lošu osobinu prenosi i na kitnjak i lužnjak s kojima


model (preliminarni) udjela zimotrenih stabala cera u


zajedno raste u istraživanom području.


ZAHVALA -Acknovvledgements


Zahvaljujemo članovima Javnoga poduzeća "Hr-gospodinu Andriji Škvorcu koji su nesebičnim zalavatske
šume", Uprave šuma Požega dipl. inž. Željku ganjem na terenu omogućili izradu ovoga rada.
Ognjenčiću, dipl. ing. Vladi Kegleviću i


LITERATURA -References


Denisov, A. K, 1968: Poražajenost´ drevostojev mo-Denisov, A. K, 1980: Effect of silvicultural conditirozovojnvmi
treščinami v svjazi tipami lesa. ons on the formation of frost crack and methods
Lesovedenie 4: 56-61. for its prevention. Lesovodstvo, Lesnie kul´turi i
Počvovedenie 9: 36-40.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 32     <-- 32 -->        PDF

J. Franjić, Ž. Škvorc: ZIMOTRENOST NEKIH VRSTA HRASTOVA (OUERCUS L., FAGACEAE)
Šumarski listbr. 11-12, CXXI (1997), 599-607
Denisov, A. K., Pučkova, A. A. 1985: Control of
štand damage from frost crack. Lesnoe Khoziaistvo2:
35-37.


Denisov, A. K.,. Denisov, S. A 1986: Kpoznaniju
prirodv morozovoj a. Lesnoi Žurnal 2:13-17.


F r anj i ć, J., 1993: Morfometrijska analiza lista i ploda
hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u Hrvatskoj.
Magistarski rad - PMF (mrse). Zagreb.


Franjić , J., 1994: Morphometric leaf analvsis as an
indicator of common oak (Quercus robur L.) variability
in Croatia. Ann. Forest. 19(1): 1-32.


Grant, V., 1981: Plant seciation. Columbia Universitv
Press, Nevv York.
Herman, J., 1971: šumarska dendrologija. Stanbiro.
Zagreb.
Horvat,L, 1983: Hrastovina. U: šumarska enciklopedija
2: 78-80. Zagreb.
lgmandy, Z., 1956: Frost crack in Quercus cerris
stands in Hungary. Erdomern. Foisk. Kozi. 2:81


101.
Ilij anić, Lj., 1963: Tipologisch-geographische Gliederung
der Niederungswiesen Nordkroatiens im
klimatischen Zusammenhang. Acta Bot. Croat.
22:119-132.
Ishida , S., 1963: On the development of frost eracks
in todomatsu trunks, Abies sachalinensis, especiallv
in relation to their wetwood. Res. Buli.
Exp. For. Hokkaido Univ. 22(2): 473-273.
Jovanović,B.,E. Vukičević, 1983: Hrast. U: Šumarska
enciklopedija 2: 74-75. Zagreb.


Knuchel.H., 1947: Holzfehler. Bd58.Zurich.


Ko Uman, E., 1942: Uberdas Gefrieren und den Einfluss
tiefer temparaturen auf die Festigkeit der


Holzer. Mitt. Akad. Deutsche Forstvv 1.


Krstinić , A., 1984: Fenotipska stabilnost, adaptabilnost
i produktivnost nekih klonova stablastih vrba.
Glas. šum. pokuse, Posebno izd. 1: 5-24.


Lachausse , E., 1953: Note on cup-shake and frost
crack of Oak (Quercus robur). Buli. Soc. For.
Franche - Comte 26(12): 655-659.


Lamprecht,H., 1950: The influence of environmental
factors on frost-erack of Pedunculate and Sessile
Oak in the northeast of the Swiss plateau.
Mitt. Schvveis. Anst. Forstl. Versuchsw 26(2):
360-418.


M a 1 a i s s e, F., 1957: Note on frost-erack of Quercus
rubra in Campine. Buli. Soc. Roy. Forest. Belgique
64(10): 439-461.


Mayer-Wegelin,H.,
1955: Spannungenund Spannungrise
im Holz des Stehenden und gefallten
Stammes. Mitt. OGfH 2.


Mayer-Wegelin, H., Kiibler, H. Traber, H.
1962: Uber die Ursache der Frostriss.


Forstw.Cbl. 81(5/6): 129-137.


Miiller-Thurgau,H. 1886: Uber des Gefrieren und
Erfrieren der Pflanzen. Landwirtsch. Jahrb. 15.


Nesterov , V. G., 1954: Obščeje lesovodstvo. Goslesbumizdat,
M.-L.


Norin , V. N., 1954: Nekotorye dannye o proizrastanii
duba v zapadnom preduralje. Bot. Žurn. 39(3):
430-437.


P f e i 1, F., 1845: Forstbenutzung und Forsttechnologie.
Zitbei Caspary 112.


Schulz, H., 1957: Untersuchungen anFrostrissen im
Fruhjahr 1956. Frostwiss. Cbl. 1-2: 14-24.
Snedecor,G. W., Cochran, W. G. 1971: Statistical


methods. The Iowa State University Press,
Ames.
Špoljarić, Z., Petrić, B. 1983: Drvo. U: Šumarska
enciklopedija 1: 405-408. Zagreb.
Tkačenko , M. E., 1952: Obščeje lesovodstvo. Goslesbumizdat,
M.


Trinajstić, I., Franjić, J., Samardžić, I. Samardžić
, J. 1996: Fitocenološke značajke šuma
sladuna i cera (as. Quercetum frainetto-cerris
Rudski 1949) u Slavoniji (Hrvatska). Šum.
list 120(7-8): 305-321.


Vajda,Z., 1974: Nauka o zaštiti šuma. školska knjiga.
Zagreb.


Vakin, A. T, 1954: Fitopatologičeskoje sostojanije
dubrav Telermanovskogo lesa. Tr./Ni-t Lesa AN
SSSR 16.


Vanin, S. I., 1955: Lesnaja Fitopatologija. Goslesbumizdat,
M.-L.


Zasev, A., Boj kov, A. D. 1963: Some points relating
to frost eracks in Quercus cerris. Nauc.
Trud. Lesoteh. Inst. 11: 97-105.


Žufa, L., 1956: O zdravstvenom stanju cerovih sastojina
u šumama Kozara - Šušnjar, Štrbac i Breška
šuma sjeverozapadne Bačke. Šumarstvo 9(4/5):
245-250.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 33     <-- 33 -->        PDF

J. Franjić, Ž. Skvorc: ZIMOTRENOST NEKIH VRSTA HRASTOVA (OUERCUS L., FAGACEAE) Šumarski list br. 11-12, CXXI (1997), 599-607
SUMMARY: Frost-crack is aphenomenon occurring on woody species in ali areas of
the Northern Hemisphere with a distinct hibernalperiod. Its intensity, namely its significance
with respect to the forestry and economy as well as the ecology varies depending
upon climatic conditions, tree species, etc. Damages caused by the frost-crack are considerable
because it does not only damage the lower, economically the most valuable
part ofthe tree trunk, but also increases the possibility for a large number ofpathogenic
organisms to penetrate into trees. The frost-crack is a very complex phenomenon and
most likelv there is not onefactor which can be generalized as its only and main cause,
but like ali other phenomena in the ecosystem it results from the interaction of many
complicated and often hardly understandable processes in them. The most acceptable
theoryfor crack formation in the tree trunk lower parts is the one by which formation of
cracks is connected with abrupt and high drops in air temperature, that causesfast cooling
and shrinking oftree trunk outer lavers while the inner ones cool very slowly and,
therefore, keep their dimensions for a longer time period. As the result, in the outer parts
ofa tree trunk there appear tangentialforces which act in two different directions causing
cracking. The frost-crack, therefore, occurs as the consequence ofbad thermal conductivity
ofwood.


The researches ofthe frost-crack on the turkey oak, sessile oak and common oak trees
have been carried out in four populations (Kutjevo, Caglin, Rozmajerovac, Levanjska
Varoš) on seven trialplots.


The average share of frost-cracked sessile oak trees in pure stands is 3.67 % (2 -7%),
whilein the mixedstands with the turkey oak this share is 14.67 % (10-20 %), thatis approximately
4 times more (tab. 2). The average share of frost-cracked turkey oak trees in
the mixed sessile oak and turkey oak stands is 53 % (43 -64%). This frequency is in the
average about 3.5 times higher for the turkey oak thanfor the sessile oak in the same
stands. The frost-crack ofthe common oak in the Rozmajerovac population (the common
oak with the turkey oak) is 8 %, and that ofthe turkey oak 50 %, showing that the sessile
oak is much more susceptible to damage by frost-crack than the common oak (tab. 2).


The share of the frost-cracked turkey oak trees changes with a change of exposition,
thus it is the biggest (64%) on the North-East exposition (N-E) and the smallest (43%) on
the South-East one (S-E), (tab. 3).


From the figure 1 it can be seen that according to thicknesses grades the share of
frost-cracked turkey oak trees increases with the thickness grade increase in three out of
four researchedpopulations (Čaglin, Rozmajerovac, Levanjska Varoš) while only in the
Kutjevo population it decreases.


Using the statistical and graphical analysis, a general (preliminary) pattern ofthe
share offrost-cracked turkey oak trees in the mixed sessile oak and turkey oak stands has
been obtained, with a slower the frost-crack share growth due to the inclusion of the
Kutjevo population in which because ofthe recently performed thinning this share is decreased
(comp. fig. 5). Thus, with regard to the straight Une inclination, the Kutjevo population
differs significantly from other researched populations, among which no significant
differences exist (tab. 4). The share of the frost-cracked turkey oak trees grows


faster, with respect to the thickness growth, in the mixed common oak and turkey oak
štand than in the mixed sessile oak and turkey oak stands (fig. 5), mostprobably due to
the habitat characteristics (more moisture, morefrequentfrosts).


The researches have shown that there are thick turkev oak trees which are not frost-
cracked and which have a tree-trunk ofgood quality. The question is very likely about the
genotypes resistant to frost-crack which should be preserved by means of silvicultural
operations until the end ofrotation while the damaged and non-resistant trees should be
eliminated before regeneration. This can be considered only if because of the štand
structure or for any other reasons, the turkey oak cannot be eliminated from the sessile
oak stands, since not only itperishes by the frost-crack but it also transfers this inferior
property ofits to the sessile oak and the common oak with which it grows together in the
researched area.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 34     <-- 34 -->        PDF

Štetan/ cH%ožlć/ V
rloma/ godina/


cJfYUwtAj/ czAu&tma& and
cMapfiy rlew/ ^IjeaA/


a"voh& aluckticAes/ cVleues/cljafvt/