DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 101     <-- 101 -->        PDF

KNJIGE I ČASOPISI


Mijo Matezić*: PRICE BEZ NASLOVA


Našice 1994.


Kao stoje "Priče iz davnine" baka Ivana (Brlić-Ma-
žuranić) prethodno ispripovijedala svojoj unučadi, tako
je i djed Mijo, ili kao "Did Mika ... poznat svojim sugrađanima",
"Priče bez naslova" prethodno ispripovijedao
svojim unučicama Tihani i Ani. Da li je unučad bake
Ivane potakla autoricu da priče i u tisku objavi ne znamo,
ali da su za objavu "Priča bez naslova" djeda Mije zaslužne
unuke, zapisano je. Naime u "Bilješci o piscu" u
ovoj knjizi čitamo da su unuke potakle svog Dida da
"učini nešto da se i druga djeca zabavljaju tim pričama!"


Did Mika odazvao se željama unučica Tihane i Ane,
priredio priče za tisak, a Ogranak Matice Hrvatske u Našicama
privelo djelo kraju tj. izdalo "Priče bez naslova".


Knjiga sadrži 48 priča, tematski istih, ali sadržajno
različitih. Mjesto opisa eto jedne "priče" kako je objavljena
u knjizi:


Bez mene je šuma i prazna i pusta,
iako je rašćem svakojakih gusta.


Ugodno je danju gajem prošetati,
gordog velikana uživo sretati.


Rogovlje je ponos
šumskog ljepotana,
aP mu može biti
i slabija strana.
Jer lovački mladci,
gladni ili siti,
s njim si žele dvore
carski ukrasiti.


Uz svatovsku riku,
grlatu i glasnu,
iz zasjede pucanj
ko iz topa prasnu.


Ljepotanu šumskom
srce propucaše
a košute tužne
u bijeg natjeraše.


nrađtap


´ Mijo Matezić, dipl. inž. šum., Našice


Kako vidimo, priča nema naslov ali ima potpis is pisan
glagoljskim pismom, "jednim od starih hrvatskih
pisama", kako čitamo u "Riječi urednika" u ovoj knjizi.
Kako odgonetnuti potpis? Odgovor nalazimo na predzadnjoj
stranici omota knjige, gdje su zapravo dani
naslovi priča. Kako je knjiga namijenjena i prvašićima,
knjiga ima i didaktički zadatak, potaći čitatelja na razmišljanje
i, ako ćemo, odgonetanje teksta. Osim toga
čitatelj se upoznaje s glagoljicom a među mladim čitateljima
bit će i onih, koji će glagoljicu iskoristiti za svoje
"tajno pismo". Glagoljska abeceda otisnuta je na drugoj
stranici korica.


Kao ova, tako su obrađene i ostale priče. Priče, su
zapravo portreti pojedinih životinja, jer su u dvadesetak
stihova prikazane sve karakteristične značajke "portretiranog".


Prema redoslijedu u knjizi opisane su pod naslovima:


Str. 5-27., buba mara, fazan, golub, guska, gušterica,
hrušt, jastreb, jazavac, jelen, jež, kokoš, konj, Str. 29-
51.,kornjača, krava, krtica, kukavica, kuna, lastavica,
lav, leptir, lisica, mačka, magarac, mrdvjed, Str. 53-75.,
miš, mrav, muha, ovca, pas, pauk, pčela, puran, puž, roda,
slavuj, som, Str. 77-99., sova, srna, svraka, vepar,
vjeverica, vrabac, vrana, vuk, zebra, zec, zlatica, žaba.


Prije tiskanja zbirka je testirana u Osnovnoj školi u
Našicama. O provedenom testiranju školski pedagog
prof. mr. Branko Kranjčev između ostaloga piše: "Životinje
su predstavljene preko karakterističnih pojedinosti.
Priče nemaju naslova. To mi se posebno svidjelo.
Naime u školi se učenici rijetko kad stavljaju pred takve
i slične zadatke (koji) od čitatelja zahtijevaju dublje
poniranje u sadržaj teksta i apstrahiranje bitnog. ... Pokazalo
se da velika većina učenika drugog, trećeg i četvrtog
razreda rado prihvaća i uspješno rješava postavljene
zadatke".


Iz opširnog teksta pod naslovom "Ljepotu treba pronaći,
istinu otkriti, ono što nas uzbuđuje izraziti" prof.
Marija Pepelko, uz ostalo, naglašava:


"Ova knjiga nudi igru i razonodu, a omogućuje stjecanje
znanja i potiče na stvaralaštvo. Zato je kao jedinstveni
projekt pozdravljena i prihvaćena na najvišoj
razini - u HAZU i središnjici Matice Hrvatske u Zagrebu.
... Dugogodišnje zanimanje za hrvatski jezik,
poznavanje njegovih akustičnih vrijednosti, njegova


439