DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 104 <-- 104 --> PDF |
Prigodom javnog predstavljanja knjige a i u Uvodu, autor ističe kako knjiga nije naručena tj. pisana po zadaći, nego je plod vlastite pobude. Riječju, brojkom, crtežom i fotografijom, ona govori "o gospodarenju šumama Gorskog kotara kojih danas ima 96100 ha, s drvnom zalihom od 28 milujuna kubnih metara i godišnjim prirastom od oko pola milijuna kubnih metara drvne mase. To je jedan od najvrednijih obnovljivih prirodnih resursa u zapadnom dijelu Hrvatske. On ima veliko značenje ne samo u gospodarskom nego i u ekološkom i socijalnom pogledu. Na žalost taj resurs je danas jako ugrožen. " Napominjući kako je svrha knjige višestruka, a ciljevi su joj: "osvježiti i ne zaboraviti šumarsku prošlost Gor skog kotara; upoznati sadašnjost Gorskog kotara i uočiti probleme te oblasti; prikazati ulogu goranskih šuma u razvoju Gorskog kotara, cijele Hrvatske i izvan nje; oživiti znanstvenoistraživačku djelatnost u šumama Gorskog kotara. " Poglavlje Opće karakteristike Gorskog kotara, autor počinje s položajem Gorskog kotara i njegovim granicama, navodi opise D. Hir e a (1898.), E. Lazo vvskog (1923.), ali smatrajući točnijim onaj opis s granicama kojeg su dali A. Burić (1983.) i I. Pleše (1993.). Zamišljenima i zabrinutima ostavlja nas oslikana situacija glede stanovništva Gorskog kotara i poredba sa stanjem u Republici Hrvatskoj (koje je također daleko od dobrog). Naime, prema popisu iz 1991. godine u Gorskom kotaru je živjelo 30 545 stanovnika (24/ktn2), uz negativnu stopu rasta. Godišnji porast stanovništva u Gorskom kotaru je minus 149. Slijede klimatski podaci i geografsko-morfološke karakteristike. Uz gorovitost, značajka je i 75 postotna šumovitost Gorskog kotara. Uglavnom su to mješovite sastojine jele i bukve s učešćem od oko 60% crnogorice i 40% bjelogorice (nekada je taj odnos, kako navodi autor, bio obrnut). Uz navod najznačajnijih biljnih zajednica, čitamo podatke o sveukupnoj drvnoj zalihi na panju od oko 28 milijuna m3 (16 crnogorice i 12 bjelogorice) ili prosječno 270 mVha (tri puta više od europskog prosjeka) s etatom od gotovo pola milijuna mVha (5 mVha). Posebice je naznačena dobra otvorenost goranskih šuma (20,88/1000 ha). No, zabrinjanvajući podaci o oštećenosti jele i problem propadanja jelovih i smrekovih šuma, te problem depopulacije stanovništva, daje poticaj autoru da na kraju poglavlja pozove na poduzimanje mjera "hitne revitalizacije tog dijela Hrvatske ", jer ako se to ne učini "ostat ćemo bez najljepših i najvrijednijih hrvatskih prostora. " Već citat Dr. Ante C i v i d i n i j a "Tko svoje domo vine ne pozna, tuđin je na srcu njezinu " (1935.) na početku poglavlja Od davnih vremena do godine 1945., upućuje na onaj već spomenuti autorov cilj "osvježiti i ne zaboraviti. " To također vrijedi i za sljedeće poglavlje Od godine 1945. do 1989. Za mnoge čitatelje, posebice one mlađe, ova će poglavlja poslužiti za naučiti i ne zaboraviti kako povijesne, političke i društvene događaje, gospodarski, a posebice šumarski slijed događanja i radova, tako i značajne ljude Gorskog kotara i one koji su neposredno ili svojim odnosom prema tom kraju, utjecali na njegov bitak. Među najistaknutije i najzaslužnije šumarske stručnjake autor tu ubraja VatroslavaRačkog, Josipa Majnarića, Josipa Safara i Josipa Rado ševi ća. Za nas je zabrinjavajući i alarmantan autorov zaključak temeljen na podacima i znanstveno-stručnim analizama "da se tijekom 40 godina stalno smanjuje drvna zaliha na panju. U tom vremenu drvna zaliha jele pala je za 40 mi/ha ili prosječno jedan kubični metar po hek taru na godinu. " Unatoč fiziološki oslabljenoj jeli i njenom sušenju i propadanju, akademik Klepac upućuje "da se etat ne računa na bazi sušaca nego na temelju prirasta i normalne i konkretne drvne zalihe. " Stoga upozorava "kako dimanika kretanja drvne zalihe nam pokazuje da se u goranskim šumama troši glavnica. " Poglavlje Od godine 1990. do 1995., dakle od proglašenja suvereniteta Republike Hrvatske, kada je hrvatski državni Sabor donio Ustav RH (22. prosinca 1990.) i Zakona o šumama (4. prosinca 1990.), prema kojemu državnim šumama upravljaju "Hrvatske šume", p.o. Zagreb, autor smatra posebno značajnim, te gaje na temelju tablica, koje sa svojim suradnicima izradio mr. se. Boris Pleše , rukovoditelj Odjela za uređivanje šuma Uprave šuma Delnice, i detaljnije obradio. Slijedi Gospodarenje goranskim šumama i to obrađene Stare metode gospodarenja i posebno Nove metode gospodarenja. Glede gospodarenja goranskim šumama, autor ne nalazi ozbiljniji prigovor, osim svojevremenog favoriziranja crnogoričnih vrsta i nekih većih sječnih zahvata od 1945. do 1990. no koje ne smatra primarnim uzrokom propadanja šuma. Posebno je obrađen preborni način gospodarenja, te normala za jelove preborne šume na srednjem (III bonitetu po Šuriću), konstruirana na temelju vlastitih istraživanja i uz pomoć Susmelovih korelacija. No, kaže autor, "iako sam se uvjerio da spomenuta normala odgovara za naše prosječne prilike u izgospodarenim jelovim prebornim šumama, ipak bih predložio da se za svaku gospodarsku jedinicu - u sastavu gospodarske osnove -konstruira konkretna normala za odnosnu jedinicu. " Dugogodišnja istraživanja posebice u gospodarskoj jedinici "Sungerski lug" Nastavno pokusnog šumskog objekta Sveučilišta u Zagrebu te na pokusnim plohama u šumarijama Fužine, Crni lug, Delnice i drugdje, i |