DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 121     <-- 121 -->        PDF

Upornost, koju je Franjo pokazao
od prvog dana do kraja školovanja,
značajka je i njegova rada tijekom
cijeloga radnog vijeka.
Nekada se trebalo suprostaviti i lokalnim
moćnicima da se obavi neki
posao ili provede zakonski propis.
Tako se primjerice u provedbi plana
pošumljavanja nadomak Stolca
sučelio s protivljenjem lokalnih
moćnika. No, Presečki, iako mlad,
ili možda baš zato, nije ustuknuo i
plan je proveo te tako osigurao
gradu Stolcu park-šumu s kojom se
mještani zacijelo danas ponose.


Dana 3. srpnja 1997. godine u
52. godini života prerano i nenadano
zauvijek nas je napustio kolega
Ivica, do tada zaposlenik Uprave
šuma Karlovac.


Sahrana dragog nam pokojnika
obavljena je 4. srpnja 1997. godine
na mjesnom groblju, i u crkvi Sv.
Josipa u Šišljaviću.


Sa svojom obitelji živio je u selu
Koritinja, gdje je rođen u seljačkoj
obitelji, a tu je iznenada i završio
svoj život.


Radio je u Upravi šuma Karlovac,
na poslovima Stručnog suradnika
za pripremu rada u Proizvodnom
odjelu.


Dolaskom na posao u petak 4.
srpnja 1997. godine bili smo zatečeni
i preneraženi vidjevši na našim
ulaznim vratima obavijest o
njegovoj preranoj smrti.


Upravo nismo mogli vjerovati
da se ugasio jedan plemeniti život,
jer je takoreći do jučer bio s nama.


Kao šumarski inspektor u Kninu
suočio se sa zahtjevom poštivanja
zakonskih odredbi za lov dvaju kotarskih
moćnika. Intervencija je uspjela,
a "krivci" mu nisu je uzeli za
zlo. Nisu, jer je postupao jednako
prema svima. Nije bilo lako ni
izvršavanje planova poslije 1945.
godine. Ne samo zbog opsežnosti
nego zbog poslijeratnih teškoća u
nabavci materijala i radne snage, a
ponegdje i volje za valjan rad.
Presečki je mukotrpnim radom zadane
poslove uspješno izvodio. Rezultati
nekih radova bili su poznati


Posebno su bili zaprepašteni oni
koji su ga dan ranije vidjeli u gradu
i s njim razgovarali.


Teško je dakle tada povjerovati
da tako tiha i nenametljiva i nama
svima draga osoba više nije među
nama.


Dragi nam kolega Ivica rođen je
1945. godine u Koritinji, gdje gaje
eto i zatekla smrt. Osnovnu školu
pohađao je u Šišljaviću, srednju šumarsku
u Karlovcu, nakon čega se
upisuje na Šumarski fakultetu Zagrebu,
gdje stječe zvanje diplomiranog
inženjera šumarstva.


Kao mlad inženjer zapošljava se
u Šumskom gospodarstvu Karlovac,
OOUR Uređivanje šuma
1972. godine, gdje (s izuzetkom od
jedne godine u Šumariji Krašić)
stalno radi sve do 1995. godine na
poslovima uređivanja šuma. Godine
1995. prelazi na poslove stručnog
suradnika za pripremu rada u
Proizvodni odjel Uprave šuma
Karlovac.


odmah kao sakupljanje sjemena, radovi
u rasadniku, ali glavni, melioracije
i pošumljavanja i danas svjedoče
o njegovom radu.


Presečki je bio sve do kraja života
vjeran član Hrvatskoga šumarskog
društva, koje se s njime
oprostilo nadgrobnim govorom inž.
Oskara Piškorića, odajući mu priznanje
za njegov rad u hrvatskom
šumarstvu ovim "in memoriam".


O.Piškorić, dipl. inž.


Tko od šumara ili mještana u
doticaju sa šumom na cijelom području
Uprave šuma Karlovac nije
poznavao ili čuo za našeg Ivicu koji
je svojom mirnoćom i blagim humorom
plijenio pozornost svih.


Nema zapravo Gospodarske jedinice
i odjela Uprave šuma Karlovac,
gdje Ivica nije koračio, opisujući
sastojinu i obavljajući druge
uređajne poslove, koji će i nadalje
još dugo ostati putokaz mladim šumarima
kako treba gospodariti
ovim našim lijepim narodnim bogatstvom.


Uređivanje šuma kao najstručniji
dio šumarske struke s ljubavlju je
obavljao, zato je tako dugo i ostao
na tom odgovornom poslu uredi
vača-taksatora.


Dujo Pavelić, dipl. inž. šum.


IVICA VUKIC, dipl. inž. šum. (1945 - 1997)


459




ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 122     <-- 122 -->        PDF

DRAGO BLAŽEVIĆ dipl. inž. šum. (1963 - 1997)


U Zagrebu je iznenada, 14. lipnja
1997. prestalo kucati plemenito
srce Drage Blaževića, Upravitelja
Šumarije Čapljina. Njegova
smrt iznenadila je i ražalostila sve
njegove prijatelje i znance, kolege i
kolegice iz J. P. "Sume Herceg-
Bosne" sa sjedištem u Mostaru, a
posebno djelatnike Šumarije Čapljina
u kojoj je Drago tek počeo
sprovoditi radni i stvaralački vijek.
Pitamo se zašto nam smrt odvodi
naše najbliže iz obitelji, kolektiva i
uopće iz društva? To pitanje ostat će
nam vječna zemaljska tajna.


Drago Blažević je rođen 25.
4. 1963. u selu Jošanica, Općina
Konjic, gdje je završio osnovnu i
Srednju ekonomsku školu. Šumarstvo
je studirao u Sarajevu gdje
je apsolvirao 1991. godine, ali je
zbog ratnih okolnosti diplomirao
tek 1995. Nakon diplomiranja radio


je u Direkciji J. P. "Šume Herceg-
Bosne" u Mostaru, a nakon isteka
pripravničkog staža prelazi raditi u
Šumariju Čapljina kao Upravitelj.
Ambiciozan i marljiv, željan života,
rada i daljeg usavršavanja u svojoj
struci imao je namjeru da Šumariju
Čapljina pretvori u oazu na kršu.


Svojim radom i nenametljivošću
stekao je poštovanje i odanost suradnika.
Uvjek je bio tih, blag, nenametljiv
i ugodan sugovornik, u-
vjek spreman ponuditi pomoć, a
njegov pošten odnos prema radu u
kolektivu ostat će nam trajno urezan
u sjećanju.


Uprivatnom životu Drago je bio
plemenit čovjek, uzoran sin, brat,
suprug, otac, ali smrt gaje otrgla od
obitelji kad im je bio najpotrebniji.


Borba za njegov život trajala je
pet dugih dana, stoga nam vijest o


njegovoj smrti nije mogla biti prihvatljiva
sve dok se nismo s njim
oprostili na Capljinskom groblju
"Muminovača". Od pokojnog Drage
se u ime J.P. "Šume Herceg-
Bosna" oprostio njegov kolega iz
studentskih dana, Ivica Knežević,
izrazivši najiskreniju sućut najbližima:
supruzi i sinu Marku, starom
tek 25 dana, te majci, ocu i sestrama.


Ostat će nam u dragoj i trajnoj
uspomeni, a za sve, stoje za života
činio neka mu je vječna hvala.


Laka mu bila hrvatska gruda.


Djelatnici
J. P. "Šume Herceg-Bosne"


460