DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 12     <-- 12 -->        PDF

V Topic: UPOTREBLJIVOST AUTOHTONIH LISTAČA PRI POŠUMLJAVANJU KRŠA


Šumarski list br. 7-8, CXXI (1997), 343-352


Grafikon 3. - Graph 3


Promjer biljaka — Diameter of plants


E


1958


1969 1976
Godina - Year


1991


Fraxinus ornus L.


Carpinus orientalis Mili.


Prunus mahaleb L.


Ostrya carpinifolia Scop.


Celtis australis L.


Acer monspessulanum L.


Quercus pubescens Willd.


Debljinski rast kod hrasta medunca dostaje oscilirao
u ovom istraživačkom razdoblju. Prosječni godišnji
debljinski prirast do 11. godine (1958-1969.) iznosio je
1,45 mm, od 11. do 18. godine (1969-1976.) opada rast
u debljinu i iznosi samo 0,86 mm, a od 18. do 33. godine
(1976-1991.) znatno je intenzivniji debljinski rast
s prosječnim godišnjim prirastom od 2,9 mm.


Istraživanja na plohi Klačine dala su prvi put egzaktne
podatke i odgovor na pitanje mogućnosti korištenja
autoktonih listača, kao što su: hrast medunac, crni jasen,
bijeli grab, crni grab, košćela, maklen i rašeljka, u
pošumljavanju degradiranih terena submediterana, što
je vrlo značajno jer s ovim vrstama, bez obzira na to što
su autoktone, ima vrlo malo iskustva, a pravih proučavanja
gotovo da i nema. Istina, s hrastom meduncem,
crnim jasenom i nešto bagremom u bujičinim područjima
pošumljavalo se u prvim godinama poslije Drugog
svjetskog rata. Međutim, s ostalim listačama koje se
prirodno javljaju na ovom području, kao što su bijeli


grab, crni grab, rašeljka, maklen, koprivić i dr. nije se
uopće pošumljavalo.


U nekim našim šikarama, pogotovo u privatnim
ogradama i okućnicama, te vrste zadovoljavajuće rastu
i razvijaju se, stoje bio i razlog da su ih neki naši stručnjaci
ranije preporučavali pri pošumljavanju krša, naglašavajući
i njihov izvanredni značaj za ishranu stoke.
Međutim, pokazalo se i na plohi Klačine da izmijenjeni
ekološki uvjeti, posebice edafski, mogu zadovoljiti već
odraslo i starije drveće, ali ne i mlade biljke istih vrsta
koje u ranoj mladosti ne podnose jaču degradaciju, odnosno
osiromašenje tla, jer u takvim uvjetima ugibaju
ili eventualno egzistiraju. Treba najprije unašati pionirske
vrste drveća i grmlja koje mogu podnijeti i pogoršane
ekološke uvjete.


Tu tvrdnju vrlo egzaktno potkrepljuju, i to prvi put,
istraživanja provedena na plohi Klačine (Topić
1<


350