DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 87     <-- 87 -->        PDF

STRUČNI ČLANCI - PR0KESI0N AL PAPERS Šumarski list br. 7-8. CXXI (1997), 425-429


UDK 630* 431 + 439


UTJECAJ FITOCENOLOŠKIH PRILIKA NA POVEĆANJE OPOŽARENE POVRŠINE


THE IMPACT OF THE PHYTOCOENOLOGICAL CONDITIONS ON THE EXTENTION


OF THE BURNT AREA


Ivan ŠIMIĆ*


Sažetak: U ovom članku nastoji se s fitocenološkog stajališta objasniti povećanje
ukupne opožarene površine u Hrvatskoj. Za potvrdu postavljene hipoteze
prikupljeni su podaci koji egzaktno prikazauju povećanje opožarene površine.
Upozoreno je na dva osnovna uzroka povećanja ukupne površine: broj
požara i opožarena površina po jednom požaru. Kako je broj požara relativno
stalan, ovaj se rad u cjelini bavi uzrocima povećanja opožarene površine po
jednom požaru.


Ključne riječi: požari, opožarena površina, tlo, fitocenoza, zaštita.


UVOD


Pristup rješavanju problema protupožarne zaštite u
većini slučajeva ima tehničku notu; canadairi, šumske
ceste, vozila i si. zanemarujući biološku komponentu
cjelokupnog problema. Stoga ovim radom želim ukazati
na glavnog krivca u statističkim analizama o požarima,
a to je opožarena površina po jednom požaru, čije
je povećanje uzrokovano isključivo promjenama fito-
cenoloških prilika na terenu.


Šumarska struka je prisiljena, životnim ciklusom
svog objekta proučavanja, promatrati probleme u dužim
vremenskim intervalima kako bi za njih iznašla
kvalitetna rješenja.


U ovom članku ću se poslužiti, fitocenologijom,
svojevrsnim kompasom šumarske znanosti, kako bi
pojasnio vidno povećanje opožarene površine po jednom
požaru, što je jedini relevantni uzrok povećanju
ukupne opožarene površine u Hrvatskoj.


Kako se glavnina požara događa u području medite -
rana, točnije eumediterana, moja će analiza i potvrda
postavljene hipoteze tražiti uporište u tom predjelu naše
domovine s ciljem unošenja više "svjetla", a manje
požara u šumarski život.


U četrdesetogodišnjem razdoblju od 1955. do 1994,
zabilježeno je 13.207 požara, pri čemu je izgorjelo
225.332 ha šumskih površina. Prosječna godišnja opožarena
površina iznosi 5.633 ha, a godišnji prosjek broja
požara je 330.


*Ivan Šimić, dipl. inž. šum., "Hrvatske šume" p. o. Zagreb, U. Š. Split


Podaci su cjelovito prikazati u Tablici 1. za cjelokupno
razdoblje, a radi slikovotijeg grafičkog prikaza,
izradili smo i Tablicu 2. gdje smo omogućili promatranje
odnosa broja požara i opožarene površine po petogodišnjim
razdobljima.


U prikazanim podacima o broju požara, vidljiv je relativan
kontinuitet ukoliko isključimo "slučajne" godine:
1971. i 1973, gdje broj požara prelazi aritmetičku
sredinu čak tri puta. Dakle, bez traženja rješenja za
takav godišnji porast broja požara, možemo zaključiti
da se u tim slučajevima radilo o organiziranom paljenju
šuma na "višim" razinama. Ako izuzmemo to ekcesno
razdoblje, sa zadovoljstvom možemo uočiti i blagi pad
broja požara za posljednja dva razdoblja.


Unatoč smanjenju broja požara, ukupna opožarena
površina raste kroz cjelokupno promatrano razdoblje,
tako da se od prvog do zadnjeg petogodišnjeg razdoblja
povećala za osam (8) puta. Glavna zanimljivost ovih
odnosaje, što povećanje ukupne opožarene površine po
razdobljima prati i povećanje opožarene površine po
jednom požaru. Tako je opožarena površina po jednom
požaru u prvom petogodišnjem razdoblju manja za otprilike
trinaest (12,8) puta nego u zadnjem petogodišnjem
razdoblju.


Ovo povećanje ukupne opožarene površine kao i
povećanje opožarene površine po jednom požaru u odnosu
s relativno kontinuiranim brojem požara, poticaj
je da u sljedećem poglavlju pronađemo odgovor na postavljeni
zadatak.


425