DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 99 <-- 99 --> PDF |
U POVODU 50-te OBLJETNICE MEĐUNARODNE KOMISIJE ZA TOPOLU Na Svjetskom šumarskom Kongresu koji se održava u listopadu ove godine u Turskoj, bit će prigodnim zasjedanjem obilježena 50-ta godišnjica Međunarodne Komisije za topolu (utemeljena 1947. godine u Parizu). Za prigodno zasjedanje Komisije odabrana je tema "Udio topola i vrba u održivom razvoju šumarstva za 21. stoljeće." Od tajnika Komisije upućena je nacionalnim Komisijama zamolba za mišljenje o izabranoj temi. U ime Hrvatskog povjerenstva za topolu odgovor smo sačinili u obliku izvješća sljedećeg sadržaja: Mišljenja smo, daje izbor teme za obilježavanje o- bljetnice prigodom sastanka Komisije na Svjetskom šumarskom kongresu u Turskoj pod naslovom "Udio topola i vrba u održivom razvoju šumarstva za 21. stoljeće" u cjelosti u skladu s osnovnom temom Kongresa. Utvrđena tema također se nameće kao prirodni slijed upitnika FAO u svezi s ekološkim i društvenim pitanjima vezanim za plantaže i kulture topola i vrba. O- bradom i analizom upitnika, prema priopćanju podnesenom na dvadesetom zasjedanju u Budimpešti, vidljivo je da odgovori na pojedina pitanja, posebice iz oblasti ekološke vrijednosti plantaža i kultura topola i vrba, variraju u vrlo širokom rasponu, ovisno o civilizacijskoj razini te kulturi korištenja šumskih dobara i koristi od šuma u različitim zemljama. Kada je u pitanju proizvodnja drva, koristi od plantaža topola i vrba nisu upitne. Moguće je jedino postaviti pitanje racionalnosti proizvodnje na relaciji ulaganja - prihod i konkurentnosti drugim oblicima i načinima biljne proizvodnje. Rad s topolama i vrbama uvelike je utjecao na brzi razvoj pojedinih šumarskih znanosti, primjerice šumarske genetike i oplemenjivanja. Također je utjecao na pozitivne pomake u oblastima primjene mehanizacije i rasadničarske proizvodnje. Kod razmatranja ostalih koristi koje se direktno ili indirektno postižu podizanjem kultura i plantaža topola i vrba smatramo važnim naglasiti sljedeće: - Povećanom dobro organiziranom proizvodnjom drva u plantažama i kulturama topola i vrba smanjuje se pritisak na eksploataciju prirodnih šuma. Danas postaje jasno, da zamjena drva ostalim materijalima posebno sintetskim, neće smanjiti potrošnju drva, jer se civilizacijskim razvojem stvaraju nove mogućnosti za njegovu uporabu. Dapače drvo se ponovo vraća u uporabu kod pojedinih proizvodnji (dječje igračke, ekološka ambalaža i drugo). Sve ovo dokazuje da gore izrečeno ima svoj smisao. - Podizanjem kultura i plantaža topola i vrbana površinama unutar inudacijskog (poplavnog) područja moguće je relativno brzo obnoviti šumsku vegetaciju i povećati površinu pod šumom. - Značajne su mogućnosti plantaža i kultura topola i vrba kao pionirskih oblika vegetacije, posebno na području aluvija. Formiranje vegetacije na aluvijalnim tlima u širem dijelu priobalja, često s debelim slojevima sterilnog materijala (šljunak i pijesak) u prirodi je vrlo dug proces. Njega prate progresijski i regresijski oblici sukcesije do konačnih klimaksnih oblika šumske vegetacije. Sadnjom topola i vrba na ovakvim tlima mogu se procesi sukcesije bitno ubrzati, a poneki regresijski stadiji (panjače, travnjaci i trstici) mogu potpuno izostati na putu prema formiranju prirodnih šumskih zajednica (hrast lužnjak, jasen). Posebnom tehnikom duboke sadnje do razine donje vode, moguće je podići šumsku vegetaciju i na relativno sterilnim tlima (pijesak). Uzgajanjem topola i vrba u jednom ili više ciklusa ova tla se značajno obogaćuju organskom tvari, postaju pogodnija za aktivnost mikroorganizama u tlu i pospje- šenje pedogenetskih procesa u smjeru stvaranja statusnih uvjeta za ekološki stabilne oblike šumske vegetacije. U ovoj funkciji topole su pogodnije na lakim tlima koje obiluju frakcijama pijeska dok su vrbe pogodnije za teža ilovastatla. - U uvjetima reorganizacije ruralnog gospodarstva, i otpuštanja dijekla poljoprivrednog zemljišta iz proizvodnje, plantaže topola i vrba predstavljaju dobru alternativu za njihovo korištenje na dulji ili kraći rok. Kratki proizvodni ciklus i tehnološki prihvatljiv način uklanjanja panjeva omogućava relativno brzo i lako osposobljavanje ovih površina za prijašnju poljoprivrednu proizvodnju, ili gledano kroz njihovu pionirsku ulogu, stvaraju se uvjeti za obnovu stabilne prirodne šumske vegetacije pojedinog područja. - Velike riječne doline obično su gusto naseljene s razvijenom poljoprivredom i industrijom, te u pravilu s malom površinom pod šumskom vegetacijom. I upravo ovdje rad s topolama i vrbama omogućuje relativno brzo podizanje šumske vegetacije i ostvarenje svih onih pozitivnih zaštitnih i općekorisnih funkcija, kojima šuma oplemenjuje čovjekov životni prostor. - Iako u pogledu ekološke stabilnosti plantaže i kulture zaostaju za prirodnom vegetacijom, posebno u svezi s prirodnom obnovljivošću, bogatstvom vrsta i geno- fonda pojedinih vrsta, njihove općekorisne funkcije ni- 437 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 100 <-- 100 --> PDF |
su zanemarive. Mjerljivo kroz proizvodnju biomase, odnosno procesa intenziteta razmjene i kruženja elemenata u prirodi (asimilacija i disimilacija) topole i vrbe kao vrste brzog rasta su na visokoj razini, a upravo za intenzitet ovih bioprocesa vezani su i pozitivni utjecaji vegetacije na okoliš. Spomenimo najvažnije: povoljno djelovanje na klimatske ekstreme (temperatura, vlaga, vjetar), sposobnost vezanja polutanata u atmosferi i tlu. Svakako da nije zanemarivo ni njihovo zaštitno djelovanje u odnosu na vodotoke u čijoj se neposrednoj blizini nalaze (kvaliteta vode, prirodno učvršćivanje obala). U raspravi na naslovljenu temu treba posvetiti dužnu pozornost pitanjima koja su vezana za aktivnosti raznih pokreta prijatelja prirode, a koja se često lobisti- čki postavljaju propovijedajući "povratak prirodi" pod svaku cijenu, bez obzira na realne mogućnosti. Iako je briga za očuvanje prirodnih šuma posve o- pravdana, vrlo često se bez dovoljno opravdanih razloga preporuča zabranu podizanja plantaža i kultura alok- tonim vrstama i njihovim hibridima. Zamislimo kako bi danas reagirala poljoprivredna struka u Europi, na prijedlog, da odustane od uzgajanja aloktonih vrsta kao što su primjerice: kukuruz, krumpir, rajčica. Kada su u pitanju šumske vrste drveća, recimo daje proces masovnog unošenja stranih vrsta u Europu davno završen. Prvi hibridi između europskih i uvezenih američkih crnih topola pojavili su se spontano u prirodi, ali pojava spontanih hibrida je evidentna i između srodnih europskih vrsta na području dodira njihovih areala. Pravo na objavu istine o negativnim ali i pozitivnim utjecajima unošenja stranih šumskih vrsta i njihovih hibrida treba prepustiti šumarskoj znanosti, uz uvažavanje svih bioloških, ekoloških ali i gospodarskih aspekata. Kad je u pitanju Hrvatska, interes za ovako naslovljenu temu bazira na činjenici daje kontinentalni dio Hrvatske omeđen s tri velike rijeke: Dravom na sjeveru, Savom na jugu i Dunavom na istoku. Široke riječne doline bogate aluvijalnim nanosima čine mozaik različitih stanišnih uvjeta za pojavu prirodnih sastojina topola i vrba, ali i za podizanje plantaža. Iskustva u radu s topolama i vrbama temelje se na dugogodišnjem radu u podizanju plantaža i kultura topola i vrba, koji je bio posebno intenzivan u razdoblju između 60-tih i 70-tih godina. Tijekom ove kampanje zahvaćene su nove površine (pašnjaci, čistine) ali se djelomično išlo i u konverziju lošijih prirodnih sastojina. Radovi su bili posebno intenzivni u donjem dijelu priobalja rijeka Drave i Save te u Podunavlju. Djelomično su plantažirane i površine izvan aluvija. Dobri rezultati postizani su na području dravskog i dunavskog aluvija (laka pjeskovita tla), dok su se tla uz Savu i unutrašnjost (teža ilovasta tla) pokazala nepodesna za rad a topolama, te je nakon prve generacije plantaža izvršena konverzija u sastojine hrasta lužnjaka. Hrvatska je kao potpisnica konvencije o zaštiti europskih šuma uključena u propgram očuvanja prirodnih sastojina crne topole (EUFORGEN). U području koje pokrivaju prirodne sastojine, plantaže i kulture topola i vrba nalaze se brojni zaštićeni o- bjekti (parkovi prirode, rezervati i dr.). Teži se povećanju ovih objekata, a u tijeku su poticaji za izradu međudržavnih programa o zaštiti riječnih krajolika, pa prema tome i pripadajućeg šumskog pokrova priobalja uz rijeke Muru, Dravu i Dunav. Prema najnovijim podacima (Šumsko-gospodarska osnova Hrvatske), Hrvatska danas raspolaže s oko 16.000 ha plantaža i kultura selekcioniranih klonova topola i oko 7.000 ha prirodnih sastojina crne i bijele topole. Prirodne sastojine bijele vrbe i kulture selekcioniranih klonova stablastih vrba (uglavnom unutarvrsnih hibrida bijele vrbe), nalaze se na oko 10.000 ha. Gotovo 70% navedenih površina nalaze se u istočnom dijelu Hrvatske uz donji tok rijeke Drave i u Podunavlju. Josip Sikora, dipl. inž. šum. 438 |