DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 101 <-- 101 --> PDF |
KNJIGE I ČASOPISI Mijo Matezić*: PRICE BEZ NASLOVA Našice 1994. Kao stoje "Priče iz davnine" baka Ivana (Brlić-Ma- žuranić) prethodno ispripovijedala svojoj unučadi, tako je i djed Mijo, ili kao "Did Mika ... poznat svojim sugrađanima", "Priče bez naslova" prethodno ispripovijedao svojim unučicama Tihani i Ani. Da li je unučad bake Ivane potakla autoricu da priče i u tisku objavi ne znamo, ali da su za objavu "Priča bez naslova" djeda Mije zaslužne unuke, zapisano je. Naime u "Bilješci o piscu" u ovoj knjizi čitamo da su unuke potakle svog Dida da "učini nešto da se i druga djeca zabavljaju tim pričama!" Did Mika odazvao se željama unučica Tihane i Ane, priredio priče za tisak, a Ogranak Matice Hrvatske u Našicama privelo djelo kraju tj. izdalo "Priče bez naslova". Knjiga sadrži 48 priča, tematski istih, ali sadržajno različitih. Mjesto opisa eto jedne "priče" kako je objavljena u knjizi: Bez mene je šuma i prazna i pusta, iako je rašćem svakojakih gusta. Ugodno je danju gajem prošetati, gordog velikana uživo sretati. Rogovlje je ponos šumskog ljepotana, aP mu može biti i slabija strana. Jer lovački mladci, gladni ili siti, s njim si žele dvore carski ukrasiti. Uz svatovsku riku, grlatu i glasnu, iz zasjede pucanj ko iz topa prasnu. Ljepotanu šumskom srce propucaše a košute tužne u bijeg natjeraše. nrađtap ´ Mijo Matezić, dipl. inž. šum., Našice Kako vidimo, priča nema naslov ali ima potpis is pisan glagoljskim pismom, "jednim od starih hrvatskih pisama", kako čitamo u "Riječi urednika" u ovoj knjizi. Kako odgonetnuti potpis? Odgovor nalazimo na predzadnjoj stranici omota knjige, gdje su zapravo dani naslovi priča. Kako je knjiga namijenjena i prvašićima, knjiga ima i didaktički zadatak, potaći čitatelja na razmišljanje i, ako ćemo, odgonetanje teksta. Osim toga čitatelj se upoznaje s glagoljicom a među mladim čitateljima bit će i onih, koji će glagoljicu iskoristiti za svoje "tajno pismo". Glagoljska abeceda otisnuta je na drugoj stranici korica. Kao ova, tako su obrađene i ostale priče. Priče, su zapravo portreti pojedinih životinja, jer su u dvadesetak stihova prikazane sve karakteristične značajke "portretiranog". Prema redoslijedu u knjizi opisane su pod naslovima: Str. 5-27., buba mara, fazan, golub, guska, gušterica, hrušt, jastreb, jazavac, jelen, jež, kokoš, konj, Str. 29- 51.,kornjača, krava, krtica, kukavica, kuna, lastavica, lav, leptir, lisica, mačka, magarac, mrdvjed, Str. 53-75., miš, mrav, muha, ovca, pas, pauk, pčela, puran, puž, roda, slavuj, som, Str. 77-99., sova, srna, svraka, vepar, vjeverica, vrabac, vrana, vuk, zebra, zec, zlatica, žaba. Prije tiskanja zbirka je testirana u Osnovnoj školi u Našicama. O provedenom testiranju školski pedagog prof. mr. Branko Kranjčev između ostaloga piše: "Životinje su predstavljene preko karakterističnih pojedinosti. Priče nemaju naslova. To mi se posebno svidjelo. Naime u školi se učenici rijetko kad stavljaju pred takve i slične zadatke (koji) od čitatelja zahtijevaju dublje poniranje u sadržaj teksta i apstrahiranje bitnog. ... Pokazalo se da velika većina učenika drugog, trećeg i četvrtog razreda rado prihvaća i uspješno rješava postavljene zadatke". Iz opširnog teksta pod naslovom "Ljepotu treba pronaći, istinu otkriti, ono što nas uzbuđuje izraziti" prof. Marija Pepelko, uz ostalo, naglašava: "Ova knjiga nudi igru i razonodu, a omogućuje stjecanje znanja i potiče na stvaralaštvo. Zato je kao jedinstveni projekt pozdravljena i prihvaćena na najvišoj razini - u HAZU i središnjici Matice Hrvatske u Zagrebu. ... Dugogodišnje zanimanje za hrvatski jezik, poznavanje njegovih akustičnih vrijednosti, njegova 439 |