DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 87 <-- 87 --> PDF |
STRUČNI ČLANCI - PR0KESI0N AL PAPERS Šumarski list br. 7-8. CXXI (1997), 425-429 UDK 630* 431 + 439 UTJECAJ FITOCENOLOŠKIH PRILIKA NA POVEĆANJE OPOŽARENE POVRŠINE THE IMPACT OF THE PHYTOCOENOLOGICAL CONDITIONS ON THE EXTENTION OF THE BURNT AREA Ivan ŠIMIĆ* Sažetak: U ovom članku nastoji se s fitocenološkog stajališta objasniti povećanje ukupne opožarene površine u Hrvatskoj. Za potvrdu postavljene hipoteze prikupljeni su podaci koji egzaktno prikazauju povećanje opožarene površine. Upozoreno je na dva osnovna uzroka povećanja ukupne površine: broj požara i opožarena površina po jednom požaru. Kako je broj požara relativno stalan, ovaj se rad u cjelini bavi uzrocima povećanja opožarene površine po jednom požaru. Ključne riječi: požari, opožarena površina, tlo, fitocenoza, zaštita. UVOD Pristup rješavanju problema protupožarne zaštite u većini slučajeva ima tehničku notu; canadairi, šumske ceste, vozila i si. zanemarujući biološku komponentu cjelokupnog problema. Stoga ovim radom želim ukazati na glavnog krivca u statističkim analizama o požarima, a to je opožarena površina po jednom požaru, čije je povećanje uzrokovano isključivo promjenama fito- cenoloških prilika na terenu. Šumarska struka je prisiljena, životnim ciklusom svog objekta proučavanja, promatrati probleme u dužim vremenskim intervalima kako bi za njih iznašla kvalitetna rješenja. U ovom članku ću se poslužiti, fitocenologijom, svojevrsnim kompasom šumarske znanosti, kako bi pojasnio vidno povećanje opožarene površine po jednom požaru, što je jedini relevantni uzrok povećanju ukupne opožarene površine u Hrvatskoj. Kako se glavnina požara događa u području medite - rana, točnije eumediterana, moja će analiza i potvrda postavljene hipoteze tražiti uporište u tom predjelu naše domovine s ciljem unošenja više "svjetla", a manje požara u šumarski život. U četrdesetogodišnjem razdoblju od 1955. do 1994, zabilježeno je 13.207 požara, pri čemu je izgorjelo 225.332 ha šumskih površina. Prosječna godišnja opožarena površina iznosi 5.633 ha, a godišnji prosjek broja požara je 330. *Ivan Šimić, dipl. inž. šum., "Hrvatske šume" p. o. Zagreb, U. Š. Split Podaci su cjelovito prikazati u Tablici 1. za cjelokupno razdoblje, a radi slikovotijeg grafičkog prikaza, izradili smo i Tablicu 2. gdje smo omogućili promatranje odnosa broja požara i opožarene površine po petogodišnjim razdobljima. U prikazanim podacima o broju požara, vidljiv je relativan kontinuitet ukoliko isključimo "slučajne" godine: 1971. i 1973, gdje broj požara prelazi aritmetičku sredinu čak tri puta. Dakle, bez traženja rješenja za takav godišnji porast broja požara, možemo zaključiti da se u tim slučajevima radilo o organiziranom paljenju šuma na "višim" razinama. Ako izuzmemo to ekcesno razdoblje, sa zadovoljstvom možemo uočiti i blagi pad broja požara za posljednja dva razdoblja. Unatoč smanjenju broja požara, ukupna opožarena površina raste kroz cjelokupno promatrano razdoblje, tako da se od prvog do zadnjeg petogodišnjeg razdoblja povećala za osam (8) puta. Glavna zanimljivost ovih odnosaje, što povećanje ukupne opožarene površine po razdobljima prati i povećanje opožarene površine po jednom požaru. Tako je opožarena površina po jednom požaru u prvom petogodišnjem razdoblju manja za otprilike trinaest (12,8) puta nego u zadnjem petogodišnjem razdoblju. Ovo povećanje ukupne opožarene površine kao i povećanje opožarene površine po jednom požaru u odnosu s relativno kontinuiranim brojem požara, poticaj je da u sljedećem poglavlju pronađemo odgovor na postavljeni zadatak. 425 |