DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 29 <-- 29 --> PDF |
S. Orlić. N. Komlcnović, P. Rastovski, M. Ocvirek: USPIJEVANJE ŠEST VRSTA ČETINJAČA . Šumarski list br. 7-8, CXXI (1997), 361-370 3.3 Produkcija suhe tvari i sadržaj elemenata prehrane - Dry matter production, the analysis of the nutrition Podaci o proizvedenoj biomasi i njenoj strukturi prikazani su u tablici 5. Slično kao i u pogledu drvne zalihe američki boro- vac je proizveo najveću, a zelena duglazija najmanju količinu suhe biljne tvari. Iza američkog borovca po produkciji biomase najprije dolazi obični bor, zatim sa značajnim zaostatkom tri podjednake vrste; obična smreka, crni bor i europski ariš, te na kraju zelena duglazija. Zanimljiva je činjenica kako u pogledu produkcije suhe biljne tvari nismo utvrdili tako veliku razliku između američkog borovca i običnog bora, kao kod drvnih zaliha. Osnovni je razlog tome što obični bor ima najrazvijenije krošnje, pa prema tome i najveće učešće suhe tvari grana u ukupnoj suhoj tvari u odnosu na druge istraživane vrste. Biomasa iglica običnog bora također je bila značajno veća nego kod američkog borovca. Inače daleko najveća količina iglica utvrđena je kod obične smreke. U odnosu na bujadnice i vrištine ( K o m 1 e n o v i ć et. al. 1995 ) ovdje smo bolji učinak postigli sa crnim borom, ali daleko slabiji s europskim arišem. Osnovni je tome razlog razlike u preživljenju ovih vrsta u ova dva pokusa. Izrazito nizak postotak preživljenja imala je u ovom pokusu zelena duglazija. Tablica 7: Produkcija suhe tvari (kg/ha) Table 7: Dry matter production (kg/ha) Grafikon 2: Deblji usku struktura stabala u plohama Graph 2: Dianieterdistribution of stems in plots I i JJ N/ha 250 d, cm 38 ZD Vrste - Species Mali broj stabala po jedinici površine osnovni je razlog niske drvne zalihe i male količine suhe biljne tvari koju je proizvela ova vrsta drveća. I ovaj pokus pokazuje kako zelena duglazija nije pionirska vrsta. Vrsta drveća Species Nadzemni dio - Above ground Podzemni dio Under ground Ukupno Total Vrsta drveća Species Deblo Stem Grane Branches Iglice Needles Ukupno Total Podzemni dio Under ground Ukupno Total Obična smreka Norway spruce 98.388,19 55,92 27.136,17 15,43 24.708,60 14,05 150.232,96 85,40 25.687,62 14,60 175.920,58 100% Obični bor Scots pine 126.993,72 58,23 52.776,08 24,20 11.650,16 5,34 191.419,96 87,77 26.660,91 12,23 218.080,87 100% Crni bor Austrian pine 112.828,96 67,07 31.026,47 18,44 7.384,39 4,39 151.239,82 89,90 16.968,54 10,10 168.228,36 100% Europski ariš Europian larch 112.890,54 71,35 20.407,60 12,90 2.960.08 1,87 136.258,22 86,12 21.972,40 13,88 158.230,62 100% Američki borovac Eastern white pine 163.031,91 67,28 33.033,87 13,63 7.254,56 2,99 203.320,34 83,10 39.004,03 16,10 242.324,37 100% Zelena duglazija Douglas - fir 78.872,27 61,80 20.199,81 15,83 10.019,61 7,85 109.091,69 85,48 18.524,57 14,52 127.616,26 100% Udjel biomase deblovine u ukupnoj biomasi bio je najmanji kod smreke (57%), a najveći kod europskog ariša (1,2%). Europski ariš imao je, međutim, relativno najmanju biomasu grana (12,9%) i iglica (1,9%), a kako smo već naveli kod običnog bora biomasa grana bila je najveća (24,2%). Kod smreke je utvrđeno najveće učešće biomase iglica (14,3%). Udjel biomase podzemnog dijela kretao se u ovom pokusu između 10,1% (crni bor) i 16,2% (američki borovac), što je daleko manje nego u pokusu na podru- čju Duga Rese (Kom leno vić et. al. 1995). To se može djelomično pripisati većoj starosti ove kulture (Ko- mlenović 1978, Mälkönen 1974, Young i Carpenter 1967), ali još više povoljnim biljno-hranid- benim svojstvima lesiviranog tla. Dobro je poznato kako šumsko drveće na supstratu slabo opskrbljenom biljnim hranivima nastoji što više razviti korijenski sustav i na taj način obuhvatiti što veću njegovu masu (Ko- mlenović 1983). 367 |