DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 119     <-- 119 -->        PDF

IN MEMORIAM


FRANJO PRESEČKI, dipl. inž. šum. (1908-1996)


Dana 4. studenoga 1996. godine
preminuo je, a 7. na vječni počinak
na zagrebačkom groblju Miroše-
vac ispraćen je Franjo Presečki,
diplomirani inženjer šumarstva u
mirovini.


Franjo Presečki rodio se 5.
kolovoza 1908. godine u Preseki,
seocetu između Krapine i Pregrade
u obitelji s brojnom djecom i s malo
oskudne, škrte zemlje. Kao najstarije
dijete, po tradiciji, trebao je ostati
u rodnoj kući, ali njegov nemirni
duh vukao ga je na nastavak škole
nakon završene u rodnome selu.
Našao je potporu u majci te nastavlja
školovanje u Građanskoj školi
u Krapini. Građanska škola trajala
je četiri godine omogućavala je nastavak
školovanja u učiteljskoj školi
(preparandiji), a u gimnaziji uz
dodatni ispit. Franjo je namjeravao
nastaviti školu u Učiteljskoj, ali
zbog toga stoje stigao kasno na upis


tj. kada je već bio popunjen upisni
broj, upisao se u I. mušku gimnaziju
u Zagrebu. Nakon mature na Filozofskom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
upisuje studij povijesti, ali ga
je nakon godine dana zamijenio sa
studijem šumarstva na Gospo-
darsko-šumarskom fakultetu istog
Sveučilišta. Apsolvirao je 1933.
godine, te odlazi na odsluženje vojnog
roka u Školu za rezervne oficire
u Sarajevu. Diplomirao je 1935. godine.


U prvoj Jugoslaviji šumarski
inženjer mogao se gotovo isključivo
zaposliti u državnoj službi ili u
Imovnim općinama u kojima je
također sve osoblje postavljalo
Ministarstvo šuma i rudnika. Međutim
na mjesto šumarskog vježbenika
tj. službenika po Zakonu o
državnim činovnicima, trebalo je
čekati i po koju godinu, jer takvo
postavljanje nije bilo osigurano dr


žavnim budžetom. Međutim postojala
je mogućnost zaposlenja kao
dnevničara ili nadničara uglavnom
na poslovima taksacije ili tzv. unutarnje
kolonizacije (u Bosni), ali taj
radni staž nije omogućavao ni staž
za promaknuće ni za mirovinu (to je
priznato tek 1941. godine u doba
Nezavisne Države Hrvatske). Kada
je Presečki diplomirao, šumarske
inženjere u svojstvu dnevničara
upošljavao je i Inspektorat za po-
šumljenje krša u Senju za kartiranje
izlučenih površina odabranih za po-
šumljavanje. Nakon diplome takvo
je mjesto dobio i Presečki i na tim
poslovima ostao do 1938. godine,
do godine kada je postavljen za v.d.
upravitelja Šumarije Krasno Otočne
imovne općine.


U Krasnu nije ostao ni godinu
dana, jer je 1939. godine premješten
za šumarskog referenta kotara
Metković. Uz šumarsku referadu u


Franina šuma na Liberanovoj glavici


457




ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 120     <-- 120 -->        PDF

kotam Metković, istu je obavljao i u
kotaru Stolac, tj. za ta dva kotara bila
je jedna šumarska referada, jer se
tada Stolac nalazio, kao i Metković,
u Primorskoj banovini sa sjedištem
u Splitu. U oba ova kotara prvenstveni
posao bio je pošumljavanje
za koje su bila osigurana sredstva u
Fondu za pošumljavanje uopće pa i
krša. U nepune dvije godine rada
pošumio je više objekata od kojih
su neki stradali u vrijeme minulog
Domovinskog rata. Ipak je ostala
sačuvana Liberanova glavica, danas
obrasla 60-godišnjom sastoji-
nom alepskog i crnog bora te čempresa.
Valja spomenuti i manju sa-
stojinu uz grad Stolac, podignutu
uz suprotstavljanje nekih tadašnjih
stolačkih moćnika. Ali Franjo
je bio ustrajan u planu da pošumi
taj predjel.


Uoči Drugog svjetskog rata mobiliziran
je i u nenazočnosti zapovjednika
do raspada Jugoslavije bio
zapovjednik bitnice u Nevesinju.
Zarobljen je i kao zarobljenik stiže
u Njemačku. Iz zarobljeništva izlazi
1942. godine i po povratku u domovinu
postavljenje za upravitelja
eksploatacije u Đurmancu kod Krapine,
gdje je dočekao i kraj rata.


U novoj državi postavljen je za
upravitelja Šumarije u Vojniću,
gdje je trebalo obnoviti zgradu Šumarije
i pilanu te osposobiti šumsku
željeznicu s većim viaduktom i manjim
tunelom. Međutim njegovo
zauzimanje za rad nekima se nije
sviđalo pa je podnesena prijava o
navodnim malverzacijama s hranom.
To je bilo vrijeme kada je bio
dostatan i najmanji razlog da se ode
u zatvor tako se i on našao u zatvoru
u Karlovcu. Nakon više mjeseci
održana je rasprava, a presudom suda
proglašenje nevin.


U očekivanju novog namjeste -
nja zauzimanjem kolege inž. Mirka
Mužinića dodijeljen je Kotarskom
NOO Hvar sa sjedištem u Jelsi za
šumarskog referenta. Tamo je ostao


kratko vrijeme, te je po osnivanju
Uprave za pošumljavanje i melioraciju
krša u Splitu 1947. godine
premješten za šefa Sekcije za pošumljavanje
u Imotskom. Tu obnavlja
i proširuje rasadničku proizvodnju
i u cijelosti izvršava planove
pošumljavanja i obnove sastojina
pomladnom (resurekcionom)
sječom. Jedna od obnovljenih površina
veličine oko 300 ha kod mjesta
Zagvozd slikom je zabilježena
kao desetogodišnja sastojina u
Zborniku društva inženjera Split iz
1958. godine.


U poratno vrijeme teško se moglo
doći do obiteljskog stana pa je
tako i njegova obitelj ostala u Zagrebu,
a on je živio kao samac.
Stoga je nastojao doći što bliže Zagrebu,
što mu je i uspjelo 1949. godine
kada je u istom svojstvu preuzeo
Sekciju za pošumljavanje u
Kninu. U Kninu je dovršio gradnju
zgrade (danas Šumarija) i trušnice,
proširio rasadnik, sakupljao tonske
količine sjemena i češera crnog bora
i izvršavao planove pošumljavanja
i melioracije. Između ostalog
to je zaštitna sastojina crnog bora
kod željezničke stanice Zrmanja, pa
isto takova na Plješevici, brdu nedaleko
od Knina, u dolini Butišni-
ce, Radljevca i dr. Među inim bagremove
kulture desetak godina
kasnije davale su glavni prihod tada
kninskoj šumariji. U Kninu je na
Školi za učenike predavao tehnologiju
drva.


Godine 1951. približuje se još
više Zagrebu. Premješten je u Šumsko
gospodarstvo u Ogulinu, čime
je omogućen i dolazak cijele obitelji.
U Šumskom gospodarstvu referent
je za uzgoj i njegu šuma, a
1954. godine imenovan je šumarskim
inspektorom u Ogulinu. I na
području Gospodarstva podigao je
više sastojina na neobraslim površinama,
a neke su stradale u Domovinskom
ratu. Sudjelovao je i u


pokusima, koje je na tom području
provodio Institut za šumarska i lovna
istraživanja NR Hrvatske.


Stručnu karijeru Presečki je završio
u Sekciji za uređivanje šuma u
Zagrebu, kamo je došao 1959. godine
za samostalnog referenta a
1961. godine imenovanje šumarskim
savjetnikom, a u tom je svojstvu
i umirovljen 1971. godine.


Završno slovo


Franjo Presečki bio je čovjek
koji ni od najmlađih dana nije
ustuknuo pred teškoćama kako bi
postigao svoj životni cilj. Za vrijeme
srednje škole u Krapini, dnevno
je pješačio 12 km u oba smjera,
bez obzira na vremenske prilike. U
toplijem dijelu godine put do Krapinu
prelazio je bos, kako bi se šte-
dila obuća. To je, uostalom, bio ne
samo običaj nego i nuždajerje siromaštvo
nametnulo takvu štednju.
Školovanje u Zagrebu nastavio je
bez osigurane materijalne osnove,
ali, kako je znao reći "Kao što se
Bog pobrinuo za ptice nebeske, tako
je i uz minimalne materijalne
uvjete redovno završavao školske
godine". Uz povremenu zaradu podučavanjem
slabijih a imućnijih
učenika bilo je i pomoći dobrotvornih
ustanova. Tako je već u
Krapini dobivao knjige na posudbu
te nužni školski pribor od Društva
za pomaganje siromašnih, a dakako,
dobrih učenika. U Zagrebu je
npr. mesna industrija Rabus u svojoj
prodavaonici na uglu Ilice i
Frankopanske ulice dnevno osiguravala
nekoliko desetaka sendviča,
po koje su dolazili đaci i studenti
itd. Prelaz s Filozofskog fakulteta
na Šumarski također je uvjetovan
materijalnim razlozima. Naime tada
su studenti šumarstva nalazili zarade
povremenim radom kod Direkcije
(državnih) šuma u Zagrebu
pa je to ujedno bio uvod u budući
stručni rad.


458