DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 100 <-- 100 --> PDF |
su zanemarive. Mjerljivo kroz proizvodnju biomase, odnosno procesa intenziteta razmjene i kruženja elemenata u prirodi (asimilacija i disimilacija) topole i vrbe kao vrste brzog rasta su na visokoj razini, a upravo za intenzitet ovih bioprocesa vezani su i pozitivni utjecaji vegetacije na okoliš. Spomenimo najvažnije: povoljno djelovanje na klimatske ekstreme (temperatura, vlaga, vjetar), sposobnost vezanja polutanata u atmosferi i tlu. Svakako da nije zanemarivo ni njihovo zaštitno djelovanje u odnosu na vodotoke u čijoj se neposrednoj blizini nalaze (kvaliteta vode, prirodno učvršćivanje obala). U raspravi na naslovljenu temu treba posvetiti dužnu pozornost pitanjima koja su vezana za aktivnosti raznih pokreta prijatelja prirode, a koja se često lobisti- čki postavljaju propovijedajući "povratak prirodi" pod svaku cijenu, bez obzira na realne mogućnosti. Iako je briga za očuvanje prirodnih šuma posve o- pravdana, vrlo često se bez dovoljno opravdanih razloga preporuča zabranu podizanja plantaža i kultura alok- tonim vrstama i njihovim hibridima. Zamislimo kako bi danas reagirala poljoprivredna struka u Europi, na prijedlog, da odustane od uzgajanja aloktonih vrsta kao što su primjerice: kukuruz, krumpir, rajčica. Kada su u pitanju šumske vrste drveća, recimo daje proces masovnog unošenja stranih vrsta u Europu davno završen. Prvi hibridi između europskih i uvezenih američkih crnih topola pojavili su se spontano u prirodi, ali pojava spontanih hibrida je evidentna i između srodnih europskih vrsta na području dodira njihovih areala. Pravo na objavu istine o negativnim ali i pozitivnim utjecajima unošenja stranih šumskih vrsta i njihovih hibrida treba prepustiti šumarskoj znanosti, uz uvažavanje svih bioloških, ekoloških ali i gospodarskih aspekata. Kad je u pitanju Hrvatska, interes za ovako naslovljenu temu bazira na činjenici daje kontinentalni dio Hrvatske omeđen s tri velike rijeke: Dravom na sjeveru, Savom na jugu i Dunavom na istoku. Široke riječne doline bogate aluvijalnim nanosima čine mozaik različitih stanišnih uvjeta za pojavu prirodnih sastojina topola i vrba, ali i za podizanje plantaža. Iskustva u radu s topolama i vrbama temelje se na dugogodišnjem radu u podizanju plantaža i kultura topola i vrba, koji je bio posebno intenzivan u razdoblju između 60-tih i 70-tih godina. Tijekom ove kampanje zahvaćene su nove površine (pašnjaci, čistine) ali se djelomično išlo i u konverziju lošijih prirodnih sastojina. Radovi su bili posebno intenzivni u donjem dijelu priobalja rijeka Drave i Save te u Podunavlju. Djelomično su plantažirane i površine izvan aluvija. Dobri rezultati postizani su na području dravskog i dunavskog aluvija (laka pjeskovita tla), dok su se tla uz Savu i unutrašnjost (teža ilovasta tla) pokazala nepodesna za rad a topolama, te je nakon prve generacije plantaža izvršena konverzija u sastojine hrasta lužnjaka. Hrvatska je kao potpisnica konvencije o zaštiti europskih šuma uključena u propgram očuvanja prirodnih sastojina crne topole (EUFORGEN). U području koje pokrivaju prirodne sastojine, plantaže i kulture topola i vrba nalaze se brojni zaštićeni o- bjekti (parkovi prirode, rezervati i dr.). Teži se povećanju ovih objekata, a u tijeku su poticaji za izradu međudržavnih programa o zaštiti riječnih krajolika, pa prema tome i pripadajućeg šumskog pokrova priobalja uz rijeke Muru, Dravu i Dunav. Prema najnovijim podacima (Šumsko-gospodarska osnova Hrvatske), Hrvatska danas raspolaže s oko 16.000 ha plantaža i kultura selekcioniranih klonova topola i oko 7.000 ha prirodnih sastojina crne i bijele topole. Prirodne sastojine bijele vrbe i kulture selekcioniranih klonova stablastih vrba (uglavnom unutarvrsnih hibrida bijele vrbe), nalaze se na oko 10.000 ha. Gotovo 70% navedenih površina nalaze se u istočnom dijelu Hrvatske uz donji tok rijeke Drave i u Podunavlju. Josip Sikora, dipl. inž. šum. 438 |