DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 54     <-- 54 -->        PDF

M. Skoko: FRAN ZAVER KESTERČANEK, VELIKAN HRVATSKOG ŠUMARSTVA


Šumarski list br. 7-8. CXXI (1997). 391-404


r


k


1


Fran Žaver (Xaver) Kesterčanek rođenje u Zagrebu
14. rujna 1856. Sinje Dragutina (Galdovo, 1812.
-Zagreb, 1892.) i Karoline r. Schräm. Otac mu je bio u
financijskoj službi, gdje je napredovao do ranga financijskog
nadsavjetnika. Prema obiteljskom rodoslovlju
pradjed F. Kesterčaneka, Anton Kestranek, po
starini iz Kestrina (Češka) bio je ranarnik, a djed Franz
Xaver Kesterzanek (1787-1848) inspektor glavne
carinarnice u Karlovcu.


F. Kesterčanek završio je u Zagrebu pučku školu,
nižu i višu realku, na kojoj je 1874. položio ispit zrelosti.
Ujesen 1874. upisuje se na Šumarsku akademiju u
Mariabrunnu (Austrija), gdje je 1874/75. šk. god. kao
redoviti slušač završio prvi tečaj s odličnim uspjehom.
Šumarska nastava iz Mariabrunna prenesena je 1875.
na Visoku školu za kulturu tla u Beču (osnovanu 1872.),
na kojoj nastavljaju studij studenti iz Mariabrunna, pa i
Kesterčanek, apsolviravši šumarstvo 1877.


GOSPODARSKO-SUMARSKO UČILIŠTE U KRIŽEVCIMA I ŠUMARSKA


UPRAVNA SLUŽBA


F. Kesterčanek imenovanje u travnju 1878. po mađarskom
Ministarstvu financija državnim šumarskim
vježbenikom kod državnog šumarskog ureda u Fužina-
ma i dodijeljen katastralnom ravnateljstvu u Zagrebu
kao šumarski katastralni procjenjitelj za kotare Križevci,
Đurđevac, Bjelovar i Koprivnica. U toj službi ostaje
sedam mjeseci.


Težnja za nastavničkim i znanstvenim radom dovodi
ga na Gospodarsko-šumarsko učilište u Križevcima,
gdje je rješenjem Zemaljske vlade od 29. X. 1878. imenovan
asistentom šumarske struke u XI. činovnom razredu,
nastupivši službu 18. XI. 1878. Zbog tada malog
broja nastavnog osoblja odmah u prvoj godini rada preuzima
predavanja iz većeg broja predmeta: uporabe šuma,
tehnologije drva, šumarske uprave, dendrometrije,
povijesti i literature šumarstva, a zatim i računanja vrijednosti
šuma. Za slušatelje gospodarskog smjera predavao
je opće šumarstvo. Položivši s odličnim uspjehom
državni ispit za samostalno vođenje šumskog gospodarstva,
imenovanje u veljači 1880. pravim učiteljem
šumarstva u IX. činovnom razredu. Svjestan korisnosti
zbirki za uspješno učenje zalaže se za upotpunjavanje
šumarske zbirke na križevačkom učilištu. U
Šumarskom listu, kao urednik, pod naslovom "Šumarska
zbirka na kr. šumarskom učilištu u Križevcima"
(1881, str. 257) poziva kolege šumare da "raznolikimi
predmeti kao npr. modeli, nacrti, orudjem, drvenimi ru-
kotvorinami, strojevi, zbirkami kukaca škodljivaca,
herbariji itd" upotpune šumarsku zbirku.


Uz nastavni rad prati zbivanja u šumarskoj praksi i
razvoj šumarske znanosti u Hrvatskoj i inozemstvu.
Godine 1878. pristupa Šumarskom društvu, koje ga
1880. izabire za tajnika, a 1881. i za urednika Šumarskog
lista. Počinje objavljivati stručne i znanstvene radove.
"Dendronietriju" objavljuje 1881, a "Osnov
nauke računanja vrijednosti šuma" 1882. U Šumarskom
listu javlja se 1880.


Već u početku svog službovanja Kesterčanek je
znao koliko narodno bogatstvo Hrvatske leži u njenim
šumama. Dolazi do uvjerenja da za uspješno gospodarenje
hrvatskim šumama šumarski činovnici trebaju
imati visokoškolsko obrazovanje kao i upravnici drugih
struka. Smatrao je, sukladno traženjima Šumarskog
društva, da križevačkom učilištu treba reforma, te ga
treba prenijeti u Zagreb na Sveučilište kao odsjek za
šumarstvo ili ga podići na stupanj akademije i tražiti
ispit zrelosti kao uvjet primanja (Šum. list 1881, str.
107-108). No njegove ideje o razvoju šumarske nastave
ne nalaze razumijevanje, te je napustio nastavnički rad
i, na vlastiti zahtjev, rješenjem od 27. III. 1883., premješten
je u šumarsku upravnu službu županijskoj oblasti
u Zagrebu, u svojstvu županijskog nadšumara1. Do


1892. županijski je nadšumar u Zagrebu, a od 1892-


1893. u istom svojstvu u Varaždinu.


A. Lenarčić kao razlog odlaska navodi želju Kesterčaneka da se
usavrši u praktičnom šumarstvu, a pretpostavlja da su i drugi razlozi
na to utjecali (Šum. list, posebni broj 1915, str. 10).


392