DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 93 <-- 93 --> PDF |
šumarstva u prvi plan vrlo brzo bi se devastiralo (ono malo) preostalih prirodnih resursa. Naši susjedi Mađari zainteresirani su za zaštitu većih dijelova porječja Dunava i Drave na svojem području, čime je otvorena mogućnost konstituiranja Međunarodnog nacionalnog parka "Dunav-Drava ", kojim bi se riješila i neka politička pitanja: svjetska javnost bi bila spremnija pružiti materijalnu pomoć, a i takvo rješenje olakšalo bi stvaranje čvrste granice prema Jugoslaviji, od granice s Mađarskom do ušća Drave. Svakako nije svejedno hoće li područje Kopačevskog rita, a time i države, prema Vojvodini graničiti s lovištem ili nacionalnim parkom. Pozitivne su namjere ponovnog uvođenja tradicionalnog ribarstva, a neophodno je potrebno napraviti snimak nultog stanja čitavog područja, posebno dijelova najviše pogođenih ratom. Kako je režim vode najvažniji ekološki čimbenik, treba mu pokloniti posebnu pozornost (tijekom svih godišnjih doba), kao i populacijama ptica i drugih životinja koje tu obitavaju upravo zbog njega. Podržavamo zbog toga prijedlog prof. dr. sc. Jozsefa Mikuske da se što prije konstituira Savjet parka prirode, koji bi trebao definirati status područja Kopačevskog rita te predložiti prostorno-namjenski plan. Time bi se u djelo provela načela održivog razvoja što podrazumijeva sustavni pristup rješavanju tog pitanja. Pomoćnica ministra Prof. dr. sc. Marija Kaštelan-Macan Da li šumarstvo i u kojoj mjeri prijeti očuvanju prirodnih resursa Ministarstvo razvitka i obnove Republike Hrvatske, uputilo je 28. svibnja 1997. godine pismo podrške za ostvarenje sustavne skrbi i najpovoljnijeg statusa za zaštićene dijelove Kopačkog rita. Pismo je upućeno na više zvaničnih adresa na najvišoj državnoj razini, a potpisala gaje pomoćnica ministra gospođa Marija Kaštelan- Macan. Između ostalog, u pismu je izrečeno i nekoliko rečenica o šumarstvu. Tvrdnje u njima iznesene su bez rezervi, autoritativno i na način koji ne ostavlja puno prostora za neko drugo mišljenje. No, ipak stvari nažalost, nisu tako jednostavne, i ukoliko se želi postići "sustavni pristup rješavanju tog pitanja" (citirano iz pisma), nužno ih je sagledati i ocijeniti u njihovoj punoj složenosti. Iznijet ću neka svoja razmišljanja (i spoznaje) o iznesenim tvrdnjama. Kako ne želim (niti se smatram pozvanim) raspravljati o cijelom sadržaju pisma, citirat ću dijelove pisma na koje želim dati svoj komentar. "Do danas su najkvalitetnije šume uglavnom posječene, pa šumare očekuje pošumljavanje s velikim ulaganjima. Usprkos tomu, na svaki način treba spriječiti sadenje brzorastućih stranih vrsta, stoje u skladu s modernim šumskim gospodarenjem"... i dalje "Stavljanjem lova i šumarstva u prvi plan vrlo bi se brzo devastiralo (ono malo) preostalih prirodnih resursa". Prema informacijama s kojima danas raspolažemo, a one se odnose na cijelu Baranju, posječeno je nešto kvalitetnijih sastojina hrasta i crnog oraha (američka vrsta). U kojoj mjeri su sječe vršene mimo propisa (odredbe gospodarskih osnova), te da li su posječene povr šine uredno obnovljene, moći će se utvrditi tek nakon što se obavi potpuni uvid u sadašnje stanje. Prema raspoloživim podacima površina pod šumom u Baranji zauzima 18,5 tisuća ha, što iznosi oko 16% od ukupne površine. Gotovo isto toliku površinu zauzimaju neobrasla i neplodna šumska tla. Od ukupne površine pod šumom na hrastove sastoji- ne otpada 13%, na ostale tvrde bjelogorične vrste (uglavnom jasen i vez) 6%, na panjače bagrema 8%, na kulture crnog oraha 2%, na sastojine vrbe 24% (uključene sjemenjače, kulture i panjače), na sastojine domaćih topola i vrba (uključene sjemenjače i panjače) 15%, te na plantaže i kulture selekcioniranih topola 32%. U zaštićenom dijelu Kopačkog rita nalazi se oko 1500 ha šumskih površina koje u svojoj strukturi imaju nešto veći broj sastojina domaćih topola i vrba od prosjeka za Baranju. Riječi brzorastuće strane vrste odnose se na selekcionirane klonove uglavnom hibrida europske i američke crne topole, a u manjoj mjeri klonova američke crne topole. Prvi hibridi američkih i europskih crnih topola nastali su u Europi vrlo rano, nakon unosa američkih crnih topola na kontinent, i to spontano u prirodi. Radi njihove sposobnosti brzog rasta, postali su ubrzo inetresantni za šumarsku struku te se pristupilo kontroliranoj hibridizaciji i selekciji, u početku uglavnom u europskim zemljama, posebno u Italiji. Moderno šumarstvo obuhvaća pored gospodarenja prirodnim sastojinama i gospodarenje plantažama i kulturama. Tako je i u programu razvoja "Hrvatskih šu- 431 |