DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 25 <-- 25 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 11-12. CXXI (1997). 599-607 UDK 630* 422 (Ouercus cerris L) 001. ZIMOTRENOST NEKIH VRSTA HRASTOVA (QUERCUS L., FAGACEAE) NA KRNDIJI I DILJU (SLAVONIJA, HRVATSKA) FROST-CRACK IN SOME OAK SPECIES (QUERCUS L., FAGACEAE) ON KRNDIJA AND DILJ (SLAVONIA, CROATIA) Josip FRANJIĆ* i Željko ŠKVORC** SAŽETAK: Istraživanja zimotrenosti stabala hrastova cera, kitnjaka i lužnjaka provedena su u četiri populacije (Kutjevo, Caglin, Rozmajerovac, Levanjska Varoš) na sedam pokusnih ploha. Dobiveni rezultati ukazuju na vrlo veliko udjel zimotrenih stabala cera (preko 50 %). Također je utvrđeno da udjel zimotrenih stabala kitnjaka i lužnjaka znatno raste (oko 15 %) u mješovitim sastojinama s cerom, dok u čistim sastojinama (bez cera) gotovo da i nema zimotrenosti (oko 3,5 %). Isto tako je utvrđeno da ekspozicija utječe na udjel zimotrenih stabala, te je on najveći na sjeveroistoku (64 %), a najmanji na jugoistoku (43 %). Udjel zimotrenih stabala cera brže raste, glede rasta debljinskoga stupnja, u mješovitoj populaciji lužnjaka s cerom nego u mješovitim populacijama kitnjaka s cerom, vjerojatno zbog stanišnih osobina (veća vlažnost, češći mrazevi). Cer na području Srbije strada od zimotrenosti svega 15 %, a u istraživanome području preko 50 %, što upućuje na pretpostavku daje on u istraživano područje unijet i radi svoje agresivnosti proširen u veći dio kontinentalne Hrvatske. Istraživanjima je utvrđeno da postoje i debela stabla cera koja nisu zimotrena s vrlo kvalitetnim deblom, gdje je vjerojatno riječ o genotipovima koji su se adaptirali ili su otporni na zimotrenost, i njih bi uzgojnim zahvatima bilo potrebno očuvati do kraja ophodnje, a oštećena i neotporana stabla eliminirati prije obnove. To dolazi u obzir samo ako zbog strukture sastojine ili nekih drugih razloga nije moguće cer eliminirati iz kitnjakovih sastojina, jer ne samo da on strada od zimotrenosti, već on tu svoju lošu osobinu prenosi i na kitnjak i lužnjak s kojima zajedno raste u istraživanom području. Ključne riječi: zimotrenost, Quercus, frost-crack, Hrvatska UVOD - Introduction Istraživanjima zimotrenosti u Hrvatskoj se gotovo U svijetu je ta problematika relativno dobro obrađenitko nije bavio, te o toj problematici ima vrlo mali broj na, te postoji velik broj radova koji obrađuju problemaliteraturnih podataka. Tako Va j d a (1974) piše za zimotiku zimotrenosti, kako u vrsta roda Quercus, tako i u trenost daje to pojava raspucavanja donjih dijelova dedrugih vrsta. Ta se pojava na drvenastim vrstama pojabla u radijalnom smjeru, a u ravnini zraka srčike počevši vljuje na svim područjima sjeverne hemisfere s izraod kore prema unutrašnjosti debla. Takve rane zarastu, ženim zimskim periodom. Njen intenzitet, odnosno ali se iduće zime nanovo raspuknu i ponovno zarastu, značaj, i u šumsko-gospodarskom i u ekološkom poglestvarajući tako na stablu uske dugačke brazgotine. du varira ovisno o klimatskim prilikama, vrsti drveća i dr. Tako npr. Denisov (1968) piše da je u bivšem * Dr. sci. Josip Franjić, Šumarski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, Svetošimunska 25, HR-10000 Zagreb SSSR-u zimotrenost puno raširenija u odnosu na za** Dipl. ing. Željko škvorc. Kralja Tomislava 87a, HR-34350 Čaglin padnu Europu zbog oštrije kontinentalne klime. Štete ***Rad je financiran sredstvima J.P. "Hrvatske šume" |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 26 <-- 26 --> PDF |
J. Franjić, Ž. Skvorc: Z1MOTRF.NOST NEKIH VRSTA HRASTOVA (OUERCUS L.. FAGACEAE) Šumarski list br. 11-12. CXX1 (1997), 599-607 nastale uslijed zimotrenosti velike su jer ne samo da se oštećuje donji, gospodarski najvrijedniji dio debla, nego se i povećava mogućnost prodora velikoga broja pato genih organizama u stabla. Zimotrenostje vrlo komplek sna pojava i najvjerojatnije je da nijedan čimbenik ne možemo generalizirati kao jedinog i glavnog uzročnika zimotrenosti, nego je to, kao i sve druge pojave u ekosu stavu rezultat međudjelovanja mnogobrojnih kompli ciranih i često teško shvatljivih procesa u njima. Na zi motrenost osim fizičkih čimbenika, koje se najčešće ne može mijenjati (temperatura zraka, vjetar, ekspozicija, inklinacija, vrsta tla i dr.), utječu i mnogi drugi na koje se može posredno ili neposredno utjecati (usp. Denisov 1968, 1980;Denisov &Pučkova 1985;Denisov &Denisov 1986). Najprihvatljivija teorija o nastanku pukotina na donjim dijelovima debala je ona koja povezuje pojavu pukotina s naglim i velikim padovima temperature zraka, što izaziva brzo hlađenje i skupljanje vanjskih slojeva debla, dok se unutrašnji dijelovi vrlo sporo hlade i time duže zadržavaju svoje dimenzije. Kao rezultat toga, u vanjskim dijelovima debla nastaje dijelovanje tangentnih sila u dva suprotna smjera što uzrokuje raspucavaje. Zimotrenost prema tome nastaje kao posljedica loše toplinske vodljivosti drva. Tu teoriju razrađivali su mnogi autori (Pfeil 1845; Tkačenko 1952; Nesterov 1954; Vanin 1955), a Ko Uman je (1942) izračunao daje razlika u temperaturi između unutarnjih i vanjskih slojeva debla sposobna dovesti, uslijed termičkog skupljanja, do prekoračenja sposobnosti na rastezanje poprečnih vlakana u tangentnoj ravnini i izazvati pucanje pri razlici u temperaturi većoj od 40 °C. Mayer-We g e 1 i n (1955) i S c h u I z (1957) dokazali su da zimotrenost nastaje još pri manjim razlikama temperature. Miiller-Thurgau (1886) objašnjava zimotrenost "unutrašnjim isušivanjem" koje nastaje kao posljedica zamrzavanja slobodne vode u plosnatim stanicama i odsisavanjem leda stvorenog od higroskopske vode iz staničnih stijenki. Vakin (1954) je smatrao da zimotrenost nastaje uslijed isisavanja higroskopske vlage iz stijenki stanica i njene kristalizacije u šupljinama elemenata drva. Slična objašnjenja davali su i drugi autori. Međutim M a 1 a i s s e (1957) je dokazao da su takve pukotine premale, a u pukotinama nastalim zimotrenošću nije pronađen led. Ishida (1963) navodi da zimotrenost u četinjača nastaje zbog unutrašnjeg pritiska uzrokovanog smrzavanjem vode u vanjskim (aktivnim) godovima i temperaturnih razlika u radijalnome smjeru. K n u c h e 1 (1947) vidi uzrok nastanka zimotrenosti u promjeni opsega debla zbog nemogućnosti uzimanja vode iz zamrznute zemlje. N o r i n (1954) tvrdi da zimotrenost može nastati i zbog kolebanja temperature između dana i noći. Mayer-Wegelin i dr. (1962) povezuju nastanak zimotrenosti s anizotropnošću drva. Prema Denisovu &Denisovu (1986) neki autori povezuju zimotrenost s vjetrom zbog razlike u temperaturi na izloženoj i neizloženoj strani svijeta. Također Denisov & Denisov (1986) iznose sljedeće zaključke nastale kao rezultat dugogodišnjih istraživanja: 1. Mrazevi i oscilacije rano proljetnih temperatura zraka između dana i noći ne pokazuju utjecaj na zimotrenost. Vjetar kao termički čimbenik također ne utječe; međutim, mehanički utjecaj vjetra koji se očituje kao ljuljanje termički napetih stabala treba istražiti. Do navedenih zaključaka on dolazi na osnovi svojih istraživanja koja su pokazala da nema razlike u udjelu zimotrenosti na različitim stranama debla glede gore navedenih čimbenika koji višestruko jače djeluju na određenim stranama svijeta. Zasev & B o j k o v (1963) utvrdili su razliku zimotrenosti kod cera glede strane svijeta: S 11.5%; SI 11.3 %; I 9.6%; JI 12.1 %; J 17.2 %; JZ 17.4 %; Z 11.8 %; SZ 9.1 %.). 2. Koeficijent linearnog skupljanja drva dubećeg stabla pod utjecajem smanjenja temperature zraka različit je za različite vrste. Pri padanju zimske temperature zraka kod svih vrsta širina pukotine se povećava, a pri povećanju temperature smanjuje. Do analognih rezultata došao je i Schul´z (1957). 3. Zimotrenost je posljedica termičkog skupljanja perifernih dijelova debla pri naglom i velikom padu zimskih temperatura zraka. Razlike u zimotrenosti između različitih vrsta, ali i unutar iste vrste drveća ovisi o anizotropnosti drvne mase dubećeg stabla, kao i o mnogim šumarsko-biološkim čimbenicima koji su najčešće odlučujući. 4. Teorija o "unutrašnjem isušivanju" drva kao uzroka zimotrenosti je neodrživa. U tom slučaju bi pukotine bile male, pojavljivale bi se ponajprije na početku zime i dr. Istraživanjem utjecaja stanišnih prilika na zimotrenost bavili su se mnogi autori. Tako Lachausse (1953) dovodi u vezu zimotrenost pojedinih sastojina hrasta lužnjaka s odnosom Ca/Fe u drvu i u tlu, te zaključuje daje zimotrenost veća stoje on manji. Žufa (1956) istražuje zimotrenost u cerovim sastojinama sjeverozapadne Bačke. Prema njemu primarni uzrok velikog broja oštećenih stabala u tim sastojinama su nepovoljni stanišni i klimatski čimbenici. Te sastojine rastu na glinastim ilovačama, većinom na teškim, slabo propusnim tlima alkalne reakcije, koja se potpuno razlikuju od tla na prirodnim staništima cera. Također ceru ne odgovaraju velike amplitude između minimalnih i maksimalnih temperatura zraka. Igmandv (1956) zaključuje da cer najviše strada u dolinama i nizinama (osobito na mokrim i slanim staništima) kao i na velikim nagibima, osobito sjevernih i istočnih ekspozicija. Lamprech t (1950) zaključuje daje učestalost zimo |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 27 <-- 27 --> PDF |
J. Franjić, Ž. Škvorc: ZIMOTRENOST NEKIH VRSTA HRASTOVA (OUERCUS L.. FAGACEAE) Šumarski list br. 11-12, CXXI(1997), 599-607 trenosti kitnjaka najmanja u zajednici Querceto- Carpinetum luzuletozum, nešto je veća u zajednici Querceto-Carpinetum aretosum, a najveća u Querceto- Betuletum. Lužnjak najmanje strada na prijelazu između Querceto-Carpinetum luzuletozum i Querceto-Carpinetum aretosum, a najjače je oštećen na vlažnim staništima. Učestalost zimotrenosti također se povećava s nagibom terena. Denisov (1968) utvrđuje daje hrast lužnjak u poplavnim šumama više zimotren od lužnjaka na platoima, ne samo po broju zimotrenih stabala, nego i po prosječnom broju pukotina na stablu. Istraživanjima je utvrdio da je vlažnost drva stabala na poplavnim staništima veća, što uzrokuje značajno smanjenje granice otpornosti poprečnih vlakana na rastezanje u tangentnoj ravnini. Najveći utjecaj na smanjenje te granice imaju višeredne zrake srčike. Ustanovljeno je daje visina zraka srčike u hrastova na poplavnim staništima znatno veća, te da su oni tamo mnogobrojniji. To ima značajan utjecaj na smanjenje otpornosti na raspucavanje debla u lužnjaka na poplavnim staništima. Jedan od razloga što je cer manje otporan na zimotrenost od drugih hrastova je vjerojatno i u tome što on ima kraće, a deblje (krupnije) zrake srčike, te su one mnogobrojni je nego u drugih hrastova (Jovanović & Vuk i će vi ć 1983). Veliku osjetljivost cera na zimotrenost potvrđuju mnogi autori. Tako Žufa (1956) iznosi daje postotak zimotrenih stabala u istraživanim sastojinama u prosjeku 15 % (kreće se od 0 do 72 %). Z a sev & B o j k o v (1963) navode učešće od 61.1 % zimotrenih stabala cera na uzorku od 592 stabla. Igmandv (1956) zaključuje da je cer puno osjetljiviji na zimo- MATERIJAL I METODE RADA Istraživanja zimotrenosti stabala hrastova cera, kitnjaka i lužnjaka provedena su u četiri populacije (Kutjevo, Čaglin, Rozmajerovac, Levanjska Varoš) na sedam pokusnih ploha (Kutjevo I i II, Čaglin I i II, Levanjska Varoš I i II i Rozmajerovac). trenost od kitnjaka i lužnjaka na istim staništima. Mnogim je radovima utvrđen porast učešća zimotrenih stabala s porastom prsnog promjera i starosti stabala (Va k i n 1954;Denisov 1968, 1980; Igmandy 1956; Lamprecht 1950). To se objašnjava povećanjem radijalnoga temperaturnog gradijenta u velikim deblima. On je veći stoje veća fizikalna i fiziološka heterogenost odnosno anizotropnost (D e n i s o v 1980). Također je ustanovljeno povećanje udjela zimotrenosti sa smanjenjem boniteta staništa i sa sniženjem punodrvnosti stabala. Normalno guste sastojine manje su oštećene od otvorenih, a i češće stradavaju stabla na rubovima nego u unutrašnjosti sastojina. Isto tako je primijećeno daje zimotrenost, bez obzira na ekološke prilike, češća u nekim područjima pa je vjerojatno da postoji genetska sklonost (Denisov 1980; Denisov & Pučkova 1985). Igmandv (1956) navodi da uvažavanjem ekoloških zahtjeva pojedinih vrsta i ne podržavanjem na staništima koja im ne pogoduju najbolje utječemo na smanjenje zimotrenosti. Na najlošijim staništima, gdje se događaju velike štete, treba promijeniti vrstu, a na drugima dodavati vrste koje su tolerantnije. Denisov (1980) i Denisov & Pučko va (1985) u svojim radovima zaključuju da kod netolerantnih vrsta treba izbjegavati uzgoj debelih i prezrelih stabala, održavati gustoću sastojine normalnom. Trebalo bi težiti genetskoj selekciji za minimalnu anizotropnost. Prorede moraju biti jednolične i umjerene s očuvanjem podstojne etaže s težištem na vađenju oštećenih stabala. Proredama treba reducirati anizotropnost stabala u sastojim. - Material and methods of vvork Sve navedene sastojine su srednjedobne i nalaze se u brdskom području na obroncima Dilja i Krndije, između 200-350 m nadmorske visine (usp. tab. 1). Tablica 1. Prikaz istraživanih populacija s općim osobinama Populacija Uprava Šumarija šuma Kutjevo I Požega Kutjevo Kutjevo II Požega Kutjevo Čaglin I Požega Čaglin Čaglin II Požega Čaglin Lev. Varoš I Osijek Lev. Varoš Lev. Varoš II Osijek Lev. Varoš Rozmajerovac Osijek Đakovo Gospodarska Odjel -Dob EkspoInkli- Nadm. jedinica odsjek zicija nacija visina Južna Krndija I 28 a 85 SI 10 280 Južna Krndija I 32 a 85 JI 5 350 Južna Krndija II 4e 69 JZ 15 300 Južna Krndija 11 37 a 69 JZ 10 230 Breznica 86 a 65 JI 10 310 Breznica 85 a, b 74 SI 10 270 Vuka 47 a 75 JZ 5 200 601 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 28 <-- 28 --> PDF |
J. Franjić, Ž. Škvorc: ZIMOTRENOST NEKIH VRSTA HRASTOVA (OUERCUS L.. FAGACEAE) Šumarski list br. 11 -12. CXXI (1997). 599-607 Izbor populacija obavljen je na osnovi omjera smjese hrastova kitnjaka i cera. U svakoj populaciji (području) istraživane su čiste sastojine hrasta kitnjaka i mješovite sastojine hrasta kitnjaka i cera s podjednakim udjelom kitnjaka i cera. Isto tako istraženaje, kao kontrola, ijedna mješovita sastojina hrasta lužnjaka s cerom (Rozmajerovac). Istraživane populacije nalaze se na području Slavonije (Krndija i Dilj). Na Krndiji se nalaze dvije populacije (Kutjevo i Čaglin), a na Dilju također dvije (Rozmajerovac i Levanjska Varoš). Za svaku populaciju su iz gospodarske osnove uzeti opći podaci o istraživanome području (usp. tab. 1). Unutar svake populacije istraživane su po dvije plohe. Nakon toga obavljena je izmjera prsnih promjera (d130) 100 slučajno odabranih stabala cera (za mješovite sastojine) i kitnjaka (za čiste i za mješovite sastojine). U populaciji lužnjaka s cerom također je mjereno po 100 stabala svake vrste. Promjeri su mjereni promjerkom s točnošću od 1 cm. Za svako stablo utvrđeno je da lije zimotreno (+) ili ne (-). Na istraživanom uzorku obavljena je statističkografička analiza (usp. si. 1-5; tab. 2-4). Utvrđenje udjel zimotrenih stabala u svim sastojinama za pojedine vrste drveća, kao i udjel zimotrenih stabala po debljinskim stupnjevima. Nakon toga je napravljena regresijska analiza udjela zimotrenih stabala cera po debljinskim stupnjevima, za pojedine populacije kao i za cer u kitnjakovim sastojinama ukupno (usp. si. 1-5). Za hrastove kitnjak i lužnjak nije rađena regresijska analiza jer je broj zimotrenih stabala tih vrsta vrlo mali (2-7 %). Podaci su izjednačeni pravcem (y, = b0 + bj * x) i parabolom (y2 = b0 + b, * x + b2 * x2) metodom najmanjih kvadrata. Za svaku tako izjednačenu skupinu podataka izračunat je korelacijski koeficijent (izr.). REZULTATI ISTRAŽIVANJA - Results of researches Analizom uzorka utvrđena je razlika s obzirom na zimotrenost stabala cera među istraživanim populacijama (usp. tab. 2-4; si. 1-5). Prosječan udjel zimotrenih stabala u hrasta kitnjaka je u čistim sastojinama 3.67 % (2-7 %), dok u mješovitim sastojinama s cerom on iznosi 14.67 %(10 - 20%). Iz toga proizlazi daje udjel zimotrenih stabala oko 4 puta veći u mješovitoj sastojini hrasta kitnjaka s cerom nego u čistim kitnjakovim sastojinama (bez cera). Prosječan udjel zimotrenih sta bala cera u mješovitim sastojinama hrasta kitnjaka (s cerom) je 53 % (43 - 64 %). Ta učestalost je u prosjeku oko 3.5 puta veća u cera nego u kitnjaka u istim sastojinama. Zimotrenost hrasta lužnjaka u populaciji Rozmajerovac (lužnjak s cerom) je 8 %, a cera 50 % (usp. tab. 2). Udjel zimotrenih stabala cera mijenja se s promjenom ekspozicije, tako je najveći (64 %) na sjeveroistočnoj ekspoziciji (SI), a najmanji (43 %) na jugoistočnoj (JI), (usp. tab. 3). Tablica 2. Udjel zimotrenih stabala kitnjaka i cera u čistim i mješovitim sastojinama hrasta kitnjaka Čiste sastojine Populacija kitnjak (%) Kutjevo I 7 Čaglin I 2 Lev. Varoš I 2 Prosječno 3.67 Kontrolna populacija * - podatak se odnosi na hrast lužnjak Tablica 3. Udjel zimotrenih stabala cera u istraživanim populacijama s obzirom na ekspoziciju Populacija % Ekspozicija Kutjevo 11 43 JI Rozmajerovac 50 JZ Čaglin II 52 JZ Levanjska Varoš II 64 SI Mješovite sastojine Populacija Kutjevo II Čaglinll Lev. Varoš II Prosječno Rozmajerovac kitnjak (%) cer(%) 14 43 20 52 10 64 14.67 53 8* 50 Iz slike 1 vidljivo je da udjel zimotrenih stabala cera po debljinskim stupnjevima u tri od četiri istraživane populacije (Čaglin, Rozmajerovac, Levanjska Varoš) raste s povećanjem debljinskoga stupnja, a samo u populaciji Kutjevo ono pada. Statističko-grafičkom analizom dobiven je opći model (preliminarni) za udjel zimotrenih stabala cera u mješovitim sastojinama kitnjaka s cerom (usp. si. 5). Iz slike 1 vidljivo je da se populacije glede regresijskog pravca znatno razlikuju, te je u-testom oba |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 29 <-- 29 --> PDF |
.1. Franjić, Z. Škvorc: Z1M0TREN0ST NEKIH VRSTA HRASTOVA (OUERCUS L.. FAGACEAE) Šumarski list br. 11-12. CXX1 (1997). 599-607 vljeno testiranje nagiba pravca (b,), (usp. tab. 4). Iz tablice 4 vidljivo je da se populacija Kutjevo glede nagiba pravca signifikantno razlikuje od ostalih istraživanih populacija, a ostale kombinacije populacija nemaju signifikantnih razlika. 100 80 60 40 20 10 15 20 25 30 35 40 45 50 55 prsni promjer (cm) Slika 1. Odnos udjela zimotrenih stabala cera s obzirom na prsne promjere među regresijskim pravcima istraživanih populacija 100 80 Kutjevo Caglin Rozmajerovac ^^7´-´´~ 60-Levanjska Varoš s*** s 40-7 / X *7 / \ 20 0 1 1 1 1 -H 1 1 1 1 1 1 0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 55 prsni promjer (cm) Slika 2. Odnos udjela zimotrenih stabala cera s obzirom na prsne promjere među regresijskim parabolama istraživanih populacija Regresijsko izjednačenje obavljeno je pomoću pravca i parabole, a pravac se pokazao prihvatljivijim, jer je pod manjim utjecajem ekstrema (usp. si. 1-5), te je i testiranje obavljeno samo za pravac (tab. 4). 100 80 60 40 1 Lužnjak s cerom 20 1 Kitnjak s cerom 10 15 20 25 30 35 40 45 50 55 prsni promjer (cm) Slika 3. Odnos udjela zimotrenih stabala cera s obzirom na prsne promjere medu regresijskim pravcima istraživanih populacija 00 80 60yS\ 4020*/ s* // /// Lužnjak s cerom Kitnjak s cerom Oi 1 1 \ V H 1 r -1 1— H 1 10 15 20 25 30 35 40 45 50 55 prsni promjer (cm) Slika 4. Odnos udjela zimotrenih stabala cera s obzirom na prsne promjere među regresijskim parabolama istraživanih populacija Tablica 4. Prikaz razlika između regresijskih pravaca istraživanih populacija glede nagiba (b,) Kombinacija populacija Kutjevo : Caglin Kutjevo : Levanjska Varoš Kutjevo : Rozmajerovac Caglin: Levanjska Varoš Caglin: Rozmajerovac Levanjska Varoš : Rozmajerovac Cer s kitnjakom : Cer s lužnjakom A sA ´ uizr. 2.896 1.261 2.297* 3.117 1.376 2.266* 3.731 1.286 2 902** 0.221 1.370 0.161 0.835 1.279 0.653 0.614 1.393 0.440 1.347 1.089 1.237 * razlika na razini 0.05; ** razlika na razini 0.01 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 30 <-- 30 --> PDF |
.1. Franjić. Ž. Skvorc: ZIMOTRENOST NEKIH VRSTA HRASTOVA (QUERCUS L.. FACACKAE) Šumarski list br. 11 -12, CXX1 (1997). 599-607 % 100J pravac y= 11.401 + l.256«x , r-0.54 parabola 80- y = -29.165+3.893*x-0.141x: *^ R-0.57 60 a *pć^ ^^ 40 20/ / n , , 0 T i i 0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 55 prsni promjer (cm) RASPRAVA Varijabilnost i polimorfnost hrastova uvjetovana je i činjenicom da se praktički svi hrastovi međusobno križaju, ukoliko rastu jedni uz druge i ukoliko postoji odgovarajuće stanište za preživljavanje križanaca (usp. Grant 1981; Krstinić 1984). S obzirom na to obavljena su istraživanja zimotrenosti stabala cera, kitnjaka i lužnjaka, gdje se pretpostavlja daje cer koji je neprilagođen i neotporan na zimotrenost, tu svoju lošu osobinu prenio i na lužnjak i kitnjak koji su inače dosta otporni. Kako je cer vrsta hrasta koja glede svojih zahtjeva prema staništu traži topliju i blažu klimu (s manjim oscilacijama), to se smatra daje on vjerojatno unijet u istraživano područje. Slična je situacija i sa sladunom (Quercus frainetto Ten.), koji se javlja na istom području, a kojega su vrlo vjerojatno unijeli Srbi za vrijeme turskih osvajanja (usp. Trinajstić i dr. 1996). Kako sladun i cer u Srbiji rastu zajedno i služe u religijske svrhe i u ekstenzivnom stočarstvu (žirenje sladunovim žirom i ispaša ovaca lisnikom cera), to je pretpostavka da je cer u istraživano područje unijet, vrlo vjerojatna. Kako je cer agresivnija vrsta od sladuna, a i od kitnjaka i lužnjaka, on se za razliku od sladuna znatno proširio izvan današnjega stanja rasprostranjenosti sladuna u Slavoniji i ušao u područje rasprostranjenosti autoktonih hrastova (lužnjaka i kitnjaka) među koje s obzirom na svoje zahtjeve prema staništu ne pripada. Zimotrenost kao greška drva nije selektivni čimbenik i oštećena stabla mogu normalno plodonositi i razvijati se, te se cer stoljećima održao i proširio. Provedena istraživanja udjela zimotrenosti cera i udjela zimotrenosti autoktonih hrastova kitnjaka i lužnjaka, također idu u prilog navedenoj pretpostavci da cer nije autokton u istraživanom području. Tako je u kitnjaka prosječan udjel zimotrenih stabala u čistim sastojinama 3.67 % (2 - 7 %), a u mješovitim sastojinama Korelacijski koeficijent (r, R) kreće se za pravac u intervalu -0.22 < rizr < 0.50, a za parabolu 0.26 < Rlzr > 0.69. Takve vrijednosti korelacijskoga koeficijenta pokazuju značajnu vezu među uzorcima (0.195 < rtab < 0.254), (usp. Snedecor & Cochran 1971). Iz slike 3-4 vidljivo je da udjel zimotrenih stabala cera brže raste, s obzirom na rast debljinskoga stupnja, u mješovitoj sastojini lužnjaka s cerom nego u mješovitim sastojinama kitnjaka s cerom. Slika 5. regresijski modeli udjela zimotrenih stabala cera u mješovitim sastojinama hrasta kitnjaka s cerom u svim populacijama - Discussion s cerom 14.67 % (10 - 20 %). Iz toga proizlazi da je udjel zimotrenih stabala oko 4 puta veći u mješovitim sastojinama kitnjaka s cerom nego u čistim kitnjakovim sastojinama, što je vjerojatno posljedica recentne hibridizacije ili introgresije. Prosječan udjel zimotrenih stabala cera u mješo vitim sastojinama kitnjaka s cerom je 53 % (43 - 64 %). Ta učestalost j e u oko 3,5 puta veća u cera nego u kitnj a ka u istim sastojinama. Udjel zimotrenosti lužnjaka u populaciji Rozmajerovac (lužnjak s cerom) je 8 %, a cera 50 % (usp. tablicu 2). Prema tome, lužnjak je znat no otporniji od kitnjaka na zimotrenost (u mješovitim sastojinama s cerom), što je i logično, jer on raste u nizinskome području gdje su vlaga i oscilacije tempera ture veće, i tijekom evolucije seje bolje prilagodio ta kvim uvjetima od kitnjaka. Tako velike razlike u udjelu zimotrenosti svakako potvrđuju pretpostavku da cer ni je autokton. Osim navedenih razlika između udjela zi motrenosti cera, lužnjaka i kitnjaka, vjerojatno su i po sljedice razlike u genetskim osobinama vrsta i anatom skoj građi, jer cer ima krupne i mnogobrojne zrake sr čike za razliku od lužnjaka i kitnjaka i vjerojatnost po jave pukotina je znatno veća (usp. Herman 1971; Horvat 1983; Špolj arić &Petrić 1983). Udjel zimotrenih stabala cera mijenja se s promjenom ekspozicije, tako je najveći (64 %) na sjeveroistočnoj ekspoziciji (SI), a najmanji (43 %) na jugoistočnoj (JI), (usp. tab. 3), stoje u skladu s temperaturnim oscilacijama koje su uzrok zimotrenosti (usp. Kollman 1942; Pfeil 1845; Lamprecht 1950; Tkačenko 1952; Nesterov 1954;Vanin 1955; Igmandv 1956; Za se v & Boj kov 1963). Iz slike 1 vidljivo je da udjeli zimotrenih stabala cera po debljinskim stupnjevima u tri od četiri istraživane po / |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 31 <-- 31 --> PDF |
J. Franjić, Ž. Skvorc: Z1MOTRENOST NEKIH VRSTA HRASTOVA (QUERCUS L., FAGACEAE) Šumarski list br. 11-12, CXX1 (1997), 599-607 pulacije (Čaglin, Rozmajerovac, Levanjska Varoš) rastu Iz slike 3-4 vidljivo je da udjel zimotrenih stabala s povećanjem debljinskoga stupnja što se podudara s cera brže raste, glede rasta debljinskoga stupnja, u istraživanjima u svijetu (usp. Vakin 1954; Denisov mješovitoj sastojini lužnjaka s cerom nego u mješo1968, 1980; Igmandy 1956; Lamprecht 1950; vitim sastojinama kitnjaka s cerom, što je vjerojatno Denisov 1980). U populaciji Kutj evo situacija je obrposljedica stanišnih osobina (veća vlaga, češći mrazenuta što je vjerojatno posljedica gospodarskih zahvata vi, veća oscilacija temperature i dr.), što se podudara s (proredom su eliminirana debela i zimotrena stabala). prijašnjim istraživanjima (usp. Lamprech t 1950; Denisov 1968). Iz istraživanja Žufe (1956) vidlji Statističko-grafičkom analizom dobivenje opći mo vo je daje cer na području Bačke zimotren u prosjeku del (preliminarni) udjela zimotrenih stabala cera u mje 15 %, a u istraživanom području Slavonije u prosjeku šovitim sastojinama kitnjaka s cerom, s time daje rast 53 %, što također ide u prilog tvrdnji daje cer unijet u udjela zimotrenosti sporiji zbog uključivanja i popu istraživano područje, koje je vlažnije i hladnije (usp. lacije Kutjevo (usp. si. 5). Ilijanić 1963;Franjić 1993,1994). ZAKLJUČCI - --Conclusions 1. Prosječni udjel zimotrenih stabala kitnjaka u čismješovitim sastojinama kitnjaka s cerom, s time daje tim sastojinama je 3.67 % (2-7 %), dok u mješovitim rast udjela zimotrenosti sporiji zbog uključivanja i posastojinama s cerom ono iznosi 14.67 % (10 -20 %), što pulacije Kutjevo, u koje vjerojatno zbog nedavno obaje za oko 4 puta više (tab. 2). vljene prorede pada (usp. si. 5). Tako se populacija Ku2. Prosječni udjel zimotrenih stabala cera u mjetjevo, s obzirom na nagib pravca, signifikantno razlikušovitim sastojinama kitnjaka s cerom je 53 % (43 -64 je od ostalih istraživanih populacija, koje nemaju signi%). Ta učestalost je u prosjeku oko 3,5 puta veća u cera fikantnih razlika (tab. 4). nego u kitnjaka u istim sastojinama. Zimotrenost luž6. Udjel zimotrenih stabala cera brže raste, glede na njaka u populaciji Rozmajerovac (lužnjak s cerom) je 8 rasta debljinskoga stupnja, u mješovitoj sastojini luž%, a cera 50 %, iz čegaje vidljivo da kitnjak znatno više njaka s cerom nego u mješovitim sastojinama kitnjaka s strada od lužnjaka (tab. 2). cerom (si. 5), vjerojatno zbog stanišnih osobina (veća vlažnost, češći mrazevi). 3. Udjel zimotrenih stabala cera mijenja se s promjenom ekspozicije, tako je najveći (64 %) na sje7. Istraživanjima je utvrđeno da postoje i debela staveroistočnoj ekspoziciji (SI), a najmanji (43 %) na jubla cera koja nisu zimotrena, s vrlo kvalitetnim deblom goistočnoj (JI), (tab. 3). gdje je vjerojatno riječ o genotipovima koji su otporni na zimotrenost i njih bi uzgojnim zahvatima bilo po 4. Iz slike 1 vidljivo je da udjel zimotrenih stabala trebno očuvati do kraja ophodnje, a oštećena i neotporcera po debljinskim stupnjevima u tri od četiri istražina stabla eliminirati prije obnove. To dolazi u obzir sa vane populacije (Čaglin, Rozmajerovac, Levanjska Vamo ako zbog strukture sastojine ili nekih drugih razloga roš) raste s povećanjem debljinskog stupnja, a samo u nije moguće cer eliminirati iz kitnjakovih sastojina, jer populaciji Kutjevo ono pada. ne samo da on strada od zimotrenosti, već on tu svoju 5. Statističko-grafičkom analizom dobiven je opći lošu osobinu prenosi i na kitnjak i lužnjak s kojima model (preliminarni) udjela zimotrenih stabala cera u zajedno raste u istraživanom području. ZAHVALA -Acknovvledgements Zahvaljujemo članovima Javnoga poduzeća "Hr-gospodinu Andriji Škvorcu koji su nesebičnim zalavatske šume", Uprave šuma Požega dipl. inž. Željku ganjem na terenu omogućili izradu ovoga rada. Ognjenčiću, dipl. ing. Vladi Kegleviću i LITERATURA -References Denisov, A. K, 1968: Poražajenost´ drevostojev mo-Denisov, A. K, 1980: Effect of silvicultural conditirozovojnvmi treščinami v svjazi tipami lesa. ons on the formation of frost crack and methods Lesovedenie 4: 56-61. for its prevention. Lesovodstvo, Lesnie kul´turi i Počvovedenie 9: 36-40. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 32 <-- 32 --> PDF |
J. Franjić, Ž. Škvorc: ZIMOTRENOST NEKIH VRSTA HRASTOVA (OUERCUS L., FAGACEAE) Šumarski listbr. 11-12, CXXI (1997), 599-607 Denisov, A. K., Pučkova, A. A. 1985: Control of štand damage from frost crack. Lesnoe Khoziaistvo2: 35-37. Denisov, A. K.,. Denisov, S. A 1986: Kpoznaniju prirodv morozovoj a. Lesnoi Žurnal 2:13-17. F r anj i ć, J., 1993: Morfometrijska analiza lista i ploda hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u Hrvatskoj. Magistarski rad - PMF (mrse). Zagreb. Franjić , J., 1994: Morphometric leaf analvsis as an indicator of common oak (Quercus robur L.) variability in Croatia. Ann. Forest. 19(1): 1-32. Grant, V., 1981: Plant seciation. Columbia Universitv Press, Nevv York. Herman, J., 1971: šumarska dendrologija. Stanbiro. Zagreb. Horvat,L, 1983: Hrastovina. U: šumarska enciklopedija 2: 78-80. Zagreb. lgmandy, Z., 1956: Frost crack in Quercus cerris stands in Hungary. Erdomern. Foisk. Kozi. 2:81 101. Ilij anić, Lj., 1963: Tipologisch-geographische Gliederung der Niederungswiesen Nordkroatiens im klimatischen Zusammenhang. Acta Bot. Croat. 22:119-132. Ishida , S., 1963: On the development of frost eracks in todomatsu trunks, Abies sachalinensis, especiallv in relation to their wetwood. Res. Buli. Exp. For. Hokkaido Univ. 22(2): 473-273. Jovanović,B.,E. Vukičević, 1983: Hrast. U: Šumarska enciklopedija 2: 74-75. Zagreb. Knuchel.H., 1947: Holzfehler. Bd58.Zurich. Ko Uman, E., 1942: Uberdas Gefrieren und den Einfluss tiefer temparaturen auf die Festigkeit der Holzer. Mitt. Akad. Deutsche Forstvv 1. Krstinić , A., 1984: Fenotipska stabilnost, adaptabilnost i produktivnost nekih klonova stablastih vrba. Glas. šum. pokuse, Posebno izd. 1: 5-24. Lachausse , E., 1953: Note on cup-shake and frost crack of Oak (Quercus robur). Buli. Soc. For. Franche - Comte 26(12): 655-659. Lamprecht,H., 1950: The influence of environmental factors on frost-erack of Pedunculate and Sessile Oak in the northeast of the Swiss plateau. Mitt. Schvveis. Anst. Forstl. Versuchsw 26(2): 360-418. M a 1 a i s s e, F., 1957: Note on frost-erack of Quercus rubra in Campine. Buli. Soc. Roy. Forest. Belgique 64(10): 439-461. Mayer-Wegelin,H., 1955: Spannungenund Spannungrise im Holz des Stehenden und gefallten Stammes. Mitt. OGfH 2. Mayer-Wegelin, H., Kiibler, H. Traber, H. 1962: Uber die Ursache der Frostriss. Forstw.Cbl. 81(5/6): 129-137. Miiller-Thurgau,H. 1886: Uber des Gefrieren und Erfrieren der Pflanzen. Landwirtsch. Jahrb. 15. Nesterov , V. G., 1954: Obščeje lesovodstvo. Goslesbumizdat, M.-L. Norin , V. N., 1954: Nekotorye dannye o proizrastanii duba v zapadnom preduralje. Bot. Žurn. 39(3): 430-437. P f e i 1, F., 1845: Forstbenutzung und Forsttechnologie. Zitbei Caspary 112. Schulz, H., 1957: Untersuchungen anFrostrissen im Fruhjahr 1956. Frostwiss. Cbl. 1-2: 14-24. Snedecor,G. W., Cochran, W. G. 1971: Statistical methods. The Iowa State University Press, Ames. Špoljarić, Z., Petrić, B. 1983: Drvo. U: Šumarska enciklopedija 1: 405-408. Zagreb. Tkačenko , M. E., 1952: Obščeje lesovodstvo. Goslesbumizdat, M. Trinajstić, I., Franjić, J., Samardžić, I. Samardžić , J. 1996: Fitocenološke značajke šuma sladuna i cera (as. Quercetum frainetto-cerris Rudski 1949) u Slavoniji (Hrvatska). Šum. list 120(7-8): 305-321. Vajda,Z., 1974: Nauka o zaštiti šuma. školska knjiga. Zagreb. Vakin, A. T, 1954: Fitopatologičeskoje sostojanije dubrav Telermanovskogo lesa. Tr./Ni-t Lesa AN SSSR 16. Vanin, S. I., 1955: Lesnaja Fitopatologija. Goslesbumizdat, M.-L. Zasev, A., Boj kov, A. D. 1963: Some points relating to frost eracks in Quercus cerris. Nauc. Trud. Lesoteh. Inst. 11: 97-105. Žufa, L., 1956: O zdravstvenom stanju cerovih sastojina u šumama Kozara - Šušnjar, Štrbac i Breška šuma sjeverozapadne Bačke. Šumarstvo 9(4/5): 245-250. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 33 <-- 33 --> PDF |
J. Franjić, Ž. Skvorc: ZIMOTRENOST NEKIH VRSTA HRASTOVA (OUERCUS L., FAGACEAE) Šumarski list br. 11-12, CXXI (1997), 599-607 SUMMARY: Frost-crack is aphenomenon occurring on woody species in ali areas of the Northern Hemisphere with a distinct hibernalperiod. Its intensity, namely its significance with respect to the forestry and economy as well as the ecology varies depending upon climatic conditions, tree species, etc. Damages caused by the frost-crack are considerable because it does not only damage the lower, economically the most valuable part ofthe tree trunk, but also increases the possibility for a large number ofpathogenic organisms to penetrate into trees. The frost-crack is a very complex phenomenon and most likelv there is not onefactor which can be generalized as its only and main cause, but like ali other phenomena in the ecosystem it results from the interaction of many complicated and often hardly understandable processes in them. The most acceptable theoryfor crack formation in the tree trunk lower parts is the one by which formation of cracks is connected with abrupt and high drops in air temperature, that causesfast cooling and shrinking oftree trunk outer lavers while the inner ones cool very slowly and, therefore, keep their dimensions for a longer time period. As the result, in the outer parts ofa tree trunk there appear tangentialforces which act in two different directions causing cracking. The frost-crack, therefore, occurs as the consequence ofbad thermal conductivity ofwood. The researches ofthe frost-crack on the turkey oak, sessile oak and common oak trees have been carried out in four populations (Kutjevo, Caglin, Rozmajerovac, Levanjska Varoš) on seven trialplots. The average share of frost-cracked sessile oak trees in pure stands is 3.67 % (2 -7%), whilein the mixedstands with the turkey oak this share is 14.67 % (10-20 %), thatis approximately 4 times more (tab. 2). The average share of frost-cracked turkey oak trees in the mixed sessile oak and turkey oak stands is 53 % (43 -64%). This frequency is in the average about 3.5 times higher for the turkey oak thanfor the sessile oak in the same stands. The frost-crack ofthe common oak in the Rozmajerovac population (the common oak with the turkey oak) is 8 %, and that ofthe turkey oak 50 %, showing that the sessile oak is much more susceptible to damage by frost-crack than the common oak (tab. 2). The share of the frost-cracked turkey oak trees changes with a change of exposition, thus it is the biggest (64%) on the North-East exposition (N-E) and the smallest (43%) on the South-East one (S-E), (tab. 3). From the figure 1 it can be seen that according to thicknesses grades the share of frost-cracked turkey oak trees increases with the thickness grade increase in three out of four researchedpopulations (Čaglin, Rozmajerovac, Levanjska Varoš) while only in the Kutjevo population it decreases. Using the statistical and graphical analysis, a general (preliminary) pattern ofthe share offrost-cracked turkey oak trees in the mixed sessile oak and turkey oak stands has been obtained, with a slower the frost-crack share growth due to the inclusion of the Kutjevo population in which because ofthe recently performed thinning this share is decreased (comp. fig. 5). Thus, with regard to the straight Une inclination, the Kutjevo population differs significantly from other researched populations, among which no significant differences exist (tab. 4). The share of the frost-cracked turkey oak trees grows faster, with respect to the thickness growth, in the mixed common oak and turkey oak štand than in the mixed sessile oak and turkey oak stands (fig. 5), mostprobably due to the habitat characteristics (more moisture, morefrequentfrosts). The researches have shown that there are thick turkev oak trees which are not frost- cracked and which have a tree-trunk ofgood quality. The question is very likely about the genotypes resistant to frost-crack which should be preserved by means of silvicultural operations until the end ofrotation while the damaged and non-resistant trees should be eliminated before regeneration. This can be considered only if because of the štand structure or for any other reasons, the turkey oak cannot be eliminated from the sessile oak stands, since not only itperishes by the frost-crack but it also transfers this inferior property ofits to the sessile oak and the common oak with which it grows together in the researched area. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Štetan/ cH%ožlć/ V rloma/ godina/ cJfYUwtAj/ czAu&tma& and cMapfiy rlew/ ^IjeaA/ a"voh& |