DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 87 <-- 87 --> PDF |
STRUČNI ČLANCI - PR0KESI0N AL PAPERS Šumarski list br. 7-8. CXXI (1997), 425-429 UDK 630* 431 + 439 UTJECAJ FITOCENOLOŠKIH PRILIKA NA POVEĆANJE OPOŽARENE POVRŠINE THE IMPACT OF THE PHYTOCOENOLOGICAL CONDITIONS ON THE EXTENTION OF THE BURNT AREA Ivan ŠIMIĆ* Sažetak: U ovom članku nastoji se s fitocenološkog stajališta objasniti povećanje ukupne opožarene površine u Hrvatskoj. Za potvrdu postavljene hipoteze prikupljeni su podaci koji egzaktno prikazauju povećanje opožarene površine. Upozoreno je na dva osnovna uzroka povećanja ukupne površine: broj požara i opožarena površina po jednom požaru. Kako je broj požara relativno stalan, ovaj se rad u cjelini bavi uzrocima povećanja opožarene površine po jednom požaru. Ključne riječi: požari, opožarena površina, tlo, fitocenoza, zaštita. UVOD Pristup rješavanju problema protupožarne zaštite u većini slučajeva ima tehničku notu; canadairi, šumske ceste, vozila i si. zanemarujući biološku komponentu cjelokupnog problema. Stoga ovim radom želim ukazati na glavnog krivca u statističkim analizama o požarima, a to je opožarena površina po jednom požaru, čije je povećanje uzrokovano isključivo promjenama fito- cenoloških prilika na terenu. Šumarska struka je prisiljena, životnim ciklusom svog objekta proučavanja, promatrati probleme u dužim vremenskim intervalima kako bi za njih iznašla kvalitetna rješenja. U ovom članku ću se poslužiti, fitocenologijom, svojevrsnim kompasom šumarske znanosti, kako bi pojasnio vidno povećanje opožarene površine po jednom požaru, što je jedini relevantni uzrok povećanju ukupne opožarene površine u Hrvatskoj. Kako se glavnina požara događa u području medite - rana, točnije eumediterana, moja će analiza i potvrda postavljene hipoteze tražiti uporište u tom predjelu naše domovine s ciljem unošenja više "svjetla", a manje požara u šumarski život. U četrdesetogodišnjem razdoblju od 1955. do 1994, zabilježeno je 13.207 požara, pri čemu je izgorjelo 225.332 ha šumskih površina. Prosječna godišnja opožarena površina iznosi 5.633 ha, a godišnji prosjek broja požara je 330. *Ivan Šimić, dipl. inž. šum., "Hrvatske šume" p. o. Zagreb, U. Š. Split Podaci su cjelovito prikazati u Tablici 1. za cjelokupno razdoblje, a radi slikovotijeg grafičkog prikaza, izradili smo i Tablicu 2. gdje smo omogućili promatranje odnosa broja požara i opožarene površine po petogodišnjim razdobljima. U prikazanim podacima o broju požara, vidljiv je relativan kontinuitet ukoliko isključimo "slučajne" godine: 1971. i 1973, gdje broj požara prelazi aritmetičku sredinu čak tri puta. Dakle, bez traženja rješenja za takav godišnji porast broja požara, možemo zaključiti da se u tim slučajevima radilo o organiziranom paljenju šuma na "višim" razinama. Ako izuzmemo to ekcesno razdoblje, sa zadovoljstvom možemo uočiti i blagi pad broja požara za posljednja dva razdoblja. Unatoč smanjenju broja požara, ukupna opožarena površina raste kroz cjelokupno promatrano razdoblje, tako da se od prvog do zadnjeg petogodišnjeg razdoblja povećala za osam (8) puta. Glavna zanimljivost ovih odnosaje, što povećanje ukupne opožarene površine po razdobljima prati i povećanje opožarene površine po jednom požaru. Tako je opožarena površina po jednom požaru u prvom petogodišnjem razdoblju manja za otprilike trinaest (12,8) puta nego u zadnjem petogodišnjem razdoblju. Ovo povećanje ukupne opožarene površine kao i povećanje opožarene površine po jednom požaru u odnosu s relativno kontinuiranim brojem požara, poticaj je da u sljedećem poglavlju pronađemo odgovor na postavljeni zadatak. 425 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 88 <-- 88 --> PDF |
I. Simić: UTJECAJ FITOCENOLOSKIH PRILIKA NA POVEĆANJE OPOZARENE POVRŠINE Šumarski list br. 7-8, CXXI (1997), 425-429 Pregled broja požara i opožarenih površina Tablica godina broj požara površina (ha) površina broj požara 1955 116 262 2,26 1956 267 828 3,10 1957 408 2572 6,30 1958 278 1112 4,00 1959 732 1516 2,07 1960 140 522 3,73 1961 461 9472 20,55 1962 447 5424 12,13 1963 121 1213 10,02 1964 118 632 5,35 1965 340 1264 3,72 1966 93 215 2,31 1967 194 2697 13,90 1968 386 3408 8,83 1969 518 1487 2,87 1970 512 2469 4,82 1971 1074 9810 9,13 1972 374 2723 7,28 1973 1046 5974 5,71 1974 425 2789 6,56 1975 291 6203 21,32 1976 371 7728 20,83 1977 159 4190 26,35 1978 269 5205 19,35 1979 184 8653 47,03 1980 261 5875 22.51 1981 265 7664 28,92 1982 404 11182 27,68 1983 413 17451 42,25 godina broj požara površina (ha) površina broj požara 1984 283 6670 23,57 1985 386 17351 44,95 1986 205 2770 13,51 1987 202 3260 16,14 1988 206 8002 38,84 1989 197 6412 32,55 1990 317 17669 55,83 1991 140 3538 25,27 1992 224 10667 47,62 1993 210 13913 66,25 1994 140 4520 32,29 Tablica 2 Godina broj požara površina površina broj požara 1955- 1959 1801 6290 3.54 1960- 1964 1317 17263 9,49 1965-1969 1531 9071 6,32 1970-1974 3431 23765 6,70 1975-1979 1274 31979 26,98 1980-1984 1626 48832 29,00 1985-1989 1196 37795 29,20 1990-1994 1031 50337 45,45 Na temelju podataka iz tablice 2. izrađen je grafički prikaz odnosa broja požara i opožerene površine po jednom požaru u odnosu na ukupnu opožarenu površinu iskazanu po petogodišnjim razdobljima. - opožarena površina po jednom požaru - ukupna opožarena površina - broj požara ´60 ´ ´65 426 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 89 <-- 89 --> PDF |
I. Simic: UTJECAJ FITOCENOLOSKIH PRILIKA NA POVEĆANJE OPOZARENE POVRŠINE Šumarski list br. 7 -8, CXXI (1997), 425-429 TLO, FITOCENOZA I ČOVJEK Tlo je jedna od temeljnih sastavnica života, a samim tim i bitan čimbenik fitocenoloških prilika. Predjeli na kojima se događa glavnina požara kod nas, pripadaju razredu automorfnih tala za koje je karakteristično isključivo atmosfersku vlaženje gdje nisu prisutni momenti suficita vlage. U daljnjoj podjeli automorfnih tala, koja se odvija s obzirom na razvijenost profila, imamo: nerazvijema, humusno-akumulativna, kambična, eluvijalno-iluvijalna i antropogena tla. U praktičnom smislu možemo ih podijeliti na neplodna (nerazvijena) i plodna (antropogenizirana) tla, kao plod socioloških prilika jer su ova tla u predjelima mediterana bila deficitna u smislu poljoprivredne proizvodnje. Za šumarsku struku, ali i za sve ostale koji brinu o tlu, nerazvijena tla zahtijevaju više brige jer su podložnija procesima erozije, stoje glavni problem štetnog djelovanja velikih šumskih požara. Na tim tlima koja se nalaze na supstratima, koji svojim mehaničkim sastavom omogućuju zakorjenjivanje viših biljaka primarne biocenoze, moguć je razvoj humusnog horizonta. Onog momenta kada požar uništi određenu biocenozu na tom tlu, prekida se meliorativni proces i nastupa proces erozije. Po fitocenološkoj podjeli eumediterana u većini ak- tuelnih predjela prisutan je red Quercetalia ilicis (Br-Bl 1936.). Unutar ovog reda, pored sveze šuma crnike, na većim površinama prisutne su zajednice gariga. Taj prijelaz od sveze šuma crnike do sveze gariga uvjetuje stanje razvijenosti tla. Svezu šuma crnike predstavljaju; mješovite šume crnike (Orno-Quercetum ilicis H-ić 1956.), čiste šume crnike (Quercetum ilicis adria provincial Trn-ić 1975.) i zajednica hrasta prnara (Orno- Cocciferetum H-ić 1958.). Cjelokupna šumska zajednica ovih prostora obilježena je degradacijskim utjecajem čovjeka, tako da rijetko nalazimo nedirnute sastoji- ne poput šume Dundo na Rabu. Utjecajem čovjeka u postupnoj sječi i otvaranjem sklopa, stvoreni su uvjeti za razvoj ostalih, u pravilu, heliofilnih vrsta. Tako se, ovisno o svjetlu razvio sloj grmlja, odnosno prizemne flore, pa ujedno i nastaje prvi degradacijski stadij crnike; makija koja se po izgledu i strukturi znatno razlikuje od iskonskog tipa šume crnike. U makiji nema izrazitog sloja drveća, već se javlja nisko grmlje i drveće isprepleteno brojnim penjačicama, što čini makiju neprohodnom, a gdje crnika ima izrazito podređenu ulogu u odnosu na ostalo raslinje. Uz daljnje degradacijske utjecaje iz sveze šuma crnike (Quercion ilicis Br. BI. 1936.) prelazimo u svezu zajednica gariga (Cisto-Ericion H-ić 1958.). Garig uglavnom predstavlja niske zajednice šikara, najčešće jako prorjeđene, sastavljene od grmova i polugrmova koji se nalaze između klimatogenih šuma crnike i makije i izrazito degradiranih kamenjara. Garizi se od makija između ostalog razlikuju po tome što su pretežno izgrađeni od heliofilnih vrsta koje u pravilu i nisu zastupljene u pravim makijama. U zadnje vrijeme fotocenolozi posebno izdvajaju borove šume s obzirom na njihovu dominantnu pojavu u prirodi, iako one u biti pripadaju ili svezi crnikovih šuma ili svezi gariga, što opet ovisi o plodnosti tla na kojima se one pojavljuju. Ukoliko se razvijaju na jačim tlima, prisutnije su vrste koje karakteriziraju šume crnike, a ukoliko se razvijaju na nerazvijenim tlima, prisutniji su elementi gariga. Za nas je to posebno značajna činjenica u protupožarnom smislu, jer se te vrste borovih šuma razlikuju po obrastu i strukturi. Za elemente makije u podstojnoj etaži borova ima dovoljno svjetla, dok to nije slučaj za karakteristične elemente gariga. U ovom slučaju kada svjetlost postaje limitirajući čimbenik, u borovim šumama na podlozi gariga u potpunosti izostaje prizemno rašće, što u protupožarnom Slika 1. Pogled na presjek zapuštenog poljoprivrednog tla i njegovu Slika 2. Borova šuma na podlozi gariga fitocenozu. Foto: I. Simić Foto: I. Simić 427 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 90 <-- 90 --> PDF |
I. Simić: UTJECAJ FITOCENOLOSKIH PRILIKA NA POVEĆANJE OPOZARENE POVRŠINE Šumarski list br. 7-8, CXXI (1997), 425-429 m «w/mmBn&mKmäJB&M"- Slika 3. Nastanak borove šume na napuštenom poljoprivrednom tlu Foto: I. Simić smislu itekako olakšava cjelokupnu situaciju. S druge strane borove šume na podlozi makije sa svojom fito- cenološkom slikom predstavljaju opasnost za nastanak i brzo prenošenje požara. Ovdje priroda brzo reagira na utjecaj čovjeka koji se ogleda u njegovoj pasivnosti prema napuštenim antropogeniziranim tlima. Promjenom gospodarskih prilika, lokalno pučanstvo napušta poljoprivredne površine i okreće se profi- tabilnijoj gospodarskoj grani. Pasivnost čovjeka koriste borove šume koje zauzimaju bogata poljoprivredna tla, ali zauzimaju i nerazvijena tla koja su se koristila za pašnjake. Stoga borove sastojine u praktičnom smislu mo- Slika 4. Borova šuma na podlozi kretskog bušina Foto: I. Simić žemo podijeliti i po tlu koje nastanjuju, te u općoj težnji optimalnog iskorištenja tla dolazimo do spoznaje gdje bor predstavlja korov, a gdje je njegova uloga korisna. Uspoređujući ova dva tipa borovih sastojina, vidimo da u gospodarskom smislu jedne zauzimaju bogata poljoprivredna tla na kojima može uspijevati i unosnija kultura, dok s druge strane borove sastojine na nerazvijenim tlima imaju korisnu meliorativnu ulogu. U protupožarnom smislu možemo ih označiti kao "pozitivne" i "negativne" te se tako prema njima i odnositi. Svemu u prilog idu statistički pokazatelji koji nam govore o povećanju opožarene površine po jednom požaru sredinom sedamdesetih koja raste sve do danas. Dakle, i pored toga što smo u protupožarnom smislu ojačali i tehnički i organizacijski, nismo uspjeli bitno smanjiti negativan utjecaj napuštenih poljoprivrednih površina. Sljedeća potvrda postavljenoj hipotezi je što vremenski intervali povećanja opožarene površine po jednom požaru koincidiraju sa snažnijim zamahom turizma i s povećanjem ukupne opožarene površine, dok ujedno bilježimo blagi pad broja požara. Znajući da preko 90% požara pruzroči čovjek kao loš gospodar vatre, vidimo da kao loš poljoprivrednik utječe i na ukupnu opožarenu površinu. ZAKLJUČAK Na osnovi fitocenoloških snimanja, a u smislu protupožarne zaštite, podijelili smo borove sastojine na "pozitivne" i "negativne". Dok "pozitivne" borove sastojine nalazimo na terenima gariga i kamenjara, "negativne" borove sastojine šire se uglavnom na bogatim antropogeniziranim tlima. U borovim sastojinama na- stalim na podlozi gariga i kamenjara, izostaje grmlje i prizemna flora zbog ekoloških potreba za svjetlom, karakterističnih vrsta, pa one u smislu protupožarne zaštite predstavljaju znatno manju opasnost u odnosu na "negativne" borove sastojine. Limitirajući čimbenik elemenata makije u borovim sastojinama, nije svjetlost već tlo, što se i očituje u morfološkoj razdijeljenosti ovih dvaju borovih sastojina. Bogata antropogenizirana 428 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 91 <-- 91 --> PDF |
I. Šimić: UTJECAJ FITOCENOLOŠKIH PRILIKA NA POVEĆANJE OPOŽARENE POVRŠINE Šumarski list br. 7-8, CXXI (1997), 425-429 tla, koje je napustio čovjek, idealna su za razvoj borovih sastojina u kojima prevladavaju elementi makije. Takve sastojine nastaju u relativno kratkom razdoblju od 10 do 15 godina, gdje se događa prava eksplozija vrsta i po broju i po obrastu. Njihova neprohodnost i zapa- ljivost predstavlja osnovni uzrok povećanja, opožarene površine po jednom požaru i ukupne opožarene površine. Ovu hipotezu potvrđuju i prezentirani statistički pokazatelji, gdje je očita koincidencija promjene socio- gospodarskih prilika s promjenom fitocenološke slike na terenu i povećanjem ukupne opožarene površine, pri čemu je broj požara zadržao relativno istu razinu. Kultura jednog naroda ne ogleda se samo kroz broj umjetničkih ostvarenja, već je ona slika cjelokupnih djelatnosti kojima se čovjek bavi u društvu. Požari i povećanje ukupne opožarene površine govore nam da nismo odgovorili na zadaće koje nam je postavilo "novo vrijeme". Požari su samo jedna u nizu karika u lancu koja nam govori da smo i loši gospodari biogeocenoze. Ovi požari nisu samo rezultat lošeg rada šumara već društva u cjelini. U rješavanju ove problematike valja djelovati i kratkoročno i dugoročno. U kratkoročnu strategiju ubraja- LITERATURA "Osnove zaštite šuma od požara" grupa autora, Pedologija M. C i r i ć, Fitocenologija V. Stefanović, Statistički godišnjak MUP-a RH. mo sve ono što ima kratak proces realizacije, a to je poboljšanje organizacijskih oblika protupožarne zaštite (ljudi, vozila, canadairi...) i izgradnjom kvalitetnih šumskih komunikacija. Takve komunikacije pored svoje tehničke kvalitete moraju imati i određenu svrhovitost, gdje bi trebalo težiti da njihova projekcija prati granice "pozitivnih" i "negativnih" sastojina u smislu protupožarne zaštite. Gledajući dugoročno, požari predstavljaju loš primjer gospodarenja poljoprivrednim tlom, isto kao što nam to govore godišnji statistički pokazatelji poljoprivredne proizvodnje. U tom smislu valja mijenjati pravne propise koji uređuju način gospodarenja tlom, gdje u prvi plan valja staviti zakon o gospodarenju tlom. Novi zakon potaknuo bi kvalitetniju poljoprivrednu proizvodnju u skladu sa svjetskim standardima, a djelovao bi i na "gorući" problem protupožarne zaštite. Uvijek je vrijeme pred mnoga pokoljenja postavljalo nove izazove, a naše pokoljenje je dobilo tu čast da uzdigne Hrvatsku iz pepela, ali i da njenu kulturu u svim njenim segmentima dovedemo na razinu ljubavi i žrtve koje su ugrađene u njezine temelje. 429 |