DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 106 <-- 106 --> PDF |
Govoreći o Velebitu i Velebitskom botaničkom vrtu rječima koje i priliče šumaru-pjesniku, Milan Krmpotić je rekao: "Evo kako pjesnik zamišlja planinu na kojoj jesmo: Velebit se zovem, junak sam ti pravi, kamen krunu nosim na ponosnoj glavi!... U svijesti hrvatskoga naroda Velebit je mitska, gotovo matična planina. Mnogi su pjesnici o njemu pjevali, od Zoranića i Nazora do brojnih današnjih pjesnika, a najljepše gaje opjevao sam narod, koji je u njemu vidio mnoge osobine što ih je i sam želio imati. Tako i danas, kada Ličanin želi upozoriti na svoju snagu, zapjeva: Kano mi gora, kano Velebit, tijelom sam golem, dušom sam jak, a kada želi ukazati na snagu naroda, zapjeva: Velebite, moj visoki brijegu, u tebi se sokolovi legu! Osjećajući velebnost i smirujućii snagu ljepote ove planine, pjesnik je ispjevao i ove stihove: Snagan tvojih gora tisuće sjekira tupi u meni, stanac kamen životom, lom /jene kosti čelici... Ova je planina nacionalni izvor snage, smirujuće i poticajne energije. Brojni naši slikari na svojim su platnima zamišljali naše prede kako s velebnih velebitskih visova kao opčinjeni zure u more, jedva vjerujući da im je Bog udijelio toliku sreću da se u ovoj božanskoj ljepoti nastane. Još iz toga vremena, još od tih drevnih Hrvata, traje naša odlučnost da ovdje zauvijek ostanemo, da čuvamo i štitimo ovu bogom darovanu grudu. I od tada, nepre- stalno i nezadrživo buja nacionalna snaga kojom smo obranili i Velebit i velebno biće svoga naroda. Sve to objašnjava našu, sada već dokazanu spremnost da sačuvamo i štitimo svoj velebni dom, svoj Velebit. Velebitski botanički vrt samo je razborita pojavnost tih nastojanja. Zato smo uvjereni da će šumarska struka u ovom prelijepom docu, zabilježiti još mnoge obljetnice, jer se šumarska struka ne prepoznaje samo po sjekiri, kako nam zlonamjerni često i neopravdano predbacuju, već prije svega po ljubavi za šumu i okoliš, po zaštiti ekosustava koji joj je povjeren. Velebitski botanički vrt, još je samo jedan vrlo očiti dokaz! Neka pozornost koju ste posvetili ovoj obljetnici bude nov poticaj za rad i napredak ovoga vrta!" Pozvan da predstavi svoj rad - prigodni rukopis, ko- ji će trajno obilježiti 30-tu obljetnicu Velebitskog botaničkog vrta, dr. se. Vice Ivančević moli nazočne da nadu vremena i pročitaju ovu brošuru, koja će na taj način biti najbolje predstavljena. Poslušali smo ga, i listajući stranice zabilježili: Autor: dr. se. Vice Ivančević; Uredio: Milan Krmpotić, dipl. inž. šum.; Za izdavača: Marin Čeperić, dipl. inž. šum.; Tisak: "A. G. Matoš" Samobor; Naklada 1.000 kom. Velebitski botanički vrt osnovan je na poticaj prof, dr. sc. Frana Kušana uz potporu tadašnjeg šumskog go spodarstva Senj, Republičkog zavoda za zaštitu prirode i Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, 1967. godine VICE IVANČEVIĆ Lociranje u sjevernom Velebitu JZ dijelu Modrić doca, podno Vučjaka (1645 m) i planinarskog doma "Zavižan" (1594 m) u Balinovačkoj ponikvi (1433 m), 42 km od Senja i 21 km od Krasna, 84 km od Plitvica i 6,5 km zračne udaljenosti od mora. U ugovoru (između Š. G. Senj i Zavoda) naznačeno je kako se Vrt osniva radi popularizacije, upoznavanja, kulturno-prosvjetne edukacije i znanstvenog istraživanja flore i vegetacije Velebita, te zaštite i upoznavanja njegovih rijetkih i ugroženih biljnih vrsta. Š. G. Senj je za Vrt bez naknade ustupilo površinu od 50 ha. Potpisnici ugovora prenijeli su na sebe brigu oko funkcioniranja Vrta i osiguranja financijskih sredstava. o Uz postojeće biljne vrste u Vrt su postupno unašane i vrste iz ostalog područja Velebita. Vrt predstavlja vrijedni prirodoznanstveni i turistički objekt, gdje znanstvenici, stručnjaci, studenti, daći, planinari, turisti i ostali, mogu najednom mjestu upoznati raznoliku velebitsku floru. Zavod gaje 1967. godine, a i najnoviji Zakon o zaštiti prirode (NN 30/94., 72/94) uvrstio u spomenike parkovne arhitekture - botaničke vrtove. Zajedno s najbližim okruženjem (Zavi- 444 |