DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 109     <-- 109 -->        PDF

Herbert Killian u svoj popis šumarskih časopisa1
unio je i hrvatski Šumarski list te poljski Silwan, ali nemani
jednog na češkom jeziku, iako jenpr. od 1873. do
1901. izlazio časopis Haj (Gaj):. Naglasio sam na
češkom jeziku, jer je na području Češke i Moravske na
njemačkom jeziku od 1811. godine naprijed izlazilo
više šumarskih časopisa. Prvi je bio Oekonomische
Neuigkeiten und Verhandlungen - "časopis za sve
grane poljodjelstva i kućanstva te šumarstva i lovstva u
carevini Austriji" i izlazio je od 1811. do 1858. godine4.


Od ovog časopisa prema Killianu stariji je samo godišnjak
Diana ili, u prijevodu, društveni časopis za
proširivanje i ispravljanje znanja o prirodi, šumi i lovu.
Prvi svezak izašao je 1797. godine, drugi 1801., a treći
1805. Dodajmo daje prethodnik današnjeg francuskog
časopisa Revue forestiere francaise počeo izlaziti
početkom XIX. stoljeća, ali kao list za objavljivanje


propisa državne uprave šuma, te je tek kasnije počeo
donositi i članke s područja šumarstva.


U okviru ove proslave inž. Ctirad Rakušan prikazao
je "dvijestogodišnju stručnu šumarsku literaturu". Kao
prva češka šumarska knjiga smatra se knjiga crnokos-
telskog šumarskog majstora Vaclava Eliaša Lenharta,
izašla 1793. godine. Umjesto naslova knjige, koji se
sastoji od 28 riječi, znakovito je, da je to poučnik
(priručnik) za niže šumarasko osoblje a za više putokaz
o stručnoj literaturi na njemačkom jeziku. Knjiga je
tiskana usporedno češkim i njemačkim jezikom, a oko
1800. godine objavljeno je i drugo izdanje. Od ostalih
izdanih knjiga navodimo, da je "prvi udžbenik za
šumarske škole" F. Sekyrke Nauka o uzgajanju šuma
izdan 1892. godine, a "prvi visokoškolski udžbenik"
Dendrometrija Vaclava Korfa izašao je negdje pedesetih
godina.


Zavod za istraživanja u šumarstvu


Na Praškoj Politehnici, danas Visokoj tehničkoj
školi, 15. listopada 1848. godine Krystof Liebich, kao
privatni docent, počeo je s predavanjima šumarske struke
i preuzeo komorsku (državnu) brandsku šumu, za potrebe
nastave, istraživanja i pokuse. Brandsku šumu kao
pokusni objekt 1875. godine preuzeo je 1870. osnovan
Carski i kraljevski zavod za šumarstvo sa sjedištem u
Mariabrunnu, a kada je 1886. godine taj Zavod reorganiziran
u njegovom su okviru osnovane pokusne stanice
u Pragu i Brnu. Dakako, daje u tim stanicama službeni
jezik bio njemački pa se stoga one i ne smatraju češkim.
1996. godine proslavljena je 75-a godišnjica osnivanja
sadašnjeg Zavoda za istraživanja u šumarstvu. U 1921.
godini rješenjem Ministarstva za poljodjelstvo 31.
listopada osnovan je Zavod za zaštitu šuma. Razlog za
osnivanje tog Zavoda bilo je prenamnožavanje smre-
kovogprelca u češkim šumama. 1922. godine slijedi osnivanje
Zavoda za biokemiju sa sjedištem u Pragu te
1923. godine Zavoda za uređivanje šuma i šumarsku
ekonomiku sa sjedištem u Brnu. Iste 1923. godine osnovan
je i Zavod za uzgajanje šuma, a 1927. godine Zavodu
za uređivanje šuma pripojena je i Geodetska i fo-
togrametrijska stanica. Konačno 1933. godine osnovan
je i Zavod za šumarsku politiku i gospodarske znanosti.


Zavod je pod naslovom Vulhm tj. Vyzkumny üstav
lesniho hospodärsti a myslivosti izdao i spomen publikaciju
s podnaslovom 75 (1921-1996) godina šumarskih
istraživanja u Češkoj republici. Svi prilozi objavljeni
su i na engleskom jeziku.


1 H. Killian: Oesterreichisches Forstbiographisches Lexikon. Wien,


1994., str. 171-237.


: Lesnickä präce - 75 let, str. 10.


3 Vidi i Šumarski list 1997. str.


1 Češka je do 1918. godine bila u austrijskom dijelu Austro-ugarske


monarhije a slovačka u Ugarskom.


U Uvodu je navedeno da češko šumarstvo traži primijenjena
istraživanja za pet oblasti: biologija i uzgajanje
šumskog drveća, ekologija šume, njega šume, zaštita
šume te šumarska politika i ekonomika. U "kratkom
povijesnom pregledu šumarskih istraživanja u češkim
zemljama" kao polaznik Šumarskog zavoda u Mariabrunnu
1814-1815. godine, uz sliku, spomenut je i
Josip Ressel, "genijalni izumitelj brodskog vijka koji je
cijeli svoj život djelovao na najrazličitijim šumarskim
poslovima u Sloveniji i u Trstu."


Slijede prikazi pojedinih odjela zavoda i pokusnih
stanica s popisom osoblja:


1. Odjel za biologiju i uzgajanje šumskog drveća sa 4
doktora, 12 inženjera i 14 pomoćnog osoblja;


2. Pokusna postaja Uherske Hradište s 2 doktora, 1
magistrom, 8 inženjera, 2 biologa i 12 pomoćnog
osoblja;


3. Odjel za ekologiju šume sa 4 doktora, 10 inženjera i


16 pomoćnog osoblja;


4. Odjel za zaštitu šuma s 5 doktora, 1 magistrom, 13


inženjera i 7 pomoćnog osoblja;


5. Pokusna stanica Opočno sa 4 doktora, 1 magistrom,


14 inženjera i 15 pomoćnog osoblja;


6. Odjel za šumarsku politiku s 7 inženjera i 1
pomoćnom osobom;


7. Odjel za znanost, tehnologiju i ekonomske informaci


je s 9 inženjera i 12 pomoćnog osoblja;


Na čelu Pokusne stanice Uherske Hradište je doktor
znanosti, a u ostalim jedinicama su inženjeri.


Nadalje je kratko prikazana međunarodna suradnja,
održani stručni skupovi od 1991. do 1995. godine, a
Bibliografija za isto razdoblje navodi 865 članaka i 17
knjiga koje je izdao Zavod.


O. Piškorić


447