DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 85 <-- 85 --> PDF |
POSTAJU LI UPITNA TEMELJNA NAČELA ŠUMARSTVA I SMISAO © OSNIVANJA JAVNOG PODUZEĆA "HRVATSKE ŠUME" ? Blago ovo nije naše, Domovine glavnica je, što uživat mi smijemo, al ´potrošit mi ne smjerno. P. Preradović Kada govorimo o gospodarenju šumama uvijek bi trebali imati na umu Prerado viceve stihove u kojima je sa tako malo riječi puno rečeno. Mi, kao šumari kojima je od Sabora Republike Hrvatske povjereno gospodarenje nacionalnim bogatstvom koje zauzima 43% površine Hrvatske opravdati ćemo ukazano povjerenje samo onda, ako iza sebe ostavimo šume i sredstva za rad vrednijim ili barem istim od onih što smo ih naslijedili od šumara ispred nas. I na našem selu ne može se steći slika uzornog domaćina i dobrog gospodara rastačući očevinu stvaranu generacijama, uživajući mali broj godina prije konačnog i bolnog sloma. Onog, koji bi se tako ponašao, narod bi brzo prepoznao, prozvao rasipnikom te ga nastojao izolirati u svojoj sredini. Promatrajući današnje stanje šumarstva u svijetlu uvodno izrečenog, možemo se zapitati ima li mjesta za ovako teško pitanje kako je postavljeno u naslovu. Na temelju gospodarskih i drugih kretanja u "Hrvatskim šumama" p.o. Zagreb, mislim da će ono biti sve aktualnije i da već sada traži jasne i hitne odgovore, kako ne bi bili zatečeni i zaprepašteni onim što bi se moglo dogoditi u kratkom razdoblju, ako ne poduzmemo na vrijeme odgovarajuće korake i razjasnimo dileme, ako se one uopće smiju kao takove postavljati. U nastavku ću pokušati objasniti o čemu se radi. Zakon o šumama jasno kaže u članku 1.: Sume i šumska zemljišta dobra su od interesa za Republiku i imaju njezinu osobitu zaštitu. Šume i šumska zemljišta zaštićuju se i iskorišćuju na način određen ovim Zakonom. Sume i šumska zemljišta su specifično prirodno bogatstvo te s općekorisnim funkcijama šuma predstavljaju posebne prirodne i gospodarske uvjete rada. Članak 16. jasno određuje: Sume i šumska zemljišta na teritoriju Republike, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske. Radi obavljanja djelatnosti gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u državnom vlasništvu, Sabor Republike Hrvatske ovim zakonom osniva javno poduzeće u djelatnosti šumarstva. Pojedinim šumama i šumskim zemljištima iz stavka 1. ovoga članka kojima ne gospodari javno poduzeće u djelatnosti šumarstva, mogu iznimno gospodariti organi državne uprave i pravne osobe u državnom vla sništvu (u daljnjem tekstu: pravne osobe), ako ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom. U članku 17. se također jasno kaže: Interes Republike u djelatnosti gospodarenja šumama i šumskim zemljištima ostvaruje se: 1. provođenjem mjera u gospodarenju šumama kojima se, uz ekološku ravnotežu, osigurava trajno održavanje i obnova šuma i uvjeti za ostvarivanje jednostavne i proširene biološke reprodukcije šuma na način i pod uvjetima propisanim ovim zakonom; 2. u zaštiti šuma i šumskih zemljišta te zaštiti i očuvanju općekorisnih funkcija šuma (čuvanje šuma, zaštita šuma od bolesti i štetočina, od požara, od izgradnje objekata u šumi i šumskom zemljištu utvrđivanjem posebnih uvjeta izgradnje i dr.) na način i pod uvjetima propisanim zakonom; 3. utvrđivanjem općeg interesa kod izdvajan/a šuma i šumskih zemljišta iz šumskogospodarskogpodručja; 4. davanjem odobrenja odnosno suglasnosti na šumsko gospodarsku osnovu područja za teritorij Republike (u daljem tekstu: šumskogospodarska osnova područja), osnove gospodarenja gospodarskim jedinicama, programe za gospodarenje šumama i programe za proširenu biološku reprodukciju šuma; 5. nadzorom nad provođenjem šumsko-gospodarske osnove područja, osnove gospodarenja gospodarskim jedinicama, programima za gospodarenje šumama, godišnjim planovima i programima za proširenu biološku reprodukciju šuma; 6. imenovanjem dijela članova upravnog odbora u javnom poduzeću u djelatnosti šumarstva; 7. osiguravanjem sredstava za biološku reprodukciju i zaštitu šuma; 8. davanjem suglasnosti na statut javnog poduzeća u djelatnosti šumarstva: 9. imenovanjem i razrješenjem direktora javnog poduzeća u djelatnosti šumarstva. Također u članku 20. Zakonodavac ne bez razloga kaže: Nad Poduzećem za šume ne može se voditi stečajni postupak. Pokušati ću postaviti neka pitanja na koja bi nam odgovori mogli pokazati gospodari li se sa hrvatskim šumama uvijek u skladu sa ovim temeljnim zakonskim odredbama? Uživaju li šume kao dobra od posebnog značenja i osobitu zaštitu kako je određuje Zakon o šumama? "Hrvatske šume" po. Zagreb kao najveći subjekt gospodarenja šumama u Hrvatskoj obvezne su gospodari |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 86 <-- 86 --> PDF |
ti po tržišnim načelima i dužne su Vladi svojeg osnivača i vlasnika uplaćivati planiranu dobit, te ispunjavati propise šumsko-gospodarskih osnova. Iako je u većem dijelu Europe jasno da šumarstvo ne može samo sebe financirati, ako želi da šume ispunjavaju sve svoje funkcije, pa ono tamo uživa još potporu države, što kod nas nije slučaj. "Hrvatske šume" p.o. Zagreb prisiljene su još snositi rizike mogućeg neuspjeha svojih kupaca (uglavnom privatizirane drvne industrije) i mogućnosti njihove propasti u tržišnoj utakmici (nenaplativa potraživanja, nenaplative dionice), čime dovode sebe u nemogućnost ispunjavanja svojih temeljnih funkcija gospodarenja šumama zbog nelikvidnosti (koja ima još i mnoge druge uzroke). Smatram da šume koje su definirane u Ustavu i Zakonu o šumama kao nacionalno bogatstvo od posebnog značenja i pod posebnom brigom ne smiju biti dovedene u položaj podnošenja mogućih posljedica nečijih neuspjeha na tržištu. Jasno je da je životni interes hrvatskog šumarstva zdrava drvna industrija, ali između njih treba biti još jedna zaštitna karika, a to je bankarstvo, koje ima mogućnosti i interes za sudjelovanje u njenom uspjehu ili neuspjehu, a time na sebe preuzimanja mogućih posljedica eventualnih stečaja, te tako zaštiti prirodno bogatstvo (koje ih ne smije osjetiti). Bankarstvo može naći interes u stjecanju udjela u vlasništvu nad pojedinim subjektima u stečaju. Šume ne smiju snositi rizik i biti pokriće za neuspjehe ili čak propast (često smišljeni) neke drvoprerađivačke firme u tržišnoj utakmici. Danas se još uvijek može ustvrditi da šume kao i mnoga dobra u državnom vlasništvu nemaju izgrađen učinkovit sustav koji bi ih štitio od temeljnog interesa kapitala (privatnog ili privatiziranog) da se oplodi, pri čemu se koristi svim mogućnostima, pa i onim nedopustivim. Poštuje li se i danas načelo potrajnosti i ujednačenosti prihoda? Hrvatsko šumarstvo ima jednu izuzetno vrijednu osobinu, a to je gospodarenje na načelima potrajnosti i ujednačenosti prihoda. Ovo načelo daje izvanrednu mogućnost, koje nema u niti jednoj drugoj grani gospodarstva, za dugoročno planiranje razvoja i izgradnju trajnih i kvalitetnih odnosa sa drvoprerađivaČima. To je od vitalnog interesa za hrvatsko šumarstvo, ali i za drvoprerađivače. Stihijnost koja danas vlada na tržištu nije nikome u interesu. Primjer su za to i prodaje putem licitacija i onih drvnih sortimenata za koje ne postoji nikakvo opravdanje, tj. za koje je trošak pripreme i provedbe licitacije skuplji od postignutog učinka u odnosu na prodaju putem ugovora ili izravne prodaje, ne računajući cijenu kapitala za vrijeme koje proteče od ulaganja u proizvodnju do naplate. Priprema i provedba licitacije sama nosi u najboljem slučaju mjesec dana produžetka tog vremena, te prosječni trošak oko 10 DEM/m3. Da bi se racionaliziralo prodaju putem licitacija, nužno je dati odgovor na pitanje za koje količine i koje Sortimente ima ona smisla. Najveći dio prodaje trebao bi biti putem godišnjih ugovora, uz bankarske garancije. Ovaj način prodaje omogućuje daleko kvalitetnije planiranje proizvodnje i dinamike prihoda, kako u šumarstvu tako i u drvnoj industriji. Teško financijsko stanje "Hrvatskih šuma" p.o. Zagreb, te shodno tome i teško namicanje sredstva potrebnih i za temeljne gospodarske funkcije uzgajanja šuma, već duži niz godina nameću potrebu za sastavljanje planova sječa vrednijeg etata od prosječnog za razdoblja važenja šumskogospodarskih osnova. Etata koji treba zadovoljiti i zahtjeve komercijalne službe (proizvodnja samo onih sortimenata koje nije problem prodati) koji su često u raskoraku sa strukturom etata koja proizlazi iz propisa gospodarskih osnova, koji su posljedica trenutnog udovoljavanja hirovitom tržištu i stihijnosti na njemu koja je uzrokovana teškim stanjem u drvoprerađivačkom kompleksu. Primjer je nemogućnost plasmana grabovih trupaca u dovoljnim količinama, isto tako i jasenovih trupaca i niz drugih sortimenata, a čija je proizvodnja nužna prema propisima šumskogospodarskih osnova. U tijeku desetgodišnjeg važenja šumskogospodarske osnove moguće je vršiti određene prilagodbe, ali ako su one kroz dulje vrijeme i stalno jednoznačne, tada se radi o napuštanju načela ujednačenosti i potrajnosti prihoda. Sto to znači, svakom šumaru je jasno. Ovaj se problem treba dugoročnije riješiti kroz usklađenje razvoja prerađivačkih kapaciteta sa dugoročnom strukturom etata, a šumarstvo treba znati i odgovor na pitanje, koje to Sortimente prerađivači ne trebaju u dogledno vrijeme, te se u tom smjeru može dugoročnije planirati proizvodnja i prodaja prema vanjskom tržištu. Da li je opravdano i dopustivo proglasiti otpadom i zabraniti proizvodnju sortimenata kod kojih je cijena proizvodnje veća od prodajne? Na prvi pogled je sasvim logičan stav da se u poduzeću koje ima ozbiljne financijske teškoće koje dovode u pitanje i samu proizvodnju u potrebnom opsegu, poduzeće od kojeg se traži rentabilnost i uplata planirane dobiti u proračun, javljaju stavovi u vidu raznih naputaka, da se ne smiju proizvoditi oni sortimenti koji su u direktnoj cijeni koštanja neisplativi. Kako su troškovi različiti po pojedinim mjestima proizvodnje, to su i različiti sortimenti čija je proizvodnja neisplativa. Načelno se može reći daje ogrjev u najvećem dijelu, prema kalkulacijama važećim u poduzeću "Hrvatske šume" p.o. Zagreb neisplativ, a ima slučajeva gdje se mogu pojaviti kao neisplative i pojedine vrste, pa i manje vrijedna tehnička oblovina. Kada je prema propisima šumskogospodarke osnove nužno izvršiti sječu, čak se sugerira izvršiti obaranje i ostaviti materijal u šumi da tru |