DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 15 <-- 15 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski listbr. 7-8, CXXI (1997), 353-360 UDK 630* 48 (001) UNOS ONEČIŠĆENJA IZ ZRAKA U ŠUMU BUKVE I JELE (ABIETI-FAGETUM "DINARICUM") U PREDJELU LIVIDRAGE U ZAPADNOJ HRVATSKOJ INTRODUCTION OF POLLUTANS FROM AIR INTO THE BEECH AND FIR FOREST (ABIETI-FAGETUM "DINARICUM") IN THE REGION OF LIVIDRAGA IN WESTERN CROATIA Nikola KOMLENOVIĆ*, Nada MATKOVIĆ**, Damir MOĆAN***, Petar RASTOVSKI**** SAŽETAK: U šumi bukve i jele u predjelu Lividrage u Gorskom kotaru počevši od 1995., sustavno se motri taloženje kemijskih sastojaka iz atmosfere. Količina unešenoga sumpora na otvorenom iznosila je 1995/96. godine 19.87, a u sastojim 23.77 kg S ha-´ god1. Količina dušika bila je nešto veća i iznosila je 27.87 i 24.22 kg N ha-´ god1. Više dušika bilo je u amonijskom nego nitrat- nom obliku. Klora je bilo još više, 39.86, odnosno 32.63 kg Cl ha-´ god1, a kalcija najviše 65.99 i 75.65 kg Ca ha1 god1. U iglicama i Ušću glavnih vrsta drveća utvrđeno je samo manje povišenje koncentracija sumpora te nešto niže koncentracije magnezija. Koncentracije dušika u asimilacijskim organima ne ukazuju na suvišak ovog elementa prehrane. Oštećenost jele od 48.9 % ovdje je značajno niža od prosječne oštećenosti jele u Hrvatskoj, koja je 1996. iznosila 69.4 %. Ključne riječi: onečišćenje zraka, taloženje, sastojina bukve i jele UVOD - Introduction Tijekom sedamdesetih godina primijećene su ozbiljne promjene u stanju šuma različitih područja Europe. Te su se promjene ponajprije očitovale u gubitku asimilacijskih organa i njihovoj klorozi. U nekim područjima one su se podudarale s visokim koncentracijama zračnih polutanata. Stoga su prve hipoteze pretpostavljale daje onečišćenje zraka glavni uzročnik defoli- jacije te kloroze lišća i iglica. Evans (1984) smatra kako oksidacija S02 i NOx u jake kiseline uzrokuje izravno razaranje lisne kutikule. Drugi autori misle da veće značenje imaju biokemijske promjene u drveću, koje su posljedica utjecaja štetnih tvari (Smith 1981 i dr.). Burton et al (1983) raspravljaju o teškim kovinama, a Maryssek et al. (1990) o ozonu kao čimbenicima koji nepovoljno utječu na šumske ekosustave. * dr. se. Nikola Komlenović, Šumarski institut Jastrebarsko, ** Mr. sc. Nada Matković, Zavod zajavno zdravstvo županije Primorsko-goranske.Rijeka, ***Damir Moćan, dipl. inž. šum., "Hrvatske šume", p. o. Zagreb ****dr. se. Petar Rastovski, Šumarski institut Jastrebarsko. Iz biljne fiziologije već je dugo poznato kako suvišak dušika stimulira rast lisne mase i usporava procese odrvenjavanja te nepovoljno utječe na razvoj korijenskog sustava i mikorize. To dovodi do poremetnji u prehrani te smanjenja otpornosti biljaka prema suši i niskim temperaturama (Anić 1973, Komlenović 1983, Brück 1985 i dr.). Roelofs et al (1985) utvrdili su kako promjene koje uzrokuje suvišak dušika pogoduju napadu gljivičnih oboljenja. Veliki broj autora smatra acidofikaciju šumskih tala, povezanu sa sniženjem pH vrijednosti i zasićenosti ad- sorpcijskog kompleksa bazičnim kationima te porastom koncentracije Al3+ u otopini tla, najodgovornijim čimbenikom za propadanje šuma u mnogim područjima Europe (Ur 1 ich et al. 1979, Hutchinson et al. 1986, Ta mm and Hall backen 1986). Niz istraživača je utvrdio kako acidifikacija tla i unos dušika u šumske sastojine dovode do poremetnji u prehrani šumskog drveća. (Bosch et al. 1983, Zöttl and Mies 1983, Zech and Popp 1983, Roelofs et al. 1985, Schulze 1989 i dr.). 353 |