DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 12 <-- 12 --> PDF |
V Topic: UPOTREBLJIVOST AUTOHTONIH LISTAČA PRI POŠUMLJAVANJU KRŠA Šumarski list br. 7-8, CXXI (1997), 343-352 Grafikon 3. - Graph 3 Promjer biljaka — Diameter of plants E 1958 1969 1976 Godina - Year 1991 Fraxinus ornus L. Carpinus orientalis Mili. Prunus mahaleb L. Ostrya carpinifolia Scop. Celtis australis L. Acer monspessulanum L. Quercus pubescens Willd. Debljinski rast kod hrasta medunca dostaje oscilirao u ovom istraživačkom razdoblju. Prosječni godišnji debljinski prirast do 11. godine (1958-1969.) iznosio je 1,45 mm, od 11. do 18. godine (1969-1976.) opada rast u debljinu i iznosi samo 0,86 mm, a od 18. do 33. godine (1976-1991.) znatno je intenzivniji debljinski rast s prosječnim godišnjim prirastom od 2,9 mm. Istraživanja na plohi Klačine dala su prvi put egzaktne podatke i odgovor na pitanje mogućnosti korištenja autoktonih listača, kao što su: hrast medunac, crni jasen, bijeli grab, crni grab, košćela, maklen i rašeljka, u pošumljavanju degradiranih terena submediterana, što je vrlo značajno jer s ovim vrstama, bez obzira na to što su autoktone, ima vrlo malo iskustva, a pravih proučavanja gotovo da i nema. Istina, s hrastom meduncem, crnim jasenom i nešto bagremom u bujičinim područjima pošumljavalo se u prvim godinama poslije Drugog svjetskog rata. Međutim, s ostalim listačama koje se prirodno javljaju na ovom području, kao što su bijeli grab, crni grab, rašeljka, maklen, koprivić i dr. nije se uopće pošumljavalo. U nekim našim šikarama, pogotovo u privatnim ogradama i okućnicama, te vrste zadovoljavajuće rastu i razvijaju se, stoje bio i razlog da su ih neki naši stručnjaci ranije preporučavali pri pošumljavanju krša, naglašavajući i njihov izvanredni značaj za ishranu stoke. Međutim, pokazalo se i na plohi Klačine da izmijenjeni ekološki uvjeti, posebice edafski, mogu zadovoljiti već odraslo i starije drveće, ali ne i mlade biljke istih vrsta koje u ranoj mladosti ne podnose jaču degradaciju, odnosno osiromašenje tla, jer u takvim uvjetima ugibaju ili eventualno egzistiraju. Treba najprije unašati pionirske vrste drveća i grmlja koje mogu podnijeti i pogoršane ekološke uvjete. Tu tvrdnju vrlo egzaktno potkrepljuju, i to prvi put, istraživanja provedena na plohi Klačine (Topić 1< 350 |