DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 119 <-- 119 --> PDF |
IN MEMORIAM FRANJO PRESEČKI, dipl. inž. šum. (1908-1996) Dana 4. studenoga 1996. godine preminuo je, a 7. na vječni počinak na zagrebačkom groblju Miroše- vac ispraćen je Franjo Presečki, diplomirani inženjer šumarstva u mirovini. Franjo Presečki rodio se 5. kolovoza 1908. godine u Preseki, seocetu između Krapine i Pregrade u obitelji s brojnom djecom i s malo oskudne, škrte zemlje. Kao najstarije dijete, po tradiciji, trebao je ostati u rodnoj kući, ali njegov nemirni duh vukao ga je na nastavak škole nakon završene u rodnome selu. Našao je potporu u majci te nastavlja školovanje u Građanskoj školi u Krapini. Građanska škola trajala je četiri godine omogućavala je nastavak školovanja u učiteljskoj školi (preparandiji), a u gimnaziji uz dodatni ispit. Franjo je namjeravao nastaviti školu u Učiteljskoj, ali zbog toga stoje stigao kasno na upis tj. kada je već bio popunjen upisni broj, upisao se u I. mušku gimnaziju u Zagrebu. Nakon mature na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisuje studij povijesti, ali ga je nakon godine dana zamijenio sa studijem šumarstva na Gospo- darsko-šumarskom fakultetu istog Sveučilišta. Apsolvirao je 1933. godine, te odlazi na odsluženje vojnog roka u Školu za rezervne oficire u Sarajevu. Diplomirao je 1935. godine. U prvoj Jugoslaviji šumarski inženjer mogao se gotovo isključivo zaposliti u državnoj službi ili u Imovnim općinama u kojima je također sve osoblje postavljalo Ministarstvo šuma i rudnika. Međutim na mjesto šumarskog vježbenika tj. službenika po Zakonu o državnim činovnicima, trebalo je čekati i po koju godinu, jer takvo postavljanje nije bilo osigurano dr žavnim budžetom. Međutim postojala je mogućnost zaposlenja kao dnevničara ili nadničara uglavnom na poslovima taksacije ili tzv. unutarnje kolonizacije (u Bosni), ali taj radni staž nije omogućavao ni staž za promaknuće ni za mirovinu (to je priznato tek 1941. godine u doba Nezavisne Države Hrvatske). Kada je Presečki diplomirao, šumarske inženjere u svojstvu dnevničara upošljavao je i Inspektorat za po- šumljenje krša u Senju za kartiranje izlučenih površina odabranih za po- šumljavanje. Nakon diplome takvo je mjesto dobio i Presečki i na tim poslovima ostao do 1938. godine, do godine kada je postavljen za v.d. upravitelja Šumarije Krasno Otočne imovne općine. U Krasnu nije ostao ni godinu dana, jer je 1939. godine premješten za šumarskog referenta kotara Metković. Uz šumarsku referadu u Franina šuma na Liberanovoj glavici 457 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 120 <-- 120 --> PDF |
kotam Metković, istu je obavljao i u kotaru Stolac, tj. za ta dva kotara bila je jedna šumarska referada, jer se tada Stolac nalazio, kao i Metković, u Primorskoj banovini sa sjedištem u Splitu. U oba ova kotara prvenstveni posao bio je pošumljavanje za koje su bila osigurana sredstva u Fondu za pošumljavanje uopće pa i krša. U nepune dvije godine rada pošumio je više objekata od kojih su neki stradali u vrijeme minulog Domovinskog rata. Ipak je ostala sačuvana Liberanova glavica, danas obrasla 60-godišnjom sastoji- nom alepskog i crnog bora te čempresa. Valja spomenuti i manju sa- stojinu uz grad Stolac, podignutu uz suprotstavljanje nekih tadašnjih stolačkih moćnika. Ali Franjo je bio ustrajan u planu da pošumi taj predjel. Uoči Drugog svjetskog rata mobiliziran je i u nenazočnosti zapovjednika do raspada Jugoslavije bio zapovjednik bitnice u Nevesinju. Zarobljen je i kao zarobljenik stiže u Njemačku. Iz zarobljeništva izlazi 1942. godine i po povratku u domovinu postavljenje za upravitelja eksploatacije u Đurmancu kod Krapine, gdje je dočekao i kraj rata. U novoj državi postavljen je za upravitelja Šumarije u Vojniću, gdje je trebalo obnoviti zgradu Šumarije i pilanu te osposobiti šumsku željeznicu s većim viaduktom i manjim tunelom. Međutim njegovo zauzimanje za rad nekima se nije sviđalo pa je podnesena prijava o navodnim malverzacijama s hranom. To je bilo vrijeme kada je bio dostatan i najmanji razlog da se ode u zatvor tako se i on našao u zatvoru u Karlovcu. Nakon više mjeseci održana je rasprava, a presudom suda proglašenje nevin. U očekivanju novog namjeste - nja zauzimanjem kolege inž. Mirka Mužinića dodijeljen je Kotarskom NOO Hvar sa sjedištem u Jelsi za šumarskog referenta. Tamo je ostao kratko vrijeme, te je po osnivanju Uprave za pošumljavanje i melioraciju krša u Splitu 1947. godine premješten za šefa Sekcije za pošumljavanje u Imotskom. Tu obnavlja i proširuje rasadničku proizvodnju i u cijelosti izvršava planove pošumljavanja i obnove sastojina pomladnom (resurekcionom) sječom. Jedna od obnovljenih površina veličine oko 300 ha kod mjesta Zagvozd slikom je zabilježena kao desetogodišnja sastojina u Zborniku društva inženjera Split iz 1958. godine. U poratno vrijeme teško se moglo doći do obiteljskog stana pa je tako i njegova obitelj ostala u Zagrebu, a on je živio kao samac. Stoga je nastojao doći što bliže Zagrebu, što mu je i uspjelo 1949. godine kada je u istom svojstvu preuzeo Sekciju za pošumljavanje u Kninu. U Kninu je dovršio gradnju zgrade (danas Šumarija) i trušnice, proširio rasadnik, sakupljao tonske količine sjemena i češera crnog bora i izvršavao planove pošumljavanja i melioracije. Između ostalog to je zaštitna sastojina crnog bora kod željezničke stanice Zrmanja, pa isto takova na Plješevici, brdu nedaleko od Knina, u dolini Butišni- ce, Radljevca i dr. Među inim bagremove kulture desetak godina kasnije davale su glavni prihod tada kninskoj šumariji. U Kninu je na Školi za učenike predavao tehnologiju drva. Godine 1951. približuje se još više Zagrebu. Premješten je u Šumsko gospodarstvo u Ogulinu, čime je omogućen i dolazak cijele obitelji. U Šumskom gospodarstvu referent je za uzgoj i njegu šuma, a 1954. godine imenovan je šumarskim inspektorom u Ogulinu. I na području Gospodarstva podigao je više sastojina na neobraslim površinama, a neke su stradale u Domovinskom ratu. Sudjelovao je i u pokusima, koje je na tom području provodio Institut za šumarska i lovna istraživanja NR Hrvatske. Stručnu karijeru Presečki je završio u Sekciji za uređivanje šuma u Zagrebu, kamo je došao 1959. godine za samostalnog referenta a 1961. godine imenovanje šumarskim savjetnikom, a u tom je svojstvu i umirovljen 1971. godine. Završno slovo Franjo Presečki bio je čovjek koji ni od najmlađih dana nije ustuknuo pred teškoćama kako bi postigao svoj životni cilj. Za vrijeme srednje škole u Krapini, dnevno je pješačio 12 km u oba smjera, bez obzira na vremenske prilike. U toplijem dijelu godine put do Krapinu prelazio je bos, kako bi se šte- dila obuća. To je, uostalom, bio ne samo običaj nego i nuždajerje siromaštvo nametnulo takvu štednju. Školovanje u Zagrebu nastavio je bez osigurane materijalne osnove, ali, kako je znao reći "Kao što se Bog pobrinuo za ptice nebeske, tako je i uz minimalne materijalne uvjete redovno završavao školske godine". Uz povremenu zaradu podučavanjem slabijih a imućnijih učenika bilo je i pomoći dobrotvornih ustanova. Tako je već u Krapini dobivao knjige na posudbu te nužni školski pribor od Društva za pomaganje siromašnih, a dakako, dobrih učenika. U Zagrebu je npr. mesna industrija Rabus u svojoj prodavaonici na uglu Ilice i Frankopanske ulice dnevno osiguravala nekoliko desetaka sendviča, po koje su dolazili đaci i studenti itd. Prelaz s Filozofskog fakulteta na Šumarski također je uvjetovan materijalnim razlozima. Naime tada su studenti šumarstva nalazili zarade povremenim radom kod Direkcije (državnih) šuma u Zagrebu pa je to ujedno bio uvod u budući stručni rad. 458 |