DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 88 <-- 88 --> PDF |
Udruženje "Pro silva " osnovano je u Sloveniji, (Robanov kot) na sastanku što gaje održala skupina od 35 2nd International PRO SILVA May 29, 30, 31 1997 Apeldoorn, The Netherlands Sustainability the Pro Silva way Dr. J. H. Kuper , ravnatelj kraljevske šume "Het Loo Royal Forest", Apeldoorn, Nizozemska, predsjednik europskog udruženja "Pro silva ": - Izvlačenje profita iz šumarstva; nesklad između profita i potrajnosti Dr. J. A. Verweij , ravnatelj zaklade FACE (Forest Absorbing Carbondioxyde Emission), Arnhem, Nizozemska: - Restauracija degradiranih šumskih sustava Prof. dr. H. J. Otto , Sveučilište Nancy, Francuska: - Praktični kriteriji i indikatori za potrajnost. šumarskih stručnjaka iz 10 europskih zemalja, sa svrhom promicanja prirodi bliskog gospodarenja šumama. Stoga se zove i "Europski savez šumara s koncepcijama gospodarenja bliskim prirodi" ("Union europeene de forestiers aux concepcions de gestion proche de la nature"). Sa sastanka je upućen poziv na suradnju svim europskim šumarima i prijateljima šuma. Četiri godine kasnije, u lipnju 1993, Udruženje je održalo svoj prvi europski kongres u Besanconu (Francuska), gdje se okupilo oko 600 sudionika iz 21 zemlje. Besancon je izabran za mjesto održavanja kongresa zato što na tom području (franc. Jura) postoji stoljetna tradicija prebornog gospodarenja šumama, jednog od načina uzgajanja "prirodnih" šuma. Ono što promiče "Pro silva " nije neki novi smjer u gospodarenju šumama. Već stara i dobro poznata koncepcija "prirodne" gospodarske šume, aktualizirana na osnovi rezultata suvremene biološke znanosti, razvoja šumarstva i zdravstvenog stanja europskih šuma. Slična Udruženja, ali na nacionalnoj razini, postojala su u nekim zemljama i ranije, npr. u Saveznoj Republici Njemačkoj pod nazivom "Arbeitsgemeinschaft für Naturgemässe Waldwirtschaft" ("Radna zajednica za prirodi primjereno šumsko gospodarstvo"), ili u Austriji pod nazivom "Fachausschuss Waldbau -naturnahe Waldwirtschaft" ("Stručni ogranak za uzgajanje šuma - prirodi blisko šumsko gospodarstvo"), osnovano još 1953. godine. Sada se ta udruženja dragovoljno učlanjuju u europsku organizaciju "Pro silva ", koja je do danas već obuhvatila veći dio europskih zemalja. I. Mikloš 6. KONGRES BIOLOGA HRVATSKE s međunarodnim sudjelovanjem (Kronika Kongresa) U vremenu od 21. do 26. rujna 1997. godine održan je u hotelu ´Adriatic" u Opatiji 6. Kongres biologa Hrvatske s međunarodnim sudjelovanjem. Organizator Kongresa bilo je Hrvatsko biološko društvo, a pokrovitelji Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, Ministarstvo prosvjete i športa Republike Hrvatske, Sveučilište u Zagrebu, Biološki odsjek Prirodoslovnomatematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Državna uprava za zaštitu okoliša Republike Hrvatske. Svečano otvaranje Kongresa bilo je u Kongresnoj dvorani hotela "Adriatic" u ponedjeljak, 22. rujna u 9 sati. Nakon toga Kongres je otpočeo sa svojim znanstvenim programom, koji se sastojao od 8 plenarnih pre davanja, 21 uvodnog predavanja, 134 usmena i 161 posterskog izlaganja u okviru 13 tema, te dva okrugla stola. Znanstvene sjednice održavane su istovremeno u četiri dvorane prema odgovarajućim tematskim cjelinama (molekularna biologija, genetika i evolucija, mikrobiologija, biologija razvitka i onkologija, morfologijafiziologija životinja i čovjeka, biljna citologija i fiziologija, imunologija, fauna - sistematika i ekologija kopnenih biotopa, flora - sistematika, fitoekologija i fitocenologija, biologija kopnenih voda, flora i fauna - sistematika i ekologija mora, toksikologija, nastava biologije). U srijedu, 24. rujna 1997. godine održana su tri cjelodnevna stručna izleta u Nacionalni park "Risnjak", |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 89 <-- 89 --> PDF |
Ekocentar "Beli - Cres" i u Vranjsku Dragu na Učkoj. Stručnu ekskurziju u Nacionalni park "Risnjak" vodio je prof. dr. sci. Ivo Trinajstić. Kongresu su svoj prilog dali i šumarski znanstvenici i stručnjaci koji su izložili 12 referata i 4 postera, čiji će se kratki prilog prikazati detaljnije. Održani referati hrvatskih šumarnika na Kongresu Anić, I., Matić, S. Oršanić, M.: Utjecaj mikroreljefa na pomlađivanje nizinskih šuma Istraživanja su obavljena radi utvrđivanja odnosa mikroreljefa i strukturnih osobina mladih sastojina nastalih različitim metodama pomlađivanja. U istraživanja su uključene glavne gospodarske vrste drveća nizinskih šuma (hrast lužnjak, poljski jasen, crna joha i nizinski brijest). Dobiveni rezultati ukazuju na činjenicu da se hrast lužnjak, obični grab i nizinski brijest pomlađuju na mikrouzvisinama, a poljski jasen i crna joha na mikroudubinama. Kvalitetnije pomlađivanje omogućuje metoda pomlađivanja postupnom sječom. Antonić, O.: Okolišni gradijent diverziteta dominantnih vrsta drveća u Nacionalnom parku Risnjak Cilj istraživanja bio je objašnjenje prostorne varijabilnosti diverziteta dominantnih vrsta drveća u Nacionalnom parku Risnjak. Relativne abundance dominantnih vrsta drveća (obična bukva, obična jela, obična smreka i bor krivulj) bile su uzorkovane daljinskim istraživanjima i kartografski interpretirane. Primjenom Shannon-Wienerovoga indeksa i korelacijom s nadmorskom visinom uz korištenje nelinearne regresije (betafunkcije) utvrđeno je da diverzitet dominantnih vrsta drveća ima svoj maksimum na 900 m nadmorske visine. Franj ić, J.: Da li je česta zimotrenost cera {Querem cerris L., Fagaceae) posljedica neprilagođenosti na stanišne uvjete? Istraživanja zimotrenosti stabala hrastova cera, kitnjaka i lužnjaka provedena su u četiri populacije (Kutjevo, Čaglin, Rozmajerovac, Levanjska Varoš) na sedam pokusnih ploha. Dobiveni rezultati ukazuju na vrlo veliko učešće zimotrenih stabala cera (preko 50 %). Također je utvrđeno da učešće zimotrenih stabala kitnjaka i lužnjaka znatno raste (oko 15 %) u mješovitim sastojinama s cerom, dok u čistim sastojinama (bez cera) gotovo da i nema zimotrenosti (oko 3,5 %). Isto tako utvrđeno je da ekspozicija utječe na učešće zimotrenih stabala, te je ono najveće na sjeveroistoku (64 %), a najmanje na jugoistoku (43 %). Na osnovi dobivenih rezultata smatra se da bi se cer, zbog nedovoljne prilagođenosti na stanišne prilike istraživanoga područja trebao postupno eliminirati iz sastojina i forsirati autoktone hrastove (kitnjak i lužnjak), jer ne samo da on strada od zimotrenosti, već on tu svoju lošu osobinu prenosi i na kitnjak i lužnjak s kojima zajedno raste u istraživanom području. Kajba, D.: Varijabilnost morfoloških svojstava lista u adultnim populacijama obične breze (Betula pendula Roth) s područja Hrvatske Obična breza kao brzorastuća i pionirska vrsta danas je vrlo perspektivna, a veliki areal njenog rasprostranjenja upućuje na njenu znatnu ekološku amplitudu. Cilj ovih istraživanja bio je utvrđivanje fenotipske varijabilnosti između i unutar adultnih populacija obične breze na području Hrvatske, a provedena su istraživanja morfometrijskih karakteristika lista. Analiza je obuhvatila četiri populacije (Dotrščina, Duga Resa, Moslavačka gora, Papuk), a izmjere svojstava lista izučavane su na fertilnim i sterilnim izbojcima. Provedena morfometrijska istraživanja lista utvrdila su postojanje vrlo izraženog, statistički značajnog varijabiliteta za sva mjerena svojstva, unutar svake populacije. Za procjenu međupopulacijske varijabilnosti najbolje je koristiti svojstvo broja postranih žila, u kojeg su dobivene statistički značajne razlike između istraživanih populacija. Kušan, V., Mužinić, J. Vaši 1 i k, Ž.: Primjena satelitskih snimaka pri ornitološkoj valorizaciji urbanih biotopa Zbog naglih promjena u okolišu za pravilno gospodarenje životnim prostorom potrebno je da su podaci o okolišu kvalitetni i brzo dostupni. U posljednje se vrijeme za tu namjenu u svijetu sve više koriste satelitske snimke, od kojih su Landsat TM osobito pogodne. Korištene su satelitske snimke za grad Sisak kao centar teške industrije, a smješten je između dva ornitološki vrlo značajna lokaliteta Turopolje, i park prirode Lonjsko polje. Rezultati su georeferencirani i uklopljeni u GIS, s ciljem međusobnog povezivanja s ornitološkim podacima. Tako organizirani i statistički interpretirani podaci o korištenju biotopa od strane ptica pretstavlja osnovu za procjenu ornitološke vrijednosti biotopa grada Siska, kao nulto stanje za provedbu daljnjega monitoringa u cilju zaštite urbanog krajolika ili drugih oblika gospodarenja. Littvay, T, Perić, Z.: Štete od voluharica u klonskoj sjemenskoj plantaži običnog bora (Pinus sylvestris L.) Istraživanja oštećenosti stabala običnoga bora od voluharica provedena su klonskoj sjemenskoj plantaži na području Šumarije Gospić u šumskom predjelu Prkos. Istraživanjima je obuhvaćeno 30 klonova i 600 biljaka. U zimi 1986/87 godine oštećeno je od ogriza voluharica oko 50 % biljaka iz 1978. godine. Tijekom istraživanja uočeno je da voluharice oštećuju samo cijepljene biljke, dok prirodni pomladak ostaje netaknut. Mayer, B., Novosel, D. Bušić, G.: Opterećenost šumskih aluvijalnih tala i sedimenata vodnih akumulacija teškim kovinama u varaždinskoj Podravini Istraživanja opterećenosti šumskih aluvijalnih tala i sedimenata rijeke Drave teškim kovinama (olovom, ba |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 90 <-- 90 --> PDF |
krom, cinkom, kadmijem) obavljena su na 40 lokaliteta u poplavnom dijelu rijeke, a analizirano je i 17 uzoraka iz akumulacija Varaždin i Dubrava, s ciljem utvrđivanja dopunskih pokazatelja koji pridonose narušavanju stabilnosti poplavnih šumskih ekosustava s glede mogućeg fitotoksičnog i ekotoksičnog djelovanja. U svim je uzorcima utvrđena nazočnost olova, bakra i cinka, a sadržaj kadmija utvrđen je u 22 uzorka. Visoka opterećenost poplavnih šumskih tala varaždinske Podravine remeti biološke, kemijske i fizikalne osobine šumskih tala, narušava njihovu proizvodnost, usko ograničava namjenu prostora i ugrožava čistoću pitke vode u šljunčanom vodonosniku istraživanoga dijela Podravine. Pavletić, Zi., Trinajstić, I.: Vegetacija stjenjača as. Campanulo-Centaureetum dalmaticae H-ić (1934) 1939 (Centaureo-Campanulion H-ić 1934) na otoku Cresu Zbog vrlo značajnih orografskih prilika istočnojadranskoga primorja vegetacija stjenjača pripada nizu endemičnih biljnih zajednica. U tom se pogledu vrlo jasno razlikuje vegetacija stjenjača sjevernoga, središnjega i južnoga dijela hrvatskoga primorja. Osnovna biljna zajednica kvarnerskoga primorja je as. Campanulo- Centaureetum dalmaticae, koja je po prvi puta opisana na Pagu. Nedavno je ta zajednica otkrivena i na Cresu, gdje se u Meragu razvija na sekundarnom staništu u luci. Kako pokazuje vrlo tipičan florni sastav, može se zaključiti da razvoj vegetacije stjenjača, odnosno osvajanje gole stjenovite podloge, teče vrlo brzo. Prpić, B.: Posljedice promjena biotopa Motovunske šume poslije regulacije rijeke Mirne Motovunska šuma s površinom od 1000 ha pretstavlja jedinstven primjer poplavne šume hrasta lužnjaka u Mediteranu. Regulacijom korita rijeke Mirne došlo je do velikih promjena u biotopu. Tako korito rijeke ne prolazi kroz šumu, oborinska i poplavna voda predugo stagniraju, a razina podzemne vode je znatno opala. Posljedica toga je fiziološko slabljenje hrasta lužnjaka kao glavne vrste drveća u toj šumi, njegovo sušenje i propadanje, a dok se na njegovo mjesto naseljava poljski jasen. Dendrokronološke analize starih hrastova ukazuju na korelaciju s izvedenim vodotehničkim zahvatima. Rastovski, P, Komlenović, N., Novosel, D.: Prilog proučavanju novih metoda proizvodnje šumskih sadnica u rasadnicima primjenom granuliranih i tekućih mineralnih gnojiva Veće potrebe za šumskim sadnicama uvjetuju i usvajanje novih tehnologija (proizvodnja u kontroliranim uvjetima - staklenici i plastenici, kontejnerski način uzgoja). U istraživanjima je posebna pozornost posvećena primjeni kompleksnih mineralnih NPK granuliranih i folijarnih gnojiva s produženim djelovanjem. Istraživanja su provedena na hrastovima lužnjaku, kitnjaku, crniki i meduncu, običnoj bukvi, pito mom kestenu, poljskom jasenu, običnoj smreci, običnom i crnom boru, običnoj jeli, alepskom i primorskom boru i piniji. Primijenjena gnojidba u startu kod pripreme supstrata pozitivno je djelovala na poboljšanje kemijskih svojstava supstrata, a također i na rast i prirast te ukupnu biomasu kao i stanje prehrane uzgajanih biljaka. Istraživane vrste različito su reagirale na primjenu gnojiva, što se očituje i kroz sadržaj klorofila u lišću. Tako u startu učešće klorofila raste, a krajem godine opada, posebno u listača, dok se u četinjača (jele i smreke) trend porasta zadržava. Španjol, Ž., Topić, V: Sanacija izgorjele površine kulture crnog bora (Pinus nigra Arnold) šumski predjel Jazmina, šumarija Crikvenica U srpnju 1987. godine na šumskom predjelu Jazmina u požaru je izgorjela kultura crnoga bora udobi od 20 godina, na površini od 37.5 ha. Tijekom 1989, 1990. i 1991. godine obavljena je u više navrata sjetva sjemena na "krpice" i omaške crnoga bora, alepskoga bora, običnoga čempresa i crnoga jasena. Također je obavljena sadnja sadnica hrasta medunca i običnoga čempresa. U razdoblju od 1993. do 1997. godine obavljena su floristička, pedološka i strukturna istraživanja. Dobiveni rezultati ukazuju na identičan florni sastav na čitavoj površini. Osim vrsta kojima je sanirana površina, u manjoj mjeri prevladavaju vrste karakteristične za as. Querco- Carpinetum orientalis H-ić 1939. Sastav tla se znatno promijenio u kemijskom i mehaničkom pogledu. Trinajstić, I.: Amaterizam u florističkim istraživanjima s posebnim osvrtom na endeme hrvatske flore Amaterizam kao aktivnost nevezana za profesiju posebno je prisutna u arheološkim, entomološkim, ornitološkim a također i u florističkim istraživanjima. U jednom razdoblju amateri su odigrali značajnu ulogu na regionalnoj razini, a ona se očitovala u marljivome sakupljanju biljnoga materijala za herbarske zbirke, koje su stručnjacima poslužile za znanstvena istraživanja. Sljedeća faza u amaterskom istraživanju flore nastupila je kada su amateri osim sakupljanja vršili i "znanstvenu" obradu materijala, pa su s više ili manje uspjeha pisali i "znanstvene" radove. Dva hrvatska botaničaraamatera Dragutin Hir e i Ljudevit Ross i dostigli su tijekom florističkih istraživanja skoro profesionalnu razinu. Nažalost, zbog nedovoljne stručnosti mogli su prepoznati samo ono što je već otprije bilo poznato, a ništa novo nisu mogli otkriti. Upravo tijekom njihove najaktivnije florističke djelatnosti, podkraj 19. i početkom 20. stoljeća otkriveni su najznačajniji endemi hrvatske flore -Degenia velebitica, Sibirea croatica, Campanula istriaca, C. fenestrellata, C poseharskiana, Iris illyrica, Dianthus croaticus, D. velebiticus, Centaurea lungensis, C. jabukensis, Limonium vestitum i niz drugih, a otkrili su ih i opisali sve od reda strani znanstvenici. Potrebno je istaknuti da su i poneki ne |