DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 109 <-- 109 --> PDF |
Herbert Killian u svoj popis šumarskih časopisa1 unio je i hrvatski Šumarski list te poljski Silwan, ali nemani jednog na češkom jeziku, iako jenpr. od 1873. do 1901. izlazio časopis Haj (Gaj):. Naglasio sam na češkom jeziku, jer je na području Češke i Moravske na njemačkom jeziku od 1811. godine naprijed izlazilo više šumarskih časopisa. Prvi je bio Oekonomische Neuigkeiten und Verhandlungen - "časopis za sve grane poljodjelstva i kućanstva te šumarstva i lovstva u carevini Austriji" i izlazio je od 1811. do 1858. godine4. Od ovog časopisa prema Killianu stariji je samo godišnjak Diana ili, u prijevodu, društveni časopis za proširivanje i ispravljanje znanja o prirodi, šumi i lovu. Prvi svezak izašao je 1797. godine, drugi 1801., a treći 1805. Dodajmo daje prethodnik današnjeg francuskog časopisa Revue forestiere francaise počeo izlaziti početkom XIX. stoljeća, ali kao list za objavljivanje propisa državne uprave šuma, te je tek kasnije počeo donositi i članke s područja šumarstva. U okviru ove proslave inž. Ctirad Rakušan prikazao je "dvijestogodišnju stručnu šumarsku literaturu". Kao prva češka šumarska knjiga smatra se knjiga crnokos- telskog šumarskog majstora Vaclava Eliaša Lenharta, izašla 1793. godine. Umjesto naslova knjige, koji se sastoji od 28 riječi, znakovito je, da je to poučnik (priručnik) za niže šumarasko osoblje a za više putokaz o stručnoj literaturi na njemačkom jeziku. Knjiga je tiskana usporedno češkim i njemačkim jezikom, a oko 1800. godine objavljeno je i drugo izdanje. Od ostalih izdanih knjiga navodimo, da je "prvi udžbenik za šumarske škole" F. Sekyrke Nauka o uzgajanju šuma izdan 1892. godine, a "prvi visokoškolski udžbenik" Dendrometrija Vaclava Korfa izašao je negdje pedesetih godina. Zavod za istraživanja u šumarstvu Na Praškoj Politehnici, danas Visokoj tehničkoj školi, 15. listopada 1848. godine Krystof Liebich, kao privatni docent, počeo je s predavanjima šumarske struke i preuzeo komorsku (državnu) brandsku šumu, za potrebe nastave, istraživanja i pokuse. Brandsku šumu kao pokusni objekt 1875. godine preuzeo je 1870. osnovan Carski i kraljevski zavod za šumarstvo sa sjedištem u Mariabrunnu, a kada je 1886. godine taj Zavod reorganiziran u njegovom su okviru osnovane pokusne stanice u Pragu i Brnu. Dakako, daje u tim stanicama službeni jezik bio njemački pa se stoga one i ne smatraju češkim. 1996. godine proslavljena je 75-a godišnjica osnivanja sadašnjeg Zavoda za istraživanja u šumarstvu. U 1921. godini rješenjem Ministarstva za poljodjelstvo 31. listopada osnovan je Zavod za zaštitu šuma. Razlog za osnivanje tog Zavoda bilo je prenamnožavanje smre- kovogprelca u češkim šumama. 1922. godine slijedi osnivanje Zavoda za biokemiju sa sjedištem u Pragu te 1923. godine Zavoda za uređivanje šuma i šumarsku ekonomiku sa sjedištem u Brnu. Iste 1923. godine osnovan je i Zavod za uzgajanje šuma, a 1927. godine Zavodu za uređivanje šuma pripojena je i Geodetska i fo- togrametrijska stanica. Konačno 1933. godine osnovan je i Zavod za šumarsku politiku i gospodarske znanosti. Zavod je pod naslovom Vulhm tj. Vyzkumny üstav lesniho hospodärsti a myslivosti izdao i spomen publikaciju s podnaslovom 75 (1921-1996) godina šumarskih istraživanja u Češkoj republici. Svi prilozi objavljeni su i na engleskom jeziku. 1 H. Killian: Oesterreichisches Forstbiographisches Lexikon. Wien, 1994., str. 171-237. : Lesnickä präce - 75 let, str. 10. 3 Vidi i Šumarski list 1997. str. 1 Češka je do 1918. godine bila u austrijskom dijelu Austro-ugarske monarhije a slovačka u Ugarskom. U Uvodu je navedeno da češko šumarstvo traži primijenjena istraživanja za pet oblasti: biologija i uzgajanje šumskog drveća, ekologija šume, njega šume, zaštita šume te šumarska politika i ekonomika. U "kratkom povijesnom pregledu šumarskih istraživanja u češkim zemljama" kao polaznik Šumarskog zavoda u Mariabrunnu 1814-1815. godine, uz sliku, spomenut je i Josip Ressel, "genijalni izumitelj brodskog vijka koji je cijeli svoj život djelovao na najrazličitijim šumarskim poslovima u Sloveniji i u Trstu." Slijede prikazi pojedinih odjela zavoda i pokusnih stanica s popisom osoblja: 1. Odjel za biologiju i uzgajanje šumskog drveća sa 4 doktora, 12 inženjera i 14 pomoćnog osoblja; 2. Pokusna postaja Uherske Hradište s 2 doktora, 1 magistrom, 8 inženjera, 2 biologa i 12 pomoćnog osoblja; 3. Odjel za ekologiju šume sa 4 doktora, 10 inženjera i 16 pomoćnog osoblja; 4. Odjel za zaštitu šuma s 5 doktora, 1 magistrom, 13 inženjera i 7 pomoćnog osoblja; 5. Pokusna stanica Opočno sa 4 doktora, 1 magistrom, 14 inženjera i 15 pomoćnog osoblja; 6. Odjel za šumarsku politiku s 7 inženjera i 1 pomoćnom osobom; 7. Odjel za znanost, tehnologiju i ekonomske informaci je s 9 inženjera i 12 pomoćnog osoblja; Na čelu Pokusne stanice Uherske Hradište je doktor znanosti, a u ostalim jedinicama su inženjeri. Nadalje je kratko prikazana međunarodna suradnja, održani stručni skupovi od 1991. do 1995. godine, a Bibliografija za isto razdoblje navodi 865 članaka i 17 knjiga koje je izdao Zavod. O. Piškorić 447 |