DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 112 <-- 112 --> PDF |
časnik UNTAES-a, inače simpatični Pakistanac, je neumoljiv. Traži propusnicu koja se ne može dobiti bez najave od najmanje osam sati ranije. U pomoć nam priskače pripadnik TPF POLICIJE i nešto objašnjava dežurnom časniku. Upalilo je, brklja se podiže i mi ulazimo (na svoju) ruku u zonu povećanog rizika. Čingi-Lingi-Čarda. Od početka 18. stoljeća zborište baranjskih razbojnika koji su pljačkali slučajne namjernike putnike i trgovce. Donedavno se na ulaznim vratima nalazilo "izvorno" (?) zvonce koje je trebalo upozoriti razbojnika na opasnost. Kada bi se oglasilo svojim poznatim cingi-lingi-cingi (otuda ime krčmi) razbojnici 450 bi poskakali od stola, ostavili karte, novac i kroz prozore strugnuli u gusti mrak kopačevske močvare. Bio je to znak dolaska Carske ophodnje. Za mnoge je zvuk zvonca došao prekasno. Mnogi bi banditi uljuljani u snagu svojeg oružja, svoj pijani monolog završili u zatvoru osječke Tvrđe, a odavde je vodio samo jedan put kod - suca i na stratište. Stari "Čingoš" je urastao u korov i gotovo je srušen. Ispred njega na starom parkiralištu oživio je neki novi s nepoznatim "konobarima" i "šefom sale" (?). S tim nelagodnim mislima i nedavnim ratnim zbivanjima približili smo se dvorcu u Bilju koji je prije 280 |